Bellona slavi 20 obljetnicu borbe za zaštitu okoliša. U koje ste aktivnosti i od kada Vi, gospodine Dalen, uključeni?

Stručnjak sam za morski okoliš i radim u Belloni od 1999. no zagađenje mora u Norveškoj je proces koji traje više od sto godina. Vlada želi očistiti stara zagađena područja i neka njena rješenja su dobra, a neka manje dobra. Pokušavamo osigurati rješenja koja su najprihvatljivija za okoliš.

Da li je uopće moguće izolirati silne otrove u moru te od kojih prijeti najveća opasnost po zdravlje ljudi?

U blizini luka postoje sve vrste zagađivača, dakle teški metali, PCB (poliklorirani bifenili, oko 200 kancerogenih spojeva op.a.), TBT (tributiltin –po zdravlje štetna kemikalija koja sprječava hvatanje organizama za brodove op.a.), živa i kadmij. U nekim područjima postoje posebne industrije s posebnim problemima.

Kako se svi ti otrovi mogu neutralizirati?

Postoje dvije glavne metode. U nekim predjelima možete kontaminirano dno prekriti s novim čistim slojevima. Tako organizme u tom ekosistemu odvajate od otrova. U drugim slučajevima, gdje recimo luka mora imati propisanu dubinu, morate odstraniti te kontaminirane slojeve dna i odložiti ih na sigurno mjesto. U Oslu pokušavaju kontaminirane dijelove dna izvaditi van i odložiti na 70 metara dubine nadajući se da će tamo i ostati. Mi smo u vezi toga dosta skeptični.

Kako uspijevate pridobiti političare i javno mnijenje za vaše kampanje?

Morate prije svega pokazati izvjesnost postizanja cilja za koji se zalažete. Rezultati kampanje moraju biti mjerljivi i to recimo može biti manji udio otrova u ribama. U Trondheimu su u luci odabrali zanimljivu metodu. Tamo zagađene naslage na lučkom dnu miješaju s betonom za blokove koji se koriste za izgradnju novih dijelova luke. Tako se rade blokovi koji imaju izolaciju koja sprječava eventualno curenje otrova iz blokova. Taj projekt ima prednosti utoliko što, premda je skuplji, osigurava nove lučke kapacitete koji će ga isplatiti. Naravno i otrovi unutar bloka su stabilniji.

Imate li problema s dobivanjem javne potpore za svoje akcije te koliko ste u mogućnosti voditi dugotrajne kampanje?

Nekim se projektima javnost opire. Imali smo tako na jugu Norveške projekt za koji smo vidjeli da je preskup i da neće uspjeti pa smo se tamo okrenuli edukaciji i radu s lokalnim stanovništvom. Pokušavamo se koncentrirati na nadzor pa ako primijetimo kako neki procesi idu u lošem smjeru onda krenemo u akciju.

Jesu li Norvežani zainteresirani za zaštitu okoliša?

Norvežani su podijeljeni. Kad imate neki lokalni projekt koji bi primjerice mogao spasiti neku ribolovnu zonu onda pokazuju veliki interes, a kad je nešto vezano za šire područje onda je interes manji. Dakle, Norvežani su spremni na akcije ako je u pitanju lokalni problem.

Vjerujete li u ispravnost izreke: Djeluj lokalno, misli globalno!? Ima li ona smisla s obzirom na globalno onečišćenje koje vama dolazi iz Rusije i koje se zbiva unatoč i koliko god bilo pojedinačno djelovanje?

Imamo podružnice u Rusiji, u Murmansku i Petrogradu službeno od 1998, no prisutni smo tamo još od 1994. i možemo i tamo nešto učiniti (Bellona-Murmansk). Kod nas je očigledno da norveški kemijski zagađivači sve manje zagađuju, ali teški metali dolaze i iz drugih dijelova svijeta pa njihova ukupna razina u moru ne pada. Stoga norveška vlada mora voditi računa o globalnom zagađenju. Pojedinac je tu dosta nemoćan, ali nevladine organizacije trebaju utjecati na vladu kako bi vodila računa i o stranim zagađivačima.