Na zagrebačkom Prekršajnom sudu potvrđeno je kako je cijeli agresivni napad na nas građane, od zahtjeva policijske asistencije do hapšenja i podizanja optužbe, bio protuzakonit postupak.
"Iako novi CAP priznaje povezanost poljoprivrede s problemima energije, klime i bioraznolikosti, ne nudi rješenja."
U prvom zajedničkom dogovoru oko poljoprivrede u Europi, još 1960. godine, sudjelovalo je šest zemalja. Cilj im je bio poboljšati sigurnost hrane, te su uspostavili uvozne carine i izvozne olakšice kako bi seljaci mogli osigurati život, a građanima bila osigurana sigurna opskrba. Međutim, na valu nove vjere u tržište, 1992. godine odlučeno je sniziti cijene hrane kako bi se približile svjetskom tržištu i kompenzirati razliku subvencijama. Kako objašnjava Genevieve Savigny iz europske koordinacije "Via Campesine" s kojom smo razgovarali na Forumu za prehrambeni suverenitet u Jagnjedovcu prošloga tjedna, nova je politika dovela do produbljivanja jaza između velikih i malih proizvođača hrane, a poljoprivrednike se dovelo u poziciju ovisnosti o novcu EU. Trenutno su u tijeku pregovori za novu reformu CAP-a koja bi se trebala početi primjenjivati od 2014. godine što će "Iako nova Zajednička poljoprivredna politika EU-a priznaje povezanost problema energije, klime i bioraznolikosti s poljoprivredom, ona ne nudi rješenja" utjecati i na hrvatsku poljoprivredu, u slučaju ulaska Hrvatske u EU. U Hrvatskoj se pak o CAP-u jako malo govori, iako na poljoprivrednu politiku odlazi više od 40 posto budžeta Unije. Zato smo iskoristili susret s predstavnicom utjecajne seljačke organizacije "Via Campesine" za razgovor o CAP-u, ali i trenutnoj krizi do koje je doveo porast cijene hrane na svjetskom tržištu. Sauvigny je inače i sama poljoprivrednica, na jugu Francuske ima farmu, po tamošnjim kriterijima, srednje veličine. Na 60 hektara zemljišta uzgaja lavandu, pšenicu i lucernu, a uzgaja i četiri tisuće pilića i ostale peradi.
Nova reforma Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) počinje se primjenjivati 2014. godine. S obzirom na mogući ulazak Hrvatske u EU sljedeće godine, kako će novi CAP utjecati na hrvatske poljoprivrednike?
Prema našem iskustvu u Francuskoj, Europska unija stvarno utječe na način na koji proizvodite, a utječe i na odabir što će biti proizvedeno. Subvencije možete dobiti za neke proizvode, a za druge ne, što nas je natjeralo u industrijski i intenzivniji način proizvodnje. Unija ima jak utjecaj na način na koji se mi bavimo poljoprivredom i vjerujem da će imati jak utjecaj i na hrvatske poljoprivrednike. Što se tiče novog CAP-a, njime se vraća subvencioniranje po hektaru. Spominju se mali poljoprivredni proizvođači, ali ni s tim nismo baš sretni, jer predviđaju naknadu za one koji žele napustiti zemlju umjesto da ih se stimulira da na njoj ostanu. Dobra stvar je da će se uvesti neke potpore za ekološku poljoprivredu, međutim to je gotovo neznatno. Iako novi CAP priznaje povezanost problema energije, klime i bioraznolikosti s poljoprivredom, ne nudi rješenja. Još je uvijek riječ o istom okviru razmišljanja, gdje su najbitniji kompetitivnost i tržišna orijentacija. Cijeli se CAP za 2014. opet bazira na rastu i tržištu što je i dovelo do svih ovih problema s kojima se danas suočavamo. Treći dio CAP-a odnosi se na regulacije, standarde i higijenu što jako utječe na ono što smijete, a što ne smijete raditi. Ono što novi CAP također propušta učiniti je osmišljavanje politike za osiguranje pravedne cijene. Cijene hrane su nestabilne, često se mijenjaju, često su ili jako niske ili jako visoke, pa zato i imamo ove krize.

"Smatramo da hrana i poljoprivreda nemaju ništa s WTO-m, te da je to prevažno pitanje da bi se prepustilo tržištu. Umjesto tržišta, želimo suverenitet hrane."
Globalno, cijene hrane su samo u srpnju porasle za šest posto. Mediji spominju sušu koja je pogodila dobar dio svijeta kao jedan od uzroka. Što je stvarni problem iza porasta cijene, prirodni uzroci ili spekulacije na tržištu?
