H-Alter

Three Mile Island, 30 godina poslije

27.03.2009. Robert Faber Ekologija Komentiraj Print
Fotografija članka
SSSR je rekao da je dizajn nuklearke karakterističan za SAD i da se ništa slično ne može dogoditi njihovim nuklearkama. Černobilsku katastrofu popratile su potom identične izjave Zapada. U nastavak te priče idealno se uklapaju naši stratezi promašenih političkih i energetskih strategija...

 

Nuklearna industrija i korištenje nuklearnih elektrana koje iza sebe ima već preko pedeset godina dugu tradiciju ekonomskih neuspjeha, te velikih ekoloških i zdravstvenih štetnih utjecaja, ovih dana obilježava važnu godišnjicu na koju treba podsjetiti, jer sklonost zaboravu i zataškavanju je izrazito prisutna u toj industrijskoj grani. Dana 28.03.1979. godine u ranim jutarnjim satima započela je havarija reaktora broj 2 nuklearke

Three Mile Island u SAD-u, a trideseta godišnjica havarije i isto toliko godina sustavnih laži o tijeku događaja u tim danima, te posljedicama koje se još i danas osjećaju na tim prostorima zaslužuju barem kraći osvrt.

Havarija je započela kvarom pumpe koja je opskrbljivala generator pare u nuklearki, U početku se javnost uvjeravalo da nema ispuštanja radioaktivnosti u okoliš, ali vrlo brzo postaje evidentno da je to laža razlozi kvara još ni danas nisu poznati. Sam kvar nije trebao biti problematičan, ali na njega su se nadovezale zakašnjele reakcije i pogreške operatera koji su upravljali nuklearkom, što je rezultiralo djelomičnim topljenjem jezgre reaktora, te ispuštanjem radioaktivnih tvari u okoliš. Kaos je započeo u četiri sata ujutro, te u zoru, oko sedam sati, prijetnja istjecanja radioaktivnih tvari u okoliš postaje izvjesna, ali tri sata nakon toga (u 10 sati) iz nuklearke javljaju da imaju tek 'relativno ozbiljan događaj' i umanjivanje tragičnosti događaja već tada započinje.

U početku se javnost uvjeravalo da nema ispuštanja radioaktivnosti u okoliš, ali vrlo brzo postaje evidentno da je to laž. Nakon toga su tvrdili da je ispuštanje radioaktivnih tvari bilo kontrolirano i napravljeno hotimice kako bi se sačuvao reaktor od većih oštećenja, ali i te izjave se ubrzo pokazuju lažnima, pa su plasirali priču da je ispuštena količina radioaktivnosti zanemariva i da nema potreba za evakuaciju okolnog stanovništva, što se također pokazalo kao laž. Takvi pokušaji zataškavanja problema rezultirali su time da je tek dva dana kasnije, 30.03.1979, savjetovana evakuacija 3.500 trudnica koje su živjele u krugu osam kilometara od nuklearke, ali su ih većinu zbog nedostatka informacija evakuirali u obližnje mjesto (Hershey) na koje su se obrušile radioaktivne padaline. Na kraće vrijeme, ukupno je evakuirano oko 200.000 ljudi koji su živjeli u blizini nuklearke.

Nakon što je proglašeno da je kriza gotova, prikrivanje podataka o posljedicama havarije se nastavilo još dugi niz godina i tek puno kasnije stvarni podaci počinju izlaziti u javnost. Operater nuklearke, tvrtka Metropolitan Edison 1983. godine optužen je za falsificiranje podataka o ispuštenoj radioaktivnosti i uništavanje relevantnih dokumenata iz tog razdoblja, ali istovremeno država Pensilvanija skriva podatke o zdravstvenim učincima havarije, što federalna vlada svojom pasivnošću po pitanju te problematike očigledno prešutno odobrava. Stvarno stanje bilo je teško prikriti, jer ubrzo se očigledno povećala pojava karcinoma pluća, leukemije, problema sa štitnjačom, smrtnost male djece koja se u Harrisburgu čak utrostručila i raznih drugih oboljenja, pa je hitno ponovo trebalo zamagliti problematiku. Taj posao je obavio Columbia University; on 1990. godine objavljuje studiju kojom žele ukazati kako nema dokaza da su ispuštene radioaktivne tvari uzrokovale porast oboljelih od karcinoma na tom području. Tumačenje porasta stope karcinoma koje su plasirali, prilično vrijeđa zdrav razum, ali to je uobičajena praksa iskrivljavanja Stvarno stanje bilo je teško prikriti, jer ubrzo se očigledno povećala pojava karcinoma pluća, leukemije, problema sa štitnjačom, smrtnost male djece koja se u Harrisburgu čak utrostručila... činjenica o štetnim učincima nuklearnih elektrana. Zaključak studije kojim se pokušava abolirati nuklearnu industriju za ovu havariju ukratko glasi ovako: Porast stope karcinoma kod stanovnika u blizini nuklearke (Three Mile Island) nisu uzrokovale radioaktivne tvari koji su ispuštene tijekom havarije, nego stres uzrokovan tim događajima(!). Takvo tumačenje vodi prema zaključku da ispuštena radioaktivnost ustvari nije bila opasna, nego krivicu umjesto nuklearne industrije snose oni koji su bespotrebnim javnim iznošenjem informacija o havariji i evakuacijama izazvali stres kod stanovništva.

