Marina Kelava 15.04.2014.

Razmontiravanje željeznica

Marina Kelava Prošloga su tjedna ukinute ili reducirane brojne domaće željezničke linije koje povezuju sela u odumiranju s gradićima u odumiranju. Međutim, ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić nije se tom prilikom posuo pepelom ni ponudio ostavku.

Što nas čeka

Safety Net

Trg Burze

Deutsche welle

Suvremene transformacije prostora

Fotografija članka
Poznati sociolog grada Ognjen Čaldarović za portal pogledaj.to govori o suvremenim urbanim problemima različitih dijelova Hrvatske.
U razgovorima o prostoru, gradu, urbanim promjenama, odnosu između javnog i privatnog i svim onim temama koje su učestale zadnjih godina, sociološka struka rijetko ima svoj glas. U te "rijetke" se ubraja Ognjen Čaldarović, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje dugi niz godina predaje sociologiju grada. Neka od područja njegova interesa (urbana rehabilitacija, "slučaj Cvjetni", javni prostor, Novi Zagreb, visoka izgradnja, turizam...) obuhvaćena su knjigom Urbano društvo na početku 21. stoljeća: Osnovni sociološki procesi i dileme, nedavno objavljenom u Jesenskom i Turku.

U knjizi Urbano društvo na početku 21. stoljeća su sabrani Vaši radovi nastali u zadnjih petnaestak godina, ali za objavljivanje u knjizi, kažete, značajno izmijenjeni. Koje su se najvažnije, najveće promjene u hrvatskom urbanom okolišu dogodile u tom periodu?

Moglo bi se reći da je urbani okoliš u Hrvatskoj tijekom posljednjih dvadesetak godina postao mnogo više fragmentiran, nejedinstven i "situacion". Mnogi su ukazivali na pretjeranu "urbanizaciju" - betonizaciju i apartmanizaciju uz obalu i na otocima pa se ipak gotovo ništa nije uspjelo izmijeniti. U većim gradovima se, kao i u ostatku prostora zajednice, osjetio - po svojim posljedicama - izostanak ili značajno

Gradovi su se počeli pretvarati u povremene nakupine novih objekata koji su praktički razbacani bez ikakvog smisla

smanjenje regulatorne funkcije urbanog planiranja. U takvom izostanku gradovi su počeli značajno mijenjati svoju uobičajenu fizionomiju pa su se od smišljenih, starih, naslijeđenih i novostvorenih cjelina počeli pretvarati u povremene nakupine novih objekata koji su praktički razbacani po gradu bez ikakvog smisla. Tu mislim prvenstveno na pretjerano i neorganizirano bujanje poslovne izgradnje i nicanje objekata koji su međusobno toliko slični da i tom "sličnošću" potiču brisanje "različitosti" gradova s obzirom na njihove specifičnosti. Nadalje, izostalo je složeno i redovito istraživanje aspekata urbane zbilje čiji bi rezultati svakako mogli potaknuti i primjenu mnogih kritičkih saznanja i spoznaja prikupljenih u ranijem periodu kada je interes za urbanu sociologiju bio značajno veći. Danas je praktični nikakav, iako je interes suvremene sociologije u svijetu upravo koncentriran na urbane prostore gdje se i događaju najveće i najinteresantnije promjene pod utjecajem globalne urbanizacije, ekonomske restrukturacije i učinaka informacijskog umreživanja.

Biste li se složili da se u tom periodu kod građana intenzivirao doživljaj prostora i mjesta? Je li to zapravo reakcija na te promjene, na nered u prostoru? Ne mislim pritom samo na građanske urbane inicijative, kao Pravo na grad, Za Marjan ili Srđ je naš, već i na to da je sve više umjetničkih i interdisciplinarnih projekata orijentirano na prostornu problematiku i da su to postale teme svakodnevnih razgovora.