Za ovu krizu djelomično možda jest odgovorna suša, međutim nema manjka, primjerice, kukuruza, pa se cijene ne bi smjele dizati. Međutim, spekuliranje svejedno izaziva rast cijena. To se događa na globalnom tržištu kada nema zaliha. Da postoje zalihe u slučajevima porasta cijene, one bi se mogle osloboditi i tako bi se kontrolirala cijena. Međutim, u politici EU-a nije predviđeno držati dovoljne zalihe hrane, zalihe koje drže su neznatne i nedovoljne da bi držale cijene stabilnima.
Četiri velika trgovca drže između 75 i 90 posto globalne trgovine žitaricama. Koja je njihova uloga u ovoj krizi cijena? Može li se reći da se sada stvara neka vrst „baluna hrane" kao što smo govorili o nekretninskom balunu prije nekoliko godina?
Da, sigurno, stvara se jedan novi balun prenapuhanih cijena. Na tržištu imate trgovce koju trguju stvarnim žitaricama, ali imate i spekulatore koji ni ne taknu žito. Spekuliraju i razne financijske organizacije, čak i državni fondovi. Jako je malo regulacije na tom polju. Postoji i veza između cijena hrane i energije. Danas se više ne može govoriti o poljoprivredi samo u smislu proizvodnje hrane, već se govori i o proizvodnji biogoriva. Via Campesina globalno se protivi biogorivima, jer stvaraju natjecanje i utječu na porast cijene hrane.
Rekli ste da nova reforma poljoprivredne politike u EU i dalje slijedi neoliberarnu formu. Znači li to da neće biti nikakvih pokušaja zaustavljanja spekulacija ni s novim CAP-om?
Ne. Predviđeno je jako malo regulacije, ali gotovo ništa. EU to zasada neće mijenjati, jer smo još uvijek u neoliberalnom okviru i oni tvrde da je to dobro. Kapitalizam promatra sve kroz tržište, ali poljoprivreda ne bi trebala biti dio toga, jer tako ne možemo postići održivost. Kapitalizam se, međutim, ne bavi održivošću nego time kako dobiti novac. CAP uvodi malo održivosti, ali samo malo, a ljudi još uvijek ne govore dovoljno glasno kako žele da se hrana proizvodi i trguje.
Via Campesina je tražila da se regulacija poljoprivrede sasvim izuzme iz okvira djelovanja Svjetske trgovinske organizacije WTO i stavi isključivo pod Ujedinjene narode. Koja je zapravo uloga WTO-a u svim ovim problemima s cijenama hrane?
WTO određuje okvir. Određuje što smijete, a što ne smijete raditi s hranom, donosi odluke o subvencijama i regulacijama. Oni su primjerice odredili da svaka zemlja mora uvoziti dio svoje hrane. Mi, Via Campesina, smatramo da hrana i poljoprivreda nemaju ništa s WTO-m, te da je to prevažno pitanje da bi se prepustilo tržištu. Umjesto tržišta, želimo suverenitet hrane, želimo sami određivati kako se želimo hraniti i želimo da se regije i države zaštite protiv dampinga, niske cijene hrane i uvoza. Neke države poput SAD-a i Kanade ne žele da poraste utjecaj UN-a jer tamo svaka zemlja ima jedna glas što im je previše demokratično. Oni preferiraju G20 gdje ih ima mnogo manje. Kada je riječ o tome Stvara se novi balun prenapuhanih cijena. Na tržištu imate trgovce koju trguju stvarnim žitaricama, ali imate i spekulatore koji ni ne taknu žito. Spekuliraju i razne financijske organizacije, čak i državni fondovikako regulirati sustav hrane, kao seljačka organizacija smatramo da je najvažnije malim poljoprivrednicima omogućiti pristup sredstvima proizvodnje i pravednim cijenama. Umjesto toga imamo mnoge probleme. I ovdje u Jagnjedovcu smo čuli za neke od njih, kao što je pitanje sjemena koje se sve više komercijalizira. U nekim je zemljama otimačina zemlje poprimila već katastrofalne razmjere. To su sve bitna pitanja za suverenitet hrane. I u Hrvatskoj je teško vidjeti budućnost za seljake, jer nema politike koja im omogućuje da rade u nekoj sigurnosti.
Vi imate farmu pilića, uzgajate pšenicu i lavandu. Koliko je vama osobno teško preživjeti?
Politika je smišljena za velike, da postanu još veći. Malim je poljoprivrednicima svugdje teško. Nije svugdje isto. U Austriji je, na primjer, moguće ubijati vlastite životinje, u Španjolskoj je to jako teško jer mali poljoprivrednici moraju imati iste standarde kao tvornice. Prevladava opće mišljenje da su male farme zastarjele i moraju nestati. Čak i mnogi seljaci to prihvaćaju.
