H-Alter
¡No pasarán!
Aktivisti Prava na grad, Zelene akcije i drugi zainteresirani građani spremni su, kako vele, "ići do kraja". Postavili su kontejnere, dežurat će danonoćno, formiraju živi zid, pružaju pasivni nenasilni otpor i spremni su za eventualna uhićenja. Privatni investitor Tomislav Horvatinčić, u zamršenoj pravno-političkoj kaši u kojoj mu ljestve drži gradska vlast i podmitljivi birokratski aparat, pokušava oteti komad pješačke zone u srcu Zagreba, kako bi napravio rampu za privatnu garažu stambene zgrade na Cvjetnom. Šačica aktivnih građana dosad je pokušavala pravnim osporavanjem, prosvjedima, mini akcijama i senzibilizacijom skrenuti pažnju na problematične točke projekta Cvjetni prolaz, no kako kaže Teodor Celakoski iz inicijative Pravo na grad, "sada je vrijeme za građanski neposluh" (Novosti, br. 529).
Jedna od najčitanijih hrvatskih novina, popularni Jutarnji list, prije dva tjedna donosi članak o bakicama u velikim gradskim stanovima koje ne žele prodati, a prezentira ih kao remetilački faktor napretka i razvoja grada. U istom broju kolumnist Željko Žutelija, i inače fasciniran tajkunima (nota bene, spomenuti novinar je autor knjige o Gordanu Štroku), aktiviste proglašava "talibanskim diverzantima". I nek' ostane zabilježeno, Davor Jelavić, pročelnik Gradskog ureda za graditeljstvo, blokiranje Varšavske danas je nazvao "četničkim barikadama", što je ona stara nepresušna logika da su svi koji misle drugačije - Srbi.
U zemlji u kojoj su mediji na raspolaganju kojekakvim "vizionarima", a svaki skorojević ima kumstvo nekog od moćnijih političara, pretpostavlja se da je centar U zemlji u kojoj su mediji na raspolaganju kojekakvim "vizionarima", a svaki skorojević ima kumstvo nekog od moćnijih političara, pretpostavlja se da je centar grada rezerviran za dobro potkožene mutikaše, dok bi se mi ostali valjda trebali stisnuti u nekoj od inačica Sesvetske Sopnice, Jelkovca i inih gradskih periferija.grada rezerviran za dobro potkožene mutikaše, dok bi se mi ostali valjda trebali stisnuti u nekoj od inačica Sesvetske Sopnice, Jelkovca i inih gradskih periferija. Sljeme, Marjan, Dubrovnik i Hvar rezervirani su za one koji imaju "grad na dlanu". No, eto i kod nas, gdje se godinama građanima prodaju muda pod bubrege, odnosno privatni financijski interes pod javni, čini se da je nakupljena voda došla do grla i građani napokon pokazuju zube. Kako bi se reklo, krčag ide na vodu dok se ne razbije.
I zato borba za Varšavsku više nije borba samo za Varšavsku. Ona postaje simbolični prostor u kojem se danas ucrtavaju granice buduće spremnosti građana da toleriraju samovolju privatnih investitora i njihovu spregu s lokalnim vlastima. U prosvjedu za Varšavsku zrcale se stari bjesovi, frustracije i nemoć oko dobro znanih makljaža s podsljemenskom zonom, Todorićevim dvorcem i privatnom plažom, garažom ispod HNK i Zakona o golfu. To je borba protiv "feudalizacije Hrvatske", kako to kaže Celakoski, odnosno pokušaj da se pokaže "njima" kako ne mogu bez da pitaju "nas". Obranimo li Varšavsku, obranili smo sebe.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 20 komentara
Meni je važno izaći na prosvjed, neovisno o tome hoće li čitava ova akcija uspjeti. Važno mi je da pokažemo da građani imaju jasan stav, i da nam se ne mogu baš svaka muda prodavati pod bubrege ("javni interes"). Važno mi je da pokažemo da smo prozreli spregu lokalne vlasti u Zagrebu i krupnog kapitala. Možda nećemo ništa promijeniti, ali vrijeme je da im barem počnemo smetati!
al ajme, kakvih sve komentara ima - ponekad bih radije da nema slobode govora kako ne bih morala citati komentare tipa onog od nomeansno-a..
zelena akcija i pravo na grad te gradjani u varsavskoj rade nesto hvale vrijedno za sve a ne samo za sebe, bore se da isprave ono sto je vec odavno trulo u drzavi nasoj, ali nekima se ipak sve svodi samo na uvrede.
