Kraj: Tko je ubio Kyoto?

Odgovor na jednostavno pitanje da li smo kao civilizacija nakon dvadeset godina diskusije sazreli i u Durbanu napokon pronašli  zajedničko rješenje za problem  klimatskih promjena je jasno i glasno - ne.

Čak i najkonzervativniji analitičari govore da nas paket usvojenih mjera jako brzo vodi u svijet porasta globalne temperature od četiri stupnja Celzijeva što za veliku većinu svjetske populacije znači da im je budućnost neizvjesna. Već i povećanje od samo dva stupnja će mnoge dijelove planeta učiniti nepodobnima za život, milijarde ljudi ostaviti bez krova nad glavom te izmijeniti agronomsku, demografsku i ekološku mapu mnogih zemalja, i to ne samo onih na globalnom jugu.

Sami delegati su itekako svjesni magične granice od dva stupnja jer su je isti ti delegati godinama pregovarali kao gornju granicu rasta temperature koju si naša civilizacija nema pravo priuštiti prekoračiti. Osnovno je pitanje zašto odgovor i mjere nisu ni približno u skladu s onime što svi znamo i što je znanost već mnogo puta potvrdila.

Već je u petak bilo jasno da stvari idu u krivome smjeru i da Afrička grupa neće izdržati pritisak Europske unije. Isti tren su na hodnicima konferencije ogranizirani veliki prosvjedi podrške. Stotine članova Friends of the Earth International, Greenpeace-a i 350.org, zajedno s ministrima i delegatima pojedinih zemalja, "okupirali" su sobe i hodnike konferencijskog centra. "Mi stojimo uz Afriku", orilo se konferencijskim centrom. DirektorGreenpeace-a, Kumi Naidoo, predsjednik Friends of the Earth South Africa Bobby Peek, i pedesetak aktivista nakon dva sata izbačeni su s konferencije, ali su njihove poruke otišle u sve svjetske medije istoga trena.

Nekoliko sati ranije predstavnica mladih Anjali Appadurai se obratila predsjednicima i ministrima. U jednom od najsnažnijih i najemotivnijih govora na klimatskim pregovorima ikada pozvala je još jednom sve povijesno odgovorne za probleme na veliko i hitno smanjenje emisija na samome izvoru, u njihovim zemljama. "U ovoj sobi postoji prava ambicija, ali je odbačena kao radikalna i viđena kao politički nemoguća. Ono što jest radikalno je da se potpuno promijeni klima planeta, izda budućnost moje generacije i milijune osudi na smrt zbog klimatskih promjena. Ono što jest radikalno je da se otpiše činjenica da nam je promjena dostižna", rekla je Appadurai. Nakon njenog inspirativnog govora predsjednik sastanka "šefova vlada" izjavio je da su "trebali nekome tko predstavlja pola svjetske populacije dati da govori na početku konferencije, a ne na kraju. Možda bi stvari danas izgledale drugačije."

A ono što je na ovoj konferenciji zasigurno trebalo biti drugačije je činjenica da dva tjedna pregovaranja nisu bila dovoljna. Zbog toga je konferencija završena šezdesetosatnim pregovaračkim maratonom koji je delegate držao budnima tri noći za redom.

Red na šalteru za otkazivanje planiranih safarija i letova je bio dulji nego red za hranu, a poruka domaćina konferencije je bila jasna: ovaj puta ne izlazimo iz sobe bez dogovora.

Svako tko se usudio ustati protiv takvog procesa i brzopletog načina rada bio je izoliran ili optužen za sabotažu. Bilo je tu puno podmetanja, namjernog iscrpljivanja i ucjenjivanja iza zatvorenih vrata.

Proces nazvan "Durban Platform for Enhanced Action" kupio je najvećim zagađivačima nekoliko godina vremena, bacio u vodu cijelo desetljeće pregovora i osudio na propast protokol iz Kyota te Akcijski plan iz Balija koji su svojim mjerama očito bili prejaki da bi se implementirali. 

Indijska ministrica zaštite okoliša Jayanthi Natarajan posljednja je branila princip pravednosti, princip "zajedničke ali različite odgovornosti" koji je do sada bio glavna vodilja u prepoznavanju onih koji su za problem povjesno odgovorni, a koji je na kraju morao biti zanemaren pod pritiskom atmosfere u dvorani i pljeska nakon svake intervencije Europske unije. Nije se tako zadnje noći u Durbanu spašavala samo klima nego i cijeli multilateralni sustav Ujedinjenih naroda koji je visio o koncu.