Via Campesina međutim, smatra da je upravo poljoprivreda na malim obiteljskim gospodarstvima dio rješenja i za klimatske promjene.
Na malim organskim farmama sada možemo govoriti o agroekologiji kao načinu proizvodnje sa što manje inputa. To je način proizvodnje bez fosilnih goriva i štete po okoliš. Mi smatramo da je to dio rješenja, ali neki i dalje misle da je rješenje industrijska poljoprivreda. Moramo promišljati stvari kao cjelinu, jer rješenje mora biti globalno, i ekonomsko i ekološko. U nekim zemljama u kojima djeluju organizacije članice Via Campesine dominantnija su socijalna, u drugim ekološka pitanja. Seljaci iz Južne Amerike guraju ideje Majke Zemlje što utječe i na nas, ali moramo se sjetiti da se moramo baviti i našim europskim pitanjima, kao što je CAP.

"Seljaci iz Južne Amerike guraju ideje Majke Zemlje što utječe i na nas, ali moramo se sjetiti da se moramo baviti i našim europskim pitanjima."
Jedan od zaključaka Nyeleni foruma, održanog prošle godine u Austriji, je da su zemlja, sjeme, atmosfera i voda zajednička dobra. Što to znači u praksi, jer vi ipak posjedujete svoju zemlju?
To znači da voda, sjeme i ostalo pripadaju zajednici i da ih ne treba privatizirati, da im svi ljudi trebaju imati pristup jer bez njih nema hrane, a hrana je čovjekova osnovna potreba. Međutim, da, pravo na vlasništvo predstavlja sigurnost ljudima na malim farmama, nešto što smo stekli kroz revoluciju protiv aristokracije. Međutim, sigurnost bismo mogli ostvariti i kroz neke druge modele. Mislim da je stvar u tome da ljudi trebaju sigurnost da će imati pristup sredstvima za život. Kada govorimo o zemlji, u Francuskoj sva prodaja zemlje prolazi u svakoj regiji preko jedne državne agencije. Kada se neka zemlja stavi na prodaju, ona se može umiješati i odlučiti tko će ju dobiti. To je zamišljeno kako bi zemlja ostala u rukama seljaka, ali ona često završi u rukama nekih velikih poljoprivrednika. Također, u Francuskoj mnoge farme sada posjeduju dioničarske tvrtke. Kada se prodaju dionice agencija ne mora biti obaviještena. Tako mnogo zemlje izmiče nadzoru. Postoji rizik otimačine zemlje kroz takve dioničarske kompanije.
U Via Campesinu uključena je samo jedna seljačka organizacija s područja Srednje i Istočne Eruope, iz Rumunjske. Kako to tumačite?
Svakako bismo voljeli vidjeti organizaciju iz Hrvatske u Via Campesini. To je jedan od Svakako bismo voljeli vidjeti organizaciju iz Hrvatske u "Via Campesini" razloga zašto sam došla na Forum za prehrambeni suverenitet ovdje u Jagnjedovcu. Pretpostavljam da se seljačke organizacije po defaultu uključuju u europske mainstream poljoprivredne organizacije. Oni, međutim, ne pokušavaju promijeniti tijek povijesti. Zadovoljavaju se s utjecajem na neke kratkoročne mjere u poljoprivrednoj politici, prihvaćaju okvir koji nam je svima nametnut.
Što biste rekli hrvatskim poljoprivrednicima, zašto se moraju ujediniti?
Ako niste organizirani, kao da ne postojite. Ako želite utjecati, morate stajati zajedno i imati neku vrst organizacije, inače vas uopće ne uzimaju u obzir. Čak i kada ste organizirani, u EU morate stalno dokazivati zašto ste netko koga se ne može zaobići.
Koje akcije sprema Via Campesina kako biste "promijenili tijek povijesti"?
Pokušavamo utjecati na zakonodavce, ali i podizati svijest među građanima i drugim seljacima. Osmislili smo suverenitet hrane kao način borbe protiv ovakvog okvira u kojem se odvija poljoprivredna proizvodnja danas. Temelji suverenitetu postavljeni su na forumu koji je održan 2007. godine u Africi. Poručeno je tada da prioritet treba dati proizvođaču hrane, ali i potrošaču, na održiv način. Želimo reći da hrana nije roba i da moramo biti u stanju proizvoditi svoju vlastitu hranu. Poslije smo dodali i da imamo pravo birati kako će se naša hrana proizvoditi.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.
