24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Predavanje o permakulturi
- Kako što bolje uklopiti postrojenja obnovljivih izvora energije u prostor i društvo?/ Okrugli stol
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- → Više
- Zatvaranje sezone "Bookvice" uz "The Split Mind"
- Izložba plakata u galeriji "Jogurt"
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Izradite veliku skulpturu bicikla u Trešnjevci
- Media Mediterranea 2012/ Natječaj za prijavu projekata
- Natječaj udruge Xplore FrankfurtRheinMain za mlade novinare
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Trgovci oružjem u Vijeću sigurnosti UN-a
- Panorama Drugo polufinale Eurosonga "napetije"
- Gospodarstvo EU želi pokrenuti rast, a od Grčke zahtijeva poštivanje ugovora
- Kultura Lovci na plagijate
- Priča dana Karaoke u borbi za pismenost
Manjak demokracije u prometu + VIDEO!
H-Alter donosi prijevod govora koji je Enrique Peñalosa održao na Međunarodnom forumu o transportu u njemačkom Leipzigu u svibnju ove godine. Peñalosa je kolumbijski političar iz Partido Verde (Stranke zelenih) i urbanistički vizionar. Kao gradonačelnik Bogote od 1998. do 2001. godine pokrenuo je TransMilenio projekt kojim je autobusima javnog prijevoza dan prioritet u prometu, pokrenuo je i izgradnju mreže biciklističkih staza u glavnom kolumbijskom gradu te niz drugih inovativnih prometnih rješenja koja su sasvim promijenila sliku grada. Danas je predsjednik Instituta za prometne i razvojne politike iz SAD-a.
Rastući gradovi svijeta predstavljaju goleme prilike i izazove. Više od dvije milijarde novih stanovnika živjet će u gradovima u slijedećih četrdeset godina. Nalazimo se u Leipzigu, a mnogi gradovi u svijetu rastu brzinom jednog Leipziga godišnje. Moj vlastiti grad, Bogota, naraste za veličinu jednog Leipziga svake tri godine. Izazovi su ogromni. U pogledu ekonomskog razvoja mnogi od ovih gradova žive u drugačijoj realnosti. Bogoti i cijeloj Kolumbiji trebalo bi da u sljedećih sto godina ostvaruje stopu rasta od 5 do 6 posto godišnje da dostigne trenutni njemački dohodak po glavi stanovnika. To je drugačija realnost.
Transport nameće vrlo poseban problem, drugačiji od zdravstva ili drugih izazova. Kako dohodak raste, rješavamo sve druge probleme, dok se transport pogoršava. Ima sve više prometnih gužvi jer ljudi imaju više automobila. Ali mi ne možemo predložiti prometna rješenja ako ne znamo kakav grad želimo. Sasvim je drugačija priča želimo li biti Houston ili ako bi radije bili kao Amsterdam. I čak prije nego shvatimo kakav grad želimo, moramo odlučiti kako želimo živjeti, jer na kraju, grad je samo sredstvo za način života. Tako da je tu riječ više o politici i demokraciji nego o tehnologiji. Što je demokracija? Prvi članak u svakom ustavu na svijetu kaže da su svi građani jednaki pred zakonom. Ovo može zvučati kao pojedinost, ali to je u stvari vrlo snažna izjava. Ako su svi građani jednaki pred zakonom, autobus sa 100 ili 150 putnika trebao bi imati pravo na 150 puta više prostora na cesti nego automobil s jednom osobom.
Ako su svi građani jednaki pred zakonom, autobus sa 100 ili 150 putnika trebao bi imati pravo na 150 puta više prostora na cesti nego automobil s jednom osobom.
Postoji sukob oko prostora u gradovima između automobila i ljudi. Postoji sukob oko prostora između bicikala, pješaka, automobila i javnog prijevoza. I postoji također i sukob za sredstva u zemljama s niskim prihodima, jer ako uložimo u autoceste, možda neće ostati dovoljno za investiranje u stanove, bolnice i škole.
Što govore automobili na pločnicima
Ako damo prioritet javnom prijevozu u upotrebi cestovnog prostora i namijenimo prostor autobusnim linijama, vrlo je jednostavno riješiti mobilnost u bilo kojem gradu. Troškovi za namjenske autobusne linije su niski i jednostavno su izvedive. Ali naravno, to je ogroman politički izazov. Redistribucija cestovnog prostora nije tehničko pitanje. To je političko pitanje. Možemo dati više prostora pločnicima, biciklima, automobilima. Nije bitno koliko prostora damo automobilima, nikada nećemo riješiti prometne gužve samo davajući im više prostora. Pločnici su najvažniji element transportne infrastrukture i, rekao bih, ono što razlikuje napredne i zaostale gradove je upravo kvaliteta pločnika.