Čast sveučilišne znanosti ipak spašava University of North Carolina koja svojom studijom objavljenom 1997. godine, u kojoj su korišteni isti podaci o zdravstvenom stanju ljudi s toga područja, ukazuje na povezanost porasta pojave karcinoma i ispuštene radijacije tijekom havarije. Čak što više, proučavajući oštećenja kromosoma kod stanovnika tog područja, studija ukazuje da je količina radioaktivnih tvari ispuštenih u okoliš morala biti puno veća od onog u što se uvjeravalo javnost tijekom havarije 1979. godine, jer drugih razloga za pojavu takvih oštećenja nije bilo na tom području.

Naravno, dokazano povećani broj umrlih i oboljelih ni danas ne sprečava nuklearnu industriju da o tom događaju govori kao o uspješnoj prići, jer prema njihovoj interpretaciji, tamo nije bilo smrtnih ishoda koji se mogu povezati s havarijom.

Za kraj još samo jedna zanimljivost na koju sam naišao pregledavajući materijale o toj havariji. Nakon havarije, Sovjetski Savez je poslao delegaciju koja je obišla područje nuklearke Three Mile Island, nakon čega su održali konferenciju za štampu. Izjavili su da je dizajn nuklearke u kojoj se dogodila havarije karakterističan za SAD i da se ništa slično ne može dogoditi s njihovim nuklearkama. Černobilska katastrofa koja je uslijedila sedam godina kasnije doista je bila drugačija, a nuklearna industrija zapadnih država izjavljuje da je dizajn nuklearke u kojoj se dogodila havarija karakterističan za Sovjetski Savez i da se ništa slično ne može dogoditi s njihovim nuklearkama. U nastavak te priče idealno se uklapaju naši stratezi promašenih političkih i energetskih strategija, i zato, idemo dalje, prema novoj drugačijoj katastrofi.

Tagovi: energetika, nuklearne elektrane, energetska strategija, Three Mile Island
dodaj komentar 15 komentara
  1. kn28.03.2009. 12:57
    Zar jos ima oni koji se boje relativno novih elektroenergetskih tehnologija, cime zapravo prikrivaju uzasne stete koje nasoj planeti pricinjaju one stare (termoelektranme, pa cak i hidroelektrane)? znate li, postovani autore, koliku radioaktivnost ispuystaju u zrak termoelektrane? lako je doci do tih podataka.

    i jos samo mala primjedba - na koje se vi to podatke pozivate kad tvrdite da je Three Mile Island 'zagadio' okolinu nekontroliranim ispustanjem radioaktivnih materija? bilo bi dobro da navedete izvore.

    bojim se da ste ostali negdje u proslosti, cije posljedice sad trpimo.