Međunarodna energetska agencija objavila je jučer kako su emisije ugljičnog dioksida u 2012. godini porasle za 1,4 posto, na 31,6 milijarde tona, javlja "Eko zona"
Ponukani primjerima dobre prakse u nekoliko gradova u Hrvatskoj, skupina aktivista i entuzijasta okupljenih u Udruzi "Kopriva", odlučila je u Koprivnici pokrenuti gradski urbani bio-vrt
U osnovnoj školi "Davorina Trstenjaka" u Zagrebu otvoren je prvi društveni školski vrt u Hrvatskoj
Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) potvrdila je "Zelenoj akciji" raskid ugovora s HEP-om o zajmu za gradnju hidroelektrane Ombla
Od šesnaest mjera predviđenih Akcijskim planom razvoja ekološke poljoprivrede (APREP) za razdoblje 2011-2016. dosad je u cijelosti ili djelomično provedeno samo njih šest
Upravo na Dan zaštite okoliša Odbor za zaštitu okoliša i prirode predložit će saborskim zastupnicima na glasanje Zakon o zaštiti prirode, za koji 45 organizacija okupljenih u "Zeleni forum" smatra da je rađen u interesu investitora, a ne zaštite prirodnih resursa
Južnokorejska tvrtka KOSEP odustala je od natjecanja za gradnju Plomina C
Dodaj komentar 10 komentara
Kao što je sam glavni urednik svojedobno priznao, Halter nema nikakvih pretenzija da bude objektivan (a o takvim stvarima poput racionalnosti, konzistentnosti i ne-šovinizmu nećemo ni pričati, to su sve za Halter nedokučive visine), ali ipak, možda se nađe poneki čitatelj komu su navedeni pojmovi važni, pa bih u vezi toga rekao par stvari (govoriti nešto Halterovim novinarima ili urednicima isto je što i govoriti zidovima).
Halter je objavio ne znam koliko članaka o biciklima, kao da je pitanje bicikala presudno ekološko pitanje - da se razumijemo, to je sve lijepo i ja podržavam bicikliste - ali... Što je sa svim ostalim, i da li su bicikli najvažniji i jedini važni?
Paul Watson, osnivač organizacije Sea Shepherd, koja je, nadam se, poznata svim ekologistma (i "ekologistima"), govori često o tome. Na primjer u slijedećem razgovoru s Doris Lin (About.com)
http://animalrights.about.com/od/organizationsandactivists/a/WatsonInt.htm .
Govoreći o kampanji Greenpeace-a "You can save the world by singing in the shower” (ideja je: "dok se sapunate pod tušem, zatvorite vodu i spasite svijet") kaže:
"And then you go and have a steak, which takes 3,000 gallons of water to produce one ounce. It’s an incredible waste, and environmentalists don’t take this into account.
Also, all the groundwater pollution in South Carolina is caused by the massive hog farms that are there. So the animal industry’s causing groundwater pollution and wastes resources, and on and on and on and on. So it’s definitely an environmental issue and environmental organizations don’t want to confront this, in the same way that Al Gore doesn’t want to confront this."
I dalje, govoreći o ekologistima iz Greenpeace-a i Sierra Cluba, te o globalnom zatopljavanju:
"The environmentalists always say, “What has this got to do with us? This is animal rights.” You cannot be an environmentalist unless you are a vegan or vegetarian. It’s a total contradiction. It’s willful ignorance on their part. You know, the Sierra Club or Greenpeace dismiss veganism or vegetarianism as an animal rights thing. It’s an environmentalist thing. And in fact, it’s probably the most significant environmental problem on the planet right now.
The meat industry releases more greenhouse gases than the entire transportation industry. The transportation industry releases CO2 as a byproduct, which is a global warming gas. The meat industry not only produces CO2, but also produces methane, which is a 26 times stronger greenhouse gas than CO2. Plus nitrous oxide, which is 226 times as significant."
Dakle, industrija mesa ispušta više stakleničkih plinova od cijele industrije transporta!!! Koliko se sjećam, Halter nije objavio niti jedan jedini (!!!) jebeni članak koji bi se uopće dotakao ove teme!! Da li je to objektivno novinarstvo? Alternativno novinarstvo? Novinarstvo koje zaslužuje da ga grad plaća? Ne znam kako bih to objasnio.. Ali pretpostavljam da Halterovi "ekološki" novinari dogovaraju "ekološke" teme s urednicima uz tone masne janjetine, pri čemu im bandićevsko-kerumovske rođe valjda služe kao uzvišeni uzori i izvori inspiracije.
Samo u SAD-u na uzgoj životinja za hranu otpada više od 70 posto proizvedenog kukuruza, pšenice i drugih uzgojenih žitarica.
