Wolfgang Drexler stoji na prozoru svog ureda koji se nalazi na sedmom katu trošne zgrade izgrađene 1970ih u blizini stuttgartskog glavnog kolodvora. Odatle mu se pruža pogled na sjeverno krilo kolodvora, ali i na skupinu nezadovoljnih ljudi kojih je iz dana u dan sve više. Drexler objašnjava kako su oni tu kako bi se suprotstavili realizaciji Stuttgarta 21, velikog projekta čiji je cilj modernizacija željeznice, a čiju izgradnju podupiru političke elite glavnog grada njemačke pokrajine Baden-Württemberg. Drexler, prosjedi 64ogodišnjak i član njemačke Socijaldemokratske stranke (SPD), zagleda se u zastavu obješenu na ogradi gradilišta i treptaj svijeća koja su postavljene na mjestu izgradnje "novog srca Europe". Klimajući glavom u znak negodovanja progovara: "Ja to jednostavno više ne razumijem". No ta izjava je paradoksalna budući da je njegov zadatak pronaći rješenje problema. Naime, zadnjih godinu dana Drexler radi kao glasnogovornik Stuttgart 21.

Kada se projekt završi - što bi se trebao dogoditi u 2019. godini - postojeći glavni kolodvor biti će transformirana u podzemnu stanicu. Na realizaciji ovog velikog projekta radi se već više od desetljeća, a to razdoblje obilježeno je brojnim polemikama i savladavanjima zakonskih prepreke koje su otežavale izgradnju. Ipak, sada kada su bageri konačno krenuli u akciju, svaku večer na tisuće ljudi stoji pod Drexlerovim prozorom i bijesno skandira "O-ben-ben Blei! O-ben-ben Blei!" (Neka ostane nadzemna!).

Formiranje pokreta otpora

Drexler priznaje da su organizatori projekta od početka očekivali formiranje manjeg pokreta otpora kojeg bi podržali ustaljeni posjetitelji svih mogućih prosvjeda - ljudi koji se po čitav dan bezbrižno vozikaju na svojim biciklima i adolescenti odjeveni u crno.

A sada? Drexler gleda na parkiralište ispred kolodvora i vidi da sastav skupine prosvjednika nije nimalo nalik očekivanom - odjednom su u gužvi i liječnici, pravnici i inženjeri, žene sa skupim torbicama i bisernim ogrlicama, ljudi u tamnim odijelima i naočalama bez okvira, kakve i on sam nosi. To je vrsta ljudi kojima Stuttgart - poznat kao dom Daimlera, Porschea, Boscha i niza drugih velikih njemačkih proizvođača - duguje svoj ugled, svoj prosperitet i, prije svega, svoj uspjeh. Drexler ima razloga za zabrinutost: okupljena masa nije tu da slavi Stuttgart 21 kao novo čudo tehnologije i arhitekture. Naprotiv, ona je tu kako bi izrazila svoj bijes i frustracije udarajući žlicama o poklopce kuhinjskih posuda. Oni više nisu pristalice konzervativaca već, naprotiv, stranke Zelenih.

Što je u ovom gradu pošlo po zlu? Pa u Stuttgartu je izgrađen prvi televizijski toranj i prvi podzemni tunel za tramvaje. Tu je generiran i najveći umjetni tornado, a grad ima čak jednog arhitekta na 172 stanovnika te najveći postotak inženjera u Njemačkoj. U Stuttgartu su izumljeni registrator i svjećica. A sada baš ti inovativni ljudi pokušavaju blokirati izgradnju jedne od najsuvremenijih željezničkih stanica u Europi? Drexler radije ne razmišlja o tome. Izgleda umorno dok rukama prelazi preko očiju. "Sve ovo mi je veliki šok", govori pokazujući bore smijalice kao produkt nekih boljih vremena

"Transformacija" prosvjednika

Petak je navečer. Eberhard Schöttle, inženjer koji je zaposlen kao menadžer tvrtke smještene u obližnjem predgrađu Böblingen, i njegova supruga Gabriele, fizioterapeutkinja, došli su u gradski park Schlossgarten na prosvjed protiv izgradnje Stuttgarta 21. Tamo su se pridružili oko 18.000 ostalih prosvjednika koji pale svijeće i formiraju ljudski lanac oko zgrade kolodvora. Dio prosvjednika je svojim tijelima formirao i "zaštitni zid".