Ne bih rekao da je došlo do drugačijeg odnosa građana prema globalnim (grad) i lokalnim (moj kvart) prostorima, odnosno "mjestima", ali je došlo do buđenja građanske demokracije, građanskog aktivizma i želja da se gradom drugačije

marjan-duje.jpg

upravlja, da se jasnije prepoznaje javni, opći interes kao onaj bitan segment koji i omogućuje da grad bude shvaćen kao javni, društveni prostor, a ne kao privatizirana nakupina zgrada, ambijenata i pojedinačnih, "zatvorenih prostora". Naime, ako prihvatimo klasifikaciju prostora - prema Castellsu - na "prostore tokova" (globalni tokovi kapitala) i "prostore mjesta" (prostori gdje ljudi stvarno žive), onda ćemo se brzo složiti da su stanovnici naselja, gradova oduvijek živjeli u svojim "mjestima", odnosno distinktivnim dijelovima cjeline grada, kvartovima, ulicama, četvrtima i "susjedstvima". Oni su ih na stanovit način i "proizvodili", posvajali, transformirali i doživljavali kao svoje te se o njima i brinuli. U takvoj optici, svaka promjena sadržaja, vizure ili načina korištenja bilo kojeg "mjesta" u gradu utječe na promjenu percepcije prostora, što pak potiče pobunu protiv izmjena, ma kakve one bile. Rasprave o korištenju prostora sve su češće i u nas jer je prostor sve više shvaćen kao resurs, a njegova se transformacija najčešće doživljava kao nasrtaj na mnogostruka moguća korištenja prostora te najčešće izbor samo jednog "scenarija" iskorištavanja prostora, koji se onda doživljava oktroiranim, a ne donesenim kroz demokratsku raspravu, razumijevanje i vaganje alternativnih opcija. Mislim da je nedostatak demokratskog odlučivanja ili njegova dosadašnja neučinkovitost osnovni razlog buđenja stanovnika u želji da zaštite svoje - zajedničke, opće, ali i lokalne - prostore i mjesta. Nadalje, transformacija navodno "praznog prostora" u diznificirane sadržaje, u turističke atrakcije, kao što je golf, ne doživljava se kao prirodna transformacija, nego kao puka artificijelnost, kao ubacivanje objekata i sadržaja koji se mogu naći bilo gdje, a ne samo "kod nas", primjerice. Naravno, tome treba pridodati i osjećaj da se odluke donose uz povinovanje krupnim investitorima koji zapravo raubaju prostor u svoju, a ne u našu korist. Tu se krije i dosta neuvjerljiva mala utjeha o navodnom zapošljavanju domaće radne snage u novim kapacitetima, koja bi trebala biti onaj element na vagi odlučivanja u korist projekta.

Unatoč svim tim promjenama o kojima govorite, u zadnjih dvadesetak godina se prestalo sa sustavnim sociološkim istraživanjima grada. Zbog čega?

U sedamdesetima i osamdesetima je postojao značajan interes za sociološka istraživanja prostora, prvenstveno zbog drugačije urbanizacijske situacije od današnje. Masovna imigracija u gradove dovela je do potrebe za organizacijom novih naselja koja su nastajala gotovo preko noći da bi pružila dom stanovništvu koje je u valovima stizalo u gradove. Najveći broj novih naselja nastao je po recepturama Le Corbusiera, a tadašnja kritika takvih koncepata bila je očekivana i plodonosna. No, tijekom vremena su, na određeni način, i "splasnula" očekivanja od socioloških istraživanja od kojih se možda očekivalo da će svojim nalazima istraživanja utjecati i na značajno popravljanje situacije stanovanja i života u novim naseljima. Valja napomenuti i da su se neke druge struke uključene u problematiziranje prostora, kao što su arhitekti i urbanisti, na određeni, ne baš kompetentan način, i same "sociologizirale" te su samostalno započeli provoditi neka kvazisociološka istraživanja o zadovoljstvu stanovnika novih naselja. Naravno, prijateljsko okruženje i povoljna