Paket mjera usvojenih u Durbanu daje mandat novom procesu po kojem će se iduće godine početi pregovarati novi pravni instrument, najvjerojatnije protokol koji se mora definirati i usvojiti do 2015. kako bi stupio na snagu do 2020. godine. Proces nazvan "Durban Platform for Enhanced Action" kupio je najvećim zagađivačima nekoliko godina vremena, bacio u vodu cijelo desetljeće pregovora i osudio na propast protokol iz Kyota te Akcijski plan iz Balija koji su svojim mjerama očito bili prejaki da bi se implementirali. Kada se nakon usvajanja paketa dva glavna pregovarača SAD-a zagrle i čestitaju jasno je da nešto gadno nije u redu.

"Odgađanje stvarne akcije do 2020. godine je zločin globalnih proporcija. Ovo znači da je svijet na putu prema porastu temperature od 4 stupnja Celzijeva, što je smrtna kazna za Afriku, male otočne države te siromašne ranjive skupine diljem svijeta. Najbogatijih jedan posto odlučilo je da je prihvatljivo žrtvovati 99 posto", rekao je u izjavi britanskom dnevnom listu Guardian predsjednik Friends of the Earth International Nnimmo Bassey.

Novi paket mjera izvana izgleda i zvuči impresivno i sastoji se od nekoliko novih dokumenata i odluka. No bez konkretnih brojeva, mjera i rokova za razvijene zemlje on samo odvlači pozornost od potrebnih rješenja. Od Protokola iz Kyota ostalo je samo ime i trenutno nema nikakvih ambicija da se razvijene zemlje obvežu na njegov nastavak u drugom obvezujućem razdoblju.

Iako gotovo svi svjetski mediji bruje o "danu kada je spašena planeta" nismo niti blizu ambicije ni političke volje koja bi smanjenje emisija dovela do razine koja je pravedna i u skladu s onim što nam znanstvena zajednica govori.

Stvaranje Globalnog klimatskog fonda jedan je od pozitivnih rezultata konferencije. Svake godine njega bi trebalo puniti sa 100 milijardi dolara sve do 2020. Namijenjen je zemljama u razvoju kako bi financirale projekte prilagodbe na posljedice klimatskih promjena, ali i svoj čisti razvoj. Iako predstavljen kao jedna od svijetlih elemenata paketa, u fondu danas nema ni dolara niti nije razjašnjeno iz kojega sektora i koliko novaca će tko u njega biti obavezan stavljati novac.

Protokol iz Kyota je umro u Durbanu, do 2017. godine će ga se održavati na životu kako bi svi fleksibilni mehanizmi i trgovina emisijama mogla nastaviti, a onda će ga se zamijeniti puno slabijim protokolom, bez potrebnih ambicija, koje će razvijenim zemljama omogućiti da nastave po starom.Osnovni pregovarački tekstovi dviju radnih skupina pregovora, i to radne skupine koja se bavila Protokolom iz Kyota i radne skupine koja je se bavila daljnjom dugoročnom suradnjom vezanom uz Klimatsku konvenciju, toliko su, riječ po riječ, mijenjani da su naposlijetku potpuno razvodnjeni i lišeni same svoje svrhe. Tekstovi su puni pravnih rupa koje ostavljaju mogućnosti za razna lažna rješenja, od trgovanja emisijama na globalnoj razini do gledišta po kojima su termoelektrane na ugljen "mehanizmi čistog razvoja".

"Pogrešno je reći da je drugi obvezujući period Protokola iz Kyota usvojen u Durbanu. Prava je odluka zapravo samo odgođena do sljedeće Konferencije stranaka (COP) bez obvezujućih smanjenja emisija od strane bogatih zemalja. To znači da će Protokol iz Kyota biti na aparatima dok se ne zamijeni novim sporazumom koji će biti još slabiji", izjavio je Pablo Solon, bivši glavni pregovarač Bolivije komentirajući ishod konferencije.

Iz Durbana su više-manje svi kući otišli praznih ruku, a samo je Europska unija otišla a punom torbom darova. Ono malo što su imali za ponuditi su pametno razbili na komade i s mrvicama kupovali zemlje u razvoju. Hodali su po rubu cijelo vrijeme, kockali se i na kraju dobili sve što su htjeli.

Paket odluka iz Durbana je od strane većine organizacija civilnog društva viđen kako veliko razočaranje. Kada se govorilo o tezi "bolje nikakav nego loš dogovor" mislilo se upravo na  dogovor koji će naškoditi više ljudi i u stvarnosti prije povećati globalne emisije nego ih smanjiti. Ovakav kakav je trenutno, upravo to je dogovor iz Durbana i napravio. On nas polako, ali sigurno, vodi u povećanje temperature od plus pet stupnjeva Celzijeva..

