Nakon jučerašnjeg burnog popodneva u Varšavskoj ulici, Saša Poljanec-Borić, znanstvena suradnica na Institutu Ivo Pilar, održala je predavanje Zagreb - osporavana metropola u Novinarskom domu u sklopu ciklusa Održiva budućnost gradova u organizaciji Heinrich Böll Stiftunga.

Poljanec-Borić je svoje izlaganje započela analizom političke krize u koju Zagreb ulazi 2005. godine. Kriza se intenzivirala godinu kasnije kada je obnovom Hebrangove ulice postalo jasno da se grad ne reformira po uzoru na ostale europske metropole, a 2007. godine nakon degradiranja Medvednice i onečišćenja voda, kriza je kulminirala u središtu grada kada dolazi do aktualiziranja problema izgradnje Cvjetnog bloka.

Poljanec-Borić kao vrhunac krize opisuje aferu Vrbani u kojoj se pokazalo da više ne postoji garancija sigurnosti niti za ljude koji za nju plaćaju. "U stvaranju te krize sudjelovao je i HRT pod vodstvom Vanje Stulića i Hloverke Novak Srzić jer su u to vrijeme često emitirani prilozi o Milanu Bandiću koji ispija vodu na Vrbanima umjesto da su se javnosti prikani nalazi analize kakvoće vode Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar." Istaknula je kako je zabrinjavajuće da su se sve te afere događaju u gradu koji posjeduje većinu resurse čitave zemlje.

Poljanec-Borić uzrok krize nalazi u nekoliko različitih problema. Prvi od njih je problem orijentacije, odnosno neprepoznavanje hrvatskih političkih elita, bilo onih lijevih ili desnih, da se Europi mora pristupi kao sferi tradicionalnih regija koje u sferi globalizacije čine cjelovitost. Ističe kako se hrvatska lijeva pozicija tradicionalno orijentira samo na Istočnu, dok desna pozicija to isto čini sa Srednjom Europom. Takvo neprepoznavanje rezultira neinformiranjem javnosti o stvarnosti procesa koji se temelji na grupiranju europskih zemlja oko principa sigurnosti uslijed čega konkurentska shema ne može biti regionalna orijentacija.

Iako se Zagreb unutar Hrvatske nametnuo kao ekonomski lider, zabrinjavajuća je činjenica da on, za razliku od ostalih europskih metropola, ostaje neartikuliran u prezentaciji svojih usmjerenja.

Poljanec-Borić ističe kako je za Zagreb tipičan kulturološki i aspiracijski populizam kojeg većina građana objeručke prihvaća. Kao primjer manipulacije javnosti navela je povezivanje dva maksimalno udaljena pola - prizor štakornjaka koji se uz pomoć privatnih investicija pretvaraju u "kristale". Kao problem navodi i urbanu nekompetenciju čiji je najočigledniji primjer gradnja Kulmerovih dvora koja jasno pokazuju da je odabranima omogućen veliki dijapazon intervencije u okoliš i to na rubu zakona koji se u ovakvim prilikama primjenjuju elastično.

Nerazmjerno upravljanje javnim dobrima rezultiralo je nizom zabrinjavajućih pojava - krizom sveučilišta koje je postalo gnijezdo korupcije, smanjenjem prostora ekološke kulture u korist ostvarenja privatnih interesa, množenjem divljih odlagališta otpada te zagađenjem izvora pitke vode. Te pojave nastale su nauštrb proizvodnje javnih dobara zbog čega dolazi do vertikalnih sukoba kakvih smo danas svjedoci. Poljanec-Borić je izrazila žaljenje što se takvom gospodarenju javnih dobara nisu usprotivili sveučilišni intelektualci na što ju je Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera upozorio kako je upravo velik broj tih istih intelektualaca sudjelovao u izradi sramotnih ekoloških istraživanja.

Iako je za očekivati je da je lijeva politička opcija ta koja bi mogla pronaći izlazi iz opisane političke krize, Saša Poljance-Borić upozorava kako kod hrvatske ljevice ne postoji spoznaja da je upravo razvoj javne sfere prirodno područje lijevog sektora pa jedini izlaz vidi u formiranju nove političke opcije.