Hrvatski je sabor donio krajem veljače novi Zakon o zaštiti od buke kojem, slažu se stručnjaci iz civilnog društva, nedostaje mogućnost potpune provedbe. Zakon se donio u cilju izbjegavanja, sprječavanja ili smanjivanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi koje uzrokuje buka u okolišu i napravljen je prema smjernicama Europske unije, koje nisu u potpunosti poštovane tijekom donošenja prošlog Zakona o zaštiti od buke 2003. godine. Prema novom Zakonu, obavezna je izrada karata buke na temelju metoda za ocjenjivanje buke u okolišu. Ti podaci će, po prvi puta, biti javno dostupni, ali će se karte izrađivati pod zakonskom odredbom samo u gradovima koji imaju više od sto tisuća stanovnika. Osim toga, ti će gradovi morati izraditi i akcijske planove koji se temelje na podacima korištenim u izradi tih karata, što će osobito biti važno u javnim parkovima ili drugim tihim područjima u naseljima, u prirodi, pored škola, bolnica i drugih zgrada i područja osjetljivih na buku.

Prema novom Zakonu, obavezno je utvrđivanje izloženosti buci izradom karata buke. Ti podaci će, po prvi put, biti javno dostupni, ali će se karte buke, po Zakonu, izrađivati samo u gradovima koji imaju više od sto tisuća stanovnika. Osim toga, ti će gradovi morati izraditi i akcijske planove koji se temelje na podacima korištenim u izradi karata, a sve zbog upravljanja bukom, osobito u javnim parkovima ili drugim tihim područjima u naseljenim područjima, prirodi, pored škola, bolnica i drugih zgrada i područja osjetljivih na buku.

Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na buku koju izaziva sama izložena osoba, buku svakodnevnih kućanskih aktivnosti, buku unutar vozila, buku iz stambenih prostora, buku na radnome mjestu, buku od vojnih aktivnosti u strogo određenim vojnim područjima te na zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima na/iz vjerskih objekata i buku od uporabnih predmeta koji predstavljaju kulturno dobro sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

U žarištu interesa javnosti upravo je sporan taj dio zakona koji određuje gdje odredbe Zakona ne vrijede. Stari je Zakon, naime, propisivao zaštitu i od zvučnih oglašavanja iz vjerskih objekata, tako što je ograničavao razinu decibela i utvrdio dijelove dana, odnosno noći, kada vjerski objekti ne smiju remetiti mir. Možda je simptomatično i to da novi Zakon nema stavku o miru kućanstva, kao što ima stari Zakon. Novi su zakonodavci odlučili da se ograničava samo ona buka koja remeti zdravlje, što znači da bi ljudi morali biti na rubu živčanog sloma od buke, da bi se mogli pozvati na zakonsku zaštitu.

"Teško će se provesti Zakon u cjelosti ako su se previdjeli objekti kao što su industrijska postrojenja i vojni poligoni, ali još i više vjerski objekti koji se nalaze usred gusto naseljenih područja", kaže Ivan Mužar iz PCAP International u Karlovcu. Osim toga, nastavlja Mužar, industrijska postrojenja imaju obvezu napraviti karte buke, ali nigdje se ne spominje rok do kada, pa se izrada strateških karata može razvući u nedogled.

I Bernard Ivčić iz Zelene akcije također smatra da je zakon neprovediv:

"Zakon o zaštiti od buke je još jedan loš i nedorečen zakon iz jednostavnog razloga što je u svom najvećem dijelu neprimjenjiv. Predviđaju se kazne za prekršitelje, ali u većinu slučajeva nisu propisani rokovi u kojima fizičke i pravne osobe moraju primjeniti odredbe ovog Zakona. Na taj način se zapravo onemogućava njegova primjena, tako da će povećane ovlasti sanitarnih inspektora, predviđenih ovim Zakonom, u velikom broju slučajeva ostati mrtvo slovo na papiru".

Vjerski su objekti izuzeti iz odredbi ovog Zakona. I dok u naseljenim mjestima buka iz ugostiteljskih objekata mora, za vrijeme turističke sezone, posve ugasiti do ponoći, zvona crkvi svih denominacija i muslimanski ezan se mogu slušati po volji, bilo kada. Time se sakralnim objektima uskraćuje naziv glazbe, zvuka, buke, treštanja, grmljavine ili bilo kojeg sličnog sinonima. Ne usudimo se reći da i Bog vjerojatno drži vatu u ušima jer mora stalno slušati pjevanje serafima kraj svog trona, ali možda možemo napomenuti da čak i anđeoska glazba ponekad može štetiti ušnim bubnjićima.

Zanimljivo je da je, prilikom rasprave u saborskom Odboru za zakonodavstvo, i HDZ-ova bivša ministrica pravosuđa Ana Lovrin ocijenila da bi se trebao napraviti poseban pravilnik u suradnji s Komisijom za vjerska pitanja. Ravnatelj Uprave za sanitarnu inspeciju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Nenad Lamer potvrdio je da će buku s vjerskih objekata regulirati poseban podzakonski akt, ali kad će on biti donesen nije jasno. Protivnici ove odredbe Zakona se samo nadaju da se ne radi o sirhumphryjevskoj osobini državnih službenika koji uspostavljaju posebnu komisiju da se ništa ne napravi. Lamer jest dobro zapazio kako se radi o osinjaku u kojeg je bolje ne dirati s obzirom na to da se "građani ponekad žale na zvukove s vjerskih objekata koji ih iritiraju samo zato što su im ideološki neprihvatljivi".

Međutim, ove ocjene Odbora za zakonodavstvo nisu izašle pred saborske zastupnike već su samo zajednička ocjena potrebe i prihvatljivosti ovog Zakona.

Osim crkvenih zvona, zakonodavci su skoro u potpunosti izostavili pojam privatnog mira. Zapravo, buka kao pojam uopće nije navedena u Zakonu, već se govori o buci iz okoliša koja uključuje prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni promet, zračni promet, pomorski i riječni promet kao i postrojenja i zahvate za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša pribavlja rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, odnosno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš. Štetna buka je ona koja ima štetan utjecaj na zdravlje i okoliš, a prema tome ne i ona koja samo smeta miru u domaćinstvima. Ipak, izrada strateških karata uključuje Pravilnik i način izračuna dopuštenih indikatora buke koje donosi ministar, uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo. Dakle, Zakon nije precizno odredio koji su decibeli dopušteni, već će se to mijenjati svakih pet godina, na temelju stručnog izračuna osobe koja će biti akreditirana od ministra Milinovića, uz suglasnost ministrice Marine Matulović Dropulić.

To ipak ne znači da ćemo i dalje slušati malu noćnu muziku motora i sportskih autmobila u dva ili tri sata u noći. Sanitarni inspektori Ministarstva zdravstva moći će zabraniti obavljanje djelatnosti i ostalih aktivnosti koje zbog buke ometaju boravak, odmor i noćni mir, iako nije poznato kako će ti inspektori pronalaziti motocikliste koji pate od nesanice.

Ali, da li su sanitarni inspektori doista educirani i za postavljanje zabrana, pita se Mužar iz PCAP-a. "Njihova rješenja uključuju i usmene naloge koji su jednostavno nelogični", upozorava Mužar. Usmenim rješenjima inspektori će moći narediti akustična mjerenja pravnim i fizičkim osobama koje koriste izvore buke u naseljenim područjima ukoliko prekoračuju razinu buke veću od pet decibela.

Sporna je i odluka o izradi karata buke samo u gradovima koji imaju više od sto tisuća stanovnika. "To je samo pet gradova u kojima živi ukupno oko 35 posto građana Hrvatske. Dakle, skoro dvije trećine građana živi u naseljima koja neće imati strateške karte buke niti akcijske planove. Da je RH zaista željela donijeti kvalitetan zakon, granica bi bila znatno ispod sto tisuća stanovnika", upozorava Ivčić.

Voditelj transportnog programa u Zelenoj akciji podsjeća da ovaj Zakon ne predviđa izradu planova niti za ceste kojima prolazi manje od dva milijuna vozila godišnje (prosječno oko 5.500 vozila dnevno) što eliminira vrlo velik broj prometnica. Za zračne luke i željezničke pruge taj limit je deset tisuća uzlijetanja/ slijetanja tj. prolazaka vlakova godišnje, što iznosi čak 27 operacija dnevno, a to sasvim sigurno značajno utječe na razinu buke u okolici. Dakle, veliki broj proizvođača buke iz sektora prometa ostaje izvan obuhvata ovog zakona, a ljudi koji žive u blizini tih cesta, željezničkih pruga i zračnih luka ostaju nezaštićeni.

Na potezu je odgovor na ovaj, naoko, europski zakon.

"Vjerujem da će pritisak nevladinih udruga, javnosti, pa i stručnih službi dovesti do izmjena i dopuna ovog Zakona kako bi se ispravile očite nelogičnosti te obuhvatio veći broj proizvođača buke", zaključuje Ivčić.