Problem je iznimno nesaglediv, kompleksan, isprepleten i pred nama je duga iscrpljujuća borba koja se nastavlja iduće godine u Kataru. Druge opcije nema jer je nažalost u pitanju opstanak cijele civilizacije. Nadajmo se samo da će se, kao i mnogo puta u dosadašnjoj ljudskoj povijesti, istinitom pokazati izjava Nelsona Mandele da se cilj uvijek čini nemogućim dok ga se ne ispuni.

10. dan: Ipak se kreće! Pitanje je kamo...

Dobiti informaciju o pomaku u pozicijama pojedinih vlada i grupa koje se zadnjih sati mijenjaju kao na pokretnoj traci trenutno znači pravo malo bogatstvo. Kako do tih informacija doći, pozicionirati se na vrijeme i gdje uopće tražiti te informacije je prava znanost ili pak puka sreća. Delegati trenutno sjede u zatvorenim sobama iz kojih jedva izađe koji SMS koji ugrubo navodi najbitnije pomake. Svatko ima svoje načine i taktike. Neke uključuju poprilično kreativne metode, čekanje pauze za "spontane" razgovore u WC-u, ručak tik do delegata za kojeg mislite da ima informacije, rapidno fotokopiranje novog teksta čim se pojavi pa čak i slučajno nalaženje bitnih dokumenata proizašlih sa sastanaka na stolovima širom konferencijskog centra. Pravi jack-pot je, kaže jedan od novinara, kada na javnim računalima na konfereciji delegati u žurbi ostave otvorene dokumente ili ih ne izbrišu iz memorije.

Noćas se na neformalnim sastancima i večerama dogodio veliki proboj i Europska unija je oko svoje pozicije uspjela okupiti AOSIS (grupu najranjivijih malih otočnih drzava), LDC (grupu najnerazvijenijih zemalja) te, prema nekima, mali dio Afričke grupe.

Koliko je načina da se do informacija i dokumenata dođe toliko je i verzija priče što se zapravo na kojem sastanku dogodilo. Ono što je za sada sigurno je da se noćas na neformalnim sastancima i večerama dogodio veliki proboj i da je Europska unija oko svoje pozicije uspjela okupiti AOSIS (grupu najranjivijih malih otočnih drzava), LDC (grupu najnerazvijenijih zemalja) te, prema nekima, mali dio Afričke grupe. Dinamika pregovora je superubrzana, trči se hodnicima konferencijskog centra i poluinformacije dolaze sa svih strana. Chris Huhne, britanski ministar, jutros je izjavio da iza službene pozicije UK-a stoji oko 120 zemalja što znači da su glavni pregovarački blokovi i njihove pozicije razbijeni.

Trenutno su sve opcije otvorene. Raspon mogućih završnih scenarija trenutno varira od totalnog raspada multilateralnog sustava i odlaska nekih zemalja sa završnog plenuma, načelnog slabog dogovora koji svijet vodi u povećanje temperature za pet stupnjeva Celzijevih, do konsenzusa velikog broja zemalja oko novog "Akcijskog plana iz Durbana" oko kojega je EU okupila velik broj zemalja.

Mreža se jako brzo i pametno plete, pitanje je tko će od od malih nerazvijenih zemalja u nju upasti kada noćas ustane u obranu onoga što nam znanost govori i kaže kako je ovo daleko od zadovoljavajućeg dogovora.

Najrazvijenije zemalje SAD, Kanada, Japan, Australija, Europska unija te ostali koji su za ovaj problem povijesno odgovorni i prvi trebaju poduzeti radikalne i najveće mjere tražit će žrtvu među velikim ekonomijama u usponu. Kako sada stvari stoje, žrtveno janje će ove godine, čini se, biti Indija.

Dan 9.: Pod pritiskom

Devet je dana iza nas i još je samo 48 sati preostalo da se dogodi čudo. Obično to znači da baš tih zadnjih dana dolaskom raznih ministara, predsjednika i kraljeva počinju pravi pregovori te politička trgovina za koju stručnjaci za pojedina tehnička područja nisu imali mandat.

"Pravno obvezujući odgovor na problem klimatskih promjena nam je ovdje u Durbanu, bojim se, van dosega. Za sada", izjavio je jučer glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon u jednom od najtmurnijh govora ovih dana i dobio kiseli smiješak predsjednice konferencije i pljesak malobrojnih.

