Otimačina javnog prostora, koja se na puno perfidnih načina provodi diljem Hrvatske, u nekim je slučajevima već dosegla razinu bizarnosti dostojnu montipajtonovskih skečeva. Jedan od takvih je onaj iz Dubrovnika: kad su turisti s kruzera u nekoliko navrata u jeku sezone zakrčili Stradun i doslovno onemogućili prolaz na Pile, dubrovačka je policija bez kompleksa, mrtva-hladna zamolila građane da ne izlaze iz svojih stanova kako ne bi radili dodatnu gužvu i dodatno ometali turiste.

Policija nije jedina institucija koja aktivno pridonosi promjeni semantičkog potencijala pojma "grad" ukorist definicije koja ga opisuje kao izložbu građevina. Ali, grad je zajednica ljudi, a ne izložba građevina - i koliko god se činilo nepotrebnim isticati ovu jednostavnu tvrdnju, nevolje s javnim prostorom dovele su do toga da treba stalno inzistirati na toj istini koja nam u posljednje vrijeme izmiče kao sluzava riba.

Unisono zgražanje

Što je javni prostor, čija je on briga, zašto ga je sve manje? Na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, na Četvrtom hrvatskom forumu o održivoj gradnji, razgovaralo se upravo o tim pitanjima. Panel diskusija, udarnički naslovljena "Javni prostor, javna stvar... javni prostor, NAŠA stvar!" okupila je urbaniste, arhitekte, sveučilišne profesore i aktiviste koji se zalažu za "pravo na grad". Bilo je zanimljivo slušati unisono zgražanje nad, primjerice, nesretnom sudbinom Varšavske ulice koja je postala simbolom borbe građana za prostorom koji im pripada - ali najmoćniji trenutak čitavog događaja bio je onaj kad je Irena Đokić s Ekonomskog instituta (inače, jedina sudionica diskusije) postavila svima u dvorani vrlo jednostavno pitanje: "Koliko vas je uključeno u projekt 'Integrirani grad'?" i kad su se samo dvije ruke podigle uvis.

Simptomatično i obeshrabrujuće - samo dvoje ljudi među desecima arhitekata, urbanista i predstavnika "zapitane javnosti", sudjeluje aktivno u donošenju odluke o tome kako će izgledati novo lice Zagreba. Što onda očekivati od ostalih građana? Inače, taj projekt Nenada Fabijanića podrazumijeva spuštanje željezničke pruge u centru pod zemlju duž sedam kilometara i oslobađanje prostora za nove javne sadržaje, trgove i parkove.

Kapitalistički novogovor

"Kad sam na radiju rekao da se zalažem za očuvanje strukture Novog Zagreba, napali su me jer tamo ima previše zelenih površina", kaže Ognjen Čaldarović s Filozofskog fakulteta, ilustrirajući time zastranjenja onih kojima bi trebalo biti stalo.

Evo rječničke definicije pojma javni prostor: "Javni prostor je područje ili mjesto koje je otvoreno i dostupno svim građanima, bez obzira na spol, rasu, nacionalnu ili socio-ekonomsku pripadnost i dob". Tako je u teoriji. U praksi, najljepši vidikovac iznad Dubrovnika bude prenamijenjen u golf terene za bogataše, a Varšavska investitoru s punim džepom i "vizijom".

"Sumnjičav sam prema onima koji puno govore o svojoj »viziji« i »misiji« napretka, to je taj kapitalistički novogovor, pun fantazama. Draže mi je kad netko ima program i strategiju", primjećuje Žarko Puhovski, ironično se referirajući na pojavu vala investitora koji svoju gramzivost prikrivaju praznom retorikom o tobožnjem radu u korist zajednice.

Na pitanje što omogućuje tiho nestajanje javnih prostora u Hrvatskoj - odgovor je jednostavan: sprega kapitala i institucija. Ili, još jednostavnije, novac koji vrti tamo gdje svrdlo ne može.

Bakarski primjer

Ali, ne valja svaljivati svu odgovornost na društveno neodgovorne biznismene s "vizijom". Ni jedinice lokalne samouprave se nisu pretrgle oko definiranja javnog interesa u svojim zajednicama, niti oko, primjerice, zaštićivanja otoka i priobalja od nakazne hiper-izgradnje.

