Promjena - riječ je to koja kod mnogih gotovo da izaziva stres; osobito ako ta promjena uključuje prihvaćanje odgovornosti! A treba poći od sebe, i, rekli bi vam u "Kneji", udruzi iz Čakovca čija je misija poticanje ljudi na kvalitetan, održivi suživot s prirodom: "Budite sami promjena koju želite vidjeti". Ima li, uostalom, boljeg, učinkovitijeg i javnosti vidljivijeg primjera? "Kneja" je udruga nastala prije petnaestak godina. Iznjedrila ju je strast, mladenački entuzijazam, svijest o nužnom poticanju na održivost, aktivizam. Kada su se osnovali, bilo je to 1996. godine, kažu u Kneji, bili su "spremni jurišati na vjetrenjače". Tolika je bila snaga mladosti i ideje hranjene entuzijaznom. Zapravo, nije on danas; ništa manji - smatra Igor Lesar, aktivist, permakulturist i aktivist u "Kneji". Samo su "odrasli" - i znaju koristiti stečeno iskustvo. U svakom slučaju, nije previše udruga koje imaju ovakav "naboj" aktivizma, kojemu, zasigurno, veliki podstrek daje upravo Lesar, jer to je njegov svjetonazor, ishodište, način života. I naš je to povod razgovoru za Pomakonline.

Prisjetite se, za početak, dana osnivanja. Proteklo je više od deset godina kroz koje je, vjerujem, uvjerenje o suživotu s prirodom i održivi razvoj dodatno ojačalo..

Imam problem s riječju - razvoj. Iako ljudi od početka postojanja teže razvoju, čini se da on danas generira većinu civilizacijskih smjerova s negativnim predznakom, ljudi su zapravo sve manje sretniji i slobodniji. Imamo obilje materijalnog, no nešto ipak nedostaje, zar ne? Održivost i razvoj mogli bi ići ruku pod ruku, no vjerojatno samo u slučaju korištenja zaista održivog alata, poput permakulture. No, u permakulturi nema potrebe govoriti o razvoju, već je dovoljno da ona pomaže na putu do jednostavnijeg i sretnijeg života pojedinca i zajednice s osmijehom na licu.

U permakulturi nema potrebe govoriti o razvoju, već je dovoljno da ona pomaže na putu do jednostavnijeg i sretnijeg života pojedinca i zajednice s osmijehom na licu.

No jedno je sasvim sigurno, od osnivanja Kneje do danas ojačala je vjera u osobnu revoluciju, aktivizam u prvom licu jednine, jedini koji zapravo može doista nešto i promijeniti.

Danas se, ipak, sve češće govori o samoodrživosti, o održivom razvoju. Kroz koje projekte Kneja živi te ideje?

Samoodrživost je zgodna mogućnost provedbe primjenjenih projekata koji ljudima mogu dati alate koje mogu odmah početi primjenjivati. U moru programa i projekata na civilnodruštvenom tržištu rijetki su oni koji čovjeku, mladom ili starom, daju nešto konkretno.

Mi, u Kneji, stoga smo fokusirani na pojam "održivost u praksi" kojeg podržavamo projektima čija imena vam neće previše značiti, no ukoliko vam kažem da ćete nakon naših radionica znati izračunati svoj ekološki otisak te nakon što shvatite koliki je - poželjeti napraviti svoj kompostni zahod, kućni biopročistać, sakupiti kišnicu, organizirati vrt da vam daje lijepe plodove bez kemije, napraviti svoju kremu ili sapun, napraviti jedinstvene korisne i umjetničke elemente vlastitim recikliranim papirom, izraditi namještaj od kartona, napraviti si kućicu od slame - tada, čini se možete shvatiti našu svrhu. Mi radimo s djecom i mladima, odgajateljima i svim generacijama, a radionice i druženja prilagođene su nam svim dobnim skupinama,i da vam budem iskren, na njima jednako uživaju sve generacije.

Na tragu ste i ideje samozapošljavanja, poticanja samozapošljavanja, posebno kroz projekt "Budućnost kuca na seoska vrata". O čemu je riječ?

