Pojava dugo očekivane energetske strategije Hrvatske ukazala je da su kod njene izrade prevladali financijski interesi uskih krugova ljudi, koji u budućim projektima vezanim uz energetiku, vide svoju mogućnost za brzu zaradu. Vidljivo je da glavni cilj strategije nije dobrobit Hrvatske i njenih građana. Zato je došlo vrijeme da se raskrinkaju lažni argumenti s kojima se stvara idilična slika o stvarima koje su najblaže rečeno problematične.
Najviše zamagljivanja stvarnog stanja je oko nuklearnih elektrana, jer one predstavljaju najlošiji izbor za pokušaj rješavanja energetskih potreba Hrvatske i svijeta. Godinama se ulažu veliki propagandni i marketinški napori u svrhu potpunog iskrivljavanja stvarnog stanja i činjenica.
Cjenovna nestabilnost U ovom tekstu bit će analizirane tvrdnje zagovornika nuklearnih elektrana, da će cijena električne energije iz tih elektrana biti stabilna, predvidiva i konkurentna, te da Hrvatska gradnjom nuklearke osigurava energetsku neovisnost.
Osnova za stabilnu, predvidivu i konkurentnu cijenu električne energije, je stabilna, predvidiva i konkurentna cijena energenta koji u pojedinom tipu elektrane transformiramo u električnu energiju. Energent za izradu goriva koje koriste nuklearke je uran, koji se najvećim dijelom rudarskim tehnikama prikuplja u obliku uranovog oksida i naknadno prerađuje u oblik pogodan za gorivo.
Nedostatak energenata na koji se oslanja naša civilizacija i trenutni svjetski poredak, uzrokovao je svjetsku energetsku krizu i cjenovnu nestabilnost na tržištu energentima. Cijene svih energenata su počele jako varirati uz tendenciju rasta. Energent čija se cijena, s pojavom energetske krize (početak 2004.), unazad 5 godina, najviše mijenjala je upravo uranov oksid. Te promjene su bile u rasponu od 12 do 137 dolara po funti (0,45 kg). Maksimalna cijena je bila nevjerojatnih 1040 posto veća od minimalne u tom razdoblju. Cijena nafte je u tom razdoblju varirala od 38 do 147 dolara po barelu, dakle maksimalna cijena je bila 287 posto veća od minimalne. Cijene ostalih energenata varirale su još manje, a o varijacijama cijena obnovljivih energenata, poput sunca, vjetra ili geotermalne energije, besmisleno je govoriti, sve dok političari ne smisle neki porez na njihovu besplatnost, jer predstavljaju nelojalnu konkurenciju uranu i fosilnim gorivima.

Izvor: UxC, The Ux Consulting Company Podložnost urana takvim varijacijama cijena kao i razloge zašto se u budućnosti može očekivati da te varijacije i porasti cijena budu još veći, možemo tražiti u cijelom nizu uzroka.
Rastavljanje bombi U svijetu su još u pogonu 443 nuklearna reaktora, koji godišnje za svoj pogon trebaju oko 70.000 tona urana. Trenutno se u svijetu rudarskim i raznim drugim tehnikama dobiva blizu 45.000 tona, a razlika do godišnje potrošnje namiruje se najvećim dijelom iz vojnih rezervi, uglavnom rastavljanjem starih ruskih atomskih bombi. Taj proces rastavljanja ruskog atomskog naoružanja trebao bi završiti do 2013. godine, ukoliko se Rusi, zbog sve zategnutijih odnosa s Amerikancima, ne povuku ranije iz tog sporazuma, pa bi taj obilni dotok urana za reaktore mogao presušiti i puno ranije. Od ukupne potrošnje urana u svijetu, manje od 65 posto namiruju tehnike eksploatacije koje su i kod te razine na gornjoj granici svojih kapaciteta proizvodnje. Svaki poremećaj u proizvodnji bilo kojeg rudnika, znatno podiže cijene urana, a što bi bilo da se poremeti onih preostalih 35 posto, bolje da sada na razmatramo.
Jedan od argumenata u korist stabilnosti cijene električne energije iz nuklearke, koju nuklearni lobi pokušava plasirati, je mogućnost pribavljanja i skladištenja goriva za nekoliko godina, pa i desetljeće unaprijed, jer velika specifična energija urana omogućava da se te količine uskladište u samoj nuklearki. Na osnovi prethodnih podataka o proizvodnji i potrošnji urana, samo razmislite što bi se dogodilo sa njegovom cijenom, kada bi samo dio svjetskih elektrana pokušao učiniti tako nešto. Potražnja bi zastrašujuće porasla, a kapaciteti za dobivanje jedva namiruju i ovih 65 posto godišnjih potreba, pa nije nužno da budete visoko obrazovani ekonomski stručnjak da predvidite trend promjene cijene za takav scenarij. Sigurnosni problemi takvog nagomilavanja goriva su priča za sebe i također bi utjecali na porast cijene električne energije iz nuklearke.
