H-Alter

Srđ je naš!

Fotografija članka
Na poziv dubrovačkih udruga koje se suprostavljaju projektu apartmanizacije Srđa pod krinkom golfskih terena, inicijativi Srđ je naš su se pridružili aktivisti Prava na grad i Zelene akcije

Na današnjoj konferenciji za medije u Dubrovniku predstavljena je inicijativa građana Srđ je naš. Na poziv dubrovačkih udruga, koje se suprostavljaju projektu apartmanizacije Srđa pod krinkom golfskih terena, ovoj inicijativi su se priključili aktivisti Prava na grad i Zelene akcije s ciljem da se odbaci prijedlog UPU-a Srđa koji je izložen na javnoj raspravi. On uključuje izgradnju i prodaju 268 vila i 1600 kreveta u apartmanima na površini od 310 ha Srđa. Njime se posljednji strateški prostor Grada potreban građanima Dubrovnika za sadržaje koje u stiješnjenom gradu nedostaju, prepušta isključivo interesu pojedinca željnog brze zarade od prodaje vila i apartmana.

Đuro Capor, koordinator inicijative Srđ je naš, upozorio je da je neprihvatljivo da u javnoj raspravi o projektu gradonačelnik Andro Vlahušić, kojeg plaćaju građani Dubrovnika, istupa kao promotor i glasnogovornik projekta. Podsjećamo da je gradonačelnik u vrijeme predizborne kampanje obećavao da će o projektu golfa na Srđu odlučivati građani na referendumu. Također je predstavnicima udruge Grad obećao, i kasnije to objavio na stranicama Grada Dubrovnika, kako će Grad Dubrovnik naručiti i platiti neovisnu studiju utjecaja na okoliš. Tijekom javne rasprave o projektu saznalo se da je studija pred finalizacijom i da ju financira sam investitor Golf-razvoj. Zloupotreba je pozicije gradonačelnika predstavljati ovaj projekt kao projekt od javnog interesa, a klupske sadržaje namijenjene kupcima vila i članovima golf kluba kao sadržaje koji će biti od koristi Dubrovčanima.

Teodor Celakoski iz Prava na grad smatra da je to posljedica korumpirane politike hrvatskih stranaka koje su se u Saboru svim sredstvima borile protiv otimačine predviđene Zakonom o igralištima za golf, a na lokalnoj razini svim silama podržavaju takav projekt. Celakoski upozorava da će se slučaj Srđ pretvoriti u prvorazredno političko pitanje u predizbornoj godini u Hrvatskoj jer se radi o desetorostruko većem pogodovanju krupnom kapitalu od one na Cvjetnom trgu i Varšavskoj.

Istaknuti dubrovački umjetnik Slaven Tolj je rekao da se otmicom 310 ha potrebnih Gradu , zauvijek onemogućuje njegov urbanistički i gospodarski razvoj. Podsjetio je da se u uvodnoj prezentaciji investitorovog projekta spominje da je Dubrovnik grad izletnika i turista s kruzera. U takvoj shemi okupacije Grada i s kopna i mora, očito je da je investitor zaboravio građane Dubrovnika i njihove interese.

Jagoda Munić iz Zelene akcija je napomenula da je Hrvatska jedina zemlja na svijetu koja ima Zakon o igralištima za golf, koji omogućava prenamjenu i gradnju na poljoprivrednom i šumskom zemljištu, dobijanje zemljišta od države ili lokalne uprave bez javnog najtečaja, te izvlaštavanje privatnih vlasnika zemljišta, a nameće obavezu lokalnoj zajednici da investira u infrastrukturu. Time se investitoru omogućava stvaranje extraprofita, osiromašavanjem lokalne zajednice i stvaranjem nelojalne konkurencije postojećim turističkim kapacitetima. Stoga mi danas na Srđu branimo Dubrovnik i Hrvatsku od pljačke i betonizacije, kako bi spriječili urbicid, ekocid i genocid.