    kn
  2. Clover28.03.2009. 15:23
    Zar još ima onih koji ne shvaćaju opasnost od nuklearnih elektrana i nuklearne energije općenito. U svijetu ima 430 NE od čega SAD 103. U Europi ih je otprilike 120 . Vodeći energetičari su shvatili vezu energije i ekologije. Černobilska katastrofa, globalno zatopljenje, globalno zatamnjenje. Svi se okreću novim ili bolje rečeno obnovljivim izvorima energije, energiji vjetra, sunca, bioenergiji, biogorivima, energiji vode, geotermalna energija. Obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu smanjenju emisije CO2 u atmosferu.
    Nemoguće da "kn" nije poznato da je jedna od najbolje čuvanih tajni oko odlaganja nuklearnog otpada. Znamo mi da se "Čista" energija u velikim količinama može trenutno proizvesti samo u nuklearnim elektranama, koje gotovo da nemaju nikakav utjecaj na okoliš, jedino dolazi do zagrijavanja vode pa to može (nitko nije analizirao koliko) imati utjecaj na biosustave. Naravno i kao što sam spomenula izuzetna radioaktivnost otpada koji mora biti pohranjen više stotina godina u posebnim nepropusnim i nerazgradivim spremnicima (neka mi netko kaže koji su to).
    Koliko još nerođene djece, rođene djece, ljudi u najboljim godinama treba umrijeti od posljedica kontaminacije s neadekvatno odloženim nuklearnim otpadom . Koliko vremena treba proteći kada će mu iz pipe poteći kontaminirana voda. Zbog neobnovljivih izvora energije tipa ugljen, nafta isl. udišemo zagađeni zrak. Broj alergičara iz godine u godinu raste a o napretku u pokušajima sprečavanja globalnih i klimatskih promjena nema ni riječi. Emisije stakleničkih plinova su sve veće , " stručnjaci" provode detaljne analize a zbog ekonomskih gubitaka ne poduzimaju ništa, ne potpisuju Kyotski protokol koji ionako vrijedi samo do 2.012.g.
  3. Profesor s PhD28.03.2009. 16:49
    Ima ih Clover i to je ekipa s FER-a prof. Čavlina, prof. Spevec.... :-((
  4. Clover28.03.2009. 18:53
    P.S. Volim čitati R. Fabera i ta njegova neiscrpna energija da potakne i stručne i nestručne na razmišljanje o posljedicama nepromišljenih odluka me oduševljava. Voljela bi da takvih ima puno više. I nije pet do dvanaest već je podne davno prošlo.
  5. mladen30.03.2009. 13:23
    Kao što kaže jedan hrvatski "zeleni" aktivist:"Koliko god tvrde da je mala opasnost od nuklearki ona je još uvijek toliko velika da je neprihvatljiva." Je li prihvatljivo za Hrvatsku da koristi struju zbog čije će se proizvodnje grijati rijeka Bojana ili Skaradsko jezero? O riziku za zdravlje tamošnjih ljudi neće moći brinuti članovi Hrvatskog nuklearnog društva i bivši frankofilni premijer jer su prestari da bi kada se za 10-15 godina izgradi ta nuklearka još bili živi.
  6. Profesor s PhD30.03.2009. 13:53
    Vjerojadnost kvara na NE može biti mala ali ako je posljedica velika onda je i RIZIK, koji je umnožak vjerojatnosti i posljedice takođe velik. Samo se sada rizik prebacuje u najsiromašniju zemlju na Balkanu Albaniju. Stara izreka NIMB Not In My Backyard" Samo da nije u mojem dvorištu.
  7. nz30.03.2009. 14:53
    O nuklearkama jedini treba raspravljati u terminima da se što brže zatvore postojeće, a graditi nove je čisti besmisao. Zato ih guraju u siromašne zemlje gdje ljudi nemaju informacija o njihovoj štetnosti, a javne rasprave su jadnije nego kod nas i dirigirane iz vrha raznih partija.
  8. Ivek30.03.2009. 15:49
    Ima jedan stari kontroverzni znastvenik ovdje - Freeman Dyson - koji zafrkava mainstream razmisljanje danas tvrdeci da je nuklearna energija zapravo opasnija od globalno zagrijavanja izazvanog povecanim emisijama CO2. Naime, CO2 nije toksican. On je potpuno prirodno razgradiv. Jeste, promjenit ce se klima, dignut ce se razina oceana, neki djelovi gdje ljudi danas zive ce ili morati biti napusteni, ili ce ih trebat zastiti branama, bas kao sto se to vec godinama cini u Nizozemskoj. S druge strane golema prostranstva Kanade, Rusije, Aljaske, postat ce nastanjiva. Uglavnom, covjecanstvo posjeduje orudja da se prilagodi globalnom zatopljenju, i isto stoga nece dovesti do nikakvih kataklizmi i tragedija. S druge strane, povecana kolicina CO2 u atmosferi ce stimulirati brzi i veci rast vegetacije na tlu i algi u oceanima. U jednom momentu covjecanstvo ce preci potpuno na tehnologije koje ne proizvode CO2, a priroda ce postepeno re-apsorbirati visak CO2 iz atmosfere, te ce se klima poceti vracati na prethodno stanje. S druge strane, covjecanstvo ne posjeduje adekvatna orudja da se zastiti od nuklearnih havarija, niti priroda moze nekako re-apsorbirati nas nuklearni otpad u normalni hranidbeni lanac. Ima nesto na tome, ne?
  9. CrniP30.03.2009. 17:29
    Sva sreća da je TMI naistraženija nesreća sa najtočnijim opisom što se dogodilo. Napravljene su studije i studije o TMI, koje su promijenile designe i procedure svih PWR, uključujući i onu jednu možebitnu strašnu koju će voziti albanci, a svakako i 4 talijanska reaktora. Dobro si faberu izabrao - TMI je odličan najcrniji scenarij što SE DOGAĐA prilikom meltdowna u PWR elektrani sa containmentom, i što se NE DOGAĐA.