Hrvatsko slovo je TURBOFOLK
Horvatinčić je TURBOFOLK
Bandić je TURBOFOLK
dečki, jel vas bar dobro plaćaju za ove gadosti. jedno je izraziti svoje neslaganje i navijati za navodni urbani projekt (iz kojeg i vama cure mrvice), a drugo je političku raspravu pretvarati u šovinističke parade svih vrsta.
i sad se tu trpa investicija u donji grad...i svaka želja za oplođivanjem kapitala se automatski karakterizira kao nekakva feudalizacija...
koji simplificirani reakcionizam na...doslovno..bilo šta, i brkanje krušaka i jabuka...
nekim su prosvjedi ocito kao odlasci na kavu vecini ljudi.
- Koliko sam znala tada toliko znam i danas. Ništa više – kaže njegova supruga Radojka, koja je izgubila svaku nadu da će njegove posmrtne ostatke ikada naći i dostojno sahraniti.
- Bilo je vreme žetve, a Mladen je zbog zdravstvenih problema sredinom jula nekoliko dana proveo u vukovarskoj bolnici. Tamo ga je posetio kolega s posla i doneo mu na potpis isplatne liste za 40-ak radnika koji zbog blokiranih puteva nisu mogli dolaziti na posao iz okolnih, uglavnom srpskih sela. Kobnog dana imao je sednicu radničkog saveta na kojoj se od njega zahtevalo da objasni zašto je to učinio – kaže naša sagovornica, dodajući da nikada nije uspela saznati kako je sednica okončana.
Ostala vrećica na kojoj je pisalo “Mrkić”
Po završetku sastanka, koji je trajao nekoliko časova, Mladen Mrkić zaputio se kući. Oko 14.30 časova u samoposluzi koja se nalazila u prizemlju njihove stambene zgrade, kupio je hleb i mleko. Po izlasku iz trgovine presrela ga je nekolicina pripadnika tadašnjeg Zbora narodne garde. Nakon što je s njima kratko raspravljao, odvezli su ga u automobilu bez registarskih tablica. Na trotoaru je ostala papirnata vrećica s hlebom i mlekom na kojoj je pisalo “Mrkić”.
To je sve što je o nestanku svog supruga saznala Radojka Mrkić. Premda je oko 17.30 časova, po povratku iz Obudovca gde je bila u poseti bolesnoj majci, odmah alarmirala sve strukture tadašnjih vlasti u Vukovaru i šire, rezultata nije bilo. Iste noći je tri puta odlazila u Sekretarijat unutrašnjih poslova i sedište Teritorijalne odbrane, gde su uporno negirali Mrkićevo hapšenje.
Pokucala je od tada na mnoga vrata, ali je svaki put naišla na zid tišine.
Mladen Mrkić nije bio politički aktivan. Bio je civil, građanin Vukovara koji je, ispostavilo se, naivno verovao u ravnopravnost svih građana. Zato i nije otišao iz Vukovara kada su to mnogi Srbi iz straha učinili.
- Videvši šta se događa u gradu, ja sam mu više puta znala reći da se sklonimo negde, ali on je to odbijao. Govorio je da doneseni Ustav garantuje prava svakom čoveku i da smo na pragu 21. veka pa se nećemo valjda jedni s drugima preko nišana obračunavati – priča Radojka.
Vukovar i dalje tabu tema
- Ljudi su licemerni. Svi koji su prošli kroz hrvatske vlasti od 1991. do danas znaju šta se događalo u Vukovaru i svi prelaze preko toga. Vukovar je i dalje tabu tema. Uverena sam da svi podaci iz tog vremena postoje negde u arhivama – kaže Radojka ogorčena što niko ne poteže pitanje odgovornosti za ubistva srpskih civila.
Do pre desetak godina sveće je svom suprugu palila na vukovarskom Novom groblju gde je pronašla 29 grobova s oznakama “NN”. Mislila je da je možda među njima i grob njenog Mladena. U zimsko doba, 1998. na 1999. godinu, ti su grobovi nestali, a kako je kasnije saznala, tu su bila obavljena probna iskapanja. No, ništa nije bilo nađeno.
- Pretpostavljam da se posmrtni ostaci mog supruga možda nalaze u zajedničkoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju gde se nalaze leševi ekshumirani iz mnogih grobnica koji čekaju na identifikaciju. Stalno govorim svojim prijateljicama, koje su takođe izgubile svoje bračne drugove, da jedanput odemo, položimo venac i upalimo sveće. Ako naši muževi i nisu tamo, verovatno ima drugih koje takođe traže njihovi najmiliji.
Krajem jula 1991. odvedeno više od 20 ljudi
Nestanci Srba u Vukovaru i na području zapadne Slavonije 1991. i dalje su nepoznanica.
