Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Nedavno postavljena još jedna terasa na Cvjetnom trgu čini se da je posljednji korak prema totalnom poništavanju toga popularnog zagrebačkog trga. Terasa koja je postavljena uz ogradu Pravoslavne crkve duž koje postoji klupa u potpunosti je blokirala njenu upotrebu, efektivno i znatno smanjila površinu trga dostupnu javnosti, otežala pješačke komunikacijske koridore, a trg je dodatno komercijaliziran.
Takva odluka gradskih vlasti posve je u suprotnosti s javnim interesom, a još se jednom pogoduje privatnom na štetu grada.
Cvjetni trg sada je sveden na neugodni i zbijeni prostor oko spomenika Petru Preradoviću, što je ujedno i pokazatelj katastrofalnih prostornih politika koje progresiraju u svojoj nazadnosti.
Upravo je tragična sudbina toga trga označila početak svojevrsne zagrebačke krize trgova, a započela je agresijom 1995. godine kada je pod izlikom obnove Cvjetni u
potpunosti promijenio lice. Trend se nastavio potpunim uništenjem Iblerova trga koji danas postoji još samo u imenu, a njegov prostor sveden je na klanac. Posred toga trga izniknula je stambena zgrada s trgovačkim centrom čija je arhitektura zorna manifestacija tranzicije. U daljnjem i kontinuiranom zatiranju grada pali su i Langov trg koji je također opstao samo još u imenu, i Kvaternikov trg, koji je pretvoren u bezličnu plohu na što je, za primjer, utrošeno oko 250 milijuna kuna javnoga novca. Danas s razlogom gotovo svaki ozbiljniji zahvat u prostor orkestriran od aktualne gradske uprave izaziva bojazan, a odražava primitivno shvaćanje grada onih kojima je povjeren na upravljanje.Tako je, uz sam Cvjetni trg, i aktualna okupacija Varšavske ulice nakon izgradnje otužnoga kompleksa Tomislava Horvatinčića pokazatelj kontinuirane degradacije javnog prostora i izraz njegove vulgarne destrukcije. U Varšavskoj, kojoj je dio javne ulice odrezan ulazom u privatnu garažu, više nije moguće sjesti ni na jednu klupu jer su sve blokirane terasama, a tamošnji je spomenik izgubio svaki smisao jer je u potpunosti zaklonjen i nedostupan.
Valja podsjetiti da su terase na tome dijelu ulice postojale i prije, no da je njihovo
umještanje u prostor bilo ograničeno na način da ulica diše i služi kao pješačka zona, a ne kao velika privatizirana terasa.Tako se ionako mala pješačka zona dodatno smanjuje, a grad se dodatno komercijalizira. Po pitanju posvemašnje kafićizacije i šatorizacije je, dakako, moguće postići i kompromis koji bi išao za time da se postigne ravnoteža u zauzimanju dijelova pješačke zone. No takav kompromis zahtijeva da jedna strana brani javni interes.
Danas je stanje do te mjere nekontrolirano, odnosno definirano isključivo logikom kapitala, da donjogradska pješačka zona sada ne obuhvaća nijednu ulicu koja bi u cjelosti funkcionirala kao šetalište jer su sve ispunjene terasama kafića, a pješački koridori svedeni na uske prolaze pored terasa.
Ni u takvim uvjetima ne pomišlja se na širenje pješačke zone koja se nije širila desetljećima, te u postojećem obuhvatu opslužuje potrebe grada kakve su bile kada je imao najmanje stotinu tisuća stanovnika manje nego danas.
Zamisliti Zagreb bez pješačkog Trga bana Jelačića, Bogovićeve ili Tkalčićeve ulice, a što je bio slučaj do prije nešto više od dvadeset godina, jasno pokazuje kako se shvaćanje javnoga prostora, novih potreba i mogućnosti te grada općenito,
promijenilo i da od takvih poboljšanja ne treba zazirati.Konačno, svako proširenje pješačke zone donosi višestruku i i nepobitnu korist.
Ne samo kako bi se smanjio pritisak na tih svega nekoliko kratkih pješačkih ulica, Zagreb nužno treba proširenje pješačke zone, što će neminovno uslijediti s nekom progresivnijom gradskom upravom. U najmanju ruku pješačke zone u cijelosti trebaju postati Teslina i Masarykova ulica koje u popodnevnim satima, sa zabranom prometa, kao takve djelomično već i funkcioniraju. U obje te ulice zabranjeno je parkiranje, te ni moment uskraćivanja parkirnih mjesta nije argument za nepostupanje.