Rezerve urana Poseban problem su rezerve urana, koje su ekonomski i prvenstveno energetski isplative za eksploataciju. Prema zadnjem izvješću IPCC-a iz 2007. godine, te rezerve su procijenjene na 4,7 Mt urana, što predstavlja još 66 godina opskrbe uz sadašnju razinu potrošnje (vojne rezerve mogu taj rok produžiti za par godina). Kada bismo teoretski zamislili situaciju da se svjetski nuklearni kapaciteti udvostruče, što bi predstavljalo povećanje udjela u ukupnoj svjetskoj potrošnji energije sa sadašnjih 7 posto na svega 14 posto (udjel u proizvodnji električne energije je trenutno 16 posto), rezerve bi tada trajale manje od 30 godina, jer u energetsku bilancu bi morali uključiti i energiju utrošenu na gradnju elektrana, potrebne infrastrukture, eksploataciju urana, itd. Dodatni mamci za rezerve nuklearnog goriva su, recikliranje iskorištenog goriva i brzi oplodni reaktori, sa svojim također upitnim omjerom uložene i dobivene energije, te širokim spektrom štetnih utjecaja tih tehnologija.
Ukupne količine urana na zemlji, su daleko veće od procijenjenih 4,7Mt, ali njegova eksploatacija iz tih drugih izvora je skupa i, što je još važnije, energetski neisplativa, zbog vrlo lošeg omjera uložene i dobivene energije. Takve rezerve, koje realno nije moguće iskoristiti, predstavljaju mamac koji pobornici nuklearki vješto koriste u svojoj propagandi, a trenutno se jedva namiruje dio potreba postojećih nuklearki iz daleko dostupnijih i energetski isplativijih izvora. Već sada je cijena urana, a time i cijena energije iz nuklearki jako ovisna upravo o cijenama energije, što predstavlja jedan začarani krug i dodatni razlog zašto upravo cijena urana, tijekom energetske krize, najviše varira.
Ovdje treba spomenuti da su ležišta urana s najvišim koncentracijama (iznad 1 posto), već sada u svijetu iscrpljena, te se prešlo na eksploataciju ležišta s nižim koncentracijama (već i ispod 0,1 posto), a time se iz godine u godinu, pogoršava omjer uložene i dobivene energije.
Cijeni uranovog oksida, još treba dodati cijenu njegove konverzije u uranov heksafluorid, koji se koristi u procesu izrade goriva i obogaćivanje urana u tome obliku, a cijene tih postupaka obrade također jako variraju i energetski su zahtjevni (posebno obogaćivanje).
Svi navedeni problemi bi se multiplicirali s povećanjem broja reaktora i povećanom potražnjom za uranom, koja bi se vremenski preklopila s prestankom dotoka urana iz vojnih rezervi.
Stručno prešućivanje Probleme promjene cijena energenata nuklearni lobi jako dobro razumije, ali ga propagandno prikazuje kao svoju prednost, izjavama da porast cijene urana od 100 posto uzrokuje porast cijene električne energije iz nuklearke za
samo 20 posto, što je prema njima najpovoljniji omjer, ako se usporedi s ostalim energentima. Pri tome stručno prešućuju neusporedivo veće varijacije cijene urana i njihove uzroke, koji debelo poništavaju prednosti navedenog omjera, čak ako ga prihvatimo kao istinu, iako ima elemenata za sumnju u njegovu točnost. Naravno, u ovim usporedbama obnovljive energente, poput sunca, vjetra ili geotermalne energije, nikada ne spominju iz očiglednih razloga.