Sva svjetska stoka pojede količinu hrane dovoljnu za kalorijske potrebe 8,7 milijardi ljudi – više nego što je čitava populacija ljudi.
Tlo
Od svog poljoprivrednog zemljišta samo u SAD-u, 80% se koristi za uzgajanje životinja za hranu – to je gotovo polovica od ukupne količine tla 48 saveznih država.
Voda
Više od polovice ukupne potrošene količine vode samo u SAD-u otpada na uzgoj životinja za hranu. Potrebno je 20.000 litara vode da bi se proizvelo 1 kg mesa, a samo 200 litara da bi se proizvelo 1 kg pšenice. Potpuno vegetarijanska prehrana zahtijeva utrošak od oko 1.000 litara vode na dan, a mesna prehrana 15.000 litara po danu.
Zagađenje
Uzgajanje životinja za hranu uzrokuje samo u SAD-u veće zagađenje vode nego bilo koja druga industrija, jer životinje koje se uzgajaju za hranu proizvedu 130 puta više izmeta od ukupne ljudske populacije – 40 tona svake sekunde! Većina otpada s industrijskih farmi i iz klaonica istječe u rijeke i potoke, zagađujući izvore vode.
Energija
Od svih sirovina i fosilnih goriva u samo SAD-u, više od trećine se koristi za uzgoj životinja za hranu. Energija potrebna za proizvodnju hrane koju bi mesojed potrošio hodajući na određenoj udaljenosti veća je od energije potrebne da bi se napunio benzinom vaš automobil kako bi mogao preći tu istu udaljenost.
Uništavanje šuma
Svaki vegetarijanac sačuva 4.000 kvadratnih metara šume svake godine! Tropske kišne šume se uništavaju da bi se dobili pašnjaci za stoku. Prostor jednak veličini sedam nogometnih igrališta uništava se svake minute. Pet kvadratnih metara kišne šume mora biti uništeno za proizvodnju jednog jedinog hamburgera od 10 dkg.
http://www.vegekit.com/meet-planet.html
Meni iskreno sve statistike sto ste naveli su kristalno jasne i sto se toga tice sa vama se slazem al cini mi se da brutalno vadite stvar iz konteksta. Covjecanstvo se oduvijek hranilo mesom i derivatima drugih zivotinja (meso -svo meso, sir, mljecni proizvodi i med)) – dali je covjecanstvo zlo zbog toga? Po meni mi smo dio ekosistema i vjerovatno cemo najebati zbog nasih navika – kao sto bi ste vi rekli – pravi ekologisti ali mislim da se stvari daju mjerit donekle. Evo recimo ja sam kuhar i radim u restoranu gdje ako bi izbacio meso ne bi prezivio jer bi restoran propao. Zasto? Zato sto vecina ljudi jede mesne proizvode i zeli jesti mesne proizvode. Gresim? Ok ako prestanem tako kuhati ja cu vjerovatno izgubit posao. Mozda bi trebao da forsiram unatoc trenutnom trzistu samo vegetarijansku kuhinju ili bolje vegansku i potom ako ne uspijem- jer ce me trziste odjebat- da crknem? Da vas pitam da li ubijate komarce koje vas vjerovatno grizu po ljeti ko i sve druge ili trosite vise vremena – vaseg(!) i ne znam hvatate ih i oslobadjate van vasih kuca? Ne ubijate “gamadi” raznorazne? Usi u vasoj kosi ili u kosi vase djece? Zohare, mrave, miseve u vasim kucama, radnim mjestima ili mozda u vikendicama? Koristite li antibiotike da se bore protiv vama “stetnim” bakterijama i slicnim. Ili mozda koristite homeopatske ili druge alternativne proizvode koje ce vasem “imutativnom sistemu” sluziti sigurno da TAMANE raznorazne ZIVOTinjske oblike koji se mnoze u vasem tijelu? Pretejerujem? Gdje je tocno granica?
Evo po meni granica je u tome da pokusavamo da vidimo pozitivnu stranu u svima i u svemu. To se zove postovanje. Gospodja Sauvigny je trosila svoje SLOBODNO VRIJEME da dodje u jebenu malu zemljicu da kaze svoje, da svjedoci, i da pomogne mnogim ljudima u koji zive u ovom blesavom al ipak bitnom regionu (prije Hr je bila i u Srbiji by the way)... Ona pomaze...il bolje svjedoci nasim seljacima kako da se udruze u jednu organizaciju koja se bori za sve nas. Ok, ako je problem to sto mnogi u toj organizaciji (Via Campesina) jedu i proizvode meso ( da, meso!), sta to znaci da ih trebamo istrijebiti sve takve? Stvari trebaju da idu postepeno. Ovaj forum je pokusaj da se osvijesti grupa (masa) gradjana i da se malo pomalo postave novi temelji da se povrati proizvodjacima kontrola proizvodnje hrane... To je slozena i mukotrpna prica. Ne mozete tek tako likvidirati sve samo zato sto nije prica cisto vegetarijanska.