Velike autoceste možemo naći i u nekim vrlo siromašnim afričkim gradovima gdje nema čak ni tekuće vode za većinu građana. U nekim groznim gradovima naći ćemo i podzemnu željeznicu. Ali nećemo naći kvalitetne pločnike, zato što su građani s višim prihodima oni koji posjeduju automobile - u mom gradu, na primjer, oko 22 posto kućanstava posjeduju automobile - ali i imaju svu političku moć.
I tako većina ljudi koji samo pješače nisu uvaženi. Jedan od simbola manjka demokracije su automobili parkirani na pločnicima.
Kada sam bio gradonačelnik Bogote, bio sam zamalo smijenjen kada sam uklanjao desetine tisuća automobila s pločnika. Ljudi su mi govorili: "Ima dovoljno mjesta i za parkiranje automobila i za pješake." Mi smo im odgovarali da pločnici ne služe samo tome da se dođe s jednog mjesta na drugo. Pločnici su tu za razgovaranje, za igranje, za ljubljenje. Pločnici su mnogo bliži rođaci parkovima nego ulicama.
Pločnici ne služe samo tome da se dođe s jednog mjesta na drugo. Pločnici su tu za razgovaranje, za igranje, za ljubljenje.
Reći da pločnici mogu udomiti parkirane automobile je jednako kao da kažete da možemo pretvoriti parkove u parkirališta, dok god ostavimo dovoljno prostora za ljude da prolaze između njih.
Ova su pitanja subjektivna. Ne mogu matematički dokazati da je bolje imati pločnik širok deset metara nego dva ili tri metra. To je nešto što osjećamo u svojoj duši, svojem srcu. Stanovnici s višim prihodima žele samo autoceste. Ponekad oni također žele podzemnu željeznicu, ne zato što imaju i najmanju namjeru da ju koriste, već zato što žele maknuti ljude s nižim prihodima i njihove autobuse ispod zemlje tako da ne zauzimaju prostor automobilima.
Učiniti korištenje autobusa privlačnijim
Oko ovoga se događaju ogromni politički sukobi. U Bogoti smo odlučili ne slijediti preporuke i graditi milijarde dolara vrijedne povišene autoceste. Odlučili smo ograničiti upotrebu automobila i graditi biciklističke staze, škole, knjižnice, stambene projekte i takve stvari.
Pokrenuli smo I dan bez automobila, što je odobreno na referendumu: prvoga četvrtka svake veljače u Bogoti, gradu od sedam milijuna stanovnika, nema automobila - samo taksiji i kamioni. I 99,9 posto ljudi svejedno stigne na posao. To je fascinantna vježba.
Također smo počeli ulagati u biciklističke staze. Bicikl je vrlo važno transportno sredstvo. Može uštedjeti više od 20 posto prihoda nekoga s niskim prihodima.
Pločnici se danas vide kao pravo. Ali, jesu li zaštićene biciklističke staze pravo ili samo zgodan arhitektonski dodatak? Nadam se ćemo dočekati dan kada će se biciklističke staze smatrati pravom. Ili ćemo nastaviti vjerovati da samo oni koji imaju pristup motornim vozilima imaju pravo na mobilnost bez riskiranja da poginu?
Zaštićena biciklistička staza je simbol jednakosti. Pokazuje da je građanin na biciklu vrijednom 30 dolara jednako važan kao netko u automobilu vrijednom 30 000 dolara.
Danas Bogota ima više od 500 kilometara biciklističkih staza i potrebno nam je još mnogo više. One su moćan simbol: zaštićena biciklistička staza je u našem gradu niskih primanja simbol jednakosti. Pokazuje da je građanin na biciklu vrijednom 30 dolara jednako važan kao netko u automobilu vrijednom 30 000 dolara.
Naše su zaštićene biciklističke staze povećale društveni status biciklista što je iznimno važno. To nam je pomoglo da se pomaknemo s nula posto građana koji koriste bicikle na pet posto, sve u svemu 350 000 ljudi.