Što se tiče tlapnje da Hrvatska s nuklearkom osigurava energetsku neovisnost, nije potrebno trošiti previše riječi i vremena, već je dovoljno iznijeti samo par činjenica. Jedini energent kojeg Hrvatska nema za isplativu eksploataciju je uran, a najveći dio rezervi urana nalazi se u svega nekoliko zemalja u svijetu (Australija, Kazahstan, Kanada, SAD, Južna Afrika, Niger, Namibija, Brazil). Rusija po rezervama dolazi tek iza ovih najvećih, pa i to može biti razlog mogućem prestanku dobave urana iz njihovih vojnih rezervi. Osim toga, treba naglasiti da na tehnologiju obogaćivanja urana i proizvodnje goriva monopol drži također svega par zemalja u svijetu, a tog monopola se nemaju namjeru odreći. dolara dolara
XXXXX Iz prethodno navedenih podataka i analize, očigledno je da je u vrijeme energetske krize cijena urana je najviše varirala u odnosu na sve druge energente, a svjetske rezerve koje su ekonomski i energetski isplative za eksploataciju jako su ograničene. Uran i nuklearke stoga, nikako ne mogu biti rješenje za svjetsku energetsku krizu, već je mogu samo još više potaknuti i učiniti doista tragičnom. Osim toga, nuklearke nikako ne mogu nositi epitet cjenovno stabilnog, predvidivog i konkurentnog izvora energije kakvim ga se želi predstaviti, već se to jedino može pripisati nekim obnovljivim izvorima energije.
Prihvaćanje nuklearne elektrane za rješenje energetskih potreba Hrvatske, zbog time povećane energetske ovisnosti, s geopolitičkog bi stajališta predstavljalo dugoročni gubitak kontrole nad vlastitom ekonomijom i gubitak još jednog dijela od ono malo preostalog suvereniteta.
U ovom tekstu opisani su samo neki problemi vezani uz pridobivanje urana, što je samo prva karika u ciklusu goriva za nuklearke. Obogaćivanje urana, izrada i recikliranje goriva, same nuklearke, mamac brzih oplodnih reaktora, odlaganje otpada i još puno toga, karike su u lancu, koje svaka za sebe predstavljaju tužne priče koje bi zahtijevale puno stranica teksta, da se objasni i argumentira nešto jako jednostavno, a to je, da nuklearne elektrane ne predstavljaju izlazak iz energetske krize, već je čine težom.
Robert Faber, autor ovoga priloga, je mr.sc. elektrotehnike. (op. ur.)
dodaj komentar 50 komentara
Inače, pobornik sam obnovljivih izvora energije. Hrvatska u ovom trenutku ima nezaposlenost od cca 13,5% a obnovljivih izvori energije su radno intenzivniji (najviše solarna energija)od dobivanja energije iz fosilnih goriva. Dakle, korištenjem OIE moguće je dobiti "dvostruku dividendu" tj. očuvanje okoliša + kreiranje novih radnih mjesta. Naravno pitanje je isplativosti takvih oblika energije i njihova pouzdanost - ako netko ima konkretne podatke zamolio bih da ih iznese.
U Vermontu, neko je pitao, nemamo niti jednu TE na ugljen ili na naftu, no skoro polovicu energije dobivamo iz jedne preko 20 godina stare NE (Yankee na rijeci Connecticut). Ostatak je mahom hidroenergija, zemni plin, i, manje, vjetar. Fotocelije ljudi koriste privatno na svojim kucima, no Vermont je vise kao Slovenija, nego kao Dalmacija i sunce bas nije prvi izvor koji padne na pamet. Vjetra ima ko u prici, ali se ljudi bune da vjetrenjace kvare izgled pejzaza, tako da ih ima znatno manje nego sto bi nam trebalo i sto bi se moglo izgraditi da zatvorimo nuklearku. Ovo sa energijom iz kravljeg djubreta je staro tek 18 mjeseci, za sada ukljucuje tek 4 farme, i nije znacajan izvor energije (iako je fantastican p.r. i Vermontska elektroprivreda pokusava prodati ideju ostalim drzavama).
kada govorimo o ekonomiji elektrana, takva analiza je jedan od faktora i konačni rezultati su argument za ili protiv.
završio sam fer, a ne znam programirati u C++! da li sam normalan?!
Kada već razgovarate o tom aspektu, jeste li razmišljali kolika bi bila cijena NEisporučivanje električne energije?! U studijama ExternE (koje su se bavile troškovima uzrokovane radom elektrana i zaštitom okoliša) naveden je podatak koji kaže da je troška neisporučene energije daleko veći (nekoliko desetaka puta) od svih ukupnih eksternih troškova.
Koliki je postotak kravlje struje; koliki vjetrovne; a koliki sa hidroelektrena u Vermontu?
The right place is
http://www.energetska-strategija.hr/forum/
Ne samo što je FER "tvrđava energetskog ultra-konzervativizma" nego su idejni začetnici, dugogodišnji promotori i lobisti nuklearne energetike. Negdje pročitah ovdje na postu slične problematike kako ih braneći netko hvali kako njihovi profesori nuklearni energetičari rade projekte i rade na naprednim reaktorima. Pa zašto onda ne naprave neki "manji" da ne moramo kupovati, zaduživati naše pra-i čukun unuke i plaćati 3-5 milijardi eura :-))
Dakako, svakome tko zna misliti jasno je da je Sunce primarni izvor energije na Zemlji i uvijek će to biti - sve drugo je dopunsko.