Tagovi: Srđ je naš
dodaj komentar 17 komentara
  1. Zli Neoliberal01.09.2010. 23:29
    Necete na Srdjoglave dok smo zivi mi!
    Porucio je herojski Pokret otpora stranim investitorima i slugama krupnog kapitala.
    Javni interes da nitko nista na brdojebinu ne investira, nikog ne zaposljava i vec avangardo prepoznavanje smrtonosnog golfa sto do sad jos nije nigdje u 100 drzava prepoznato, budi ponos i diku na ponos svih Dubrovcana koji se protiv stranih zavojevaca i turista bore premaclivanjem, busenjem guma ili larmanjem na investitore.
    Drugarica Jagoda je odlicno prepoznala da se na draguljce zvano Srdj ne smije atakirati urbanizacijom, zaposljavanjem, punjenjem gostiju cijele godine i time odaslala jasnu poruku potencijalnim investitorima:
    Vi koji nista niste naucili od pravljenja Hvara kao autohtonog turistickog 3 kategornika u svjetsku destinaciju, pogledajte i ucite iz primjera Srdja.
    Investicija i posla ne trazimo, a i da ga kakva budala ponudi ne bismo se primili istoga!
  2. Srđan02.09.2010. 11:23
    Ajde kretenelo, nauči vlastiti jezik i urbanističko - gospodarsku terminologiju pa se javi. On bi punio goste cijele godine !!! Čime bi ih punio? Nekim nadjevom, kretenelo.

    Ksnije ću objasniti kako je golf igralište najperverzniji mogući zahvat u prostoru i jedva prikriveni oblik okupacije. Do tada bolje šuti, kretenelo.
  3. Milan Knežević03.09.2010. 09:46
    Neću procjenjivati za ili protiv golf terena, o njima ne znam ništa, ali nešto drugo je zanimljivo:

    http://www.jutarnji.hr/gospari-hrvati--primite-se-palica-/883118/

    Ovdje se lijepo vidi osobna iskaznica vječnog prokletstva naših političara: licemjerje. Vlahušić je iz oporbe, u predizbornoj kampanji, urlao o korupciji, štetnosti golf terena, bla bla. Međutim, otkad je došao na vlast, okrenuo je ploču. I što ćemo sad?
  4. Srđan03.09.2010. 11:00
    Čekaj malo! Da jedan univerzalni intelektualac, g.Knežević, ne zna ništa o golf terenima? Pa je li to moguće? Naravno da nije. Kao što g.Milan zna da je oporba korumpirana kao i vlast, isto tako zna i što je golf igralište, samo se pravi grbav.

    Nikako da uhvatim vremena za jedan nadahnut i slikovit prikaz golf ledine. Možda kasnije. Za razliku od grbavca ja o tome znam ama baš sve.
  5. Milan Knežević03.09.2010. 11:48
    Hm. Ono što ja ovdje znam, i u što sam posve siguran, jest upravo ono što sam napisao i ilustrirao - da su naši političari zadnji licemjeri. Bili "lijevi" ili "desni", oni jednostavno nemaju nikakav sustav vrijednosti, doli infantilno elementarnog - ono što je njihovo, automatski je dobro, a ono što je protivničko, automatski je loše. Rezultat su ovakve situacije i opća relativizacija. Sanader urla na rivi ne damo generale, pa ubuturi Gotovinu. Hadeze drobi protiv četništva, pa financira spomenik u Srbu. Vlahušić je u oporbi bio protiv golf terena, pa ih sad podržava... može se nabrajati upravo u beskraj.

    Stvari nisu dobre ili loše zato što ih predlažu ili zastupaju ovi ili oni, nego zato što su takve same po sebi. Ako je prijedlog dobar ili loš, dobar je ili loš posve svejedno predložila ga Vesna Pusić ili Ante Đapić. Nažalost, ljudi se većinom povode za poltičarima, pa i sami postupaju i razmišljaju na isti način. Korupcija? Aha, da, to je nešto protiv čega valja javno urlati na sav glas, ali pazi dobro da i tebe ne uhvate.

