O "mutnoj vodi Riachueloa ..." pjeva jedna pjesma o lučkoj četvrti La Boca u Buenos Airesu. Tu je počeo industrijski napredak Argentine. Danas u tu četvrt bogate povijesti navraćaju brojni turisti iz čitavoga svijeta. Samo jedna stvar ih smeta: stravičan miris. "Ne mogu razumjeti kako čovjek ovdje može jesti steak. Pored septičke jame. To se zacijelo zove rizični turizam. Jer, Riachuelo je zagađen otpadnim vodama iz industrijskih postrojenja, a on utječe u Rio de La Plata, iz kojega se dobiva pitka voda za trećinu Argentinaca", kaže Alfredo Alberti.

On je nakon višedesetljetnih vladinih praznih obećanja 2004. skupa s udrugom "Susjedi iz La Bocae" podnio tužbu protiv argentinske države. Četiri godine kasnije, 2008., je Vrhovni sud te zemlje donio povijesnu presudu: Riachuelo mora biti očišćen. Deseci zarđalih olupina brodova su nakon toga izvađeni iz rijeke, izvađeno je i puno smeća, nekoliko kilometara obale je očišćeno.

I Svjetska banka pomaže sanaciju rijeka. S 840 milijuna dolara bi zastarjeli sustavi za pročišćavanje vode u Buenos Airesu trebali biti sanirani. To je početak koji ulijeva nadu, kaže Consuelo Bilbao iz Greenpeacea. Ali, najveći izazov ostaje industrija: "Riachuelo se ubraja među 30 najzagađenijih rijeka u svijetu. Za to dio odgovornosti snose i međunarodna poduzeća, jer brojni njihovi kooperanti se nalaze ovdje gdje su zakonski propisi slabiji. Kao i tekstilna industrija u Kini, tako i industrija kože ovdje vrlo otrovne kemikalije ispušta u rijeku. Među ostalim hormonski otrov Nenilfenol. Puma i Nike dijelove svojih proizvoda dobivaju odavde, iz kožara koje su uz rijeku Riachuelo."

Mnogi žive u siromašnim četvrtima između tvornica. Tu živi i Miriam Suarez sa svojom obitelji. Ni ona nema priključak na gradski vodovod ni na kanalizaciju, pa i njihov otpad završava u rijeci. "Djeca ovdje u četvrti često obolijevaju. Ona se igraju otrovom. Osip po koži, bronhitis, ima puno slučajeva raka. A tvornice i dalje svoj otpad izbacuju u rijeku - tajno. Osobito vikendom odvratno smrdi", priča Miriam Suarez.

Miriamina obitelj bi kao i još 2.400 obitelji trebala biti preseljena u udaljenije socijalne stanove. Ali još čeka. Dotle se neka predgrađa Buens Airesa politički aktiviraju. Upravo zato Alfredo Alberti je optimist: "Riachuelo je uvijek bio ogledalo naše zemlje. Ovdje ima puno korupcije. Ali, polako se razvija svijest za čistoću okoliša. Danas kažemo, napredak da, ali ne po cijenu našeg života."

Nakon kampanje koju je Greenpeace pokrenuo u srpnju 2011. međunarodne tvrtke su se obvezale da će do 2020. u čitavom svijetu proizvoditi tako da ne zagađuju rijeke. U Argentini su se na to obvezali vodeći proizvođači cipela. Za nadzor rijeke je mjerodavna ustanova ACUMAR. Njezin šef Juan Jose Mussi žali se da nisu sva poduzeća spremna na ustupke: "Neka poduzeća su spremna na suradnju, druga ne. Ona će dobiti rokove i ako ih ne ispune ili na koji drugi način prekrše naloge bit će zatvorena."

Stvarnost u delti rijeke koja obuhvaća više od 2.000 četvornih kilometara je ipak kompliciranija, pojašnjava Felix Cariboni koji Greenpeaceovim motornim čamcem redovito obilazi rijeku: "Danas ima 35 inspektora, a to nije dovoljno za 16 do 20 tisuća poduzeća. Osim toga nema točnih podataka koliko čega se ispušta u rijeku i kakve to posljedice ima. Nije još napravljena ni studija o utjecaju na zdravlje ljudi. Delta obuhvaća 2.200 četvornih kilometara. Tu živi pet milijuna ljudi, na samoj obali dva milijuna."