Nije to lose. I da imam farmu sa 500 krava i ja bi se ukljucila u program ;) Ali koliko mi imamo velikih farmi? Ili koliko bi trebali imat farmi/krava da proizvedemo struje koliko je proizvodi jedna elektrana? I bi li toliki broj krava zaista koristio okolisu? Koliko bi to bilo metana! Ove tvoje krave daju u prosjeku 2 miljuna kwh godisnje... a to je poprilicno malo. Stvar je u svakom slucaju dobra za farmere koji ionako imaju zivotinje; ali ko globalno rjesenje ne stima.
Btw, gle cime se jos sluze ovi sto proizvode kravlje generatore.
"Much of CVPS's remaining supply is nuclear power, with only a few percentage points typically coming from fossil fuel plants in a given year. " - to je tekst sa cow sajta :) A taj ostatak koji se dobiva iz nuklearki je oko 45 % (ako ne lazu ;)
http://www.cvps.com/cowpower/
a kako tocno mislis dobit struju iz jezera? I na kojim jos rijekama mislis graditi hidroelektranu velike snage?
@ strah od promjene
"Kad ne sija sunce, pada kisa, a kad je suho, puse vjetar, dize valove - sve su to izvori energije. Stoka sere svaki dan. I to je izvor energije."
onda ti smisli isplativ nacin koristenja svega toga. Po mogucnosti bez drzavnih subvencija ;)
objavljen je zapisnik diskusije na FERu
pa mozete procitati sto je g.Faber pitao i sto mu je odgovoreno.
samo bih htio istaknuti osvrt na cinjenicu kakva se djeca radjaju u ukrajini i moldaviji: vidio sam ukrajinke i ne bih bas rekao da im nesto previse fali. pogledajte malo siteove po netu XD
za strucnu raspravu ukljucite se ne stranice ministarstva.
Samo prije referenduma par dana isključi struju, pa da vidiš rezultata...
"Drugim riječima, ekološki je nuklearna elektrana jednaka ili gora po emisiji stakleničkih plinova od klasičnih elektrana na fosilna goriva. Jedina faza kad se ti plinovi NE emitiraju je sama fisija."
Samo što ta "jedina faza kada NE ne proizvodi plinove" prilično bitna. Vjetroelektrana isto jedino ne proizvodi CO2 dok se vrti i daje struju, ali dok ju proizvedeš...rude, talionice, izrada, sklapanje, transport, instalacija...čudo jedno. I onda kad tako pogledaš obnovljive po jedinici proizvedene struje i usporediš s nuklearnom, onda umukneš o tome kako NE proizvodi puno CO2.
Drugo: Za dekomisiju nuklearne nema rješenja. Dijelovi elektrane ostaju radioaktivni 70,000 do 15,000 godina. Može li netko zamisliti kako će izgledati današnjih 450 elektrana za 200 godina? Ili 500? Gdje će curiti radioaktivnost iz spomenika koji će u budućnosti svjedočiti o 'ekološki prihavtljivom' načinu dobijanja energije u XX i XXI stoljeću?
O tome nema ni govora ni dogovora. Kad je bal nek je bal; no glave će nakon pijanke ipak nekog boljeti.
I mi mnogi energetičari smo iznenađeni s ovim "beskurpoloznim " promoviranjem Nuklearne opcije. Očekivao sam 2 TE na plin i 1 TE ne ugljen a oni su ponudili 3 opcije
PLAVI SCENARIJ (2 TE na prirodni plin, 2 TE na ugljen) "samo da bi ljudi pobjegli od ugljena"
- 2013. godine ulazi u pogon termoelektrana na prirodni plin snage reda veličine 400 MW
- 2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage reda veličine 600 MW
- 2019. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage reda veličine 600 MW
- 2020. godine ulazi u pogon termoelektrane na prirodni plin snage reda veličine 400 MW
ZELENI SCENARIJ (2 TE na prirodni plin, 1 NE)
- 2013. godine ulazi u pogon termoelektrana na prirodni plin snage reda veličine 400 MW
- 2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na prirodni plin snage reda veličine 400 MW
- 2020. godine ulazi u pogon NE snage reda veličine 1000 MW
BIJELI SCENARIJ (1 TE na prirodni plin, 1 TE na ugljen, 1 NE)
- 2013. godine ulazi u pogon termoelektrana na prirodni plin snage reda veličine 400 MW
- 2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage reda veličine 600 MW
- 2020. godine ulazi u pogon nuklearna elektrana snage reda veličine 1000 MW.