- Pokušala sam objediniti te podatke, ali bezuspešno, jer je velik broj ljudi 1991. napustio Vukovar. Neki se više nisu vratili. Većina njih je svoje nestale prijavila udruženjima u Srbiji – navodi Ružica Spasić, predsednica Udruženja porodica nestalih i nasilno odvedenih lica u Vukovaru. Iako tačnog broja nestalih Srba iz Vukovara nema, zna se da je više od 20 ljudi odvedeno već krajem jula 1991. iz svojih kuća ili sa radnih mesta. Neki su pokupljeni na ulici, odvedeni iz bolnice, dignuti usred noći iz kreveta.
- Nemamo lokacije grobnica u kojima bi se mogli nalaziti njihovi posmrtni ostaci. Očekivalo se da će jedan broj tih ljudi biti ekshumiran na groblju u Novom Sadu gde su sahranjena tela koja su doplutala Dunavom. Tamo je bilo oko 60 posmrtnih ostataka, od kojih je nakon identifikacije utvrđeno da je polovina bila hrvatske nacionalnosti. Smatramo da su ostali Srbi, međutim do sada je identifikovano samo troje – kaže Ružica Spasić.
a kretenima poput nomeansno-a i hrv.slova
polako otkucava vrijeme
DA gradu po mjeri čovjeka?!?
i
NE gradu po mjeri kapitala
NE svim onim usranim reklamama po centru koje su na svakom koraku i koje mi ispiru mozak
NE odvratnim zgradama na koje su nasrali malo stakla pa to nazivaju modernom arhitekturom
NE privatizaciji javnog prostora. Što mislite što će postati Cvjetni trg? Samo još jedan sterilni trg ispred trgovačkog centra?
operativne grupe pod nazivom Kondor koja će svojim novinarskim djelovanjem iz hrvatske metropole širiti mržnju
i razdor u hrvatskom narodu.
Zloglasna i zločinačka skupina ubrzano se mobilizira iz srpske zlatne intelektualne mladeži sa područja republike
Hrvatske i djeluje pod nazivom H-alter.
Krajnji cilj cijele operacije je ugrožavanje ugleda Hrvatske pred
institucijama međunarodne zajednice,a u svrhu nesmetanog pripojenja Republike Srpske matici Srbiji.
Po beskraju Mliječnog Puta
sitnog zuba stoka luta.
Zvjezdano je svijetlo prati
dok svemirske gricka vlati.
U sredini Mliječnog Puta
čuči strašna sila ljuta.
Poljem njenim kad protiču
ni fotoni ne izmiču.
Neizmjerna u svom toku,
nevidljiva stoke oku,
Crna Rupa oštrog ruba
zove stoku sitnog zuba.
Ej, ti stoko sitnog zuba,
Dođi bliže do mog ruba,
Pitaj svoju glupu glavu
zašto gorku pase travu!
Pogledaj me, priđi malo
jer mi je do tebe stalo!
Sočne trave slatke vlati,
ja sam spremna tebi dati!
Ne plaši se oštrog ruba!
Laž je da sam sila gruba,
koja guta svijetla zraku
i u vječnom živi mraku!
Moje biće je dubina!
Samo ulaz krije tmina!
Ispod njenog tamnog vela
žari svjetlo vječnog vrela!
Ti si stoka smjernog duha
nisi slijepa, niti gluha!
Ne daj, da te sumnja muči!
dođi bliže, pa odluči.
Po beskraju Mliječne Staze
Ječi pjesma, papci gaze!
Juri stoka sitnog zuba
prema Rupi oštrog ruba.
Dragovojno oko ruba
čeka stoka sitnog zuba,
da probije oko tminu,
da pogleda u dubinu.
Hvala - stoko sitnog zuba
što si došla do mog ruba
pjevajući, krepkim glasom,
očarana vječnim spasom!
Volju vruću, hrabrost tvoju
kaljene u ljutom boju,
za blaženstvo vječnog vijeka
zadnja kušnja sada čeka!
Pazi, stoko sitnog zuba!
Sad poviri preko ruba!
Gledaj! To su moje trupe,
što čekaju na dno rupe.
K njima – stoko sitnog zuba
moraš sada preko ruba!
Kroči smjelo, digni glavu,
i zavrijedi vječnu slavu!
Skači stoko sitnog zuba!
Skači hrabro preko ruba
u dubinu Crne Rupe,
jer su gladne - vražje trupe!
te aktivni sudionik prosvjeda "Ne damo Varšavsku", zgrožen sam izjavom "gradskog pročelnika" Davora Jelavića
kojom je taj građanski prosvjed nazvao "četničkim barikadama" ("Hrvatska danas", H-Alter).
Smatram da se "pročelnik" Jelavić ovom izjavom javno deklarirao kao šovinist, prostak i PRIMITIVAC.
Budući da je Jelavić ovom izjavom dokazao da civilizacijski nije dorasao funkciji koju obnaša,
smatram da gradska skupština treba pokrenuti zahtjev za njegovom hitnom smjenom.
Dodaj komentar