Umorni smo od nadanja. To su predviđanja onih koji su nastojali zaštititi život na Zemlji. Svaki put kad se vlade sastanu kako bi razmatrali krizu okoliša, govore nam da se radi o "odlučujućem samitu" od kojeg zavisi budućnost Zemlje. Iako su razgovori ranije bili neuspješni, ovaj put će se svjetlo razuma spustiti na zemlju.

Svi znamo da je to glupost, ali nada se ponovo budi dok predstavnici 190 zemalja svijeta čitavu noć raspravljaju o tome da li u paragrafu 286 treba koristiti konjunktiv. Znamo da će na kraju tog procesa generalni sekretar UN-a, čiji je posao da priča gluposti na impresivnom broju stranih jezika, objasniti da će neriješena pitanja (skoro sva) biti rješavana na slijedećem samitu. Ipak, mi se i dalje nadamo nečemu boljem.

Ovogodišnji samit u Rio de Janeiru je duh veselog i samopouzdanog sastanka od prije dvadeset godina. Do sada su nam lideri, koji su se okupili u istom tom gradu 1992, govorili da će svjetski ekološki problemi biti riješeni. Ali jedino što su uradili je organizacija novih sastanaka, a to će se nastaviti sve dok delegati, okruženi morem čiji nivo raste, ne pojedu i posljednju rijetku pticu, izvrsno serviranu na listu masline. Biosfera koju su svjetski lideri obećali zaštititi je u puno lošijem stanju nego prije dvadeset godina. Nije li došlo vrijeme da priznaju svoj neuspjeh?

Svi ti samiti su propali iz istog razloga kao i banke. Politički sistemi koji bi trebali predstavljati sviju su sada vlade milionera koje su financirane i rade za interese milijardera. Posljednjih dvadeset godina je bila gozba za milijardere. Po nalogu korporacija i ultra bogatih, vlade su uklonile sve ograničavajuća pravila, zakone i propise koji sprječavaju da jedna osoba uništi drugu. Očekivati da će vlade koje financira ova klasa zaštititi biosferu i braniti siromašne je isto kao i očekivati da će lav živjeti na gazpaču (andaluzijska juha od rajčice).

Da biste shvatili ozbiljnost problema, samo trebate vidjeti način na koji su Sjedinjene Države uništile nacrt deklaracije samita za zaštitu okoliša. Sjedinjene Države insistiraju na tome da riječ "pravedno" bude uklonjena iz teksta. Isto tako mora biti uklonjen bilo kakav spomen na pravo na hranu, vodu, zdravlje, vladavinu zakona, jednakost spolova i jačanje prava žena. Isto tako mora biti uklonjen i jasan cilj sprječavanja dva stupnja globalnog zatopljenja i predanost da se promijeni "neodrživa potrošnja i proizvodnja" i da se razdvoji ekonomski rast od korištenja prirodnih resursa.

Američka delegacija zahtijeva uklanjanje mnogih temeljnih propisa koje je potpisao republikanski predsjednik u Riju 1992. Konkretnije rečeno, zacrtano je da će se izbaciti bilo kakva upotreba temeljnih načela ovog samita: zajednička, ali različita

Paranoidna, sitna, unilateralna sabotaža međunarodnih sporazuma se nastavlja

odgovornost. To znači da sve zemlje moraju nastojati zaštititi svjetske resurse, ali oni koji imaju najviše novaca i koji su načinili najviše štete trebaju u tome imati najveću ulogu.

Ne zaboravite da se radi o vladi ne Georga W. Busha već Baracka Obame. Paranoidna, sitna, unilateralna sabotaža međunarodnih sporazuma se nastavlja. Gledati kako Obama povlači obaveze koje je potpisao George Bush stariji prije dvadeset godina znači promatrati kako mala skupina plutokrata drži politiku u šaci.

Iako je razorni utjecaj SAD-a u Riju veći od utjecaja bilo koje druge države, to ne opravdava naše vlastite neuspjehe. Britanska vlada se pripremila za ovaj samit tako što je poništila naš Zakon o klimatskim promjenama i Europsku direktivu o učinkovitosti energije. David Cameron neće prisustvovati samitu u Riju isto kao ni Ed Davey, sekretar za klimatske i energetske promjene (što je vjerovatno blagoslov s obzirom da je on potpuno beskoristan).

Nepotrebno je dodati da će i Cameron i drugi odsutni kao što su Obama i Angela Merkel prisustvovati samitu G20 u Meksiku koji se održava neposredno prije samita u Riju. Još jedan princip samita iz 1992. - ekonomska i ekološka pitanja ne treba rješavati izlolirano - je pao u vodu.

Ekološku krizu ne mogu riješiti izaslanici milijardera. Treba promijeniti čitav sistem, a ne pojedinačne odluke. U tom smislu borba za zaštitu biosfere je isto što i borba za preraspodjelu, borba za zaštitu prava radnika i jednakost pred zakonom.

Bez masovnih pokreta i bez one vrste sukoba koja je potrebna za revitalizaciju demokratije, sve vrijednosti će biti pobrisane iz političkih tekstova

Dakle, ovo je veliko pitanje našeg doba: gdje su svi? Čudotvorni socijalni pokreti iz 19. stoljeća i prvih 80 godina 20. stoljeća su nestali i ništa ih nije zamijenilo. Kada nekoliko stotina ljudi zauzme stav, kao što su to uradili kamperi pokreta Okupiraj Wall Street, ostatak nacije samo čeka da oni da postignu onakvu vrstu promjena koja zahtijeva kontinuirani napor miliona ljudi.

Bez masovnih pokreta i bez one vrste sukoba koja je potrebna za revitalizaciju demokratije, sve vrijednosti će biti pobrisane iz političkih tekstova. Mi se ne pokrećemo možda zato što smo beskrajno zavedeni nadom. Nada je uže na kojem svi visimo.