Kažu da je to rekla "struka2 a to je samo rekao dio ljudi s FER-a Zagreb koji jedini ima nuklearnu energetiku (fakulteti Split , Rijeka i Osijek nemaju ) Misim da vam je sve jasno) Gdje je Institut H. Požar, Institut za Elektrprivdedu gdje su oslali fakulteti. ZELENI I OSTALI ENERGETČARI NA REDU STE imate 1 mjesec za raspravu od danas :-))
Alternativa nam je zivot i zdravlje prije svega!A napredak uz rizik katastrofe.moze ustupiti i malom zaostatku u "razvoju",za dobro nase djece.
Da li si ikada vidio kakva djeca se radjaju u Ukraini i Moldaviji?trebao bi to pogledati pa ce te proci volja za matematikom i frazama o "razvoju koji nema alternative"?
Btw.postoji puno zdraviji,i manje rizican, nuklearni proces za dobivanje energije,a to je nuklearna fuzija.
Mozda na tom planu moze nesto neko pokrenuti?
Prvo iskoristiti sve mogućnosti vjetra, bioplina, biomase, geotermalne (Bizovac, Bjelovar, Daruvar -ske toplice......) solarne itd a zatim elektrane na plin , pa ugljen i to CCT elektrane s nultom emicijom CO2.
malo sam provjerio ovo sto sam napisao po sjecanju, sto nije tocno. 2500 umrlih je bilo samo medju ekipom koja je kopala tunel ispod reaktora (da sprijece curenje magme u vodu, sto bi izazvalo eksploziju).
Ukupna brojka likvidatora (rezervista koji su cistili zonu od radioaktivnosti), kojih je ukupno bilo POLA MILIJUNA muskaraca, jest prema vojnim podacima oko 24.000 umrlih.
Broj djece rodjene s genetskim mutacijama je nekoliko stotina, dok djece sa ostalim posljedicama ima oko 300.000 samo u Bjelorusiji.
A Pripjat je dan-danas, 22 godina kasnije, grad duhova u zabranjenoj zoni.
Zatim, tu je nekolko tisuca radnika koji su sanirali havariju, od kojih je 2500 umrlo od posljedica - sto se takodjer ne pojavljuje u sluzbenoj verziji.
I povrh svega, studija o posljedicama i zrtvama Cernobila NIKADA NIJE PROVEDENA.
Osim ruskim vlastima, ona mozda ne bi bila pozeljna niti zapadu.
Jedna nuklearka proizvodi vise energije od bilo kojeg drugog tipa elektrane - sto pogoduje centraliziranom sustavu distribucije kakav imamo danas. Ne proizvodi staklenicke plinove. I novija generacija je uglavnom sigurna od nezgoda kao Cernobil.
Nuklearka isto tako kosta toliko puno da je se nikom u Americi ne isplati graditi bez drzavne subvencije. Uranijuma ima posvuda i u velikim kolicinama na planeti - no uranijumska sipka ne lezi pod zemljom kao gotov proizvod kao ugljen. Ovo je izvrstan tekst ponajvise sto nam pokazuje problem s nuklearnom energijom iz druge perspektive - ne kroz zastitu okolisa, nego kroz ekonomiju. Jedina zemlja na svijetu koja je od nuklearne energije napravila profitabilnu industriju je Francuska. Njen model pokazuje da je neophodno imati sopstvene breeder reaktore ako se zeli biti ovisan o nuklearnoj energiji. Hrvatska nema niti know-how niti lovu da bi mogla izgraditi breeder reaktor sigurno (ti, za razliku od obicnih reaktora, su izuzetno opasni) - sto je razlog zasto ih niko na svijetu nema osim Amera, Rusa i Francuza.
Ako link ne radi znatiželjni neka u google upišu "raos i nuklearke"
Vjetra ima dovoljno za 1500 MW, biomase, bioplina, plina i na kraju zašto ne i ugljena. Pa na kraju tek može NE ali ne prije 2030 godine.
Onaj tko hoće i izabere NE opciju mora biti ovisan o USA ili Francuskoj ili Njemačkoj ili Rusijji (čiju tehnologiju uveze -debelo se zaduži par milijardi Eura) jer mora visokoradioaktivni produkt fisije vratiti vlasniku tehnologije Isti se koristi kao gorivo u breeder reaktorima oplođiavčima od kojih se prave nuklearne bombe. Nadam se da ih mi nemamo namjeru proizvoditi :-(((
Koja nam je onda alternativa?
Dodaj komentar