„Jedna od glavnih tehnika promocije bolesti je stvaranje zabrinutosti i straha", rekla je doktorica Lidija Gajski na okruglom stolu Lijekovi između profita i zdravlja koji je održan u sklopu 9. Lošinjskih dana bioetike. Kao primjere takvih umjetno promoviranih bolesti spomenula je ostoporozu, kolesterol, helicobakteriju, te u novije doba ptičju i svinjsku gripu.

Gajski se prva u Hrvatskoj odvažila govoriti o utjecaju koji farmaceutska industrija ima na zakonodavne vlasti. Ona tvrdi da je farmaceutska industrija snažan politički čimbenik čija moć proizlazi iz financijske moći, a jedan je od njenih lobističkih uspjeha značajno skraćenje rokova za registraciju lijekova.

U svijetu gdje smo svi medikalizirani, došlo je do hipervalorizacije pažnje na zdravstvene poteškoće. Zdravlje kao idealističko i iluzorno stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, promovira Svjetska zdravstvena organizacija. Zbog takvog stava dolazi do medikalizacije života, što je opet šansa na kojoj farmaceutska industrija stječe financijsku dobit, a s njom raste i njena moć.

„Nitko nije dovoljno zdrav da ne bi mogao biti još zdraviji, nitko nije dovoljno lijep da ne bi mogao biti još ljepši. Zdravlje nije više potreba nego se pretvara u kult. Ljudi su opsjednuti dijetama, tjelesnom aktivnošću, estetskom kirurgijom. Pojavnost je postala sve", opisala je Suzana Vuletić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

U takvim uvjetima nije jednostavno razlučiti realnost od utopističkog poimanja zdravlja koje se izjednačava s fizičkom ljepotom. Marketingom se utjeruje strah od prirodnih procesa, od starosti primjerice, te se zatim vrlo lako proturuje teza o potrebi uzimanja lijekova.

„Iluzija je da čovjek može ostvariti savršeno zdravlje i vječnu mladost ili besmrtnost što se nastoji osigurati pomoću farmaceutske i medicinske tehnologije", rekla je Vuletić, uspoređujući ovu pojavu s tim „kao da se pokušava osigurati što ljepši leš".

„Gdje su nekad bile kapelice Djevici Mariji, sada su teretane", oslikava ova teologinja.

Tako je ars medica postala i blagoslov i prokletstvo, čulo se na okruglom stolu. Pritom nije štetan biomedicinski napredak već ideja da nas medicina može osloboditi svih patnji i stvarnosti.

Racionalni tip društva nastoji ostvariti ravnotežu između dva suprotstavljena interesa. Međutim, u Hrvatskoj Zakon o deregulaciji tržišta lijekova dozvoljava farmaceutskoj industriji da se odmetne od svoga cilja i da netransparentno

Živka Staničić: „Ljekarnici su primjerice ostali bez institucionalnog okvira unutar kojeg je mogla funkcionirati i etičnost."

ostvaruje svoj parcijalni interes na uštrb zdravlja ljudi. „Tim zakonom se snažno otvara mogućnost bogaćenja na teret zdravlja", kaže Živka Staničić sa zagrebačkog Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.

Ta sociologinja tvrdi kako su profesije nekad omogućavale da društva budu na okupu, omogućavale su ravnotežu parcijalnog interesa i društvenog dobra što je društvo višestruko trebalo kompenzirati. S dolaskom dereguliranog kapitalizma posebna je pozicija profesija razbijena. „Ljekarnici su primjerice ostali bez institucionalnog okvira unutar kojeg je mogla funkcionirati i etičnost. Djelovanje se svelo na prodaju, a lijek u status obične robe", rekla je Staničić.

„Zakoni, nekad davno smišljeni da bi pomirili svijet industrije i svijet pacijenata, stali su na pogrešnu stranu", zaključila je.

Jedan dio prokletstva odnosi se i na gorući ekološki problem o kojem se u Hrvatskoj ne govori.

„Lijekovi su važan čimbenik nove ekološke krize jer dolazi do nekontroliranog ispuštanja lijekova u pitke vode. Uzrok nisu incidenti nego redovita konzumacija velike količine lijekova u društvu," tvrdi Valerije Vrček s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Situacija je tako alarmantna da vode postaju „farmaceutska kaljuža".

Primjer je sintetski estrogen koji se od šezdesetih godina promovira kao farmaceutsko sredstvo emancipacije žena. Međutim, od devedesetih je godina uočena pojava feminiziranih mužjaka riba, a estrogen u vodi se pretvara i u sredstvo muške kastracije. Osim estrogena i razni drugi medikamenti dovode do pomora vodenih kukaca, ptica i riba. Mnogi antibiotici narušavaju ravnotežu sustava.

„Voda zagađena „lijekovima" postaje prisilno sredstvo jer se gubi pravo na pitku vodu bez „ljekovitih" sastojaka", smatra Vrček.

Ekotoksikološki primjer lijekova primjer je kako poremećaj u društvu izaziva poremećaje u okolišu, a metamorfoza lijeka do zagađivača počinje s uplivom marketinga, tvrdi Vrček. I tu se vraćamo na početak, jer je i problem ekotoksikologije povezan s uplivom industrije.

„Pravilnici o vodama uopće ne tretiraju lijekove kao zagađivače. Mediji zaobilaze temu i ne primjećuju nadolazeći eko-tsunami. Potrebna je hitna korekcija javne umišljenosti da smo zemlja čistih voda", upozorava Vrček.

Profesor Vrček tako je povezao medicinske i ekološke probleme, a baš su ove dvije glavne teme dovele i do pojave bioetike, relativno nove znanstvene discipline. „Početak bioetike možemo povezati ili s krizom medicine i propitivanjem modernih prirodnih znanosti ili s diskusijama o upotrebi nuklearne tehnologije i ekološkoj krizi", istaknuo je Hrvoje Jurić s Filozofskog fakuleta u Zagrebu u svom izlaganju Počeci i prapočeci bioetike.

Važnim događajem za artikulaciju bioetičkih pitanja smatraju se bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki 1945. i stavljanje u upotrebu stroja za dijalizu i osnivanje prvog bioetičkog komiteta u Seattleu 1962. Međutim, nedavno je otkriven članak njemačkog teologa Fritza Jahra koji još 1927. koristi naziv bioetika.

Lošinjski dani bioetike održani su deveti put od 17. do 19. svibnja u organizaciji Hrvatskog bioetičkog društva, Hrvatskog filozofskog društva i Grada Malog Lošinja. Uz već spomenuti okrugli stol, održan je simpozij „Integrativna bioetika i nova epoha" te studentska bioetička radionica „Bioetika i umjetnost", a važnost ovog međunarodnog lošinjskog skupa nadilazi granice Hrvatske.

„Bioetički preporod Jugoistočne Europe potaknut je upravo na skupovima u Malom Lošinju gdje se razvio inovativni koncept integrativne bioetike usmjerene na cjelinu života", istaknuo je tako Ante Čović, predsjednik organizacijskog odbora ovog izuzetno zanimljivog skupa, Lošinjskih dana bioetike.