Odluke o razvoju grada donose se bez socioloških analiza pa ne iznenađuju i rezultati kaotične urbanizacije gradova

klima za sociološka istraživanja u spomenutim dekadama postojali su i zbog toga što je tadašnja Gradska skupština Zagreba, primjerice, sudjelovala u financiranju nekoliko socioloških istraživanja koja su vodili prof. Milan Prelog i prof. Stipe Šuvar. Danas, koliko je meni poznato, takvog okruženja naprosto više nema. Odluke o razvoju grada donose se bez socioloških analiza pa stoga ne iznenađuju i rezultati kaotične urbanizacije gradova.

Koje domaće teme prepoznajete kao aktualne i važne za istraživanja, a koje su globalno "udarne" teme suvremene urbane sociologije?

Najvažnija "domaća tema" važna za sociološko istraživanje suvremenih urbanih prostora je problem zaostavljanja kaotične urbanizacije koja je uzela maha tijekom posljednjih petnaest godina. Pod tim pojmom podrazumijevam izostanak ili negatorski odnos prema usvojenim urbanističkim planovima koji su, s obzirom na mogućnost njihovih mijenjanja - većih ili manjih - prestali biti onaj regulatorni okvir koji je garantirao čuvanje javnih interesa s jedne strane, a s druge očuvanje kompaktnosti planiranja grada i reguliranje njegovog budućeg izgleda. Nadalje, pojavili su se i - u nedovoljno reguliranim i određenim uvjetima - privatni poduzetnici koji zapravo investicijama u pojedinačne ambijente i objekte mijenjaju sliku grada kroz parcijalne projekte, "točkasto" ili "projektno" planiranje. Gradski prostor tako kaotično biva ispunjen različitim zapravo neplaniranim sadržajima - poslovnim i kombiniranim zgradama, trgovačkim centrima - koji nisu bili nikada planirani niti su potencijalne posljedice njihove gradnje bile ikada razmotrene, pa ni posljedice po ambijent i širi

shopping_centar_ca_223916s1.jpg

gradski prostor simulirane. Tako se grad iz relativno harmonizirane sredine pretvara u kaotičnu mrežu postojećih prometnica, koje se stalno proširuju ili se grade nove, uključujući i garaže u najužem pješačkom centru u Zagrebu, paraurbanih situacija i točaka intenzivnog nakupljanja stanovništva (trgovački centri), a cjelovitost grada se postupno gubi. Zbog toga su svi gradovi sve češće slični jedni drugima, pa i u nas. Njihove su vizure ispresijecane pojedinačnim atrakcijama - zgradama s najčešće staklenim fasadama različitih boja - dok se cjelina grada kao društvene zajednice praktički prestala planirati pa onda kao takva i realizirati. Dakle, urbanistički plan je izgubio svoju regulatornu funkciju kao i funkciju usmjeravanja načina korištenja prostora u budućnosti.

Očigledno smatrate da se Zagreb još nalazi u procesu tranzicijske urbanizacije, kojoj ste posvetili jedno poglavlje u knjizi. U čemu prepoznajete karakteristike tog procesa?

