Pulski vrtovi, koji bi, da je riječ o nekom drugom gradu u Hrvatskoj i svijetu, mogli prerasti u urbanu atrakciju, čekaju svog investitora koji će ove zelene oaze prekriti debelim slojem cementa.

Naime, gradski pročelnik za komunalni sustav i imovinu Damir Prhat je riječima da je namjena površina na području Pule koje su u vlasništvu grada ili države već određena GUP-om, odnosno prostornim planom Pule - a ta je namjena građevinska - odagnao i posljednju nadu ljudi koji obrađuju te javne površine da će ondje ostati zelenilo.

Prhat je svim "vrtlarima" koji za sada još uvijek besplatno, bez ikakvih papira i naknade uzgajaju voće i povrće na gradskim i državnim površinama, poručio da će kad-tad morati napustiti ta područja.

"Javne površine kojima je namjena već određena prostornim planovima uglavnom su u vlasništvu Grada i države, posebno one uz poslovnu zonu kod Getroa. Slična je situacija i s ostalim vrtovima. Kada krenu investicije, a to je pitanje vremena, ti ljudi moraju znati da nemaju nikakav ugovor ni koncesijsko odobrenje i da će jednoga dana morati otići s površina za koje je određena namjena. Što se tiče onih površina koje nisu obuhvaćene prostornim planom, građani se mogu obratiti Odjelu za komunalni sustav i imovinu radi dogovora o besplatnom korištenju. Nećemo poduzimati nikakve mjere protiv onih koji koriste te površine", najavio je pročelnik.

Teška mehanizacija prijeti i nekadašnjoj ekonomiji pulske bolnice, vrtovima koji su prije nekoliko desetljeća hranili pacijente, a danas su prepušteni bivšim radnicima bolnice ili onima koji su ih naslijedili. Oni su ovdje, iako od toga nemaju prevelike materijalne koristi, gotovo svakodnevno.

"Veliko je ovo, ali će izgleda da nam uzmu. Grad će tu napraviti parkiralište, mi to nagađamo, nitko nam ništa zvanično ne kaže. Već dvije godine sadim blitvu, špinat, pastrnjak, poriluk, ciklu, krumpir... Penzije nema, posla nema, ovo nam pomogne", priča nam Dragomir Fuštić.

Sedamdesetšestogodišnji Tomo Tikvić odmara u hladovini svoje parcele, budi ga tek škljocanje fotoaparata, a na pitanje smijemo li slikati, odvraća: "Može, samo nek' dobijete neki novac za to!" Iako i sam ima malo, Tomo, kao i ostali "bolnički vrtlari", nesebično dijeli ono što ima.

"Uzgajam za sebe, a dosta poklanjam. I vi ćete dobiti koliko hoćete kada izraste ovaj paradajz. Da vam dadnem jednu ružu? Evo, izaberite koju ćete. Jeste za pivo?", pita Tomo. Neugodno nam je uzeti od čovjeka zadnju kap piva, remetiti ruže, a još se neugodnije osjećamo kada se sjetimo koliko smo puta boravili na imućnim imanjima, u raznoraznim tvrtkama, a da nas nisu ponudili ni čašom vode.

Na pitanje koliko zemljišta koja obrađuju građani Grad Pula posjeduje, iz Grada odgovaraju da se ne vodi službena evidencija