Projekt kojeg spominjete bio je prvi u kojem je netko iz Kneje zapravo bio zaposlen (na pola radnog vremena). Gledajte, stvari treba postaviti jednostavno da ih svi razumiju. Donator je prednost davao projektima na kojem će se ljudi zaposliti, a udruga poticati samoodrživost projekta, što je donatorovo programsko opredjeljenje. Mi smo prepoznali tu želju, dogovorili s lokalnom samoupravom (nematerijalnu) podršku i dobili smo pilot projekt koji se pokazao dobrim. Iz toga je nastala ona čuvena slamnata kućica u blizini Čakovca kao ogledni primjerak jednostavne održive gradnje, a koja danas ima plemenitu i korisnu funkciju - služi kao keramička radionica za lokalnu udrugu tjelesnih invalida.

Mi smo očekivanja donatora opravdali i pokazali da se uz relativno male investicijte ve gefe, spajajući logične elemente, može puno postići, a sebi smo dokazali da za provedbu, primjerice UN-ove Agende 21 ne treba gomila kapitala "upucanog" u birokratske i smiješne programe udruga koje su golemi potrošači, već da su dovoljne male, ali doista male stvari da bi se postiglo puno. Ne, mi nikada nismo provodili ni jedan segment Agende 21, ako je to vaše slijedeće pitanje. Ali smo za nju napravili više nego silna birokracija, u tome je poanta.

Kneja je član (pokretač) i mreže ekosela Balkana. Kako je došlo do suradnje i koji su konkretni pomaci i rezultati suradnje, odnosno umreženosti?

Bila je to iskrena ideja nekolicine lucidnih zanesenjaka da se oni s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije koji rade nešto u domeni održivosti.. Uz početni zamah i puno uložene energije, dobrih vibracija i prekrasnih snova te ponešto konkretnih proizvoda - polako je sve zamrlo. MEB, kako ga mi skraćeno zovemo, ipak će ostati upamćen po jednoj stvari koja se pokazala i svrhom osnivanja - kreiranje osjećaja da zajednica može nešto učiniti. Mreža je ipak još živa, a trenutno joj je najveća vrijednost povezivanje s volonterima diljem Evrope koji imaju interesa za održive teme.

Pojasnite onima koji su neupućeni što je to permakultura? Kako ona može pomoći, u gospodarskom smislu, razvoju zajednice?

Pokušajmo permakulturu doživjeti kao skup alata koji će nama, našem susjedu, našoj baki i mami pomoći u svim aspektima života. Evo jednog, meni osobno najdražeg i praktičnog primjera permakulture. Sagradite kuću od drva, stare opeke, slame i blata. To je kuća koju ni jedan beton neće nadmašiti, ni najstrašniji potres srušiti. Napravite zeleni krov, na njega zasadite korisne biljke. U blizini kuće postavite jednu, dvije biljne spirale na kojima vam rastu začini za kuhanje.

Tu negdje napravite i malo jezerce u koje možete skupljati sive vode iz kuće. U permakulturi nema crnih voda, ona ne poznaje smeće, samo korisni otpad koji se može ponovno koristiti. Otiđite na radionicu samoigradnje solarnih kolektora za zagrijavanje vode i naučite kako se oni rade, te ih napravite i postavite s vremenom na kuću. Malo dalje od kuće neka bude bogati malčirani vrt zasađen po principima plodoreda. Tu napravite i kompostište. Imajte puno različitih stabala i biljaka u dvorištu. Jedna će biljka štititi drugu, uz malo truda na početku nećete morati ništa tretirati kemijom. U kući smjestite jedan lijepi kompostni zahod, vjerujte, neće vam ništa smrdjeti, voda u klasičnim školjkama samo čuva vaš dom od smrada, ništa drugo.

Pitku vodu trošimo za ispiranje fekalija! Hmm... Kuću ožbukajte glinom i obojajte prirodnim bojama, sjetite se kakvu mrlju cikla ostavi na vašoj majici, vjerujte i na zidu će. Sagradite krušnu peć i i puno ju koristite. Malo dalje od kuće pustite mašti na volju i zasadite neki voćnjak, u njega zasadite neke sezonske biljke, kukuruz, grah, tikve, nešto... S krova kuće skupljajte kišnicu i njome zalijevajte vrt, tuširajte se u njome, filtirajte i koristite za kuhanje i uživajte u nezasićenoj prirodnoj vodi. Nemojte za boga miloga kositi travu, to je tako bezvezan i neekonomičan posao. Pozovite društvo na radnu akciju gradnje pomoćne građevine od slame i zabavite se, pjevajte i plešite. Kada želite biti sami, budite sami, možete i prespavati u toj pomoćnoj građevini s kokošima i patkama, koje usput rečeno, čiste vrtne puževe bolje od bilo koje kemije.

