24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Protiv (su)spaljivanja smeća u cementarama/ Prosvjed
- Javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Predavanje o permakulturi
- Kako što bolje uklopiti postrojenja obnovljivih izvora energije u prostor i društvo?/ Okrugli stol
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- → Više
- Dokumentarni film i tribina o prehrambenim poremećajima
- Zatvaranje sezone "Bookvice" uz "The Split Mind"
- Izložba plakata u galeriji "Jogurt"
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- 5. sisački ekološki filmski festival SEFF
- Šesti Festival židovskog filma
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Izradite veliku skulpturu bicikla u Trešnjevci
- Media Mediterranea 2012/ Natječaj za prijavu projekata
- Natječaj udruge Xplore FrankfurtRheinMain za mlade novinare
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Iluzija o jednostavnom izlasku iz krize
- Panorama Drugo polufinale Eurosonga "napetije"
- Gospodarstvo EU želi pokrenuti rast, a od Grčke zahtijeva poštivanje ugovora
- Kultura Lovci na plagijate
- Priča dana Karaoke u borbi za pismenost
TRI DIMENZIJE MOĆI
Prije nastavka teme o nuklearkama dio teksta posvetit ću temi bitnoj za razumijevanje problema nametanja rješenja u procesu donošenja odluka koje imaju utjecaja na veliki broj ljudi. Stvari vrijede za sva područja ljudskog djelovanja gdje se takve odluke donose, iako će dani primjeri biti vezani uz trenutno aktualnu temu nuklearne energije.
U demokratski uređenim društvima, a Hrvatsku uza sve nedostatke možemo tako nazvati, nametanje rješenja nenasilnim metodama, iako ni nasilne nisu isključene, provodi se velikim dijelom kroz tzv. tri dimenzije moći.
Prva dimenzija: Strana A ima tako jaku moć nad stranom B da ju može natjerati da učini stvari koje su protivne njenim stavovima ili interesima. Strana A će pobijediti u otvorenom konfliktu oko jasno definiranih pitanja, jer može mobilizirati više pregovaračkih resursa.
U konkretnom primjeru, javne rasprave o energetskoj strategiji Hrvatske to izgleda ovako. Vladi i projektnom timu (u daljnjem tekstu strana A) koji je izradio strategiju, državni mediji koje volimo nazivati javnima, jer tako ljepše zvuči, su u svakom trenutku na raspolaganju, pa se informacije strane A, koje su potrebne za oblikovanje mišljenja javnosti mogu precizno dozirati, predozirati, pojavljivati u najpovoljnijem trenutku; potrebni demantiji, ali i nepotrebni, koji također imaju svoju propagandnu ulogu, promptno se iznose u javnost; dostupna je mogućnost prebacivanja pozornosti javnosti na druge teme ukoliko je to potrebno; strana A ima mogućnost uspješne provedbe spina informacija itd. Osigurana su sredstva za veliki broj tribina na kojima strana A predstavlja, a što bi drugo, nego svoju stranu, ali ih, zbog mogućnosti da, ako imate sreće, uspijete na njima postaviti pitanje, nazivamo javnim raspravama. Sve u svemu, dovoljna financijska sredstva i mogućnost korištenja raznih drugih nefinancijskih resursa i utjecaja, kojima se vrši izravni i neizravni pritisak na komercijalne i ostale medije, pa oni, uz rijetke iznimke, ukoliko već ne daju izravnu podršku strani A, ostaju manje-više suzdržani od prevelikog uplitanja.
Na strani koju ću u daljnjem tekstu nazivati stranom B nalaze se ljudi iz energetičarske struke, te niza drugih struka, koje se ništa nije pitalo, tvrtke (posebno mislim na one manje), udruge za zaštitu okoliša poznatije kao zeleni, razne druge udruge i građani. Svi oni zajedno ne mogu za potrebni konflikt mobilizirati ni mali dio resursa s kakvima raspolaže strana A. Neravnopravnost u mogućnosti mobilizacije resursa je ogromna, a da stvar u ovome slučaju bude još zanimljivija, resurse strane A preko poreza financira upravo strana B. Dodatni je problem, što postojeće razlike unutar grupacija strane B, korištenjem medija, strana A može još više potaknuti ili ih prikazati većima nego što jesu, pa se u javnosti uspješno stvara slika o tome kako strana A zna što hoće, a strana B luta iz krajnosti u krajnost i priča gluposti.
Druga dimenzija: Strana A stvara barijeru protiv sudjelovanja strane B u procesu odlučivanja i time suzbija opasnosti koje za ispunjenje njenog interesa predstavlja strana B. Strana A također aktivno sudjeluje u tzv. procesu neodlučivanja.