Visoka razina osiguranja, skeniranje torbi na svakom koraku i manjak mjesta u dvoranama polako stvaraju tenzije između zaštitara i sudionika konferencije jer svi znaju da je ovo vrijeme kada se na hodnicima i dvoranama pomno prati izjava svakog govornika, a aktivnosti i pritisak organizacija civilnog društva postaje sve jači i glasniji.

"Gdje su se svi sakrili, gdje je nestalo civilno duštvo u Durbanu? Vjeruj mi, ako delegati razvijenih zemalja ne osjete pritisak unutar konferencije na svojim leđima ništa se neće pomaknuti samo od sebe. Svaka vaša akcija je i više nego vidljiva i komentirana unutar naših delegacija i nikome nije drago biti prozvan pred svim medijima svijeta. Nikad ne znaš kada će se poklopiti par stvari i doći do pozitivnog proboja", rekao mi je jedan od članova male, ali snažne delegacije Egipta, koja je jedna od zaslužnih što još uvijek imamo snažnu i stabilnu Afričku grupu koja ne posustaje u svojim progresivnim zahtjevima.

"Nemojte podcijeniti ni simbolične geste i poruke podrške, zbog kojih smo više puta ostali ujedinjeni u svojim zahtjevima mada smo iznutra pucali po šavovima", dodao je.

No mali je broj onih koji aktivno vrše pritisak na one koji se trebaju pokrenuti. Velik dio civilnog društva taktizira ili se čak ponaša kao što se ponašaju pojedine vlade, budući da su njihove delegacije nekada i do deset puta brojnije od delegacija pojedinih država.

Da je sustav vrijednosti i pozicija skroz izvrnut svjedoči činjenica da ni jedna ogranizacija civilnog društva nema tako progresivnu politiku kao ranije spomenuta Afrička grupa koja se zbog toga nalazi pod velikim pritiskom ne samo vlada razvijenih zemanja, već i pojedinih konzervativnih organizacija civilnog društva.

Velik dio civilnog društva taktizira ili se čak ponaša kao što se ponašaju pojedine vlade, budući da su njihove delegacije nekada i do deset puta brojnije od delegacija pojedinih država.

Mnogo je razloga zašto već dvije godine na klimatskim konferencijama nema adekvatnog pritiska civilnog društva. Neki se nakon velikog razočaranja pregovora u Kopenhagenu još nisu oporavili ili se nikada nisu ni vratili. Mnogi vode vječnu debatu koliko ima smisla trošiti vrijeme i resurse unutar pregovora i treba li se više okrenuti organiziranju pokreta van prostora UN-a, a neki se jednostavno boje izgubiti svoju akreditaciju.

Edukacijski element praćenja cijelog procesa je izuzetno vrijedan, ali neke organizacije mladih, impresionirane samim time što su dobile priliku sjediti u sobi sa svojim ministrima, u situacijama kada se planiraju zajedničke aktivnosti čak ih aktivno brane. "Naš ministar se trudi koliko može, javno ga prozvati ne možemo, jer ćemo time ugroziti dobre odnose i komunikaciju koju smo dugo gradili", rekla je predstavnica Britanske delegacije mladih na sastanku svih mladih delegata i ostavila ostatak sobe u šoku i nevjerici. Takve izjave naravno doprinose razvodnjavanju stavova, zahtjeva i načina na koji će se ti stavovi komunicirati prema vladama. Pregovori unutar pregovora su svakodnevica na svim razinama i nevjerovatno je do koje mjere je sustav postao sam sebi svrha i time izrazito neefikasan. Naravno, postoje organizacije i pojedinci kojima možemo zahvaliti što još uvijek postoji kakva-takva nada i koji uspješno zaustavljaju još veće zlo koje bi moglo proizaći iz ovih pregovora.

Postoji dokument koji definira pravi put s konkretnim ciljevima i rokovima i dovoljno je snažan da nas sve obveže i koji je direktna posljedica pritiska civilnog društva i pokreta unutar i izvan konferencije. Akcijski plan iz Balija je isto tako i primjer neviđenog preokreta u završnoj noći u kojoj se 2007. čak i SAD deklarativno obvezo na preuzimanje obveza u novom razdoblju, ali van protokola iz Kyota. To je najambiciozniji klimatski dokument koji trenutno postoji i trebao je osigurati nastavak drugog obvezujućeg radoblje protokola iz Kyota, ali je, naravno, zapeo na implementaciji. Zbog svojih snažnih mjera koje nekim vladama u doba globalne gospodarske krize više i nisu tako ekonomski zanimljive, sada ga se pokušava zamijeniti novim razvodnjenim i puno slabijim "mandatom" kojim se vlade po ne znam koji put obvezuju da će se u iduće tri godine obvezati.