Od susjede uzmite kozji sir, a njoj dajte vaše prekrasne pomidore. Perite se svojim sapunima i mažite svojim kremama koje ste napravili u kuhinji. Poljubite svoju dragu često kroz dan. Na kraju, uključite svoje računalo i napišite mi mail kako vas je nadahnuo ovaj intervju. On će nadahnuti mene i biti ćemo sretniji.

Izgradili ste i šumsko dječje igralište. Kako ono živi danas?

Ideja ja bila da na tom području koje uz šumsko dječje igralište ima i mlade sadnice buduće šume, podignemo edukativni centar, ne nešto birokratsko, već ležerno, lagano, korisno. Igralište je u funkciji, igrači elementi koji su sagrađeni od recikliranih materijala za desetak tisuća kuna koji su na "normalnom" tržištu su stajali tri-četiri puta više, odolijevaju vremenskim (ne)prilikama i uveseljavaju mališane koji posjećuju lokaciju ribnjaka u tom mjestu.

Komprimirana slama je najzahvalniji građevinski materijal i prirodni toplinski izolator. Slama je dostupna lokalno, jeftina je i ima nevjerojatna statička i toplinska svojstva. 

Kroz tu inicijativu osobno sam naučio puno. Prvo, da se za malo novca može napraviti nešto što u "holdinzima" vrijedi, hmm, desetak, a ponegdje i stotinjak puta više, i drugo, da je snaga lokalne zajednice nezamijenjiva. Sjećam se susjede koja svakodnevno pazi na spiralu na igralištu, održava ju i zalijeva. Sjećam se i drugog susjeda koji pokosi veliku travu. A sjećam se i lokalne zajednice žena koje su bojale pješčanik, penjalicu... No čini se da one maline na igralištu češće pojedu čvorci nego klinci, ali dobro, sve je to OK.

Dotaknimo se gradnje, u kojoj je ogroman prostor za održivost, odnosno (među ostalim) i upotrebu ekoloških materijala. Vi imate iskustva sa - slamom. Pojasnite nam tu ideju i kako je zaživjela

U školi sam naučio da je energija neuništiva. Životno iskustvo dokazalo mi je kako je energija neuništiva, ali je uvjetovana i zbog nekog razloga, kontrolirana. Međutim, ideja, ideja je nešto neuništivo, nešto što do sada nitko nije uspio skrenuti sa smjera. A ideje su imali zanesenjaci od pamtivijeka, a ona je govorila o slobodi, o jednostavnosti, o bivanju. Richard Bach (autor Galeba Jonathana Livingstona) napisao je: "Život je.". A mi smo rekli - slama je!

Komprimirana slama je najzahvalniji građevinski materijal i prirodni toplinski izolator, u ljetnom izdanju domaćeg časopisa "Majstor" sve su lijepo napisali i objasnili, nema potrebe da ponavljamo toplu vodu. Slama je dostupna lokalno, jeftina je i ima nevjerojatna statička i toplinska svojstva. Jedna zanesenjačka skupina iz Njemačke (Sieben Linden) prije nekoliko godina skupila je novac i u skupocjenim testovima dokazala da slama može i mora biti građevinski materijal. Kanađani najmanje trideset godina grade slamom, uostalom pola svijeta gradi slamom. Slovenija gradi slamom, no tamo su kuće od slame već skuplje od onih od betona, a to je već komercijalizacija.

Neki daljnji projekti Kneje?

Zašto najteže pitanje bude uvijek na kraju? Kneju ću prepustiti drugim ljudima, meni osobno je postalo tijesno u međuprostoru aktivizma, sustava, politike, ideja, želja. Čini se da sam dao dovoljno, sada neka drugi grade nove smjerove. No ono što je sigurno je da će Kneja nastaviti permakulturnim putem, vjerojatno će transformaciju doživjeti i statut, a sve u cilju održavanja jednostavnosti i onog građanskog aktivizma koji u Hrvatskoj nestaje pod pritiskom institucija koje forsiraju EU regule, teoretske bljezgarije i niškorisne zabave. Ne, Kneja neće pasti u nemilost neoliberalnog kapitalizma i razvoja, već će zadržati osnovnu ideju - život je. I točka.