Očituje se u mogućnostima strane A da ignorira, ne propušta ili bira informacije strane B, koje će biti propuštene u javnost, a paralelno se stvara privid transparentnosti procesa. Skraćuje se vrijeme za djelovanje strani B, tako da dokument koji je osnova za javnu raspravu o, primjerice, energetskoj strategiji, a sadrži preko 120 stranica, postane dostupan javnosti na dan početka javne rasprave i to tek nakon što je uvodna rasprava završena. Rasprave o vezanim temama održavaju se u isto vrijeme pa je interes javnosti uspješno razvodnjen. Primjerice, Strategija održivog razvoja Hrvatske i Energetska strategija Hrvatske na javnoj raspravi se nalaze istovremeno, mada bi Strategija održivog razvoja morala biti nadređeni i već usvojeni dokument prije rasprave o Energetskoj strategiji, što predstavlja najočitiju demonstraciju druge dimenzije moći u ovome trenutku, a korištenjem ostalih dimenzija moći stvar prolazi gotovo neprimjetno.
Treća dimenzija: Strana A oblikuje svijest strane B da prihvati nejednakost u procesu odlučivanja, te stvori osjećaj nemoći i prihvaćanja kod strane B.
Ministar Polančec osjetio se prozvanim tvrdnjom H-alterovog suradnika da se u tekstu Energetske strategije prejudiciraju rješenja
To se radi na razne načine, a jedan od njih je da strana A, gdje god je to moguće suptilno, ali i brutalno stvari prikazuje kao odlučene. Na tu pojavu sam upozorio već na predstavljanju Strategije u Westinu, gdje sam usputno uspio pitati i zašto se u tekstu Energetske strategije prejudiciraju rješenja, jer se ne koriste temini kao možda, ako, treba, vjerojatno, nego se o nuklearnoj energiji, u zaključku tog dijela teksta, govori kao o već prihvaćenoj stvari koju samo treba implementirati. Odgovor ministra Polančeca, koji se osjetio prozvan tim pitanjem, iako nije bilo upućeno izravno njemu, odgovorio je naravno kako to nije točno, a korištenjem prve i druge dimenzije moći, stvar će se u javnosti ispeglati da izgleda kao istina, iako će se kroz treću dimenziju upravo intenzivno raditi na tome. Prilažem citat iz Zelene knjige, zaključna rečenica iz poglavlja 6.3.5 Nuklearna energija, na strani 52. pa provjerite sami i procijenite da li sam pretjerao i tendenciozno postavio pitanje:
Razvidno je da je uvođenje nuklearne opcije dugotrajan i složen proces, s nizom istovremenih i slijednih aktivnosti koje u dijelovima uključuju i hrvatsku javnost. Zato će Vlada Republike Hrvatske odmah po donošenju strategije izraditi detaljan Plan provedbenih aktivnosti uvođenja nuklearne opcije.
Dio teksta koji govori o aktivnostima koje u dijelovima uključuju i hrvatsku javnost također je simptomatičan, te predstavlja manifestaciju svih dimenzija moći. Pod treću dimenziju moći spada i omalovažavanje stručnih, moralnih, etičkih te raznih drugih sposobnosti i vrlina strane B. Taj posao u javnosti suptilno odrađuju više rangirane strukture strane A, te kako se ide prema nižim strukturama, odrađivani posao poprima sve brutalniji oblik. Cilj je stvaranje dojma da se interesima koje promovira strana A, protive samo neobrazovani i po mogućnosti moralno upitni pojedinci, koji to rade samo u svrhu sprečavanja napretka kojeg donosi ostvarenje interesa strane A, pa takve treba isključiti iz procesa donošenja odluka.
Tribina na FER-u
Tribina Hrvatskog nuklearnog društva na temu energetske strategije održana je u utorak 11.11.2008. na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva , s početkom u 13 sati. Taj termin je odabran vjerojatno zbog usklađivanja s javnom raspravom o Strategiji održivog razvoja Hrvatske kojoj bi trebala biti podređena, a koja je bila zakazana u drugom dijelu grada na isti dan s predviđenim trajanjem od 11 do 13 sati, pa je tako zainteresiranoj strani B bilo olakšano sudjelovanje i eventualne pripreme za obje rasprave (manifestacija druge dimenzije moći).
Vidim da me se (u komentarima na prethodne članke, op. ur.) povlači za zapisnik, pa da ponovim, za namjerno zaboravne. Na prezentaciji u Westinu, dan ranije, postavio sam pitanje: Koja cijena urana je u Strategiji (ne u prošlosti, ne u Krškom ili slično), uzeta kao referentna za izračun usporedbi s ostalim izvorima energije? Znam da je pitanje bolno, ali ni do danas nisam dobio izravni odgovor, a ni u zapisniku s FER-a ga nema, jer to pitanje tamo nisam ni ponovio.
Pitanje koje sam doista na toj tribini postavio, a nažalost se ni na tonskom zapisu ne može razaznati, glasilo je: Kako to da zadnjih mjeseci ljudi iz Hrvatskog nuklearnog društva izlaze u javnost sa bitno različitim postocima porasta cijene električne energije iz nuklearke koje bi se dogodilo u slučaju udvostručenja cijene urana, i koji je trenutno točan?