Dvije akcije su obilježile jučerašnji dan. Šestero članova Kanadske klimatske koalicije mladih je na službenom izlaganju svog ministra zaštite okoliša Petera Kenta pred punom dvoranom ustalo i za vrijeme njegova govora mu "okrenulo leđa" tražeći hitnu ostavku. Kanada je trenutno jedan od najvećih negativaca pregovora. Zbog te akcije svi su izgubili akreditaciju i odmah su izbačeni s konferencije. Dok ovo pišem preostali članovi Kanadske delegacije mladih ponovili su istu akciju i pokupili tri puta duži pljesak svih vlada svijeta nego što je dobio njihov ministar nakon svoga govora.

Sat vremena kasnije na terasi kafića u kojem za vrijeme pauze za ručak sjede visoki dužnosnici ministri orila se pjesma potpore Afričkoj grupi. Stotine članova raznih organizacija, predvođeni najvećom svjetskom mrežom organizacija za zaštitu okoliša Friends of the Earth International, jedan po jedan ustajali su sa svojih mjesta, pridružili se "spontanoj" akciji i na tren stvorili pozitivnu atmosferu.

Za danas i sutra planirane su brojne nove aktivnosti na samoj konferenciji, a hoće li se ovdje u Durbanu dogoditi čudo ostaje nam vidjeti sutra na plenarnoj sjednici koja će, kako se očekuje, potrajati do pet sati ujutro idući dan.

Dan 7.: Klimatska i socijalna pravda. Ovdje i odmah!

Vikend između dva tjedna konferencije tradicionalno je rezerviran za masovni izlazak na ulice.

Gradske vlasti i sam predsjednik Zuma dali su sve od sebe kako bi glas građana bio što tiši te su na razne načine pokušali destabilizirali povorku. Od lipnja pregovaranu rutu koja je trebala prolaziti kroz samo središte grada izmjenili su 24 sata ranije. Što je najzanimljivije, zabranili su okupljanje u parku koji je trebao biti polazna točka duge prosvjedne šetnje. Promjena lokacije dva mjeseca najavljivanom događaju u tom mi se trenutku činio kao jako bolan udarac. Međutim, budući da su lokalni aktivisti navikli na takve pritiske i "fleksibilnost" u organizaciji velikih događaja, pokušaji sabotaže nisu ostavili prevelikog traga niti je odaziv bio lošiji od očekivanog.

Druga malo ozbiljnija situacija dogodila se na samome početku dok su se predstavnici lokalnih zajednica i raznih pokreta okupljali na novoj lokaciji. Službenim volonterima konferencije je očito u opis posla ušlo i provociranje sukoba unutar mirne i nenasilne povorke. Oko 500 "volontera" odjevenih u zelene majice i kabanice sa službenim logom konferecije i grada domaćina umarširalo je u park. Na njihovu nesreću organizator ih je u povorci smjestio ispred "Radikalnog lijevog fronta". Nakon kratkih fizičkih sukoba koje su volonteri konferencije sami isprovocirali poslani su na kraj povorke te se počeli razilaziti nakon što su shvatili da nisu dobrodošli.

Još od vremena apartheida Durban je poznat kao grad s jakim i složnim društvenim pokretima, o čemu svjedoči i činjenica da je čak i Gandhi ovdje započeo svoju dugu bitku.

Zbog toga nije bilo iznenađujuće da su na ulice prije nekoliko dana izašle tisuće ljudi. Rame uz rame marširali su predstavnici svih vjerskih zajednica, seljaci, mali farmeri, ekolozi, mirovnjaci, sindikati, pripadnici Radikanog lijevog fronta, studenti i učenici. Marširali su s njima i predstavnici organizacija i pokreta više od stotinu zemalja širom svijeta. Primjer je La Via Campesina, globalni pokret malih farmera koja ima oko 200 milijuna članova širom svijeta, a na prosvjedu ih je predstavljao lokalni ogranak s oko tisuću ljudi.

Hodalo se, pjevalo i plesalo satima. Dok je povorka prolazila pored konferencijskog centra gdje su se baš u to vrijeme sastajali ministri svih regija, Cristiana Figueres, glavna tajnica UNFCCC-a, i predsjednica COP 17 Maite Nkoana-Mashabane  neočekivano su se pokušale obratiti prvom dijelu povorke, nakon čega su izviždane te su se brzo vratile unutre.