    O golfu, odista, ne znam ništa. Golf igralište sam u životu vidio samo na televiziji, zakon čitao nisam, pa o tome ne mogu ni pisati. Načelno podržavam sve projekte koji donose nova radna mjesta i profit, ali naravno, uz neizostavan uvjet da su ekološki prihvatljivi. To je sve što ovdje mogu reći. Ako ti, Srđane, imaš kakvih konkretnih informacija, izvoli.
  6. Milan Knežević03.09.2010. 12:12
    I opet kao naručeno:

    http://www.vecernji.hr/vijesti/mesic-sanaderu-ja-obitelji-ne-bih-mogao-ni-d-selo-30-dana-clanak-186461

    Pogledajte sličice. Najkomičniji dio je kad golfer sveta krava, koji btw drma građevinom u državi, zakuka da je bez love. Jebemti, steglo mi se srce, došlo mi da mu dam 100 kn da ima, jadan, za kruh i mlijeko...
  7. Srđan03.09.2010. 12:58
    Malo mi je sumnjiva tvoja potreba za konkretnim informacijama, pa ćeš se za početak morati zadovoljiti ovom neodređenom i višeznačnom informacijom:

    Gospodin je pastir moj:
    ni u čemu ja ne oskudijevam;
    na golf poljanama zelenim
    on mi daje odmora.
    Na rupe me malene vodi
    i krijepi dušu moju.
    Stazama pravim on me upravlja
    radi zaposlenja mojega.

    Pa da mi je i golf igralištem proći,
    zla se ja ne bojim, jer si ti sa mnom.
    Tvoj štap i palica tvoja
    utjeha su meni.

    Blistavu trpezu preda mnom prostiru
    na oči braći i sestrama mojim.
    Užeglim (maslinovim) uljem mi glavu mažu,
    čaša se moja prelijeva.

  8. Milan Knežević03.09.2010. 13:25
    Mda... duhovitost je ok, ali čuj, ipak idi zajebavaj nekog drugog, može? :-)
  9. Srđan03.09.2010. 14:00
    Nemože. Znači ti misliš da je za golf investitiore bolje da odrade sa Mesićevom mafijom nego sa Sanaderovom. Mislim, ako ovaj stvarno drma građevinom. Rojs kaže da su tri doktora najjači na Balkanu.
  10. Milan Knežević03.09.2010. 14:12
    Ja mislim upravo ono što sam dolje napisao - da se ne bih bunio zbog golfa, ako će projekt zaposliti ljude i ako će biti zaštićen okoliš.
  11. ishmail03.09.2010. 14:33
    koliko ja shvaćam cijelu ovu problematiku golf kao golf uopće nije u pitanju, tu se nekakvi barbe s puno novaca nabacuju lopticama,

    poanta je u površini koja se skoro pa otima vlasnicima,

    pa onda u vilama i apartmanima u čijoj prodaji leži pravi razlog izgradnje golf terena (ako sam dobro shvatio)
  12. Zli Neokomunist03.09.2010. 15:35
    Golf je prije svega zabava za bjelosvjetske hohštaplere, kokainske dokoličare, stoku krupnog zuba. Ako se hoće igrati neka si grade golf terene na zatvorenim deponijima otpada. Naime, golf tereni nisu baš ekološki prihvatljivi, a stručnjaci preporučuju da se grade upravo u zonama koje su ranije bile devastirane. Ako je Srđ, brdo, brdojebina, trebalo bi ponoviti gradivo iz osnovne škole - bez krškog područja nema ravnoteže u okolišu
  13. Srđan03.09.2010. 16:59
    Da, vi halterovci kao hlebinci, hallteri su vam navučeni preko glave.

    Nedavno su i ovdje dva teksta (Turizam, korupcijski mit / Tko s kim i zbog čega igra golf) samo površno i neuvjerljivo dodirnuli problem urbanističkog kriminala jer se radi o do sada netaknutom kompleksnom sustavu koji je 15 godina brižljivo građen i skrivan od javnosti. Zato što u Banana Ledini prazni prostor jest jedini stvarni resurs, zato je poltički i urbanistički + građevinski establishment od početka znao gdje treba zapeti.

