Preispitivanje sigurnosti nuklearnih elektrana podsjetilo me na davne studije o radionuklidima iz Krškog u akvatoriju rijeke Save koji se tamo ispuštaju i tijekom normalnog rada nuklearke. Sažetak tih studija objavljen je davne 1987. godine u Delegatskom listu pod nazivom Zaštita akvatorija rijeke Save i ovdje ga prenosim u cijelosti. Ukoliko nemate dosta vremena za cijeli tekst, na kraju citata izvučeni su glavni problemi istaknuti u tom sažetku.

«(Radionuklidi u akvatoriju rijeke Save)

Izgradnjom nuklearne elektrane Krško postavljeni su, u smislu očuvanja čovjekove okoline veliki zadaci pred istraživače. Svojim radom nuklearna elektrana utječe na kvalitet okoline otpuštanjem velike količine otpadne topline i radioaktivnosti u vodu i zrak. U toku normalnog rada nuklearna elektrana Krško otpušta u vodu rijeke Save i u atmosferu određene količine radionuklida, produkata korozije i ostalih kemikalija dodavanih u ciklusu hlađenja.

Sve veća potreba Zagreba za pitkom vodom i industrijskom vodom nameće potrebu gradnje novih crpilišta. Svako novo crpilište u blizini Save povećava brzinnu toka vode

Dosadašnja istraživanja su pokazala da kritični uvjeti kako za samu rijeku tako i za crpilište nastaju za vrijeme niskih vodostaja kada dolazi do porasta stupnja totalne zagađenosti. Posebno prisustvo organske tvari značajno utjeće na daljnju sudbinu teških metala i radionuklida i to kao organska tvar adsorbirana na površini sedimenta ili suspendiranih anorganskih čestica tako i partikularna i otopljena organska tvar. Stvaranjem kemijskih kompleksa s metalima organske molekule mogu biti uzrok naknadnog kretanja (mobilizacije) već sakupljenih zagađivala. Ovakav, fizikalno-kemijski put prijenosa zagađivala, posebno je važan pri napajanju vodonosnih slojeva riječnom vodom.

U prvoj fazi rada na ovoj temi analizirani su rezultati svih postojećih istraživanja o mogućem utjecaju NE Krško na kvalitetu podzemnih i površinskih voda zagrebačkog područja s posebnim naglaskom na radioaktivno zagađenje. Na temelju dosadašnjih rezultata istraživanja, podataka dostupnih iz svjetske znanstvene literature i znanstvenih diskusija predložen je konceptualni model prijenosa radioaktivnih zagađivala rijeci Savi. Sava mijenja svoje svojstvo planinske rijeke u nizinsku i to upravo nešto nizvodno od Krškog, gdje dolazi do sve intenzivnijeg taloženja suspendirane tvari. Zbog reakcije radionuklida sa suspendiranim materijalom i istovremene sedimentacije, dolazi do akumulacije radioaktivnosti u sedimentu, zagađenje raste i vučeno sedimentom sporo se pomiće nizvodno.

U istim uvjetima uz dovoljno kisika, dolazi i do eliminacije organske tvari iz vode razgradnjom i/ili adsorpcijom na suspendirani materijal u određenom dijelu vodotoka. Ovakva situacija održava se uz stabilne hidrokemijske uvjete.

Kod promjena fizičko-kemijskih uvjeta u rijeci Savi, npr. sniženja koncentracije otopljenog kisika, dakle u anoksičnim uvjetima, dolazi s jedne strane do naglog povećanja koncentracije organske tvari u Savi sposobne da veže metale u inertne komplekse oblika MeL (metal-ligand). Radi toga dolazi do mobiliziranja - ponovnog

Podzemlje, gdje su uvjeti uglavnom anoksični, predstavlja u tom slučaju nesmetani put za prodor zagađivala (radio-aktivnosti) te se zagađenje može širiti i prodirati praktički jednakom brzinom kao i sama voda. Matematičkim modelom predviđeno je da raspršenje zagađivala do koncentracije od 1% od ulazne, može doprinijeti do crpilišta Mala Mlaka za 80 tjedana, a do crpilišta Blato, koja je bliže, i za 7 tjedana (uz pretpostavku da nema nikakve interakcije sa sedimentom).