Dugoročnije, pješačka zona trebale bi postati još neke donjogradske ulice, idealno sve one sjeverno od Hebrangove, čime bi pješačka zona obuhvatila središnji dio Donjega grada između dva kraka Zelene potkove. Tome svakako treba pribrojiti i zabranu prometa na kaptolskom trgu i većini gornjogradskih ulica i trgova, od kojih su potonji, poput npr. Jezuitskoga i Markovićeva, još uvijek doslovno svedeni na parkirališta. A stvaranjem pješačke zone koja bi obuhvaćala najveći dio Martićeve ulice i vodila do potencijalnog budućeg trga pred Badelom kod Kvatrića, Zagreb bi dobio pješačku zonu čije je mjerilo primjereno suvremenim potrebama grada od 800
000 stanovnika.No, takva se odluka u postojećoj konstelaciji čini kao znanstvena fantastika.
Do tada ostaje činjenica da je Zagreb, u usporedbi s nizom europskih glavnih gradova slične veličine, grad s radikalno malom površinom pješačkih zona koje je nužno povećati kako bi se podigla kvaliteta života u gradu.
Koliko je ikakva proširenja realno očekivati od aktualne gradske uprave najbolje govori stanje u postojećoj pješačkoj zoni, što samo potvrđuje svojevrsnu kolektivnu dijagnozu društva u tranziciji i pozicija Zagreba kao taoca loših politika.
Vlada u korita Save, Drave i Dunava ponovno vraća šljunčare i pjeskare, koji su iz njih "prognani" Zakonom o vodama iz 2009. godine
"Club of Rome" predstavio je svoj izvještaj u kojem prezentira dramatično lošu sliku planeta za četrdeset godina
U Hrvatskoj se godišnje podijeli 91 milijun plastičnih vrećica pa "Zelena Istra" i "Zeleni Osijek" pozdravljaju najavu naplaćivanja
WWF je objavio novi "Izvještaj o stanju planeta" koji pokazuje da je i Hrvatska među zemljama koje pretjerano iscrpljuju Zemljine resurse
Paul Watson, osnivač legendarnog "Sea Sheperda", uhićen je u Frankfurtu i prijeti mu izručenje Kostarici zbog akcije protiv ilegalnog lova na morske pse iz 2002. godine
Dnevna osmosatna srednja vrijednost ozona u Slavonskom Brodu prešla je dozvoljenu granicu već jedanaest puta ove godine
"Hrvatske vode" kanalizirale su dio rijeke Vuke kod Tordinaca unutar zaštićenog krajobraza i uništile dio vrijednosti zbog kojih je to područje zaštićeno
dodaj komentar 12 komentara
drugo, već godinama traje devastacija zelenila u gradu, parkovi se pretvaraju u crkve ili garaže, a zrinjevac siječe i sakati drveće kako mu se sviđa po gradu...
za dobro poslovanje te firme jedino je bitno da pred bandićevim stanom mora svaki dan bit pokošena trava, a ekipe danonoćno tamo dežuraju da nebi neko bacio opušak, dok dve ulice dalje nije košeno decenijama....
treće, ako se zabrani auto-promet, treba svugdje provesti biciklističke staze..
mozemo samo zamisliti mreze pjesackih ulica ispunjene klupama, zelenilom, ulicnim sviracima, umjetnickim sadrzajem, itd.
kljuc kvalitetnog odnosa prema gradu je interdisciplinarnost u pristupu, definiranju i koristenju slobodnih prostora, a s ciljem poboljsanja grada i - zivota.
Uvijek ista prica - Azra - Suncana strana ulice 1981
kosa mi se na glavi dize
i strasno me ljuti
kada vidim da idioti
postaju cijenjeni ljudi
u novinama neki frajer glasno trubi
zaboga recite narodu
da se javnost buni
kazite mi tko je podoban
kazite mi tko je opasan
hej
uvjek ista prica
slobodnih mjesta ima
samo gdje sljakeri rade
svi bi u birokraciju
tamo su bolje place
produktivnost ima
svoje ekonomsko opravdanje
zasto da proljevam znoj
kada dobijem manje
pijem kavu danas
barem dvadeset puta
a efektivno radno vrijeme
mi nije ni pet minuta
ne nerviram se mnogo ucim dikciju
sa odgovornima cu sprovesti jednu
dnevnu akciju
to je bandicev doprinos multikulturalnosti. u cemu je problem?
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.