Pri tome sam naveo da su izneseni postoci bili 4, 5, 10 (izneseno taj dan na tribini) i 20 posto. Odgovor je bio opširan, a ukratko bi bilo, da su uzeti u obzir rasponi variranja cijena, i svi ti postoci mogu biti točni. Ostavio sam po strani to što je podatak o manjoj procjeni iznesen u vrijeme viših cijena i što u razdoblju u kojem su objavljivani ti podaci cijena urana nije varirala toliko da izazove takve promjene u procjenama, pa sam dalje šutio i slušao, te čuo korisnih ali i zanimljivih stvari. Najzanimljiviji dio je bio onaj u kojem se objašnjavalo kako već postoje pravna tumačenja po kojima bi pripremne radnje za gradnju nuklearke mogle započeti odmah nakon usvajanja strategije, unatoč odredbama koje to u daljnjih par godina ne dozvoljavaju. Iz toga se može naslutiti da je odluka o gradnji vrlo izgledna, ili da se razmatra rezervna varijanta, koja se unutar tumačenja dimenzija moći naziva proces neodlučivanja. U konkretnom slučaju to bi značilo odugovlačenje donošenja jasne odluke o energetskoj strategiji, uz ostavljanje dovoljnog manevarskog prostora za izvođenje potrebnih radnji za pripremu gradnje nuklearke. Osim toga, zbog izostanka ulaganja u hrvatsku energetiku u tom razdoblju, a ulaganjem u pripremne radnje za gradnju nuklearke, s vremenom bi bili stvoreni povoljniji uvjeti za prihvaćanje njene gradnje zbog već uloženih sredstava. Još ako elektrodistribucijski sustav zbog izostanka ulaganja koji puta i kolabira, evo hrpe bodova, u stilu, pa jesmo vam govorili da bez nuklearke ne ide.
Mogući scenarij
Za kraj ću još iznijeti svoju viziju scenarija koji nam se priprema. Hrvatska je visoko zadužena zemlja, a svjetska ekonomska i financijska kriza tek hvataju pravi zamah, jer ljudi još dugo neće shvatiti da je ova kriza bitno različita od prethodnih zbog već prijeđenih ekoloških granica rasta, pa poznate ekonomske zakonitosti gube svoju predvidivost i smisao. U takvim uvjetima, kao pomoć, dobivamo povoljan kredit za gradnju nuklearke, koji, zahvaljujući velikodušnosti zajmodavca, možemo otplaćivati izvozom električne energije iz nje (zato su podaci o porastu buduće potrošnje toliko prenapuhani, da kad se ne ostvare, ostaje prostora za izvoz).
Dakako, cijena izvozne struje bit će, kao i cijena gotovo svih naših proizvoda koje izvozimo, niža od one koju plaćamo u Hrvatskoj, pa ćemo uz ekološke rizike i skrivene troškove pogona nuklearke, još subvencionirati i cijenu električne energije za razvijenije zemlje, a one će za uzvrat preko cijena goriva i promjenjivih kamata na dani kredit regulirati konkurentnost našega gospodarstva na razinu koja im odgovara. Ukoliko nuklearka bude privatna, ekološki rizici i skriveni troškovi ostaju, ali se sva električna energija isporučuje najboljem ponuđaču, bez obzira na moguće nestašice u državi gdje je locirana, a takvih primjera je u svijetu bilo, i bit će ih još.
U tom slučaju, činjenica da se elektrana nalazi u Hrvatskoj, ne bi ni na koji način utjecala, da dobijanje energije iz nje plaćamo manje od cijene uvezene električne energije. Čak nije sigurno da će se svi porezi plaćati u Hrvatskoj, a ne u državi u kojoj tvrtka koja bude vlasnik elektrane bude imala sjedište, kao što se, izgleda, dogodilo s Plivom. Obranu od takvog scenarija treba shvatiti ozbiljno, jer će sve tri dimenzije moći biti upregnute u svrhu njegovog ostvarenja. Ni pritisci koji dolaze izvan Hrvatske nisu isključeni, ali se nadam da smo dovoljno jaki da ih spriječimo.
U demokratski uređenim društvima, a Hrvatsku uza sve nedostatke možemo tako nazvati, nametanje rješenja nenasilnim metodama, iako ni nasilne nisu isključene, provodi se velikim dijelom kroz tzv. tri dimenzije moći.
Prva dimenzija: Strana A ima tako jaku moć nad stranom B da ju može natjerati da učini stvari koje su protivne njenim stavovima ili interesima. Strana A će pobijediti u otvorenom konfliktu oko jasno definiranih pitanja, jer može mobilizirati više pregovaračkih resursa.
U konkretnom primjeru, javne rasprave o energetskoj strategiji Hrvatske to izgleda ovako. Vladi i projektnom timu (u daljnjem tekstu strana A) koji je izradio strategiju, državni mediji koje volimo nazivati javnima, jer tako ljepše zvuči, su u svakom trenutku na raspolaganju, pa se informacije strane A, koje su potrebne za oblikovanje mišljenja javnosti mogu precizno dozirati, predozirati, pojavljivati u najpovoljnijem trenutku; potrebni demantiji, ali i nepotrebni, koji također imaju svoju propagandnu ulogu, promptno se iznose u javnost; dostupna je mogućnost prebacivanja pozornosti javnosti na druge teme ukoliko je to potrebno; strana A ima mogućnost uspješne provedbe spina informacija itd. Osigurana su sredstva za veliki broj tribina na kojima strana A predstavlja, a što bi drugo, nego svoju stranu, ali ih, zbog mogućnosti da, ako imate sreće, uspijete na njima postaviti pitanje, nazivamo javnim raspravama. Sve u svemu, dovoljna financijska sredstva i mogućnost korištenja raznih drugih nefinancijskih resursa i utjecaja, kojima se vrši izravni i neizravni pritisak na komercijalne i ostale medije, pa oni, uz rijetke iznimke, ukoliko već ne daju izravnu podršku strani A, ostaju manje-više suzdržani od prevelikog uplitanja.
