Povodom Svjetskog dana voda, 22. ožujka, saznali smo da je ministar kulture Božo Biškupić potpisao odluku o proglašenju preliminarne zaštite područja uz Dunav, Dravu i Muru veličine 150 000 hektara. Osnivanje najvećeg riječnog rezervata u Europi pozdravio je i World Wildlife Fund, poznati WWF.

To bi područje jednog dana trebalo postati i prekogranični UNESCO-v rezervat biosfere što bi nesumnjivo donijelo još veće turističke potencijale ovom području koje je uvršteno i u Nacionalnu ekološku mrežu.

Kad bismo se mogli zaustaviti ovdje, činilo bi se da se rijeci Dravi piše svijetla budućnost, a ugrožene vrste kao što su orlovi štekavci, crne rode i male čigre, mogli bi mirno uživati na njenim još uvijek prirodnim obalama. Ali...

Teatar apsurda

U Hrvatskoj najviše volimo umjetnički izraz zvan teatar apsurda. Nedavno je završio javni uvid u Studiju o utjecaju na okoliš regulacijskih radova na rijeci Dravi od ušća u Dunav uzvodno do Belišća, od nultog do 56. riječnog kilometra. Zbog izuzetno loše, nepotpune i znanstveno stručno pogrešno napisane Studije i neusklađenosti sa zakonima i planovima zaštite, Zelena akcija, Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode i Prirodoslovno društvo Drava tražili su njezino odbacivanje. Studiju je naručila Agencija za plovne putove unutarnjih voda, a napravila tvrtka Hidroing, ista tvrtka koja je načinila, ne bi vjerovali, idejni projekt za zahvat koji će hrvatske porezne obveznike koštati čak 154 milijuna kuna! Studiju koja bi trebala dati procjenu utjacaja na okoliš tako potpisuje devet osoba, od toga šest građevinske struke, jedna ekonomistica, jedan arhitekt i jedan prvostupnik zaštite okoliša (?).



Cilj je projekta, navodno, osiguranje stabilnosti korita, zaštita od poplava, plovidba. Od tih je planiranih 56 kilometara samo prvih 22 kilometara, priznaje i sama studija, značajno za međunarodne plovidbene putove. Zašto onda regulirati i ostalih 44 kilometra, nije nikome jasno. Osim što će se pri regulaciji toka iskopati ogromne količine šljunka koje će netko prodati i strpati u vlastiti džep. Na probleme ilegalnih šljunčara na Dravi udruge već dugo upozoravaju. Hoće li se 154 milijuna kuna potrošiti kako bi netko dobio legalan paravan za daljnje osiromašivanje ove rijeke pošto je zakonom zabranjeno vađenje materijala iz neobnovljivih izvora? Drava jest postala takav izvor jer su na njenom toku izgrađene 22 hidroelektrane, od toga tri u Hrvatskoj, a brane sprečavaju donos novog šljunka. Pošto nije spomenuto gdje će završiti iskopani pijesak, sumnjamo da je čitava studija rađena radi legaliziranja vađenja pijeska iz rijeka Drave, stoji u primjedbama koje je Prirodoslovno društvo Drava uputilo na Studiju.

Vađenje pijeska uništava sprudove i plićine, produbljuje korito, ubrzava tok i uzrokuje pad nivoa podzemnih voda što već uzrokuje sušenje šuma i ugrožava poljoprivrednu proizvodnju.

Ministarstvo koje pojma nema

Ministarstvo kulture koje je proglasilo zaštitu tog područja na upit o ovom projektu odgovara: Ministarstvo kulture nije upoznato s Projektom regulacijskih radova na rijeci Dravi.

Daljnji zaplet spada u kategoriju, vjerovali ili ne. Naime, nedavno je prezentirana još jedna studija, ona izgradnje tzv. Vodene stepenice na već spomenutoj rijeci između Josipovca i Donjeg Miholjca. Sama izrada studije tog projekta koji je već upisan u prostornim planovima Osječko-baranjske županije koštala je oko 5 milijuna kuna prema podacima objavljenim u Poslovnom dnevniku. Time bi se izgradila hidroelektrana s branom i 35 kilometara dugom akumulacijom. Zahvatom koji bismo platili 'samo' 2,5 milijardi kuna potopilo bi se 60 posto od onih spomenutih 56 kilometara u koje bismo prethodno ulupali 156 milijuna kuna u ionako sumnjivo potrebnu regulaciju. Istovremeno predviđena proizvodnja električne energije te hidroelektrane je 237 GWh godišnje.



Znači prvo iskopaj hrpu pijeska iz rijeke (2 milijuna m3 prema procjenama) i dobro to prodaj (oko 100 kuna 1 m3). Troškove kopanja (154 milijuna kuna) plaćaju porezni obveznici. Vrhunska zarada zajamčena (200 milijuna kuna). Studiju utjecaja na okoliš daj da napravi ista tvrtka koja je napravila i projekt da im se ne bi šta omaklo.

Onda kad to završe daj građevinarima još posla (2,5 miljardi kuna) da potope ono što smo iskopali. Jer u Hrvatskoj, ziđat se mora!

Ajme, ljudi...

Istovremeno se objavljuje zaštita te iste rijeke. Kako je to moguće?

Ministarstvo kulture na upit o projektu Vodene stepenice odgovara: Ministarstvo nije upoznato s navedenim zahvatom.

Odgovornih je u ovom slučaju toliko da po dobro poznatom principu nitko neće biti odgovorno prozvan. Vode i Hrvatske vode su u domeni Ministarstva regionalnog razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva, plovni putevi Ministarstva prometa, zaštita prirode Ministarstva kulture, regionalnim parkovima uvjete zaštite prirode određivat će županije.

Tko tu pije, a tko plaća? To pitaju jedino udruge. Jasno je tko će platiti: porezni obveznici nakon što isplate sve štetne ugovore, izgubljene sudske sporove, kamate za međunarodne kredite, članarinu u nesretnom NATO-u, skupe automobile državnog vrha, Bushevu večeru... I izuzetno vrijedno vlažno područje rijeke Drave čija se raznolikost vrsta može usporediti samo s onom u tropskim kišnim šumama. Te su vrste zaštićene i čitavim nizom međunarodnih konvencija koje je potpisala i Hrvatska, mala zemlja za velike igre.