Tranzicija je već dugo stanoviti tip čudotvornog pojma koji će sigurno trajati još niz godina, ne samo u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj, već kao pojam koji objašnjava način ponašanja, specifičnu ekonomiju i društveno uređenje tipično za postsocijalistička društva. Poznati teoretičar iz područja urbane sociologije Michael Peter Smith jednu svoju knjigu je nazvao Transnacionalni urbanizam, želeći ukazati na globalizirajući, ujednačavajući sindrom globalnog planiranja koji se proteže po cijeloj zemaljskoj kugli, dok je tranzicijska situacija sinonim za nedovoljno uređeno društvo u kojem se još uvijek nalaze tragovi "revolucionarnog prava" i u kojem se legalnost i legitimitet različitih postupaka mogu dovesti u pitanje. Tranzicijska urbanizacija kao neuređena ili djelomično kaotična urbanizacija očituje se, primjerice, u činjenici da se stanovi grade - i kao takvi i reklamiraju - u području parka prirode Medvednica ili u činjenici da su se granice istog parka prirode morale smanjiti "jer je došlo do pretjerane urbanizacije na njenim rubnim dijelovima", u činjenici preizgradnje, naročito podsljemenskog područja, u činjenici nasilne i neadekvatne preobrazbe starih, za Zagreb tipičnih kvartova (primjerice, Trešnjevka, Cvjetni trg), u činjenici poplave tzv. urbanih vila koje se grade bilo gdje, kao i u zapuštanju javnog prostora, privatizaciji prostora i zloupotrebi sintagme "javni interes". Tranzicijsko društvo mora biti mnogo više regulirano pravilima, a ne samovoljom pojedinaca. Netko je nekad nazvao sistem koji je u nas započeo vladati krajem 1990-ih "divljim kapitalizmom". Iako grubo zvuči,

Da li uopće  profitiraju postojeći stanovnici od eventualnih procesa revitalizacije?

ne odgovara li sadržaj tog pojma stvarnoj situaciji ili pojmu nereguliranog društva? Upitajmo se stoga tko ispituje javne potrebe stanovnika gradova i manjih naselja da bi pametnije gradio i osmišljavao prostor, tko kontrolira korištenje javnih sredstava za javne potrebe, tko kontrolira i određuje što su to gradski prioriteti, te kako - i da li uopće - profitiraju postojeći stanovnici od eventualnih procesa revitalizacije, odnosno, u nas shvaćene samo kao rekonstrukcije? Sve su to činjenice i dileme koje se kriju u okvirima pojma „tranzicijskog društva" i njegove urbanizacije kaotičnog tipa.

Prioritete, potrebe i interese bismo trebali definirati i u okviru turističkog razvoja Hrvatske, umjesto da se broje noćenja i privlače investicije kakve god da bile. Vi ste se u knjizi fokusirali na nautički turizam i neke dijelove obale kao što je Zadar. Koja bismo konkretno pitanja trebali postaviti u tom turističkom segmentu?

Nautički turizam predstavlja jedan od mogućih načina korištenja vjerojatno našeg najjačeg aduta u turizmu - mora i svega onoga što se asocira uz njega; čistoća, prozračnost, temperatura, pristupačnost i slično. No, i taj tip turizma zahtijeva pažljivo korištenje tog dragocjenog resursa. U nautičkom turizmu, kao i u drugim aspektima turizma, valja poći od potrebe preispitivanja jednostavne činjenice: što je to vrijednost koja privlači nautičare u naše krajeve i kako mi tu vrijednost možemo sačuvati, a da je previše ne ograničimo u njenom korištenju? Koliko brodova je "dosta

marina_zadar.jpg

brodova", a da se ne naruši kvaliteta prirodnog habitata? U ovom pitanju krije se poznati problem određivanja tzv. prijemnog kapaciteta nekog habitata za određeni broj posjetitelja, plovila, cruisera i slično. Bi li se Dubrovnik bio "začepio" nekoliko puta posljednjih godina da je umjesto, na primjer, šest cruisera u jednom danu doplovio manji broj brodova, a time i manji broj privremenih posjetitelja Starog Grada? Studija o nautičkom turizmu primjer je pokušaja regulacije različitih oblika ponašanja u našim akvatorijima, pokušaja stvaranja osnove za harmoniziranje odnosa između broja plovila, kapaciteta habitata da primi pretpostavljeno opterećenje te potreba turističke industrije.