    Golf igrališta su samo zadnja faza u glođanju hrvatske obale (glodanjem obale završava stvarno postojanje hrvatske države - o tome drugi put). Budući da je kriminalni zakon iz 2008.g. ograničio turističke zone na max.15 ha, nezasita zvijerad je naručila kod Sanadera, Rošina i Dropulićke Zakon o golfu koji omogućava proždiranje 150-200 ili 300 ha u jednom zalogaju. Ali na koji način;

    1. U tišini, sumnjivim novcem kojem je potrebno pranje kupiš poljoprivredno i šumsko zemljište od pauperiziranih domorodaca ili općine ili države, svejedno, važno je da nije iznad 10 eura po četvornom metru.
    Tako si stekao status "investitora" kod političke i urbanističke mafije.
    2. Zatim moraš, ako već nisi, otvoriti komunikacijske kanale prema ministarstvu, županiji i općini na čijem je teritoriju zemljište. Ti kanali se najbolje otvaraju ako zaboraviš vreću novaca na parkingu ili sl. Tada nastupa proces PRENAMJENE zemljišta, ključni moment tvoje investicije.
    3. Sve aktere PRENAMJENE možeš bez problema namiriti jer se zarada samo oko prenamjene mjeri u milijunima. Ako si ruski oligarh, neki Jebušenko onda će ti na Mljetu prenamjenu dogovoriti osobno ruski premijer i premijerka Banana Ledine. Ako si Englez ili Židov (kao iznad Dubrovnika) ne moraš se puno ni zajebavati, dok domaći "investitori" već imaju više problema. Oni se moraju skrivati, recimo instalira se mali ambiciozni vlaj sa svojom Hrvatskom Snomoricom na Tri Bratića od Barbe, a bogami se moraju i međusobno pošorati iznad vrućeg trupla; Ministricu se ucijenilo da će istraživati mužića ako ne poveća zonu. Povećala se i gotovo.
    4.U četvrtom koraku sve postaje savršeno legalno. Budući da si velika riba čak ne moraš podmazivati birokrate, zadnje u prehrambenom lancu, parazite. Samo još moraš svu infrastrukturu (vodu, energiju ...) potrebnu za preživljavanje lokalne zajednice skrenuti na svoj novi feud i to je to. Dobro, možda moraš pri realizaciji angažirati geađevinske firme u tajnom vlasništvu aktera prenamjene, ali to i nije nešto bitno.

    Nedavno je Slaven Letica (jako dobro upućen) u svojoj kolumni napisao kako hrvatska politička elita ali i JAVNOST u sustavu urbanističkih prijevara ne vide ništa sporno !!! ??? Ja se ovdje mučim nešto objasniti a pitanje je da li u DORH-u uopće postoji netko tko zna što je PPUO, UPU, DPU i sl., ili kako glase odredbe Zakona o prostornom planiranju i gradnji vezane za planiranje turističkih i golf zona.
  14. ap03.09.2010. 21:58
    @ Srđan

    ''Da, vi halterovci kao hlebinci, hallteri su vam navučeni preko glave.

    Nedavno su i ovdje dva teksta (Turizam, korupcijski mit / Tko s kim i zbog čega igra golf) samo površno i neuvjerljivo dodirnuli problem urbanističkog kriminala jer se radi o do sada netaknutom kompleksnom sustavu koji je 15 godina brižljivo građen i skrivan od javnosti. Zato što u Banana Ledini prazni prostor jest jedini stvarni resurs, zato je poltički i urbanistički + građevinski establishment od početka znao gdje treba zapeti''

    Laše je i bolje ako se uvaži da su bitke za prostor, opstanak u prostoru i buduća zbivanja ipak bitno dulje, šire, ozbiljnije, složenije i neizvjenije nego u oom ozbiljnom prikazu.

    Iako nisam takvog iskustva niti pristalica, iz praktičnih i bitnih razloga ću to iznijeti minimalno stručno pomoću tehnike taktike i strategije.

    To je više igra nego borba, igra koja uključuje i borbu ali i raznog drugog. Više je neke vrste složenog živog kazališta sa raznim sudionicima koji igraju i mijenjaju igru tako da ona može esklariti u sukob dvije strane kao sada približno Indijanci i pojava koja ih pokušava istrijebiti i konačno podvrći, ali ima i ostale dimenzije pomoću kojih je složenije i moguće na taktičkoj razini preusmjeriti da se grupacije i uloge nadigravaju i sukobljuju međusobno i samim sobom te da na strategijskoj razini zbivanja pobjede Indijanci, kao puno puta do sada.