Prosvjed u Africi dobiva potpuno novo značenje. Upečatljivu atmosferu stvaraju šarenilo boja, pozitivnost i osmjesi u povorci, kreativnost u izradi materijala i meni najzanimljivije četveroglasno pjevanje pjesama koje zvuči kao jako dobro uštimani zbor od nekoliko tisuća ljudi. Poruka je bilo na stotine, ali sve su imale jedan zajednički nazivnik. Klimatska i socijalna pravda. Ovdje i odmah!

5. dan: Sve oči uperene u Afriku

"Afričko tlo ne smije i neće biti mjesto gdje ćemo pokopati Kyoto protokol. Tražimo nastavak protokola iz Kyota i snažne mjere koje će drastično smanjiti emisije na samom izvoru - u razvijenim zemljama - i rast globalne temperature zadržati ispod granice od dva stupnja Celzijeva," rekao je jučer Seyni Nafo, glasnogovornik Afričke grupe koja okuplja 54 zemlje.

Za Afriku, kontinent s kojeg navodno potječe cjelokupna ljudska vrsta, posljedice globalnog zagrijavanja nisu nezamislive i neopipljive projekcije nego su već sada teška svakodnevica koja se počela manifestirati od Caira do Cape Towna.

Uzrok je to brojnih konflikata i patnje širom kontinenta, od suša koje trenutno pogađaju Rog Afrike, a najviše Sudan i Somaliju, do velikih poplava ovdje u Južnoafričkoj Republici. Jedan od primjera koji je posebno šokantan je zasigurno činjenica da se površina jezera Čad koje 20 miliuna stanovnika Nigerije, Nigera, Kameruna i Čada opskrbljuje vodom i hranom u oko 30 godina smanjila za vrtoglavih 95 posto.

Topljenje ledenjaka na Kilimandžaru i susjednom planinskom lancu Rwenzori u Ugandi također milijune ostavlja bez pitke vode. One teško mjerljive posljedice zatopljenja poprimaju razne oblike kao što su, na primjer, poremećaj mnogih poljoprivrednih režima i utjecaj na pojedine poljoprivredne kulture ili nepredvidiva kretanja raznih bolesti.  Zatopljenjem se, naime, mijenjaju visinske granice pojedinih bolesti, pa je tako, primjerice, malarija postala problem u nekim gradovima koji nikada prije nisu imali problema s komarcima jer se visinska granica bolesti popela za 200 metara.

Poljoprivrednici, znanstvenici, ljudi u gradovima i na selu i predstavnici vlada, svi govore isto. Posljedice su tu, više nego prisutne i sve je više dokaza o ekstremnim i neuobičajenim vremenskim prilikama koje su do sada bile nepoznanica za mnoge zajednice. Kada tome pridodamo ogroman pritisak na preostale prirodne resurse kontinenta poput crpljenja nafte, rudarenja minerala i sirovina, sječe šuma, otimačine zemlje i prevelikog izlova ribe i u rijekama i morima postaje teško shvatiti razmjere problema i koliko nam je hitno potrebno rješenje. Adaptacija, ukoliko je uopće moguća, morat će biti brza ili će klimatske izbjeglice jako brzo početi kucati na vrata drugih država. Velika suša i bolesti koje je donijela sa sobom su trenutno odgovorne za velike migracije i međuplemenske ratove u Sudanu zbog kojih su tisuće ljudi jednostavno bile prisiljene napustiti svoje domove kako bi preživjele.

Baš zbog svega navedenoga Afrika, najsiromašniji i najranjiviji kontinent, mora ostati ujedinjena i jaka u međunarodnoj klimatskoj areni kao što je bila svih ovih godina. U Barceloni su tako 2009. godine afrički sudionici pregovora  blokirali pregovore na jedan dan u nadi da će se  razvijene zemlje sabrati i ozbiljno pristupiti rješavanju problema.

Međutim, sada stvari nisu tako jednostavne kao prije par godina. Dvije zemlje debelo koriste izostanak Tosija Mpane, predsjednika Afričke grupe. Veliki lider kojega svi poštuju zadržao se u rodnome Kongu gdje se kandidirao na nacionalnim izborima. Etiopija i Južna Afrika trenutno unose najviše nemira u, do sada, stabilnu i ujedinjenu grupu. Etiopija to čini zbog izrazito Europskoj Uniji naklonog premijera Melesa kojem je obećano malo više "humanitarne pomoći", a Južna Afrika jer, kao svaka zemlja domaćin, želi biti na usluzi svima, a ne samo kolegama s kontinenta.

