Mark Proegler, glasnogovornik BP-a, rekao je za Associated Press da cijev ugurana u izvor dnevno kupi 5.000 barela nafte, ili oko 800.000 litara. Ranije su BP i Obalna straža procijenili da iz izvora dnevno curi 5.000 barela, pa bi u tom slučaju cijev trebala kupiti svu naftu. To nije slučaj.

Proegler je rekao da je brojka od 5.000 barela uvijek bila "samo procjena", budući da ne postoji nikakav točan način za mjerenje pune količine. Nije htio reći koliko nafte ne uspijeva biti pokupljeno.

Nafta došla do obale

Gusti sloj nafte došao je do obale Louisiane, koja je iznimno ekološki krhka zbog kompleksnog močvarnog okoliša. Nakon mjesec dana dogodilo se ono čega su se svi bojali, rekao je guverner Bobby Jindal.

Po prvi put otkad je 20. travnja potonula platforma u Meksičkom zaljevu, na obalu Louisiane stigla je gusta sirova nafta, ne grumeni katrana ili tanki sloj. Problem s dolaskom nafte na obalu je u tome što se ona jako teško može čistiti u nepristupačnim i iznimno osjetljivim močvarnim područjima. Dosad se obalu relativno uspješno branilo gumenim barijerama, ali znalo se da to neće biti vječno rješenje.

Prestanite s uporabom kemikalija

Dužnosnici američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA) su u srijedu navečer obavijestili BP da ima 24 sata da izabere manje otrovne kemikalije za razgrađivanje nafte u Meksičkom zaljevu, rekli su za Washington Post izvori iz vlade. BP mora u roku od 72 sata dostaviti listu alternativnih rješenja za borbu s naftom.

Washington Post navodi kako je ovaj potez značajan jer pokazuje da savezna vlada vjeruje kako bi uporaba kemijskih razgrađivača mogla opasno naštetiti morskim organizmima u Zaljevu. BP koristi dva spoja, Corexit 9500A i Corexit 9527A, a dosad je na površinu izbacio preko dva milijuna te još oko 200 tisuća litara pod morem.

Zabrana za sve korištenje

"Razgrađivači nikad prije nisu korišteni u ovakvoj količini. Ovdje se koristi velika količina kemikalija, veća nego ikad prije, i to na podvodnu cijev iz koje još uvijek curi nafta", rekao je jedan izvor koji je zatražio ostati anoniman.

Nova zabrana odnosi se i na površinu i na podmorje. EPA, koja je odbila komentirati navode, tek je objavila BP-ove rezultate praćenja učinka podvodne primjene razgrađivača u odnosu na toksičnost i učinkovitost.

EPA je prije tjedan dana dopustila korištenje razgrađivača pod vodom, i to nakon što je BP proveo tri serije testiranja. Udruge za zaštitu prirode gotovo su odmah napomenule da je taj potez riskantan, jer je jednostavno nemoguće znati kakve će posljedice taj način borbe protiv naftne mrlje imati na morski okoliš. Radi se, zapravo, o velikom pokusu, kojemu se očigledno odlučuje stati na kraj.

Zabrinutost

U ponedjeljak je kongresnik Edward J. Markey poslao pismo ravnateljici EPA-e Lisi Jackson i upozorio na činjenicu da su Britanci prije više od deset godina zabranili uporabu nekih formi Corexita u moru zbog pogubnog utjecaja na okoliš.

"Puštanje milijuna litara kemikalija u Meksički zaljev mogao bi biti neviđeni, veliki i agresivni pokus na našim oceanima i zahtijeva vrlo pomno praćenje EPA-e i drugih saveznih agencija", navedeno je u pismu.

Nije sasvim jasno kakve učinke korištenje razgrađivača uopće ima na naftu. Oni inače molekule nafte rastavljaju na sastavne dijelove i omogućuju da potonu na dno. Inače se koriste za borbu protiv naftnih mrlja, ali nikad nisu korišteni u ovolikoj mjeri i na ovakvim dubinama.