"Užasno je što lokalne zajednice vrlo često nisu zainteresirane da provedu strategije urbanog planiranja, iako bi time pomogle i sebi i svojim građanima, nego to čine tek pod pritiskom države. A u međuvremenu stradava javni prostor", kaže Irena Đokić.

Čaldarević (koji na poslijediplomskom-doktorskom studiju predaje kolegije Socijalna ekologija, Sociologijski aspekti upravljanja gradom, Urbanizacija prostora i urbana kultura) drži pak da je krađi javnog prostora, između ostaloga, kumovala i opsesija rekonstrukcijom (i rušenjem) umjesto rehabilitacijom i revitalizacijom građevina u urbanim sredinama.

Ima, srećom, i pozitivnih primjera upravljanja javnim prostorima. Jedan od njih je i Bakar, u kojemu su se građani uključili u osmišljavanje površine od 100.000 četvornih metara koja je dobivena rušenjem koksare.

Teror arhitekata

"Treba uvijek uključiti građane, pitati ih što misle, što žele. Kad se u jednom nizozemskom gradiću gradila podzemna garaža, građani su inzistirali da se danje svjetlo probije do četvrte razine ispod zemlje, jer im to daje sigurnost, i to je uvaženo. Arhitekti imaju lijepe ideje, ali često su one izvan konteksta, zato je bolje uključiti arhitekte u nekoj kasnijoj fazi", kaže Đokić.

Malo je tko na Četvrtom hrvatskom forumu o održivoj gradnji imao lijepe riječi za arhitekte. Žarko Puhovski je čak skovao sintagmu "teror arhitekata" koju je ilustrirao s nekoliko arhitektonskih rješenja u metropoli (u Novom Zagrebu i na Kvaternikovom trgu) koji su uporno inzistirali na pješačkim stazama pod pravim kutem, usprkos tendenciji ogromne većine prolaznika da dijagonalno presijeku neku rutu.

"Popločane staze na puno zelenih površina nemaju smisla, pa ih građani neredom moraju privoditi svrsi, rekao je Puhovski", zaključivši kako arhitekti žive u bajci.

Najcrnji scenarij mogao bi donijeti potpuno ukidanje javnog prostora u nekim manjim gradovima. Puhovski nije osamljen u pesimističnom predviđanju da bi takvo nešto mogli, svojom pasivnošću, prizvati cyber-idioti - novi naraštaji mladih ovisnika o facebooku, twitteru i drugim društvenim mrežama, koji se ne udružuju ni u kakve inicijative, ni u kakve kreativne projekte, ni u kakav rad udruga, pa se čak i ne druže "uživo".

- Cyber-idioti su politički najopasniji za grad; njih nije briga ni za grad ni za budućnost javnih prostora, uzrujano će Puhovski. Njegov apel »družite se, ljudi« ovime dobiva dublji smisao.

Prigovor javnoj televiziji

Prigovoriti se može (i treba) javnoj televiziji koja ignorira potrebe svojih korisnika: za jedan posjet zgradi HTV-a na Prisavlju neupućenom posjetitelju doslovno treba plan za snalaženje, budući da su logični prilazi s prometnica zabarikadirani rampama. S druge strane, Zagreb se može podičiti revolucijom javnog gradskog prijevoza, koju profesor Čaldarović ističe kao veliki plus za javne interese.

- Porasla je kvaliteta javnog gradskog prijevoza, uvedeni su niskopodni tramvaji i autobusi, unaprijeđen je informacijski sustav koji izvještava o vremenu dolaska tramvaja, a vožnja u strogom centru grada je besplatna...

Grad bez trgova nije grad

Jedan od temeljnih problema s javnim prostorom - nedovoljna uključenost onih koji se to najviše tiče (građana) u procese donošenja odluke - izravno je povezan i s rupama u obrazovnom sustavu. Naime, visokoškolsko obrazovanje nije prepoznavalo grad kao kompleksnu strukturu kojoj treba upravljanje, sve do prije nekoliko godina kad je na Ekonomski fakultet uveden kolegij "Urbana ekonomija".

Dok čekamo da se novi naraštaji educiraju za aktivno sudjelovanje u odlučivanju o javnom prostoru, investitori bi uz blagoslov institucija mogli prakticirati svoje "misije" prenamjenom gradskih trgova u, recimo, šoping zone.

"A grad bez trgova nije grad!", inzistira Puhovski.

Tagovi: urbanizam