Prema procjeni UNHCR-a u svijetu je 2002. godine bilo 24 milijuna okolišnih migranata, odnosno ljudi koji su zbog narušavanja okoliša bili prisiljeni migrirati. Nadalje, prema procjenama stručnjaka ove bi ih godine moglo biti 50 milijuna, do sredine stoljeća do 200 milijuna, a nakon 2050. godine možda i 700 milijuna. Dakle, klimatske promjene će, ostvare li se te procjene, masovno raseljavati ljude.

Prema procjeni dvoje visokih dužnosnika EU izrečenoj prije dvije godine - Javiera Solane i Benita Ferrero-Waldnera - Europa se mora pripremiti za novi val migracije prouzročen globalnim zatopljenjem. Solana i Ferrero-Waldner prorekli su da će u roku od deset godina (dakle, do 2018. godine) biti milijuni okolišnih migranata, te da Europa mora očekivati znatno povećanje pritiska migranata upravo zbog toga.

O toje se temi - okolišnih migranta ili klimatskih izbjeglica - raspravljalo i na nedavno održanom okruglom stolu koji je organizirao zagrebački ured Zaklade Heinrich Böll s posebnim osvrtom na utjecaj klimatskih migracija ne imigracijsku i azilnu politiku Europske unije. Time je ta tema, relativno nova i prilično nedefinirana i u samoj Uniji, došla do nas.

EU je u izvještaju koji su podnijeli Solana i Ferrero-Waldner zaključila da će se razorni efekti globalnog zatopljenja najsnažnije osjetiti izvan Europe, u siromašnim dijelovim svijeta (jugoistočna Azija, Bliski istok, srednja Azija, Latinska Amerika, Afrika, posebno podsaharska), ali će najveći teret tih klimatskih promjena i premještanja stanovništva podnijeti Europa.

Čak i da ne dođe do pomicanja stanovništva prema Europi, to će znatno povećati pritisak na zemlje donatore humanitarne pomoći, dakle velike i bogate europske države.

U Europskoj uniji problem okolišnih migranata ili klimatskih izbjeglica ni na koji način nije pravno reguliran. Prema članici Europskog parlamenta Franziski Keller iz Zelenih, sudionici spomenutog okruglog stola, klimatski migranti ne migriraju voljno, nego su prisiljeni i zato je pojam "izbjeglica" dobro pogođen. Istodobno, pojam "izbjeglica" sa sobom nosi i određeni pravni status, ali se on, pak, u slučaju da je netko izbjegao iz nekog područja zbog promjena uvjetovanih klimom, ne primjenjuje. Klimatske promjene, njihovo zaustavljanje, povećanje udjela obnovljivih izvora energije i ukupno smanjenje potrošenje energije, sve su to važne politike Europske unije, baš kao što je to i migracijska politika.

Međutim, barem u Europskom parlamentu zasad ne postoji koordinacija klimatske politike i migracijske politike. Dapače, Vedran Horvat iz Zaklade Heinrich Böll ustvrdio je da je na razini Europske unije potrebno uskladiti klimatsku politiku i politiku migracija.

Dakle, stanje je trenutačno otprilike ovakvo: klimatske promjene pokrenut će možda i stotine milijuna ljudi, političke i društvene posljedice mogle bi biti dramatične, a po nekim najavama i katastrofične, deseci milijuna ljudi mogli bi se naći u inozemstvu zbog tih promjena, ali neće imati nikakav pravni status, nitko ne zna koliko će sve to skupa koštati, a utješno je što se o problemu, ako ništa drugo, počelo ozbiljno raspravljati.

Nova kategorija azilanata

Kad je, pak, riječ o ljudskim pravima, stvara se nova kategorija migranata, vjerojatno nova kategorija izbjeglica, a moguće je i nova kategorija tražitelja azila. No, problem s azilom krije se u činjenici da pravo na azil pripada prvoj generaciji ljudskih prava (temeljna ljudska i politička prava), dočim je u slučaju klimatskih izbjeglica riječ o trećoj generaciji ljudskih prava temeljenoj na solidarnosti.

Prema procjeni Žarka Puhovskog azil će se morati redefinirati, ali će za to trebati desetljeća. Cijeli problem okolišnih migranata pokazuje, smatra Puhovski, i neuspjeh globalne razvojne politike jer je stvoren golem rezervoar ljudi koji imaju razloga biti emigranti.

Glad i sukobi

Klimatske promjene ne moraju nužno izazvati masovne migracije u Europu, već izazvati destabilizaciju dijelova svijeta vitalnih za europsku sigurnosti ili opskrbu energentima. Nadalje, posljedica može biti radikalizacija politike, posebno na liniji bogati sjever - siromašni jug, pri čemu je bogati sjever odgovorniji za klimatske promjene, a siromašni jug više trpi zbog njih, zatim glad uslijed smanjenja ili gubitka obradive zemlje, sukobi zbog nedostatka vode. Posebno su ugroženi stanovnici obalnih područja, a u tim područjima živi blizu petine svjetskog stanovništva, u slučaju povećanja razine mora i prirodnih katastrofa.