Što se tiče autobusa, u Bogoti oni funkcioniraju više kao vlakovi ili podzemna željeznica, s namjenskim trakama i stvarnim postajama. Kako bi podigli društveni status autobusa, dali smo mu ime, TransMilenio. Htjeli smo učiniti autobuse malo više seksi, zato što su izgubilo mnogo od te privlačnosti u posljednjim desetljećima. Transport je svugdje u svijetu povezan sa statusom.
Sada kada ljudi s visokim prihodima zapnu u prometnoj gužvi u svojim automobilima, autobusi TransMilenia prođu pokraj njih po namjenskim trakama. To je moćan simbol demokracije, što stvarno pokazuje da javno dobro prevladava nad privatnim interesom.
Tko dobiva prostor?
Ali tu nije riječ samo o simbolima. TransMilenio preveze više putnika na sat nego velika većina podzemnih željeznica na svijetu. Preveze više od 47 000 putnika na sat i sigurni smo da može još više. Ovakav sustav nije nužno najbolji, ali to je jedini mogući način za rješavanje masovnog prijevoza u svjetskim gradovima u razvoju.
Podzemne su željeznice divne, ali su vrlo skupe. Podzemna kao ona u Sao Paolu košta 250 milijuna američkih dolara po kilometru, dok vrlo kvalitetni sustav ubrzanog autobusnog prometa može koštati deset ili petnaest milijuna dolara po kilometru, što uključuje i trake, unaprijeđene pločnike i slično.
Nijedna zemlja u razvoju danas ne pokreće više od deset posto svoje populacije željeznicom; samo Mexico City dostiže jedanaest ili dvanaest posto. Ako imamo stvarnu namjeru dati prioritet javnom prijevozu, zašto stavljamo korisnike javnog prijevoza ispod zemlje i tjeramo ih da se odreknu pogleda na grad, svjetla i svega ostalog.
Već sam spomenuo političke poteškoće, zato što su onih dvadeset ili trideset posto naših sugrađana koji posjeduju automobile, oni koji posjeduju i političku moć. Zamislimo da se dogodila neka prirodna katastrofa i da nam je dostupno goriva za samo pet posto vozila u gradu. Kojim ćemo vozilima dati gorivo? Siguran sam da bismo ga dali kamionima i autobusima, zato što bi inače naš grad kolapsirao. To je pitanje opstanka. To je također pitanje demokracije, ali u temelju je pitanje opstanka. Sada zamislimo da nam ne nedostaje goriva već prostora. Kome ćemo dati prostor?
Vjerujemo da imamo mnoga moguća rješenja za potrebe mobilnosti. Za zemlje s nižim prihodima postoje rješenja koja su politički teška, ali koja dokazano rade.
Vezane vijesti
Možemo li se kopenhagenizirati? + FOTOGALERIJA + VIDEO!
Smanjivanje emisija štetnih plinova, povećanje kvalitete zraka u gradu, smanjenje buke i gužve na cestama, svemu ovome moglo bi…
Objavljeno: 04.11.2011.
Pravo na bicikl + FOTOGALERIJA!
Tisuću biciklista i biciklistica jučer je na ulicama Zagreba upozorilo na nedostatnu i nezadovoljavajuću biciklističku infrastrukturu
Objavljeno: 04.07.2011.
Pretvaranje Zagreba u biciklistički grad
Mikael Colville-Andersen, danski biciklistički aktivist i umjetnik: Ovako nešto kao što je pokušaj bojenja biciklističke staze u…
Objavljeno: 24.04.2012.
Tko tu koga farba? + FOTOGALERIJA + VIDEO!
Grad Zagreb na brzinu farba žutom crtom, koja treba predstavljati biciklističku stazu, komad Savske ceste, do Tehničkog muzeja, kako bi…
Objavljeno: 17.04.2012.
Vrijeme je povoljno, ima nas dovoljno! + FOTOGALERIJA!
Više od tisuću biciklista i biciklistica prosvjedovalo je danas poslijepodne ispred zagrebačkog Gradskog poglavarstva i MUP-a s porukom…
Objavljeno: 03.04.2012.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Šljunčarenje opet postaje legalan biznis
Vlada u korita Save, Drave i Dunava ponovno vraća šljunčare i pjeskare, koji su iz njih "prognani" Zakonom o vodama iz 2009. godine
Prijeti nam kolaps
"Club of Rome" predstavio je svoj izvještaj u kojem prezentira dramatično lošu sliku planeta za četrdeset godina
Odzvonilo plastičnim vrećicama
U Hrvatskoj se godišnje podijeli 91 milijun plastičnih vrećica pa "Zelena Istra" i "Zeleni Osijek" pozdravljaju najavu naplaćivanja
Trebamo dva planeta
WWF je objavio novi "Izvještaj o stanju planeta" koji pokazuje da je i Hrvatska među zemljama koje pretjerano iscrpljuju Zemljine resurse
Uhićen borac protiv kitolova
Paul Watson, osnivač legendarnog "Sea Sheperda", uhićen je u Frankfurtu i prijeti mu izručenje Kostarici zbog akcije protiv ilegalnog lova na morske pse iz 2002. godine
Ozon truje Brođane
Dnevna osmosatna srednja vrijednost ozona u Slavonskom Brodu prešla je dozvoljenu granicu već jedanaest puta ove godine
Hrvatske vode uništavaju rijeke
"Hrvatske vode" kanalizirale su dio rijeke Vuke kod Tordinaca unutar zaštićenog krajobraza i uništile dio vrijednosti zbog kojih je to područje zaštićeno
dodaj komentar 26 komentara
Kolumbijci imaju sreću što su počeli sa tom politikom prije nego što im je standard narastao do te mjere da skoro svatko ima automobil.
Ali, biciklom ne možeš po kiši, snijegu i hladnoći.
Biciklom ne možeš voziti dijete u vrtić niti ženu na porod.
Biciklom ne možeš baš na more (teoretski možeš, ali praktično teško)
Biciklom ne možeš ići u kupovinu.
Biciklom ne možeš prevesti namještaj ili sl.
Itd.
Dakle, treba učiti i zaraditi za kvalitetan auto, a bicikl pustiti za djecu i rekreaciju.
Jedina prednost automobila pred javnim prometom je udobnost. Ništa drugo. No, štete koje automobili nanose su ogromne - od potrošnje goriva, preko prometnih nesreća, nesigurnosti, zagađenja, buke, zauzimanja javnih prostora u obliku parkirališta i cesta, usporavanja važnih javnih službi poput hitne pomoći ili vatrogasaca, do glupe potrošnje sasvim ograničenih sredstava kojima društvo raspolaže.
Ja u 50% slučajeva ne mogu niti ući na bus/vlak, ako i uđeš cijelog te zgužvaju, oznojiš se, pa onda javna prometala znaju i kasniti, a do njih i od njih moraš još i hodati, što po kiši ili snijegu nije nimalo ugodno.
Nije auto uzalud gospodska stvar i predmet koji je gotovo stoljeće simbolizirao standard i uspjeh. Što se potrošnje goriva tiče, danas postoje auti koji ne troše više od 6L po gradu što je sasvim prihvatljiva potrošnja.
Nekad je bilo više gužve , ali sada i ako ne možeš uči pričekaš dvije minute i dođe novi. Ne čeka se puno kao nekada...
U to vrijeme koje ti govoriš deset puta gore se vozit autom. A auto je nepraktičan i više šteti nego koristi. Rješenje je u javnom prijevozu , a ništa ne košta ljude da se i malo prošetaju (naravno pod pretpostavku da se općeniti ritam života uspori jer nepotrebno je cijele živote ljudi podrediti efikasnosti ekonomskog sistema ) ili provozaju biciklom. Nema žurbe , nismo zapadnjaci....
E sad druga stvar je što se netko mora ponašat kao životinja i dokazivat se što luksuznijim automobilom (obično takvi i najviše troše )....
" Bicikl je ok za klince, za rekreaciju i za po gradu.
Ali, biciklom ne možeš po kiši, snijegu i hladnoći. " - za kisu kabanica i cizme, za snijeg topla obleka rukavice i malo jace gume, za hladnocu... common sense, jao jao
"Biciklom ne možeš voziti dijete u vrtić niti ženu na porod." - u mnogim gradovima po bijelom svijetu, recimo berlinu, kopenhagenu, amsterdamu...u svako doba dana i u svim vremenskim prilikama mozes vidjeti HRPU sretnih roditelja biciklista kako klince furaju na biciklima u simpaticnim prikolicama.
"Biciklom ne možeš baš na more (teoretski možeš, ali praktično teško)" - bicikl na vlak i evo te na moru...
"Biciklom ne možeš ići u kupovinu. " - ima li smisla da komentiram ovu nebulozu??
"Biciklom ne možeš prevesti namještaj ili sl." - svojim ocima se uvjerih kako nizozemci npr. na biciklima furaju svasta, od dasaka do ogromnih slika i vaza i kajtigajaznam. dobro, taj 1 put u par godina kad kupujes namjestaj mozda ce ti trebati nekakvi auto. narucis/iznajmis/posudis/pozoves taxi.
"Dakle, treba učiti i zaraditi za kvalitetan auto, a bicikl pustiti za djecu i rekreaciju. " - ucenje ima veze sa zaradom ko hadeze sa zdravim mozgom, a eventualne pare u vrijeme krize i nestasice nafte uloziti sve samo ne u auto koji u 'rvackoj a pogotovo u zagrebu ne samo da nije nuzan nego sluzi uglavnom samo kao statusni simbol iskompleksiranih balkanskih prachovjeka. a da ne govorim o divljackoj devastaciji gradova naustrb automobila, zagadjenju, unistavanju pjesackih zona i svodjenju plocnika na pola metra otuznog prolaza izmedju parkirane makine i kante za smece, a tek o nesrecama, vozacima manijacima i smrtnim slucajevima...
Ajde ne seri
tzv. ekološki aktivisti se uvijek spotaknu na pravo na izbor - sloboda njihova izbora im je nedodirljiva, a tuđe izbore ne poštuju.
Svaku subotu ujutro ostavim 1500kn u Metro-u jer nas je u kući 7ero.
Baš me zanima specijalac koji bi 100kg robe preveo biciklom...
Što se tiče vožnje po kiši ili snijegu, neki moraju na posao dolaziti u sakou i tako to, pa me baš zanima kako ti misliš lakirane talijanske cipele i odjelo upakirati pod zaštitu od kiše i snijega.
Zato, bottom line, bicikl služi za rekreaciju i djecu, vožnja s njime svuda je krpanje onih koji nemaju...ja ne kažem da nije moguće preživjeti bez auta, jest, ali to život čini znatno težim - a čemu, ako možeš dati cca 7000e (koliko košta solidan auto) ili više?
Oprosti, ali voziti par godina staru Vectru, Polo ili sl. nije nikakav luksuz, nego potreba ljudi koji rade i imaju obitelj. Bicikliranje si mogu priuštiti oni što puno filozofiraju, a malo rade...uostalom, alternativci su licemjerni: nisu oni takvi zato što to žele, nego zato što vide da nikad neće biti ''kapitalisti'', pa onda bradama i čupama raznim pokušavaju sakriti da zapravo žele biti fini.
te javnom prijevozu na električni pogon, čak i nuklearni.
Što se bicikala tiče, najbolje da se skupi vas par optimista, kupite kamionsku prikolicu i počnite je vući okolo biciklima. (10 bicikala serijski spojenih), siguran sam da bi novi teretno-ekološki prijevoz bio rasprodan.
90 posto vremena ljudi u gradu ništa ne prevoze i bicikl je sasvim odgovarajući.
a u članku se itekako govori o javnom prijevozu.
Ako marljivo učiš, a ne da studiraš preko kurca, tj. okolnih kafića, vjerojatno
i BMW može biti natpis u knjižici vozila.
Volim bicikle, ali ne za svaki dan. Za šumu i vikende su to krasne sprave,
pogotovo oni kvalitetniji.
"Biciklom ne možeš ići u kupovinu drugog nego žvakača.
Svaku subotu ujutro ostavim 1500kn u Metro-u jer nas je u kući 7ero.
Baš me zanima specijalac koji bi 100kg robe preveo biciklom..."
nas je u kuci 11ero i nemamo auto, a pazi molim te, ne gladujemo. svu klopu nabavljamo tata, mama i ja na biciklicima koji, gle cuda, imaju koshare!! a da imamo auto i da placamo benzin, registraciju, parking itd itd bome bi gladovali. auto ne samo da je smrdljivi stroj za ubijanje nego je i abnormalno skupa investicija.
Kupiš polovan Punto 1.2 na plin za 1000e, ako se ne voziš ne znam kuda
godišnji trošak registracije i benzina neće ti preći 5000kn, e pa sad ako vas
11ero ne može dat jebenih 700e godišnje, onda ga jebi. Baš me zanima kako ćete u dućan kad napada snijeg...
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.