Na strani koju ću u daljnjem tekstu nazivati stranom B nalaze se ljudi iz energetičarske struke, te niza drugih struka, koje se ništa nije pitalo, tvrtke (posebno mislim na one manje), udruge za zaštitu okoliša poznatije kao zeleni, razne druge udruge i građani. Svi oni zajedno ne mogu za potrebni konflikt mobilizirati ni mali dio resursa s kakvima raspolaže strana A. Neravnopravnost u mogućnosti mobilizacije resursa je ogromna, a da stvar u ovome slučaju bude još zanimljivija, resurse strane A preko poreza financira upravo strana B. Dodatni je problem, što postojeće razlike unutar grupacija strane B, korištenjem medija, strana A može još više potaknuti ili ih prikazati većima nego što jesu, pa se u javnosti uspješno stvara slika o tome kako strana A zna što hoće, a strana B luta iz krajnosti u krajnost i priča gluposti.
Druga dimenzija: Strana A stvara barijeru protiv sudjelovanja strane B u procesu odlučivanja i time suzbija opasnosti koje za ispunjenje njenog interesa predstavlja strana B. Strana A također aktivno sudjeluje u tzv. procesu neodlučivanja.
Očituje se u mogućnostima strane A da ignorira, ne propušta ili bira informacije strane B, koje će biti propuštene u javnost, a paralelno se stvara privid transparentnosti procesa. Skraćuje se vrijeme za djelovanje strani B, tako da dokument koji je osnova za javnu raspravu o, primjerice, energetskoj strategiji, a sadrži preko 120 stranica, postane dostupan javnosti na dan početka javne rasprave i to tek nakon što je uvodna rasprava završena. Rasprave o vezanim temama održavaju se u isto vrijeme pa je interes javnosti uspješno razvodnjen. Primjerice, Strategija održivog razvoja Hrvatske i Energetska strategija Hrvatske na javnoj raspravi se nalaze istovremeno, mada bi Strategija održivog razvoja morala biti nadređeni i već usvojeni dokument prije rasprave o Energetskoj strategiji, što predstavlja najočitiju demonstraciju druge dimenzije moći u ovome trenutku, a korištenjem ostalih dimenzija moći stvar prolazi gotovo neprimjetno.
Treća dimenzija: Strana A oblikuje svijest strane B da prihvati nejednakost u procesu odlučivanja, te stvori osjećaj nemoći i prihvaćanja kod strane B.
Ministar Polančec osjetio se prozvanim tvrdnjom H-alterovog suradnika da se u tekstu Energetske strategije prejudiciraju rješenja
To se radi na razne načine, a jedan od njih je da strana A, gdje god je to moguće suptilno, ali i brutalno stvari prikazuje kao odlučene. Na tu pojavu sam upozorio već na predstavljanju Strategije u Westinu, gdje sam usputno uspio pitati i zašto se u tekstu Energetske strategije prejudiciraju rješenja, jer se ne koriste temini kao možda, ako, treba, vjerojatno, nego se o nuklearnoj energiji, u zaključku tog dijela teksta, govori kao o već prihvaćenoj stvari koju samo treba implementirati. Odgovor ministra Polančeca, koji se osjetio prozvan tim pitanjem, iako nije bilo upućeno izravno njemu, odgovorio je naravno kako to nije točno, a korištenjem prve i druge dimenzije moći, stvar će se u javnosti ispeglati da izgleda kao istina, iako će se kroz treću dimenziju upravo intenzivno raditi na tome. Prilažem citat iz Zelene knjige, zaključna rečenica iz poglavlja 6.3.5 Nuklearna energija, na strani 52. pa provjerite sami i procijenite da li sam pretjerao i tendenciozno postavio pitanje:
Razvidno je da je uvođenje nuklearne opcije dugotrajan i složen proces, s nizom istovremenih i slijednih aktivnosti koje u dijelovima uključuju i hrvatsku javnost. Zato će Vlada Republike Hrvatske odmah po donošenju strategije izraditi detaljan Plan provedbenih aktivnosti uvođenja nuklearne opcije.
Dio teksta koji govori o aktivnostima koje u dijelovima uključuju i hrvatsku javnost također je simptomatičan, te predstavlja manifestaciju svih dimenzija moći. Pod treću dimenziju moći spada i omalovažavanje stručnih, moralnih, etičkih te raznih drugih sposobnosti i vrlina strane B. Taj posao u javnosti suptilno odrađuju više rangirane strukture strane A, te kako se ide prema nižim strukturama, odrađivani posao poprima sve brutalniji oblik. Cilj je stvaranje dojma da se interesima koje promovira strana A, protive samo neobrazovani i po mogućnosti moralno upitni pojedinci, koji to rade samo u svrhu sprečavanja napretka kojeg donosi ostvarenje interesa strane A, pa takve treba isključiti iz procesa donošenja odluka.