Schöttle sebe opisuje kao promišljenu osobu koja olako ne potpisuje peticije. Dok noć pada na park, Schöttle zajedno sa svojom ženom pali svijeću. Slijedi trenutak tišine, tu i tamo narušen zvukom vode koja teče iz fontane i pjevom ptica. Ovaj atletski građen 50ogodišnajk odjeven je u crne traperice i polo majicu na čijoj kragni nosi bedž s natpisom "Neka ostane nadzemna!". To je isti onaj slogan koji su protivnici Stuttgarta 21 uzvikivali pod Drexlerovim prozorom. Upravo je Schöttle kao inženjer, čovjek napretka, tip prosvjednika koji zbunjuje Drexlera.

Prije nego li odgovori na pitanje Schöttle zastane na trenutak i dobro promisli. Iako nema usijanu glavu, razgovor o Stuttgartu 21 kod njega budi emocije. "Jako sam uzrujan jer političari smatraju kako građani nisu u stanju ispravno prosuditi o stanju stvari te zbog količine arogancije i načina na koji nas ignoriraju", objašnjava. Njegova žena klima glavom u znak odobrenja.

Vrlo je vjerojatno kako bi obitelj Schöttle poduprla realizaciju projekt da se situacija odvijala u drugačijem smjeru - da građani ne percipiraju svoje političare kao dio autoritarne države, da je mišljenje tih istih građana uzeto u obzir i da su gradske strukture uvažile postojanje građanske inicijative. Schöttle smatra kako projekt nije dobro osmišljen. "Umjesto postojećih šesnaest kolosijeka, sada će ih biti osam i ne morate biti ekspert da shvatite da će tako nastati 'usko grlo'". U stanju je citirati sva kritička izvješća vezana uz ovaj projekt, a protivi se i planu izgradnje brze željeznice do Ulma po cijeni od gotovo 3 milijarde eura.

Većina Schöttleovih prijatelja i poznanika su također visokoobrazovani. I većina njih se protivi realizaciji projekta. "To je tema o kojoj raspravljamo za svakom večerom", objašnjava mašući svijećom kao da je riječ o čaši vina. Unutar njihovog kruga prijatelja konstantno kruže SMS poruke i e-mailovi s novim člancima, stručnim izvještajima te najavama predstojećih TV i radio emisijama koje se bave ovim pitanjem.

Schöttleovi su se uključili u inicijativu Zaštitnici parka koja okuplja više od 20 000 članova. Njihov je zadatak spriječiti sječu 282 stabala na mjestu gdje bi trebala prolaziti nova željeznica. "Kada mi je nedavno stigla SMS poruka da je postavljena graditeljska ograda oko sjevernog krila kolodvora, odmah sam izjurio iz ureda i dotrčao na zadano mjesto. A da se ponovi slična situacija za vrijeme mog poslovnog putovanja, sigurno bih učinio isto".

Prodvjeduje i elita

Stanovnici Stuttgarta, koji unutar Njemačke slove kao izrazito ugledan i marljiv narod, mrtvi su ozbiljni kad je riječ realizaciji Stuttgarta 21. Takav je i Walter Sittler, poznati štutgarski glumac, koji se upravo vratio s odmora provedenog u Burgundiji. Na brzinu je doma ostavio kovčege i dojurio na kolodvor. Njegov zadatak je motivirati prosvjednike s pozornice. Sittler oko vrata nosi zviždaljku i nestrpljivo pogledava na sat. "Još samo 45 sekundi!", rekao je ne mikrofon prije nego li je otpočeo odbrojavati posljednje sekunde. Po završetku odbrojavanja dao je znak zviždaljkom na što je više od 10 000 građana odgovorilo udarajući u bubnjeve, pušući u vulvuzele i urlajući. Nastala je zastrašujuća buka, no to je bio i plan jer ipak se treba potruditi da glas običnih građana dopre do glavešina. Glavešine su u ovom slučaju spomenuti Wolfgang Drexler, Wolfgang Schuster, gradonačelnika i član Kršćanske demokratske stranke (CDU), Stefan Mappus, guvernera Baden-Württemberga i Rüdiger Grube, predsjednik Deutsche Bahna, operatera njemačkih željeznica.

"Želim se uvjeriti da se naš otpor širi čitavom zemljom", povikuje Sittler dok ga pozdravljaju okupljeni prosvjedinici. Sittler, glumac koji je diplomirao na jednom od najelitnijih europskih fakulteta i dobitnik najprestižnije njemačke televizijske nagrade, postao je glavna figura ovog pokreta otpora. Nakon završetka prosvjeda glumac sjeda na pod. Prilaze mu dotjerani gospodin i gospođa i zahvaljuju mu na predanosti. Sittlera uopće ne iznenađuje što na prosvjede dolaze i stanovnici elitnih četvrti, a njihovu participaciju objašnjava rezultatima geoloških istraživanja koji su pokazali kako bi izgradnja tunela mogla oštetiti njihove skupocjene kuće.

Zaluđenost projektom

Kako i doliči jednom glumcu, Sittler zaista ima ugodan i smiren glas. Ipak, bijes unutar njega sve više tinja. No nastoji ga obuzdati, jer kako kaže, zbog žestokih emocija čovjek može izgubiti pamet. Tada baci pogled na prugu, na mjesto na kojem će, ako se projekt realizira, jednoga dana biti izgrađena jedna čitava nova četvrt. Sittler kaže kako je u početku bio među onima koji su podupirali realizaciju projekta. Ističe kako mu se početkom 1990ih ideja o izgradnji podzemne željeznice činila zanimljivom. "No uskoro je nešto krenulo po zlu. Kada je otkazana izgradnja Transrapisda (projekt izgradnje brze željeznice), bio sam uvjeren da je to ujedno označilo i kraj Stuttgarta 21 budući da su građani skupili čak 67 000 potpisa protiv nastavka izgradnje. No to se nije dogodilo". Tada se razočarao u projekt, a u međuvremenu je, baš kao i većina stanovnika Stuttgarta, osjetio potrebu da se aktivira.

Istovremeno su projektanti i političari ostali ustrajani u nakani da ostvare svoje planove - "Dogovor o realizaciji projekta je već postignut", više puta je naglasio gradonačelnik Schuster. Johannes Schmalzl, član Slobodne demokratske stranke (FDP), inače blagonaklone prema poduzetnicima, također često naglašava kako "se javnost sjetila reagirati jednu godinu prekasno".

"Ostali su zaluđeni projekta iako vide da cijena njegove realizacije konstantno raste", dodaje Sittler. Naime, savezni Ured za reviziju smatra da će izgradnja projekta, uključujući i izgradnju nove željeznice Ulma koštati oko 8,5 milijardi eura, odnosno, gotovo dvostruko više od predviđenog. Prema izvješću Federalne agencije za okoliš, ukupni troškovi mogli bi se popeti čak do 11 milijardi eura. Sittler, koji je aktivno uključen u borbu od početka ove godine, dodaje kako se u određenom trenutku svaki politički angažirani građanin mora odlučiti na čiju će stranu stati. I doista, stanovnici Stuttgarta odlučuju da li će im netko biti prijatelj ili neprijatelj na temelju samo jednog pitanja: "Jesi li za ili protiv projekta?"

Sittler još jednom napominje kako ga ne iznenađuje što su se prosvjedima priključili i imućniji građani. "To su pametni i dobro informirani ljudi koji mogu uvidjeti prednosti i nedostatke ovog projekta. Osim toga, to su Švabe (naziv za ljude iz njemačke Švapske regije) pa ih to čini dodatno prizemnima i opreznima u trošenju novca bili oni bogati ili ne". Glumac zatim razočarano pogne glavu. "Možete li zamisliti kako je ponižavajuće svjedočiti demonstraciji sile, a da se pri tome nikome ne možete žaliti?" Upravo je osjećaj nemoći natjerao sve ove da izađu na ulice. Budući da su gradske strukture odbile proglašavanje moratorija i privremeno zaustavljanje radova, čini se kako će u narednim tjednima prosvjednika biti sve više.