    Ovdje je bitno da je kičma toga kod nas sustav samo upravljanja koji puno dulje privlači više od 90 % ključnih domaćih i stranih snaga na osvajanje obzirom da omogućuje da to ide na društveni i opći račun bez njihovog rizika, troška, znanja i bilo čega. On nije počeo sam po sebi niti teće sam po sebi. Npr. nedavno su u Zagrebu su iz parka prirode u građevinska pretvorena najveća područja, ona podsljemenska, više nego glatko i harmonično, bez ikakvog glasa, na uhodanoj matrici sustava.

    Uzmimo pitanje zbivanja te taktike i strategije na Dubrvniku i Biogradu kao esktremnim područjima Jadrana. Iako bi za većinu na prvi pogled Biograd kao najnerazvijenije, najprimitivnije i područje sa najmanje šire pažnje trebao biti laki plijen a Dubrovnik kao jedno od svjetski naiskusnijih, najrazvijenijih i sa najviše šire pažnje najteži plijen, sa minimalno poznavanje sve je obrnuto.

    Dubrovnik je lakši plijen nego sjevernoamerički Indijanci na čelu s poglavicom Bikom koji sjedi prije bitke kod Litle Big Horna a biogradsko područje je indijansko područje u kojem će Indijanci poudzano porazaiti neprijatelja. Dva su ključna razloga za to, fizičko-politički i taktičko-strategijski.

    Dubrovnik (slično Istra sa Brijunima) je onim prije i zadnjom višedesetljetnom samo upravnom fazom sa više od 90 % za takav ishod i samo izuzetni širi napori mogu to ublažiti ili spriječiti najgore, pri čemu treba uzeti u obzir da je oko 90 % pojave obrane Varšavaske htejelo ne htjelo čvrsto djelatno na strani. U taktičko-strategijskom smislu odavno nema taktike igre koju sam predsatvio niti strategijskih poteza.

    Za razliku od toga, Biograd baštini puno bolji kontinuiet taktike, strategije i rješenja koja su onemogućila invaziju samo upravljanja i razne te koje će i sada odgrati ulogu. Vransko jezero nije samo priorda nego i kontinuitet nekih od najboljih opće svjetskoh pristupa i rješenja. A zadnjih 50 godina su bitne strategijska djela postavili i taktičke igre odigrali skromni ali zanjem svjetski veliki profesor zemljopisa Žufika kao konceptor turizma i odnosa sa ostalim, razvitka, u okviru čega razni zeleni nemaju još ni 5 % njegovih znanja, Mile Majica kao višedesetljetni opaljeni čelnik najbolje poljoprivredne zadruge i kooperacije u istočnom lageru, koji nije uvažavao ni milimetar ničega osvajačkog a imao je njuh za sve što je u funkciji oslobođenja i napretka, pa i tehnološkog, u skladu sa blagodatima prirode i naslijeđa. Takvi likovi i djela su kao od šale iskoristili i porazili vlasti i osvajače a la ACY s Marković-Barbieri-milanski klub (sjevernotalijansko-američka itd. moćna ekipa, uključujući obitelj Bush), koji su "još u socijalizmu'' na druptveni račun birali najbolje destinacije i vezali starne jahte svojih ortaka i sve druge. I sada, kada su svi za isto kao i drugdje, zbog inercije rješenja, taktike i strategije najveća uzrupacija koja to i nije je to što obitelj Romana Podija u i onako za turizma jako odvjenoj od drugog Crvenoj luci preuređuje nasleje koje je postavio prof. Žufika, sve u tim okvirima.