Drugi bitan problem o kojem treba vrlo hitno dobro promisliti je pokušaj odgovora na pitanje što su to naše vrijednosti u turizmu? Jesu li to i golf igrališta i resorti, prirodni ambijent, kvaliteta gostoprimstva, „zdrava hrana" ili...? Što za nas predstavlja neupitnu vrijednost na kojem počiva razvoj turizma, pa i onog nautičkog? Jesu li to mega marine koje će povremeno svojim velikim plovilima zauzeti bogati posjetitelji iz egzotičnih zemalja ili celebrities? Kako organizirati prihvat plovila u marinama, sportskim i ostalim lučicama ili sidrenje u za to pretpostavljenim uvalama? Tko ima pravo na korištenje koncesija za „zaštićena sidrišta"? Obuhvaćaju li samo prostore koncesije ili cijele uvale, kako to mnogi tumače?

U istraživanju o Zadru mnogi su lokalni sugovornici spominjali jak građevinski lobi u tome gradu. Stoji li to zapravo u pozadini poznatog prosperiteta Zadra?

Spominjanje posebnih "lobija" nije tipično za Zadar, nego i za mnoge druge sredine, a ono odražava kako sustav donošenja odluka, tako i opće prošireno mišljenje u tranzicijskom društvo o tome što se zapravo može i ne može učiniti sa ili bez podrške odgovarajućih čimbenika. Negdje je politički lobi najvažniji, negdje građevinski, a negdje neki treći, možda čak demokratska procedura udruženih građana. Dakle, ideja o postojanju snažnih lobija koji zapravo, usprkos svemu, određuju tijekove događaja, predstavlja zapravo nemoć građana da upravljaju svojim gradom kao i pretpostavku o postojanju nekih nepoznatih sila koje zapravo određuju tijek sudbine, pa i one graditeljske. Nisam siguran da bi se takav tok razmišljanja mogao u bilo kojoj našoj sredini lako opovrgnuti. Primjera je jednostavno previše, utjecaja također, a osjećaja nemoći u građana previše.

Tagovi: zagreb, Zadar, javni prostor, sociologija, nautički turizam
Objavi članak na: Twitter Facebook
Dodaj komentar 2 komentara
  1. 5505.05.2011. 16:17
    Prof. Čaldarović je odličan profesor i vrhunski stručnjak.
  2. 5604.10.2011. 15:57
    potpisujem!
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

17.04.

Eurozastupnici odbacuju vrećice

Zastupnici Europskog parlamenta su glasali za stroža pravila čiji je cilj drastično smanjenje upotrebe plastičnih vrećica do 2019.

17.04.

Profesor Baltazar protiv spalionice!

Uz pomoć kultnog animiranog lika, aktivisti "Zelene akcije" i UZOR-a usprotivili su se gradnji okolišno, ekonomski i zdravstveno štetne spalionice otpada na području Zagreba

17.04.

Ujedinjenje regije zbog zaštite prirode

WWF osniva službenu organizaciju "Parkovi Dinarskog luka", koja će pomoći zaštićenim područjima u regiji kroz zajednički razvoj projekata

16.04.

Bandićeva elementarna nepogoda + FOTOGALERIJA

Mještani Fraterščice, Mikulića i Bijanika održali su još jedan prosvjed jer ni nakon šest godina od proglašenja elementarne nepogode nije saniran devastirani okoliš, a odštete za oduzeta zemljišta od Grada Zagreba i dalje nisu dobili

15.04.

Okretanje Australije obnovljivim izvorima

Australski otok nedaleko od Tasmanije postao je prototip za korištenje jedne od najmodernijih tehnologija baziranih na obnovljivim izvorima energije

14.04.

Nastavljen projekt "Školski eko-vrt"

U organizaciji Udruge "Krizni Eko Stožer Marišćina" održana je akcija uređenja školskog eko-vrta Osnovne škole "Sveti Matej" u Viškovu

14.04.

Rijeke zatrpane smećem

Ljubitelji prirode u Bosni i Hercegovini organiziraju prikupljanje otpada, ali protiv brojnih divljih deponija ne mogu se boriti

Info most
Superknjižara
Info most
Dokukino