Što se povijesnog doprinosa problemu tiče, ne pokušava se bez razloga Južnu Afriku ugurati među razvijene zemlje. Devet tona ugljičnog dioksda godišnje po osobi stavlja ih po emisijama ispred bilo koje druge zemlje u Africi ili, za usporedbu, i ispred Francuske. Veliki problem je to što većinu energije troše rudarska, aluminijska i energetska industrija a više od 2.5 milijuna domova nema pristupa električnoj energiji iako nekima kablovi dalekovoda prolaze doslovno iznad glave.

Južna Afrika igra prljavo, ali izuzetno oprezno i nitko ju se još javno nije usudio napasti. Nagađa se da su s malim brojem razvijenih zemalja u zadimljenim "zelenim sobama" već pripremili novi pregovarački tekst i da imaju tajno odobravanje razvijenog Sjevera.

Nakon što su Kanada, SAD i Europska Unija zakazali na samome početku, na ulice Durbana danas će izaći deseci tisuća ljudi. Ostaje nam za vidjeti hoće li afričke zemlje poslušati svoj narod i aktiviste cijeloga svijeta, ostati stajati snažne i ujedinjene te preuzeti vodstvo i inicijativu kakva se od njih ovdje očekuje.

3. dan: Brak SAD-a i Kanade

Da će se Kyoto održavati na životu bilo je svima jasno, ali ne i da će mu Kanada tako brzo htjeti isključiti aparate.  Nisu, kao druge zemlje, taktički pričekali da vide kako će se stvari odvijati prvi tjedan nego su odmah sve iznenadili izjavom da će napustiti Kyoto protokol te da nipošto neće potpisati ikakav pozitivni dokument koji bi mogao proizaći iz konferencije u Durbanu. "Ako se naši prijatelji iz SAD-a mogu godinama nositi s pritiscima i biti crna ovca pregovora, valjda to onda možemo i mi", u šali komentira kolega Kanađanin, ali bez popratnog smješka.

Veliki preokret oko kanadske pozicije rezultat je "naftne zlatne groznice" koja je zahvatila zemlju nakon što su odlučili početi eksploatirati kontroverzni bitumenski "crni pijesak" iz pokrajine Alberte u sjevernoj Kanadi. Malo je poznato da je, kada se pribroje zalihe nafte pomješane s pijeskom, Kanada druga naftna velesila svijeta s 27 milijardi tona nafte. Ispred nje je  jedino Saudijska Arabija s 35 milijardi, dok su na trećem i četvrtom mjestu Venecuela i Irak.

"Crni pijesak" se iskapa iz zemlje, čisti ispiranjem i nakon toga peče. Njegovom prljavom i izrazito neefikasnom proizvodnjom tisuće kvadratnih kilometa jedinstvenog krajolika pretvaraju se u pustinju, a pri tome se emitira tri puta više stakleničkih plinova od konvencionalnog vađenja i obrade nafte.

Današnja neformalna izjava kanadskog delegata na jednom je od sastanaka, zatvorenih za promatrače, izazvala salve smijeha na hodnicima konferencijskog centra u kojem se održava COP 17. Da barem malo prikriju ekocid koji se trenutno dešava u Alberti, Kanađani su se odlučili koristiti poprilično prozirnim spinom brendirajući svoju naftu kao "etičku naftu" koja se, za razliku od bliskoistočne, može podičiti "čistoćom" po pitanju ljudskih prava. Njihova "fairtrade" nafta, očekuju, postat će pravi hit, za razliku od "krvave nafte Istoka"

U isto vrijeme njihov je "gladni" susjed SAD, nakon neslavnih "izleta" u Afganistan i Irak, počeo tražiti naftu koja ne dolazi iz neprijateljskih zemalja, nego od sjeverne im prijateljice koja im je ionako već bila najveći strani opskrbljlivač naftom.

Samo vjenčanje i velike bračne planove za budućnost prije mjesec dana upropastio je veliki građanski otpor u obje države prema projektu Keystone XL koji je skupu naftu Alberte trebao spuštati skroz do Golfskog zaljeva. Vrlo glasna međunarodna kampanja imala je veliku vidljivost širom svijeta, nakon što su ispred Bijele kuće u samo jednom danu na mirnom i nenasilnom okupljanju uhićena 1253 građanina, među kojima je poznati NASA-in znanstvenik James Hansen. Predsjednik Obama bio je prisiljen odgoditi odluku o gradnji za razdoblje nakon predsjedničkih izbora 2013. godine i studiju projekta poslao je na dodatno razmatranje.