    U sviom zbivanjima su vrlo bitni i ključni malobrojni pojedinci koji su dorasli i naučeni složenoj igri, taktici i strategiji. Npr. meni kao mladom pri suradnju sa spomenutim Žufikom i Majicom u drugoj polovici osamdesetih, koji su tada bili društveno-politički nemoćni i zgaženi, za discipniranje šire zbrke zahtjevnije negom Sicilija i bezizglednije nego Indijancima prije bitke kod Litle Big Horna obzirom da je duboka kriza ujedinila osvajačke snage (i Ante Marković zajedno s Kašogijem je stigao u osvajanje na Kašogijevoj jahti, sve kao u romanima Josepha Conrada, i sve snage, stajao sami i pratio) je osim njihovog i iskustva drugih ključno pomoglo znanje i iskustvo Kugla glumišta temeljeno na pravilu da ni malo nikad nije upitno da predstava mora biti odigrana kako je kreirana, začudna te da nakon toga ''publiku'' treba vratiti gdje im je mijesto. Najdelikatnije je bilo snažne osvajačke snage nakon odigrane predstave posve drukčije nego što su oni htjeli, umjesto ciljeva su duboko poraženi i svedeni na primjereno ništa, vratiti gdje im je mijesto. Nakon nekoliko predstava to više nije išlo ali ni snage nisu uspjele ništa pa je krenuo rat.

    Sadašnja situacija je, zahvaljujući raznom prethodnom, povoljnija nego ikad u 20. stoljeću. Indijanske snage su iskusnije i opremljenije negio ikad a osvajačke invazije slabije nego ikad već činjenicom da su čvrsto grupirane u krda i dezorjentirane u sofistiociranom prostoru. Treba uzeti u obzir da određeno prožimanje i taktičko-strategijska suradnja sa neprijateljem i invazijama dobro dođe, da je igra složenija, da se tek u slođenoj i živoj igri mogu iskazati i postići i razni teorijsko-umjetnički djelovi. U svakom slučaju sada je bitno otvorenija, zahvalnija i izazovnija igra nego prije, pri čemu je jadrna tip top igralište već vječnost. A ni Zagreb nije za potcjeniti, ni ostalo. Istra i Dubrovnik su na neki način privremeno izgubljeni i tamo je primjerena jednostavnija taktika i strategija, npr. obrnuto, što više pomati invazije i osvajanja te ubacivati ribice, kao natkonobar Cleese debelom u filmu ''Smisao života Monty Paytona''.
  15. Srđan03.09.2010. 22:38
    @ap
    Vrlo zanimljiva usporedba Biograda i Dubrovnika i posebno interesantna procjena odnosa snaga između suvremenih domorodaca i kolonizatora. Jedino se ne bi složio oko "privremene izgubljenosti" Istre i Dubrovnika. Ako si odlučio ući u savez sa susjednom superiornom civilizacijom, u slučaju prodaje nema privremenosti.
  16. ap03.09.2010. 23:51
    @ Srđan

    ''Jedino se ne bi složio oko "privremene izgubljenosti" Istre i Dubrovnika. Ako si odlučio ući u savez sa susjednom superiornom civilizacijom, u slučaju prodaje nema privremenosti."

    Oko toga osim igre, koja uključuje borbu i drugo, imamo složeni živi svijet, koji s e prožima i šta sve. Osmotrimo to na primjeru spomenutog iskustva.

    Prof. Žufika, skromni Podravac dekretom upućen na Jadran, bojažljiv i shrvan, je govorio šutnjom i minimumom znakova u šutnji, manje od minimalizma, a sve bez borbe, taktike i strategije, iako mu je još bilo jako stalo do svega sustavno do zareza, obzirom da je sustav zbivanja i duge pojavnosti bio ono što je on proučio i u čemu je dugo i složeno kreirao nijanse promjena. Tekuća zbivanja je pratio sam sustavno, npr. radio je detaljne podatke i analize školovanja, stvarnih znanja i ostalog okolice te svih koji su se uplitali, posve pouzdano bolje nego sve službe zajedno, te iz toga zaključivao taktičke nijanse. Na meni je bila sva igra i kreacija igre. Prethodnim znanjem i iskustvima mi je bilo jasno da on provjerava da li sam razumio bitne točke orjentacije, pri čemu ne samo da me nije opskrbio nikakvim podacima o stvarnim prijetnjama nego je čak to dosljedno ignorirao kada sam ja tražio od njega konzultacije. Njegova procjena da treba prepustiti tak fizički teren neprijatelju te meni igru na drugim razinama bez ikakve podrške je bila posve pomno pripremljena i točna jer sam ja jedino tako mogao glumiti apsolutnu bezopasnost i iznenađenje kada neprijatelje više ne može ništa. To je zajedno bilo neka vrsta savršenog djelovanja dovođenjee neprijatelja na nepopravljivo gotov čin na terenu kojeg neprijatelj kontrolira u potpunosti. Tako nešto je dobro za Istru i Dubrovnik, s tim da mora biti još više izvana i minimalistički. Npr. pokazalo se je da je Istru više uzburkala mala rutinska umjetnička akcija Slavena Tolja i društvanca učenika Toma Gotovca nego sve drugo. Treba tako ali puno zahtjevnije.

    Mile Majica je bio beskompromisno borben, pa je u tim starijim danima malo dalje, na istom terenu, bio štemer a na meni, pa time i njemu je bila posve iznurujuća borba, na život i smrt, sa puno puno više svega nego zajedno puno toga, uključujući sve oko prosvjeda Cvijetno-Varšavska (non stop mi se je prijetilo, uključujući da me policija dolazi hapsiti više puta itd.). Nije bilo moguće drukčije i to je primjereno tek ako ne može drukčije.

    U navedenom smislu kolonizatori i onako već dugo sustavno drže Istru i Dubrovnik pod kontrolom, i to sve višestoljetne iskusne sprege. Zato su golf kolonizacije u Istru buknule kao nigdje u svijetu. Jedan od boljih pristupa pa čak i uvjeta boljoj borbi i igri jest da obrana mora biti na terenu puno prije kolonizatora i pripremiti zamke, klopke i slično. U vezi Istre i Dubrovnika to znači proučiti one možda skrivene nijanse koje su pobunjenici i obrana postavili davno prije te također unaprijed konkretno čitati iduće poteze kolonizatora i u to postaviti djelotvorne predstave i slično. U vezi osvajanja brda Srđ iznad Dubrovnika npr. iz časopisa Gloria u kojem Maja Brinar u razgovoru opširno priča kako se je pri prodaji INA-e sve to desilo sa njezinim šarmerom, put Josipovića kao sadašnjeg promotora do svih čelnih pozicija u glazbenom biznisu a ne samo ZAMP-a, pa na osnovi toga i raznog vizirati buduće i kreirati iznenađenje, gotovi čin, bez Ljuptine kao producenta obziroma da on uvijek radi za režim ali ga možda konzultirati. To traži veće majstore od performera i bitni složeniji rad i kreacije. To nije jednostavna igra nego igra na najvišoj svjetskoj razni. Npr. da je Orson Wells živ on bi mogao u tome sudjelovati, npr. kao gemišt filma ''Dodir zla'' i njegovih stvarnih provokacija ali i još puno toga autentičnog.

    P.S. Treba imati povjerenja u nadošlu generaciju. Pod sms, facebook i sličnim trivijalnim tehnikama kao dimnom zavjesom u netom zatvorenom Krivom putu su se kovale i kreirale i puno bolje fore. Nešto će od toga biti. već jest, npr. noćna predstava sa seljacima po Vukovarskoj te još bolje - trenutak kada oni nehotice navuku zaštitare u Varšavskoj da sami sruše ogradu je legendaran. Zbog toga što je i sama policija to odmah tako pročitala nije bilo ni pokušaja prijave prekršaja ni ičega a ograda je pala i zahvaljujući tome mjesec dana održan festival Varšavska.

    Sada ako prijeđu na složenija teorijsko-umjetničko-izvedbena djela ...
  17. Srđan04.09.2010. 16:28
    http://www.jutarnji.hr/srd-je-nas---ako-netko-misli-drukcije--idemo-na-referendum/883350/
    Đuro Capor elokventan, upućen, precizan, odlučan. Dubrovčani mogu biti sretni što skupina njihovih sugrađana ima znanja i hrabrosti braniti budućnost grada.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu