Eko-Omblići, udruga koja je mališane pripremala za aktivno sudjelovanje u zaštiti prirode na dubrovačkom području, ove je godine prestala s radom tj. djelovanjem. Šteta što se to dogodilo u godini kad je Ombla (Rijeka dubrovačka), po kojoj su dobili ime, najugroženija, kad bi je zdušno trebalo braniti, makar i tim malim tjelesima čiji je duh osvješteniji od nekih velikih umova koji su svjesno, u pridobivanju mogućih investitora (kako bi na bilo koji način pokrenuli gospodarstvo) spremni žrtvovati prirodne ekoresurse koji su u rangu zaštite europskih pa i svjetskih vrijednosti (najbogatija podzemna fauna na svijetu, životinjske vrste stare milijunima godina). Tim vrijednostima Hrvatska želi nametnuti neke druge, uz cijenu (bez cijene) uništavanja nenadoknadivih prirodnih rijetkosti. Važnije od njih je u utrobi Golubova kamena, gdje ponornica Ombla izvire, sagraditi podzemnu hidroelektranu, prvu takvu u Europi (uvijek moramo biti prvi u nečemu!), a drugu u svijetu.

Rizici gradnje će povećati planiranu investiciju od 123,2 milijuna eura do neslućenih razina, a u sljedećih 25 godina projekt će moći vratiti samo 37,8 posto inicijalne investicije.

Kako je politički cilj zadan, Vlada je odobrila dizanje kredita kod EBRD-a i komercijalnih banaka Komunalkredit AG i Siemens Financial Services u svrhu gradnje te hidroelektrane u krškom, potresnom i stoga izrazito osjetljivom području i to nakon što je EBRD, na temelju izvješća angažiranih konzultanata izvijestio da je riječ o eksperimentalnoj i visokorizičnoj investiciji koja bi mogla višestruko razočarati. Pritom je EBRD mislio na rizike gradnje koji će povećati planiranu investiciju od 123,2 milijuna eura do neslućenih razina, kao i na moguće nedostatne učinke proizvodnje struje takvog pogona, što će se izravno reflektirati na ukupne troškove, ukazavši na (ne)isplativost toga projekta koji će u sljedećih 25 godina moći vratiti samo 37,8 posto inicijalne investicije. No nakon tih upozorenja, a prije konačne odluke EBRD-a hoće li ili ne ući u tu investiciju (rasprava zakazana za 8. studenoga), mjerodavno je Ministarstvo izdalo lokacijsku dozvolu s Rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš te načelnu dozvolu za postupak izdavanja građevinske, koncentrirajući se pritom na tvrdnje da neće biti potopljen "ekorezervat" Vilina špilja (iako za to ne postoje uvjerljivi dokazi), a ne na upozorenja EBRD-a.

Koje to garancije HEP nakon Kupske može unaprijed izdati da Vilina špilja neće biti potopljena, a s njome uništene i tamošnje endemske vrste? 

Zašto je HEP zapeo baš za Omblu, tu najkraću ponornicu na svijetu i to u tako krhkom, kraškom i potresnom terenu, gdje su uvjeti gradnje teški i bez potrebe čuvanja tog raritetnog ekosustava? Kao da je to jedina rijeka u Hrvatskoj? Ili je na ostalima sagrađeno toliko elektrana da se više ni jedna ne može podići, pa se mora pribjegavati ovako vratolomnim gradnjama? Što ga to vuče u ambis Omble da tako samouvjereno tvrdi da angažirani stručnjaci EBRD-a nisu imali dovoljno podataka za donošenje takve prethodne ocjene? Ta raspolagali su s onim što im je HEP dostavio. A na temelju istih podataka HEP tvrdi da je projekt "ekološki prihvatljiv" (što to znači "prihvatljiv"?) i "financijski isplativ" (tko će doživjeti tu potvrdu "isplativosti" i po kojoj cijeni projekta i struje?) I koje to garancije, nakon Kupske, može unaprijed izdati da Vilina špilja neće biti potopljena, a s njome uništene i tamošnje endemske vrste? Upravo stoga su 34 hrvatske i međunarodne organizacije za zaštitu okoliša uputile EBRD-u apel da ne odobri kredit za taj projekt, ističući kako je taj lokalitet u planu zaštite kao dio europske mreže zaštićenih područja "Natura 2000". U iščekivanju te odluke, valja ipak znati da će za EBRD presudnu ulogu imati financije, a ne zaštita prirode! Može li nakon već izrečenoga EBRD ipak podržati taj projekt? I s kojim obrazloženjem?