Tribina na FER-u
Tribina Hrvatskog nuklearnog društva na temu energetske strategije održana je u utorak 11.11.2008. na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva , s početkom u 13 sati. Taj termin je odabran vjerojatno zbog usklađivanja s javnom raspravom o Strategiji održivog razvoja Hrvatske kojoj bi trebala biti podređena, a koja je bila zakazana u drugom dijelu grada na isti dan s predviđenim trajanjem od 11 do 13 sati, pa je tako zainteresiranoj strani B bilo olakšano sudjelovanje i eventualne pripreme za obje rasprave (manifestacija druge dimenzije moći).
Vidim da me se (u komentarima na prethodne članke, op. ur.) povlači za zapisnik, pa da ponovim, za namjerno zaboravne. Na prezentaciji u Westinu, dan ranije, postavio sam pitanje: Koja cijena urana je u Strategiji (ne u prošlosti, ne u Krškom ili slično), uzeta kao referentna za izračun usporedbi s ostalim izvorima energije? Znam da je pitanje bolno, ali ni do danas nisam dobio izravni odgovor, a ni u zapisniku s FER-a ga nema, jer to pitanje tamo nisam ni ponovio.
Pitanje koje sam doista na toj tribini postavio, a nažalost se ni na tonskom zapisu ne može razaznati, glasilo je: Kako to da zadnjih mjeseci ljudi iz Hrvatskog nuklearnog društva izlaze u javnost sa bitno različitim postocima porasta cijene električne energije iz nuklearke koje bi se dogodilo u slučaju udvostručenja cijene urana, i koji je trenutno točan?
Pri tome sam naveo da su izneseni postoci bili 4, 5, 10 (izneseno taj dan na tribini) i 20 posto. Odgovor je bio opširan, a ukratko bi bilo, da su uzeti u obzir rasponi variranja cijena, i svi ti postoci mogu biti točni. Ostavio sam po strani to što je podatak o manjoj procjeni iznesen u vrijeme viših cijena i što u razdoblju u kojem su objavljivani ti podaci cijena urana nije varirala toliko da izazove takve promjene u procjenama, pa sam dalje šutio i slušao, te čuo korisnih ali i zanimljivih stvari. Najzanimljiviji dio je bio onaj u kojem se objašnjavalo kako već postoje pravna tumačenja po kojima bi pripremne radnje za gradnju nuklearke mogle započeti odmah nakon usvajanja strategije, unatoč odredbama koje to u daljnjih par godina ne dozvoljavaju. Iz toga se može naslutiti da je odluka o gradnji vrlo izgledna, ili da se razmatra rezervna varijanta, koja se unutar tumačenja dimenzija moći naziva proces neodlučivanja. U konkretnom slučaju to bi značilo odugovlačenje donošenja jasne odluke o energetskoj strategiji, uz ostavljanje dovoljnog manevarskog prostora za izvođenje potrebnih radnji za pripremu gradnje nuklearke. Osim toga, zbog izostanka ulaganja u hrvatsku energetiku u tom razdoblju, a ulaganjem u pripremne radnje za gradnju nuklearke, s vremenom bi bili stvoreni povoljniji uvjeti za prihvaćanje njene gradnje zbog već uloženih sredstava. Još ako elektrodistribucijski sustav zbog izostanka ulaganja koji puta i kolabira, evo hrpe bodova, u stilu, pa jesmo vam govorili da bez nuklearke ne ide.
Mogući scenarij
Za kraj ću još iznijeti svoju viziju scenarija koji nam se priprema. Hrvatska je visoko zadužena zemlja, a svjetska ekonomska i financijska kriza tek hvataju pravi zamah, jer ljudi još dugo neće shvatiti da je ova kriza bitno različita od prethodnih zbog već prijeđenih ekoloških granica rasta, pa poznate ekonomske zakonitosti gube svoju predvidivost i smisao. U takvim uvjetima, kao pomoć, dobivamo povoljan kredit za gradnju nuklearke, koji, zahvaljujući velikodušnosti zajmodavca, možemo otplaćivati izvozom električne energije iz nje (zato su podaci o porastu buduće potrošnje toliko prenapuhani, da kad se ne ostvare, ostaje prostora za izvoz).
Dakako, cijena izvozne struje bit će, kao i cijena gotovo svih naših proizvoda koje izvozimo, niža od one koju plaćamo u Hrvatskoj, pa ćemo uz ekološke rizike i skrivene troškove pogona nuklearke, još subvencionirati i cijenu električne energije za razvijenije zemlje, a one će za uzvrat preko cijena goriva i promjenjivih kamata na dani kredit regulirati konkurentnost našega gospodarstva na razinu koja im odgovara. Ukoliko nuklearka bude privatna, ekološki rizici i skriveni troškovi ostaju, ali se sva električna energija isporučuje najboljem ponuđaču, bez obzira na moguće nestašice u državi gdje je locirana, a takvih primjera je u svijetu bilo, i bit će ih još.
U tom slučaju, činjenica da se elektrana nalazi u Hrvatskoj, ne bi ni na koji način utjecala, da dobijanje energije iz nje plaćamo manje od cijene uvezene električne energije. Čak nije sigurno da će se svi porezi plaćati u Hrvatskoj, a ne u državi u kojoj tvrtka koja bude vlasnik elektrane bude imala sjedište, kao što se, izgleda, dogodilo s Plivom. Obranu od takvog scenarija treba shvatiti ozbiljno, jer će sve tri dimenzije moći biti upregnute u svrhu njegovog ostvarenja. Ni pritisci koji dolaze izvan Hrvatske nisu isključeni, ali se nadam da smo dovoljno jaki da ih spriječimo.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
22.05.
Šljunčarenje opet postaje legalan biznis
Vlada u korita Save, Drave i Dunava ponovno vraća šljunčare i pjeskare, koji su iz njih "prognani" Zakonom o vodama iz 2009. godine
21.05.
Prijeti nam kolaps
"Club of Rome" predstavio je svoj izvještaj u kojem prezentira dramatično lošu sliku planeta za četrdeset godina
17.05.
Odzvonilo plastičnim vrećicama
U Hrvatskoj se godišnje podijeli 91 milijun plastičnih vrećica pa "Zelena Istra" i "Zeleni Osijek" pozdravljaju najavu naplaćivanja
15.05.
Trebamo dva planeta
WWF je objavio novi "Izvještaj o stanju planeta" koji pokazuje da je i Hrvatska među zemljama koje pretjerano iscrpljuju Zemljine resurse
15.05.
Uhićen borac protiv kitolova
Paul Watson, osnivač legendarnog "Sea Sheperda", uhićen je u Frankfurtu i prijeti mu izručenje Kostarici zbog akcije protiv ilegalnog lova na morske pse iz 2002. godine
15.05.
Ozon truje Brođane
Dnevna osmosatna srednja vrijednost ozona u Slavonskom Brodu prešla je dozvoljenu granicu već jedanaest puta ove godine
14.05.
Hrvatske vode uništavaju rijeke
"Hrvatske vode" kanalizirale su dio rijeke Vuke kod Tordinaca unutar zaštićenog krajobraza i uništile dio vrijednosti zbog kojih je to područje zaštićeno
dodaj komentar 28 komentara
EVO ZAŠTO IM STRATEGIJA NE DRŽI VODU:
1. Stopa rasta potražnje el. energije u veremenu koje dolazi je "prenapuhana" 3,5 % jer je rađena na temelju prošlih potrošnji u TWh (slika 6-4 iz Strategije) ne uzimajući u obzir da nam dolazi recesija, propisi u učinkovitom korištenju i štednje sih vrsta energije a time i el. energije. Ne uvažava moguće nove tehnologije s većim stopnjem djelovanja.
U EU se pojavljuju projekti TE kogeneracija olin s bioplinom :-))
Za manju stopu rasta to 2020 (oko 2% što je realno) ne treba izgraditi toliki MW novih elektrana (a ne posebice NE od 1000 MW) jer prenahupana) već znatno manje. Treba diverzificirati 2-3 manje elektrane na plin max snage 300- 400 MW i evetualno jednu TE na ugljen u Plominu još reda 500 MW i eto 1200 MW do 2020 uz jojš oko 1500 MW obnovljivih.
I tko to jos govori da ce nastupiti trend smanjenja potraznje za elektricnom energijom? To je obicna glupost. Hrvatska, ako misli prezivjeti i ako sve ne mislimo biti konobari i sobarice, treba razvijati industriju, a za sto konkurentniju industriju potrebna je sto jeftinija energija. Da ne govorim o tome da ce za deset godina svako kucanstvo imati klima uredaj. Kako ce tome pomoci neke male plinske TE, na skupi plin kojega ni nemamo niti ga mozemo samo tako nabaviti?
Bez ogromnih ulaganja u jeftinu energiju jos cemo vise nazadovati. To se najbolje moze vidjeti iz odnosa potrosene elektricne energije i BDP. O tome nema spora. Zemlje kao sto su Svicarska, Norveska; Svedska,.. imaju najveci standard i trose najvise elektricne energije po stanovniku. To se vrlo lako moze i provjeriti. Hrvatska polako postaje jedna od najsiromasnijih zemalja u Europi, a jos je prije dvadesetak godina bila medu bolje stojecima.
Zato joj treba velik gospodarski rast od minimalno 8% godisnje i to naravno, ne utemeljen na potrosnji, vec na stvaranju novih vrijednosti, a to se kao sto sam vec par puta napisao temelji na jeftinoj energiji.
Kolega FERovac, skoro ste me. Moram priznati, da nisam odmah shvatio da ste ironicni.
O urotama koje vidi Faber , necu ni pisati.
Drugarski pozdrav!
Do nedavno sam mislio da sam jedini.
http://www.bizjournals.com/seattle/stories/2008/08/18/story1.html
U stvari Hrvatska nije nikada pokušala sa strategijom štednje, povećanjem moguće učinkovitosti proizvodnje el.energije. Vrlo je sumnjivo i što u trenutku velike ekonomske krize u svijetu pa i u Europi mi dobivamo ogroman kredit za gradnju nuklearke. U Europi vlada antinuklearni trend. Puno bogatije zemlje poput Švedske, Njemačke, Švicarske ne žele investirati u nove nuklearke, a Njemačka čak planira postupno zatvoriti svoje nuklearke. Isto tako iz napisa energetskih stručnjaka vidljivo je da je cijenu energije iz nuklearke teško odrediti a svi se slažu da je energija dobivena iz plinskih elektrana puno jeftinija. Isto tako poznato je da su zalihe urana 20_25 godina. Ima i drugaćijih ocjena, ali četverostruko poskupljenje urana u zadnjih tri godine govori nešto drugo.
Postavlja se i pitanje rješavanja problema otpada, te moguće havarije tipa Černobil.
Iz svega iznijetog HRVATSKA NE TREBA I NE SMIJE GRADITI NUKLEARKU! Problem ne može drugaćije riješiti a to naši predlagači znaju.
Problem SE može drugaćije riješiti.......
vidi se da je "kolega" faber placen od nekoga da ovako pise.
vidi se da ljudi koji ga podrzavaju nisu procitali energetsku strategiju jer ne bi pricli o ustedama i obnovljivim izvorima energije.
te ustede i obnovljivi izvori su u strategiji. obnovljivi su dobili 1545MW. od toga 1200MW instalirane snage u vjetroelektranama. najveca vjetroelektrana ima 5MW podijelite i dobijete min broj vjetroelektrana koje imate. sve lokacije nisu pogodne za takve elektrane. dolazi se od brojke od min 240 elektrana. a ako se rade kao sto su se radile dosadasnje 750kW dolazi se do brojke od 1600 elektrana. neka me netko pogleda u oci i kaze da je to MALO.
nuklearnoj elektrani NE moze se dogoditi sto se dogodilo u Cernobilju. drugi tip reaktora, druga pravila, nemogucnost gore navedenog dogadjaja.
o energetskoj strategiji govore ljudi koji su nesto procitali.
bili ste vi isli lijeciti tumor s ljekovitim biljem ili bi pristali na operaciju kao sto lijecnik predlaze?
za sve "zelene" pitanje: imate li instalirani solarni kolektor za grijanje tople vode? ako ne, zasto?
mozda talijani koji mijenjaju zakon da smiju ponovno graditi NE u ita? mozda iti ti koji grade u slovackoj, trude se imati udio u bugarskoj i tuku se rukama i nogama za novu u litvi?
mozda francuska?
mozda njemacka? ona ista koja je imala "zelenu" koaliciju na vlasti pa su odustali od zatvaranja kako su govorili prije izbora i smao rekli necemo graditi nove (slijedeca vlada je tu stavku maknula)
mozda finska koja upravo gradi novu i raspisali su tender za jos jednu?
mozda UK koja planira zamijeniti SVE svoje reaktore novima?
mozda slovacka koja zavrsava mohovce (talijani kupili i zavrsavaju 2 reaktora VVER)
mozda bugarska koja gradi teskovodni reaktor u belenju?
mozda rumunjska koja je zavrsila zadnju elektranu 2007, a planira jos 2 reaktora tipa CANDU?
mozda litva koja ce graditi zamjenu za ignalinu zajedno s poljacima, estoncima i latvijcima?
to je samo za europu....
izvor: http://www.world-nuclear.org/info/inf17.html
zasto nitko od kriticara nista ne pise na sluzbenom forumu od energetske strategije? mozda zato sto znaju koliko su sve njihove kritike na staklenim nogama? zato sto im tamo netko moze direktno odgovoriti na njihove "upite".
E sada:
Kada mi kao i u Njemačkoj instaliramo 16-tak tisuća MW u vjetroelektranama (znači kao 4 instalirane snage hrvatskog EES-a ) onda nam pričajte o NE.
Kad iskoristimo svu biomasu
kad svaka farma bude imala generatore pokretane tuurbinama na bioplin,
kada budemo izgradili elektrane na komunalni otpad,
kad budemo izgradili uz veće gredove plinske elektrrane s kogenracijom koja će toplom vodom grijati gradove,
kad iskoristimo geoteramlne izvore
kad uštedimo na zgradama 43 i više % izgubljene topline u grijanju kroz gubitak izolacije ,
kad instaliramo na svim hotelima u Istri i Dalmaciji cijevi za grijanje tople vode,
Kada ugradimo bar 1% solarnih kolektora a ne 0.001% i bude nedostajalo el. energije prvi ću tržaiti izgradnju NE.
Do tada STOP TO NUCLEAR POWER PLANTSIN CRATIA NOW :-)) FER-ovac
nakon sto ovo napises dojde mi samo da kazem dvije moguce stvari:
1) idemo se svi fino iseliti pa postaviti sve obnovljive izvore po svakom cm hrvatske
ili
2) hajde vi "zeleni" se skinite s el. ene. sustava i koristite samo obnovljive izvore energije. onda mi ostali necemo morati graditi nuklearku ni nikakvu drugu elektranu jer ce se potrosnja smanjiti.
nego salu na stranu (ili nastranu salu). otkuda nam plin za sve to? koliko ce to sve kostati? tko ce to sve platiti. za ovo sto ti predlazes treba novaca ne za jednu nuklearku nego za 15. pa ti vidi.
ljudi koji predlazu nerealna rjesenja trebali bi stati iza njih i snositi posljedice kada one nastupe jer su se uzela njihova rjesenja.
akademski rang ne znaci da znas o cemu pricas. tvojom gornjom izjavom pokazujes potpuno nepoznavanje strukture i stabilnosti energetskog sustava.
svaka daljnja rasprava je suvisna.
eod. for me.
Nisi mi odgovorio na ostalo:
Kad iskoristimo svu biomasu
kad svaka farma bude imala generatore pokretane turbinama na bioplin,
kada budemo izgradili elektrane na komunalni otpad,
kad budemo izgradili uz veće gradove plinske elektrrane s kogenracijom koja će toplom vodom grijati gradove, TO ZNAČI 4-5 MANJIH TE NA PLIN U KOGENERACIJI S GRIJANJEM GRDOVA A NE JEDNU OD 400-500 MW. Time se gase mali toplinske kotlovnice na naftu!!
kad iskoristimo geoteramlne izvore
kad uštedimo na zgradama 43 i više % izgubljene topline u grijanju kroz gubitak izolacije ,
kad instaliramo na svim hotelima u Istri i Dalmaciji cijevi za grijanje tople vode,
Kada ugradimo bar 1% solarnih kolektora a ne 0.001% i bude nedostajalo el. energije prvi ću tržaiti izgradnju NE.
Kako to misliš da se zeleni "skinu" (alo bahato i bezobrazno) sa EES-a kao da je tvoj kada niti nema dovoljno obnoljivih osim 4 solarne kuće od kojih samo dvijema HEP plaća isporučenu struju (zbog sramotne procedure i birokracije čekali su godinama) i ono malo vjetroparka kod Šibenika i na Pagu.
Ima puno više "zelenih" i među energetičarima kojima to nije dovoljno :-))
Jedna te NE od 1000 MW košta 3-5 000 000 Eura i za nju možeš igraditi puno puno puno TE na plin u kogeneraciji s grijanjem zimi recimo Dalmacije koja jako puno troši el. energije na grijanje a da ne govorim koliko se može napraviti postrojenje na biomasu, bIoplin itd itd.
BTW O dinamic -transient stability ili o security assessment of power system zam sigurno više od tebe :-))
Portugal already has 31% of its electrical power coming from renewable. 148 wind
parks, 137 cogenerations, 123 hydro plants, etc...
José Luís Pinto de Sá,
Doutor em Engª Electrotécnica e de Computadores,
Professor Associado com Agregação do Instituto Superior Técnico (Lisbon, Portugal)
Koliko mi trenutno imamo energije od obnovljivih izvora (ukljucujuci hidro-elektrane) i koliko je plan da imam u buducnosti?
148 wind parks,
137 cogenerations
A KOLIKO MI IMAMO U HRAVTSKOJ Wind power ( oko 20 ) a koliko kogeneracija ???
Sada postojeće HE računate kao obnovljive (što u biti jesu) samo da bi manje izgradili vjetro, biomase, bioplina , komunalni otpad, solarne i ufurali na NUKLEARKU. :-((
Ma ja uopce nisam nuzno za nuklearku; samo ukazujem na neke nelogicnosti. Pise i 123 HE; a nigdje ne pise koliko struje dolazi vjetra; koliko od sunca; a koliko od HE? Definitivno sam zato da se grade i vjetro i sunco postrojenja; i smatram da u Hrvatskoj postoji veliki neiskoristeni potencijal na tom podrucju. Ali isto tako kazem da postotak raspolozive energije koja dolazi od sunca i vjetra nije dostatan; tj. da su i vjetar i sunce takodjer ograniceni izvori energije. Pitaj profu za udio hidro-elektrana u tih 31 %. Bas me zanima. Bez nauma da okrecem vodu na svoj mlin ;)
Portugal
Portugal is among the leading countries in Europe in terms of the contribution of renewable energy to the national balance of energy,accounting for approx. 12% of the final energy consumption.
This contribution is divided in almost equal parts between hydropower and biomass energy. Other renewable energy sources like wind and geothermal energy make a small contribution.
http://www.energetska-strategija.hr/forum/
koji je zvanični forum ministarstva i iznese i ovaj podatak. :-)) Možda MINGORP uvaži tu misao.
Svakako da TE na plin nisu male snage i planira se u Hrvatskoj 1-2 od oko 400 MW jedinične snage, Ali je bolje diverzificirti više manjih od po 100 MWe u kogeneraciji s proizvodnjom tople vode za grijanje gradova onih koji to nemaju .
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.