U slučaju otvaranja novog crpilišta Črnkovec vrijeme infiltracije bi bilo mnogo kraće jer je ta lokacija mnogo bliže Savi a uz uvjete intenzivnog crpljenja može se predvidjeti i mnogo brži transport i vode i zagađivala iz rijeke Save a za što su potrebne opširne studije lokacije. Kod toga treba detaljno ispitati interakciju između vode rijeke Save i podzemnih voda uz njeno korito. Ta interakcija uključuje direktnu infiltraciju vode iz rijeke Save u podzemlje, vertikalno tečenje ispod korita i prijelaz vertikalnog tečenja u horizontalni tok podzemnih voda. Na direktnu infiltraciju vode iz rijeke Save u podzemlje utječe i režim kretanja suspendiranih čestica i sedimenata. Ovisno o režimu tečenja dolazi povremeno do taloženja suspendiranih čestica ili do njihove remobilizacije. Sitnije sedimentirane čestice zatvaraju u značajnijoj mjeri pore na dnu korita i tako bitno smanjuju propusnost korita (kolmacija). Kolmirani sloj korita zbog svoje slabe propusnosti kontrolira prodiranje vode kroz korito kao i transport zagađivala iz rijeke Save u podzemne vode.

Sva dosadašnja istraživanja o mogućem utjecaju NE Krško na kvalitetu površinske i podzemnih voda zagrebačkog područja s posebnim naglaskom na radioaktivno zagađenje ukazale su na ključni problem odlaganja radioaktivnog materijala ispuštenog iz NE Krško na suspendiranu tvar i sediment rijeke Save i njihovog ponovnog pokretanja (remobilizacije). Predviđenom izgradnjom sistema hidroelektrana na rijeci Savi (na pr. HE Podsused i HE Drenje) doći će do usporavanja njezinog vodotoka i stvorit će se povoljniji uvjeti za intenzivniju sedimentaciju suspendiranog materijala, a samim tim i do povećane količine radionuklida adsorbiranih na suspendiranu tvar u zoni sedimentacije.

Koncentriranje radionuklida u sedimentu na području retencija hidroelektrana predstavljat će potencijalnu opasnost za zagađenje vode rijeke Save a time i za zagađenje podzemnih voda u zaobalju rijeke Save. Naime, usljed povišenog nivoa vode u rijeci Savi uzvodno od brana hidroelektrana imat ćemo kontinuirano prihranjivanje podzemnih voda s vodom rijeke Save. U slučaju trenutačne remobilizacije adsorbiranih radionuklida, uslijed promjene fizičko-kemijskih parametara vode rijeke Save (promjena pH i oksido-redukcijskih uvjeta, povećanje sadržaja nekih soli i kompleksirajućih supstanci i drugo), u vodi rijeke Save imat ćemo povećanu koncentraciju radionuklida, koji će zajedno s vodom prodirati i u podzemlje. Na taj način doći će do brzog zagađenja podzemlja radionuklidima. Zbog toga ovom fenomenu treba posvetiti posebnu pažnju pogotovo što se u neposrednoj blizini područja planira izgradnja ili proširenje postojećih crpilišta i što se u neposrednoj

Na potezu od Jesenica do Podsuseda dolazi do intenzivnog smanjenja koncentracije suspendirane tvari u vodi što ukazuje da je na ovom području jako izražen proces sedimentacije. Mjerenjem je ustanovljeno da se koncentracija suspendiranih čestica u uvjetima niskog vodostaja smanjuje od Krškog prema Zagrebu, što je posljedica sedimentacije. Kod visokih voda, očito zbog turbulencije, dolazi do podizanja sedimentiranih čestica i održavanja u suspenziji što ima za posljedicu povećanu koncentraciju suspendiranih čestica od Jesenica prema Zagrebu u uvjetima visokog vodostaja. prema tome, nagla promjena vodostaja (nadolazak visokih voda) može biti značajan faktor u mobilizaciji već deponirane radioaktivnosti, kao i pomicanje zona lokalnih maksimalnih zagađenja.

Rezultati dvogodišnjeg rada na ovom programu prikazani su u okviru slijedećih poglavlja izvještaja I. i II. faze istraživanja:

1. Analiza postojećih saznanja o kretanju sedimenta u rijekama i otvorenim kanalima i njegova važnost za procjenu transporta zagađenja u rijeci Savi,
2. Fizičko-kemijska svojstva suspendirane tvari,
3. Razrada nove metode za određivanje fizičko-kemijskih stanja nekih radionuklida u prirodnim i zagađenim vodama,
4. Karakterizacija organske tvari u vodotoku rijeke Save nizvodno od NE Krško,
5. Kretanje radionuklida u akvatoriju rijeke Save,
6. Interakcija radionuklida sa sedimentom i suspendiranom tvari rijeke Save i sedimentima zaobalja.

U vrijeme rada na II. fazi ove Studije, došlo je do havarije NE "Lenin" u Černobilu. Zbog emisije radionuklida iz NE "Lenin" putem atmosfere na cijelom području sjeveernog dijela SR Hrvatske narušeni su osnovni radioaktivni uvjeti ("nulto stanje") budući da su kroz jedan vremenski period premašene "dozvoljene" količine radioaktivnosti. Pomakom "nultog stanja" prema većim opterećenjima čovjekove okoline radionuklidima, treba pažljivo razmotriti "kapacitet" okoline za radionuklide ispuštene iz NE Krško.

Metodologija provedenih znanstvenih istraživanja temeljila se na fundamentalnim i primijenjenim istraživanjima iz područja prirodnih znanosti koja su zahtijevala kako laboratorijski tako i terenski rad. Metodologija rada, metode i tehnike primijenjene u radu, kao i diskusija rezultata i dosadašnjih saznanja na nivou su znanstvenih dostignuća kod nas i u svijetu. kako su na raspolaganju bila ograničena financijska sredstva izvršen je samo dio programa predloženog 1984. godine na natječaj Republičke zajednice za znanstveni rad SR Hrvatske. Nastavkom istraživanja i izvršenjem kompletnog programa proširenog na ispitivanje kritičnih puteva radionuklida u zaobalje mogao bi se dobiti potpuniji uvid u sudbinu radionuklida ispuštenih od NE Krško u akvatorij rijeke Save i izvršiti procjena opasnosti od zagađenja voda bitnih za vodoopskrbu grada Zagreba radionuklidima.»

Kada bismo dodatno skratili i taj sažetak, moglo bi se to reći ovako. Sava se pretvara u nizinsku rijeku nešto nizvodno od Krškog, a prije Zagreba. Karakteristično za rijeku Savu su velike varijacije u vodostaju. Velike varijacije u vodostaju u kombinaciji s pojavom manjka kisika u vodi mogu dovesti do stvaranja uvjeta za olakšani prodor radionuklida iz nuklearke Krško u podzemne vode iz kojih se grad Zagreb opskrbljuje pitkom vodom. Uvjeti za povećani prodor radionuklida u podzemne vode Zagreba postaju lakše ostvarivi ukoliko se naprave brane za hidrocentrale ispred Zagreba. Druga faza studije nije završena zbog utjecaja Černobilske katastrofe na mjerene rezultate i zbog nedostatka sredstava.

Da ne bi sve izgledalo crno, probat ću šaljivo završiti tekst na ovu ozbiljnu temu.

Zbog prethodno navedenog moglo bi se zaključiti da rijeka Sava nije posebno pogodna za gradnju nuklearne elektrane. Naravno, to bi zaključio laik koji pri ruci nema pravog stručnjaka koji će mu sve objasniti. Zato su političari s obje strane granice, uz stručne savjete za to kompetentnih osoba napravili ovakav plan. U Sloveniji, napraviti još jedan blok nuklearke Krško i svakako produžiti radni vijek postojećeg starog bloka za barem 20 godina (do 2043.) da se poveća količina radionuklida i dodatno zagrije Sava kako bi se smanjila sposobnost topivosti kisika u vodi te dodati i hidrocentralu Brežice malo ispod Krškog. Pa zar nisu u studiji jasno rekli da radionuklidi dolaze iz nuklearke, uvjeti za njihov prodor u podzemne vode su olakšani u uvjetima smanjene količine kisika, a efekti se pojačavaju gradnjom brana.

Hrvatska vlada odmah je pokazala da i ona ima stručnjake za takvu utrku u našoj zemlji znanja, pa je u prioritete stavila gradnju hidrocentrala na rijeci Savi uzvodno od Zagreba, a u bliskoj budućnosti mjerkaju stavit i vlastitu nuklearku malo nizvodno od Zagreba. Problem koji bi se vrlo vjerojatno dodatno povećavao nizvodno od Zagreba ionako bi utjecao na Sisak, a poznato je da su stručnjaci već na slučaju rafinerije, kod njegovih stanovnika, utvrdili povečanu otpornost na razne vrste zagađenja. S obzirom da je znanost danas bitno napredovala i studije utjecaja na okoliš sada sve više rade privatne firme, kojima je na prvome mjestu istina i sigurnost građana, a profit sasvim sporedna stvar, realno je za očekivati da su se uvjeti u akvatoriju rijeke Save oko Zagreba do danas bitno promijenili i da takve situacije koje se navode u starim studijama više ne predstavljaju nikakvu prijetnju. Čak ni uz globalno zagrijavanje i klimatske promjene koje dodatno povećavaju varijacije vodostaja rijeke Save i mogu smanjiti količine kisika u vodi. Zato mirno spavajte jer stručnjaci i tijekom žestokih međusobnih tržišnih borbi misle na vas, vašu dobrobit, a i umjesto vas. Uostalom, ukoliko slučajno koncentracija radionuklida poraste iznad dozvoljene, stvar se trivijalno može riješiti povišenjem dozvoljenih granica navedenih u propisima. Pa i japanska tvrtka TEPCO je velikodušno dozvolila povišenje primljene doze radijacije radnicima koji rade na sanaciji teško oštećene nuklearke u Fukushimi i to bez dodatne naplate te usluge.