Uostalom, Suncana, organizatorica foruma je vegetarijanka... Prava vegetarijanka otovrenog uma...puno se namucila za organizirati ovu i mnoge druge price u zemlji ( i van) ...molim vas imajte malo vise postovanja i pokusavajte gledato stvari malo pozitivnije poz.
"Doći će vrijeme kada će ljudi na ubijanje životinja
gledati jednako kao i na ubijanje ljudi."
Leonardo da Vinci
Procjenjuje se da bi do 2050. godine proizvodnja dosegla brojke od 465 milijuna tona mesa i skoro 1 milijardu tona mlijeka godišnje. Ta se proizvodnja potpomaže iz naših džepova kroz velike vladine novčane poticaje industriji mesa i mlijeka, a ti bi poticaji usmjereni u proizvodnju biljne hrane istu učinili vrlo pristupačnom velikom broju ljudi.
Uz predviđeni porast rasta broja stanovnika čovječanstvo bi do 2050. godine moglo u prehrambene svrhe uzgajati na farmama 120 milijardi ne-ljudi godišnje!
A jedan od stravičnih utjecaja ovog masovnog uzgoja stoke na plavi planet jest njegov doprinos globalnom zatopljavanju i klimatskim promjenama. Specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu FAO (Food and Agriculture Organisation) objavila je 2006. godine izvještaj da 18% svih stakleničkih plinova potječe iz stočarskog sektora što je 40% više od utjecaja svih automobila, zrakoplova, vlakova, autobusa i ostalih prijevoznih sredstava koja prometuju diljem svijeta.
U siječnju 2008. godine dr. Rajendra Pachauri, voditelj UN-ove krovne organizacije za klimatske promjene - Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC), objavio je na pariškoj tiskovnoj konferenciji povijesni apel medijima i svjetskoj javnosti zbog ogromnog utjecaja prehrane životinjskim namirnicama na globalno zagrijavanje.
Njegova ljubazna zamolba sadržana u rečenici "Molimo vas... JEDITE MANJE MESA!" bila je neočekivana i senzacionalna.
Danas se za stočarstvo prisvaja 30% ukupne kopnene površine na Zemlji, a za uzgoj i ishranu životinja iz farmskog uzgoja koristi se 78% cjelokupnog plodnog zemljišta.
U proteklih 40 godina uništeno je oko 20% amazonske prašume. Do 2030. godine na svijetu će preostati samo 10% tropskih šuma uz još 10% u stanju propadanja, dok će ih 80% biti nepovratno izgubljeno zajedno sa stotinu tisuća biljnih i životinjskih vrsta.
Amazonska prašuma koja se prostire kroz 9 zemalja Južne Amerike, igra ključnu ulogu u apsorpciji svjetskog CO2, proizvodi 1/5 svjetskog kisika i stanište je 1/3 svjetskih životinjskih vrsta (izvor podataka je internetski portal www.mongabay.com).
Zemlja nezaustavljivo kroči i prema vodnom bankrotu. Sve je manje pitke vode, a stočarski sektor i farmska industrija nemilice koriste ionako već prilično smanjene zalihe (izvor podataka su internetske stranice: www.european-waternews.com, izvješće Svjetskog ekonomskog foruma SEF, 2009. godine).
Radi usporedbe pogledajte sljedeće podatke:
Proizvodnja 1 kg goveđeg mesa zahtijeva oko 15 000 litara vode.
Za 1 kg pilećeg mesa potrebno je utrošiti 3 500 - 6 000 litara vode.
Za 1 l mlijeka potrebno je utrošiti 2 000 - 4 000 litara vode.
Za 1 kg pšenice potrebno je do 1 000 litara vode.
Za 1 kg krumpira potrebno je 500 litara vode, a samo 450 litara vode kako bi se uzgojio 1 kg kukuruza.
STOČARSTVO proizvodi oko 13 milijardi tona OTPADA godišnje.
U ovom trenutku preko 80% ribljih vrsta je izlovljeno do ili preko održive granice.
Jata bakalara, sabljarki i mnogih drugih vrsta su desetkovana ili su u potpunosti nestala.
Godišnje se izlovi 100 000 000 tona (slovima: STO MILIJUNA TONA!) ribe, a taj podatak nije u ukupnom podatku od 60 milijardi ne-ljudi koje se godišnje ubije za ljudske potrebe.
I dok glad prijeti svijetu, podaci govore:
Na površini 10 hektara (9 nogometnih igrališta) može se uzgojiti:
hrana za ne-ljudske životinje čije je meso dovoljno za prehranu 2-je ljudi ili,
kukuruza dovoljno za prehranu 10-ero ljudi, ili
žita dovoljno za prehranu 24-ero ljudi, ili
soje dovoljno za prehranu 60-ero ljudi.
I na kraju, prema riječima mog prijatelja i aktivista u promicanju prava ne-ljudi, gospodina Vedrana Romca, "što još nedostaje u ovoj slici stravične cijene koju plaća život oko nas na svim razinama - od našeg planeta kao žive cjeline sve do svakog pojedinog staništa koje je bezobzirno uništeno i svakog živog bića čiji je život nepovratno oduzet?
Što još nedostaje u slici stravične cijene koju će na kraju platiti i samo čovječanstvo?
Koji dio slagalice odbijamo uočiti zbog naše nespremnosti da preuzmemo odgovornost kao generacija koja stoji na samom pragu uništenja?
Koji dio slagalice odbijamo priznati zbog naše nevoljkosti da uočimo da u našoj navici hranjenja i korištenja životinjskim proizvodima upravo svatko od nas u svojoj ruci drži jedno od najgorih oružja za masovno uništenje svaki put kad sjeda za svoje dnevne obroke...
Ono što često ne želimo priznati, nalazi se u središtu te tmurne i tužne slike: PATNJA (ej, ljudsko biće - patnja!!!!) svih živih bića čiju smo jedinu svrhu postojanja odredili upravo mi... ne priznajući im nikakvo drugo pravo na egzistenciju osim kao proizvodnim strojevima za naš apetit i naše potrebe... ignorirajući svaku pojedinačnu patnju svih njih koji kao i sva druga bića žele živjeti.
Ovdje ne možemo citirati niti jednu od tih životinja jer nam se one ne mogu obratiti našim jezikom.
No svaka od 1 milijarde životinja, koje svaki tjedan ubijemo u našim klaonicama po cijelom svijetu, obraća nam se svojim licem i glasom tako jasno da je možemo razumjeti... SAMO AKO TO ŽELIMO!"
Ovo je poziv svima vama da se priključite milijunima ljudi diljem svijeta koji su rekli "ne" i odlučili živjeti istinski suosjećajno i s punim poštovanjem prema cjelokupnom živom i neživom svijetu na ovom prekrasnom planetu, jedinom mjestu koje imamo za život.
Njihova kolektivna svijest omogućila je ostvarenje niza postignuća iz kojih izdvajam samo neke, većinom ostvarene upravo u proteklih nekoliko godina temeljem velikih napora nevladinih udruga i pojedinaca koji su svoje živote posvetili promicanju, zaštiti i uspostavljanju prava ne-ljudskih životinja:
- u Hrvatskoj je donesen Zakon o zaštiti životinja
- zabranjena su gostovanja cirkusima koji u svojim programima iskorištavaju ne-ljude
- zabranjen je uzgoj životinja za krzno
- zabranjeno je zatočivanje dupina
- osnovane su udruge za promicanje prava životinja u Bosni i Hercegovini i Sloveniji
- povećan je broj vegetarijanaca i vegana
- u zemljama Europske unije zabranjena je trgovina proizvodima od tuljana
- Europa je rekla "ne" hrani od kloniranih ne-ljudi
- u zemljama Europske unije zabranjeno je testiranje kozmetičkih sastojaka na ne-ljudima (više o tome i o ostalim projektima i postignućima možete pročitati na stranicama udruge Prijatelji životinja, www.prijatelji-zivotinja.hr).
Osim toga, prema riječima gospodina Luke Omana, predsjednika udruge Prijatelji životinja, "sve više ljudi počinje razmišljati i aktivno djelovati u zaštiti i promicanju prava ne-ljudi. No, bitno je naglasiti kako mnogi još uvijek misle da je ne-ljudima dovoljno osigurati bolje uvjete života pa su mnoga poboljšanja prividna jer bolji uvjeti u specističkom društvu ne vode nužno prema ukidanju takvog društva, već ga ponekad i opravdavaju i čine održivim. Stoga je upravo ova knjiga vrlo značajna u razumijevanju same biti aktivizma za prava ne-ljudi, koja za cilj ima potpuno ukidanje specizma kako bi dosadašnja postignuća bila temelj značajnije promjene u kojoj će najveću ulogu odigrati upravo pojedinci koji će, mijenjajući sebe, mijenjati druge te društvo u cijelini."
Svima vama koji još uvijek jedete meso, kupujete proizvode životinjskog podrijetla, koristite proizvode koji su testirani na ne-ljudima i tako svjesno ili nesvjesno sudjelujete u jezovitoj patnji milijarda ne-ljudi koji završavaju svoje živote u klaonicama i laboratorijima diljem svijeta -
recite danas "NE", "NE više u moje ime". Recite "DA" istinskom suosjećanju, budite ona kap kolektivne svijesti koja će pisati novu povijest, povijest u kojoj ljudi više neće biti smatrani superiornom vrstom i u kojoj će svako živo biće na planetu imati ona osnovna prava koja je steklo po rođenju - pravo na život i pravo na slobodu.
Ali ne treba imati iluzija da se može ne biti specist; da se može živjeti bez grijeha. Svi ubijamo milijune živih bića - kad trepnemo okom, kamo li kad stanemo nogom. Slično činimo i ljudima - svaki put kad uključimo mobitel, kompjuter, zapalimo cigaretu ili auto - mi zagadimo okolinu na način koji će nekoga stajati života. Možda ne baš dim iz našeg auspuha, ali mi sudjelujemo u pokolju. Znači li to da nismo specisti? Oh, itekako jesmo - da znamo da će od našeg hodanja po gradu stradati čovjek ili pas - ostali bi kod kuće. Ovako, to što će stradati kojekakve grinje - to ignoriramo.
Jebi ga.
Jedino što nam ostaje je živjeti u grijehu, ali ga nastojati činiti što manje i vjerovati da to ima neku svrhu. Ne trebamo se ni zavaravati da nam to nanosi du'ovne patnje - mi smo cijepljeni vlastitom sebičnošću.
Ili sam bar tako čuo dok sam u tramvaju prisluškivao razgovor između Emilija Trampuža i Franje Miličevića.
Slazem se sa statistikama koje ste naveli. Al to su statistike. Koji kazu da svi zivimo u grijehu uvijek. Lijepog li vam krscanstva i osjecaja krivice za svaki kurac sto uradite svakog momenta u vasem zivotu. Ja uzivam i idem dalje... umrijet cu i ja ko i vi i ko sve grinje, psi i ljudi iz tramvaja sto su sad zivi..al u medjuvremenu uzivam u svemu sto mi zivot i ovaj divni svijet nudi.
Joj evo mrav mi se sece po ekranu...haha, bas je divan! :)
Zivi bili!!!!
ps. Clanak je po meni dobar i donosi dobre vijesti.... ajd ekipa, jel vam pretesko vratiti se na temu? vidim da imate puno znanja i informacija a bogami i brdo elana i ideja...ajd mozete li to povezati sa clankom jer o njemu su ovi komentari? ili ne?
OK?
"Slazem se sa statistikama koje ste naveli. Al to su statistike.."
Znači, to su "samo statistike", pa koga briga? Jesi li ti dobro pročitao/proučio sve te podatke? Ako jesi, za tebe su to i dalje "samo obični brojevi"?
"Ja uzivam i idem dalje... umrijet cu i ja ko i vi i ko sve grinje, psi i ljudi iz tramvaja sto su sad zivi."
Taj "divni" svijet nudi ŽIVOT i životinjama (ne misliš valjda da ih je Bog stvorio za restorane?), a ne samo ljudima. Jel ti to tako teško shvatiti?
"Svi ćemo umrijeti" nije nikakvo opravdanje - to je apsurd nad apsurdima. Da, jednog dana nas neće biti, ali dok živimo, svi želimo i trudimo se da naši životi i životi ljudi koje volimo prođu u miru i radosti (koliko je moguće). Ti nikome nemaš pravo oduzimati njegov život kao što nitko nema pravo tebi oduzeti tvoj. Zašto ljudi vole misliti da su IZNAD životinja (ironično, mnoge životinje su i pametnije i bolje nego neki ljudi, jer čovjek se ponaša i gore od životinje) i da ih ima pravo mučiti samo zato što su životinje???! TO JE BOLESNO.
"al u medjuvremenu uzivam u svemu sto mi zivot i ovaj divni svijet nudi."
Mnogi vegetarijanci bi ti rekli da oni uživaju u životu, iako ne jedu meso.
Bez mesa se MOŽE zdravo živjeti i točka. Ne možeš uživati na način da netko to plati svojim životom.
http://2012-transformacijasvijesti.com/kolumne-blogera-duh-vremena/koljemo-i-veselimo-se
http://2012-transformacijasvijesti.com/metafizika/stetnost-konzumiranja-mesa-i-mesnih-preradevina-po-fizicko-mentalno-emocionalno-te-duhovno-stanje
http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/vizije-novog-svijeta-1-svjesne-zajednice
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.