Na tiskovnoj konferenciji u Galeriji Cvajner u Puli, koja je održana prije dva dana, pred sobom sam imao samo tužbu za klevetu načelnika Motovuna. Danas me na Općinskom sudu u Pazinu čeka još jedna tužba za klevetu, ovog puta od članova Općinskog vijeća. Na tiskovnoj konferenciji sam više puta ponovio da se osjećam kao Alisa u zemlji čuda, a sada je taj osjećaj pojačan ne samo duplo, već i puno više.

Kako mogu znati tko će me još tužiti do sudskog ročista ovog petka ili pak poslije njega? Pred kakvim se ja to pravnim sustavom nalazim kada ovakve tužbe pljušte oko mene iz dana u dan?

U kratkom napisu koga sam pripremio za tiskovnu konferenciju 12. siječnja 2009. sam opisao situaciju u kojoj se nalazim. Ovdje ću dio toga ponoviti, s tim da cu dodati ono što znam o novoj tužbi, koju jos nisam imao prilike pročitati. No, ne očekujemda će ta tužba biti puno drugačija od one koju sam dobio od načelnika Motovuna. Uostalom, logika oba slučaja je identična.

Evo malo povijesti. Od dolaska u Motovun iz Engleske 2002. godine sam vjerovao da bi održivi golf bio dobar za razvoj Motovunštine. Tek po odbijanju studije utjecaja na okoliš predhodnog prijedloga golfa pod Motovunom koncem 2005. godine sam razumio da je golf u ovom slučaju samo paravan za apartmanizaciju. Od tada sam prvo organizirao online peticiju Volim Motovun, koju je potpisalo 16.000 ljudi iz 62 zemlje; online Forum Zelene Istre, na kome su se diskutirali i alternativni putevi odrzivog razvoja Motovuna; te medjunarodnu udrugu Motovun – eko grad koja je okupila 140 ljudi iz 16 zemalja u borbi za odrzivi razvoj Motovunštine.

No, na javnoj raspravi studije utjecaja na okoliš novog prijedloga golfa pod Motovunom koncem 2008. godine sam razumio da u Istri nisu osigurani ni najosnovniji preduvjeti za razvoj rasprave na načelima civilnog društva. Vidjevši da u ovom slučaju vlada gola sila politike i kapitala, podnio sam ostavku na mjesto predsjednika Motovun – eko grada, te o tome obavjestio javnost preko javnih glasila. Isto sam tako ugasio i website udruge u namjeri da se potpuno povučem iz dalje borbe, koja mi se počela činiti bespredmetnom.

Na moje veliko iznenađenje, nekoliko dana poslije ovih odluka sam od suda dobio tužbu načelnika Motovuna zbog klevete budući da sam na svom privatnom websiteu književne sadržine i na engleskom jeziku mjesec dana ranije objavio kratki esej o rasprostranjenom sukobu interesa u Hrvatskoj, gdje sam kao primjer naveo golf u Motovunu. Tu sam u jednom kratkom paragrafu u dvije rečenice naveo da su i načelnik i neki od ljudi iz organa Općine Motovun u sukobu interesa u vezi sa zemljom namjenjenom golfu. Naravno, ni u jednom demokratskom drustvu napis o sukobu interesa kao takvom nebi izazvao tužbu za klevetu od strane političkih djelatnika.

Važno je dodati da iz statistike svog websitea znam da ga mjesečno posjećuje ne više od 6-7 gradjana čitave Hrvatske, te ne više od 2-3 građana Hrvatske iz Motovuna, što znači da je tužba za klevetu iskonstruirana. Drugim riječima, ova je tužba čisto političkog karaktera i ukazuje na represivni karakter našeg pravnog sustava, koji dobrim djelom podsjeća na vrijeme takozvanih verbalnih delikata bivše Jugoslavije.

Jučer kasno navečer sam od svog odvjetnika doznao da me sada tuže i neki od vijećnika Općine Motovun. Koliko sam razumio, tuže me kolektivno, te za istu klevetu kao i načelnik Motovuna.

Ponavljam, tužbu još nisam imao prilike pročitati, ali vjerujem da je zasnovana na nerazumijevanju samog pojma sukob interesa. Što je zapravo sukob interesa? Kako piše Lovorka Kusan u svojoj knjizi Sukob interesa (Udruga za demokratsko društvo: Zagreb-Split, 2004): “To je situacija u kojoj se sukobljavaju javni i privatni interesi, odnosno situacija u kojoj dužnosnik ima privatni interes koji utječe ili može utjecati na njegovu/njenu nepristrasnost u obnošenju javne dužnosti.” Ovdje je kljucno primjetiti ono “utječe ili moze utjecati”. Kako se uopće nekoga moze tužiti za klevetu samo zbog ovakve tvrdnje?

Iz javnih sam glasila po primanju tužbe razumio da načelnika Motovuna u ovom slučaju zastupa isti odvjetnički ured koji zastupa niz investitora u golf u Istri, uključujući i onog zainteresiranog za Motovun, te da je taj isti odvjetnički ured pripremio Zakon o golfu kojeg je pod hitnim postupkom nedavno izglasao Sabor. Pretpostavljam da i članove Općinskog vijeća zastupa isti odvjetnik. Organizirani dvostruki napad na pojedinca poput ovog je jednostavno nezamisliv u jednoj demokratskoj sredini.

Jasno je da sam žrtva istarskog golferskog lobija koji ne preza ni od čega. Načelnik Motovuna je uspio nahuškati i neke članove Opcinskog vijeća na tužbu za klevetu, a iza svega toga stoji sprega politike i kapitala. Bojim se da ce moja dva slučaja biti odlučena na moju štetu bez obzira na bilo kakve činjenice sto se takozvane klevete tiče. Moram priznati da se poslije 34 godine u Americi i Engleskoj osjećam nesigurnim u sopstvenoj zemlji. Ponavljam, osjećam se bas kao Alisa u zemlji čuda.

Vjerujem da ovdje vrijedi navesti jednu zanimljivu činjenicu koju su neka javna glasila u Hrvatskoj obznanila, ali kojoj nije do sada bilo davano puno važnosti. Naime, na poslijednjem ispitivanju takozvane percepcije korupcije u svijetu, Transparency International je 2008. godine Hrvatsku smjestio izmedju Namibije i Samoe. Ovaj porazni položaj nase zemlje sasvim jasno objašnjava moju duboku nelagodu i nesigurnost.

Zato ponovo pozivam sve građane koji se opiru samovolji istarskog golferskog lobija da dođu na moje duplo suđenje, koje će se održati u petak 16.1.2009. u 9 sati u Općinskom sudu u Pazinu u dvorani br. 8 (sudac Denis Hek). Nadam se da ce članovi civilnog društva svojom nazočnošću pomoći da pravda u ovom slučaju ipak pobijedi.

Prof. dr. Ranko Bon, Motovun