Wolfgang Drexler, glasnogovornik projekta, kaže kako ovih dana u Stuttgartu svjedočimo fundamentalnom društvenom fenomenu. "Ljudi ne shvaćaju da uvijek treba dati šansu nečemu novom. Svi uvijek razmišljaju samo o rizicima, a ne i o možebitnim dobitcima". Drexler sjeda za mali konferencijski stol. Skida naočale, stavlja ih na stol i zvjerinja pogledom. "Ovaj ured smo trebali osnovati još prije nekih osam ili devet godina jer, kako Stuttgart 21 ranije nije imao svoju PR službu, stvoren je prostor za gomilanje sve većeg broja protivnika". Napominje kako je nedavno posjetio sjeverni dio grada kako bi njihov mjesni odbor upoznao sa svim pogodnostima koje će nastati realizacijom projekta. No kako vodstvo Struttgarta 21 u taj dio grada nije zašlo još od 2003. godine, teško je povjerovati da će Drexlerov poduhvat uroditi ikakvim plodom.

Primjer iz Beča

Odjednom Drexler mijenja temu i počinje entuzijastično govoriti o primjeru iz Beča. U glavnom gradu Austrije trenutno je također u tijeku rekonstrukcije podzemne željeznice. Iako su period i troškovi njezine izgradnje nešto manji, Drexler ne zaboravlja napomenuti kako je većina Bečana istinski oduševljena gradnjom. Priznaje da je na razvoj takve situacije utjecala involviranost javnosti u realizaciju projekta još od njegovog začetka. Drexler predosjeća kako u Stuttgartu nemoguće postići takvu situaciju budući da se motivi "protivnika" previše razlikuju.

Vjerojatno bi pristaše projekta imali puno više uspjeha da su od početka na svom čelu imali karizmatičnu osobu, osobu koja može uvjeriti javnost, osobu poput Sittlera. U svakom slučaju, gradonačelnik Schuster je sve samo ne karizmatičan. Posljednjih nekoliko tjedana proveo je skriva iza zidina gradske vijećnice, a svaku priliku i dalje koristi kako bi po tko zna koji put ponovio kako je projekt politički legitimitet i kako bi javnost napokon trebala obuzdati svoje strasti. No ipak, gradonačelniku još uvijek nitko nije uputio prijetnje smrću. Drexler nije bio te sreće.

Šum u komunikaciji

Nedaleko od Drexlerova ureda radi čovjek za kojeg se već na prvu loptu može očekivati da je zagovornik realizacije Stuttgarta 21. Lukas-Pierre Bessis je 33ogodišnji vlasnik marketinške agencije. Zavaljen je u kožnu fotelju u svom uredu smještenom na drugom katu stare zgrade. Iz pozadine dopiru zvuci lounge glazbe.

"Stuttgart 21 će ovom gradu donijeti svijetlu budućnost", oduševljeno govori Bessis dodajući kako su mu odbojne rasprave s protivnicima projekta budući da cijelu situaciju shvaćaju previše emotivno. Iščuđava se nad postavljenim pitanjem o rizicima i nuspojavama projekta. "Imam povjerenja u baden-württembergske inženjere", tvrdi pozivajući se na otvaranje nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta koje će sa sobom donijeti izgradnja nove željeznice. Smatra kako gradska elita izlazi na ulicu jer se boji nuspojava izgradnje podzemne željeznice. No za taj problem optužuje lošu komunikacijsku politiku voditelja projekta. "Prokockali su dobru priliku onog trenutka kada su zanemarili osjećaj ponosa koji je svojstven građanima Stuttgarta. Trebali su u javnost s izlaziti pozitivnom promidžbenom kampanjom, a ne se zamarati panel diskusijama".

No Drexler i njegov tim okušali su se i u takvom tipu kampanje. U lipnju, odnosno četiri mjeseca prije nego li su radovi započeli, lansirali su bijele jumbo plakate preko kojih je stajao natpis: "Istina je da će se zbog Stuttgarta 21 posjeći 282 stabla u Schlossgartenu i oko kolodvora. Ali također je istina i da će realizacijom projekta biti posađeno novih 239 stabala visine od dvanaest metara i da će se time zelena površina proširiti za dodatnih dvadeset hektara". No Bassis, kao iskusni marketinški stručnjak, smatra kako je ovakva kampanja zapravo katastrofalna. Ističe, kako će netko u vožnji s plakata uspjeti pročitati tek rečenicu o sječi 282 stabla. "Ti se ljudi ponašaju kao da sudjeluju u izradi kampanje za pobjedu protivnika", ogorčeno će Bassis. No nije samo on kritičan. Novi guverner Baden-Württemburg Stefan Mappus nedavno se našalio kako ova kampanja ima realne šanse za osvajanje nagrade za najgoru marketinšku kampanju.