"Fosil dana" je nagrada koju više od 700 organizacija civilnog društva ujedinjenih u Climate Action Network dodjeljuju državama za "loše ponašanje" svakoga dana konferencije. Kanada, koja je prošle godine proglašena "fosilom cijelih pregovora", na jako je dobrom putu da to postane i ove godine, nakon što se već treći dan popela na postolje, zajedno sa svojim susjedom SAD-om.

1. dan:Cirkus u vašem gradu

Dvije godine nakon katastrofalnih klimatskih pregovora u Kopenhagenu, UN-ov "putujući cirkus" je stigao u još jedan grad.  Između deset i petnaest tisuća predstavnika vlada, medija, međunarodnih institucija, zagađivača i nevladinih organizacija sudjelovat će na sedamnaestim po redu UN-ovim klimatskim pregovorima u Durbanu.

Skitnice i ostali "nepozvani" su uspješno uklonjeni s ulica kako bi domaćin ostavio što bolji dojam.

Čak bi završno ulickavanje grada i išlo po planu da svježe pometene ceste i posađeno cvijeće sinoć nije, simbolično, uništila mala orkanska oluja.

Turbulentna atmosfera se može očekivati i na konferenciji, gdje će se u iduća dva tjedna još jednom pokušati naći odgovor na pitanje tko će, koliko, kako, i do kada smanjiti emisije ugljičnog dioksida  do sigurne granice i osigurati opstanak čovječanstva.

Planet se i dalje ubrzano zagrijava, emisije stakleničkih plinova rastu, a pravoga odgovora još uvijek nema. Čak i do sada konzervativna, i u svojim porukama oprezna, Međunarodna agencija za energiju u svojem posljednjem izvještaju navodi da se svijet našao "na rubu" nakon kojega će biti nemoguće izbjeći katastrofalne klimatske promjene. U izvještaju stoji kako će, po sadašnjim planovima redukcije, povećanje biti od 3,5 stupnja Celzijevih veće, što se opisuje kao "katastrofalno".

Osim što će reflektori biti upereni u najveće negativce pregovora, velike industrijske zemlje poput Japana, Kanade, Australije, Rusije i SAD-a, oni će također snažno osvjetljavati i Afriku kao pregovarački blok. Pregovori su se nakon pet godina vratili na Crni kontinent, koji je zadnjih godina bio tvrd orah i najveći zagovaratelj rješenja koje je pravedno i u skladu onoga sto nam znanstvena zajednica već godinama govori.

Da apsurd bude veći, afričke su zemlje na domaćem terenu trenutno u ulozi da same sebi presude, jer one već jesu i vrlo će brzo biti najviše pogođene negativnim posljedicama promjene klime.

Sigurno je da će ishod konferencije u Durbanu imati velike posljedice ne samo za Afriku nego i cijelo čovječanstvo.

Kao što je više puta najavljivano, od konferencije u Durbanu se ne očekuje nikakav pozitivan rezultat. O konkretnim brojkama i pravim rješenjima za smanjenje emisija malo tko priča, a glavna briga  razvijenih zemalja je kako otvoriti novo tržište, uključiti što više prirodnih resursa u pregovore, te što prije početi trgovati i velike posrnule ekonomije izvući iz krize.

Ako delegati zemalja prisutni na Konferenciji ne osjete dovoljno snažan  pritisak socijalnih pokreta i građana unutar Konferecije i na ulicama Durbana, stvari mogu postati puno gore nego što su sada.

Često pitanje ovih dana je čemu energični i snažni napor aktivista, kad je jasno kako ne samo što ishod pregovora neće biti pozitivan, već i da pregovori mogu iznjedriti međunarodni sporazum koji ide u prilog jedino onima koji su problem i stvorili, i koji stvaraju privid kako se radi na stvaranju efikasnog rješenja.

U slučaju lošeg i razvodnjenog dogovora moramo biti svjesni da se osuđujemo na deset godina slabih mjera u borbi protiv rasta temperature koje nas sigurno vode u vrlo neugodan svijet s temperaturom povišenom za 5 stupnjeva Celzijevih.

Koliko god čudno zvučalo, u Durbanu se danas više vrijedi boriti za nikakav, nego slab i razvodnjeni sporazum.

^{Luka Tomac je fotograf i aktivist Zelene akcije, a klimatske pregovore prati kao delegat Friends of the Earth International. Pregovori u Durbanu su peti koje prati, a tematski se najviše bavi adaptacijom na klimatske promjene.}

^{Klimatski pregovori, COP 17, održavaju se u Durbanu u Južnoj Africi od 28. studenog do 10. prosinca. (op. ur.)}