    Inače, koliko je ljudi poginule te 1979? Nijedan ili možda netko?
    A koliko ih je obolilo od Phillip Morris načina života?

    I koliko je ono ljudi poginulo u nesreći elektroenergetskog sektora prošli tjedan u petak? Pa, eto za skrbnike ljudskih duša, 4 dana stara vijest:

    "BBC, Friday, 27 March 2009... A dam has burst south-west of the Indonesian capital Jakarta, killing at least 58 people..."

  10. CrniP30.03.2009. 17:55
    Malo oko te Faberovih izvora:

    wiki
    "In their final report, the Pennsylvania Department of Health says that the TMI-2 accident did not cause the deaths of infants or fetuses. [38] However, Radiation and Public Health Project, an anti-nuclear group, cited calculations by Joseph Mangano, a long-time crusader against nuclear energy, that purported to find a spike in infant mortality in the downwind communities two years after the accident.[39][40] A Columbia University study found that cancer rates near the Three Mile Island plant peaked in 1982,[33] but their mathematical model did not account for the observed increase in cancer rates. The study concludes that stress may have been a factor, but increased cancer screening was more important.

    A 1997 study by Steven Wing of the University of North Carolina found cancer rates raised within a 10-mile radius two years after the accident by 0.034% +/- 0.013%, 0.103% +/- 0.035%, and 0.139% +/- 0.073% for all cancer, lung cancer, and leukemia, respectively, without considering the effects of stress or improved screening.[41]

    Tko je taj Faberov "Radiation and Public Health Project"?

    "...According to a 2003 New York Times article, the group's work is controversial, and it has little credibility with the scientific establishment.[1] Joshua Lipsman, the Westchester County health commissioner, called the group's work "junk science".[1] "

    Ukratko, "Junk science" Faber. Siromak.
  11. Antibarbarus30.03.2009. 20:47
    Ljudi a sto je s nuclear cold fusion procesom.Tehnologija je u zadnje vriijeme prilicno napredovala i obecavajuca je.I to prirodna,nema nus pojava,jer se radi o dosad nemogucem zakonu;fuziji jezgri(koje se inace odbijaju),po kojem je,pretpostavlja se doslo do stvaranja zvijezda.
    Ali da,Hrvatska je uglavnom u znanosti uvijek bila teski mainstream i ziherasko streberstvo,a svoje marginalne uspjehe pokazivala kao toboznje epohalne prodore u znanosti.Nazalost tako je.I tu nije kriva samo politika vec akademska zajednica.
    Mislim da je cold fusion buducnost covjecanstva,jer je osnovna energetska supstanca voda,a ne uranij ili plutonij.
    Cold fusion rocks!!!!!
  12. rad. tehn. :-)30.03.2009. 23:04
    Studiram radiološku tehnologiju i na kolegiju radiobiologija, što je jedan od važnijih predmeta, dobili smo podatak (u službenoj literaturi ) da u incidentu Three Mile Island 1979. nitko nije umro od posljedica ozračenja ni ozbiljnije obolio. Tako da ne možemo očekivati istinu u medijima ako ju ja u akademskoj ustanovi ne mogu i ne smijem čuti.
  13. ccc30.03.2009. 23:39
    A study by Columbia University claimed there were no significant health impacts, but its data by some interpretations points in the opposite direction. Investigations by epidemiologist Dr. Stephen Wing of the University of North Carolina, and others, led Wing to warn that the official studies on the health impacts of the accident suffered from “logical and methodological problems.” Studies by Wing and by Arnie Gundersen, a former nuclear industry official, being announced this week at Harrisburg, significantly challenge official pronouncements on both radiation releases and health impacts.
  14. nz31.03.2009. 00:18
    Cijela nuklearna industrija predstavlja “logical and methodological problems.”
  15. ktullu03.04.2009. 10:11
    htio bih samo ljudima koji podrzavaju nuk. opciju da svojim komentarima daju na tezini obmanama koje se plasiraju u javnost putem autorovih clanaka.

    autor ce isto tako vrlo vjerovatno izbaciti jos jednu zvrljotinu nakon jucerasnje "Tribine Gornji Grad". gdje je imao vremena i mogucnosti pitati bilo koje pitanje, ali iz njemu poznatih razloga to nije ucinio.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu