Još uvijek nije moguće procijeniti kakve posljedice će ekološka katastrofa imati na okolišJoš uvijek nije moguće procijeniti kakve posljedice će ekološka katastrofa imati na okolišPosljedice ekološka katastrofe u Meksičkom zaljevu: zbog širenja naftne mrlje u pitanje je dovedena sigurnost opskrbe električnom energijom za milijune ljudi i industrije s tog područja, što je potaknulo ponovno preispitivanje američke energetske politike koja se pod utjecajem raznih lobija i dalje oslanja na neobnovljive izvore energije.

Eksplozija, požar i pogibija 11 radnika na naftnoj platformi Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu, koja se dogodila 20. travnja 2010., označili su početak jedne od najvećih ekoloških katastrofa izravno uzrokovanih ljudskim nerazumnim nasrtajima na okoliš koji predstavlja osnovu našeg preživljavanja.

Argumentacija onih koji su upozoravali da rizici takvih bušenja daleko nadmašuju potencijalne koristi, bili su uobičajeno otklonjeni neutemeljenim tehnološkim optimizmom i izjavama stručnjaka, koji se naravno "najbolje" razumiju u taj posao jer su za to plaćeni

Po već ustaljenoj praksi, kada su u pitanju interesi velikih kompanija, zaštita okoliša, zdravlje ljudi, pa čak i naš vlastiti opstanak nisu dovoljno snažni argumenti da se realno sagledaju rizici primjene raznih tehnologija te da se posluša one koji argumentirano upozoravaju na mogućnosti katastrofa velikih razmjera. Kratko vrijeme prije katastrofe, Obamina administracija odobrila je da se na 500 tisuća četvornih milja priobalnih voda, gdje je to prije bilo zabranjeno, mogu provoditi istraživačka bušenja u svrhu potrage za potencijalnim rezervama nafte.

Argumentacija onih koji su upozoravali da rizici takvih bušenja daleko nadmašuju potencijalne koristi, bili su uobičajeno otklonjeni neutemeljenim tehnološkim optimizmom i izjavama stručnjaka, koji se naravno "najbolje" razumiju u taj posao jer su za to plaćeni. Uobičajene izjave su glasile da mogućnost nekontroliranog izlijevanja nafte u more iz takvih bušotina, iako se nalaze na velikim dubinama, nije moguća jer vjerojatnost zakazivanja uređaja koji služe za prevenciju takvih događaja gotovo da ne postoji.

Nakon niza propusta motiviranih štednjom movca od strane kompanije, platforma je eksplodirala, cijev do bušotine se prekinula, a uređaj koji treba zatvoriti bušotinu u takvim slučajevima (blowout preventer-BOP) nije zatvorio bušotinu iako su se prije svi zaklinjali da vjerojatnost takvog događaja gotovo ne postoji

Primjerice, potpredsjednik podružnice BP-a u SAD, David Rainey, koji je zadužen za istraživanja u Meksičkom zaljevu, izjavio je u rujnu prošle godine pred Senatskim odborom za energiju i prirodne resurse (Senate Energy and Natural Resources Committee) da nove tehnologije omogućavaju sigurnu i pouzdanu proizvodnju nafte i plina te da su izlijevanja neprihvatljiva i rijetka. Naravno, teoretski izračuni i modeli stručnjaka koji su napravljeni pod velikim utjecajem novca te uglavnom samo zbog potreba timova za odnose s javnošću, u praksi se vrlo brzo pokažu kao pogrešni, a tako je bilo i u ovom slučaju.

Nakon niza propusta motiviranih štednjom movca od strane kompanije, platforma je eksplodirala, cijev do bušotine se prekinula, a uređaj koji treba zatvoriti bušotinu u takvim slučajevima (blowout preventer-BOP) nije zatvorio bušotinu iako su se prije svi zaklinjali da vjerojatnost takvog događaja gotovo ne postoji. Nakon pojave događaja za koji se tvrdilo da je gotovo nemoguć, iz bušotine na dubini od 1500 metara ispod površine mora počele su pod velikim tlakom istjecati ogromne količine nafte. Dio najtežih frakcija iz sastava nafte se sada taloži na dnu, one lakše raznose morske struje ispod površine mora ili se sakupljaju na površini, a znatan dio također isparava u zrak.

"Saniranje štete"

Kompanija BP koja je odgovorna za bušotinu, odmah se svim snagama bacila na saniranje šteta, ali prvenstveno onih za kompaniju, a tek potom onih za okoliš. Od strane BP-a, uporno se cijelo vrijeme pokušava umanjiti opasnost događaja obmanjivanjem javnosti i davanjem pogrešnih podataka o količini nafte koja istječe iz bušotine, a njihov glavni šef, Tony Hayward, proslavio se izjavama poput one da je količina izlivene nafte mala u odnosu na veliki ocean. U početku je BP priznavao da iz bušotine istječe oko tisuću barela nafte dnevno (1barel=159litara), da bi 29. travnja javnosti predočili podatak od pet tisuća barela dnevno. Nakon toga, 27. svibnja, tim stručnjaka koji je oformila Vlada SAD-a daje svoje procjene koje su bile u rasponu od 12 do 19 tisuća barela dnevno uz mogućnost da količine mogu doseći čak 25 tisuća barela dnevno. Te procjene odnose se na razdoblje do 3. lipnja, kada je BP obavio rezanje cijevi na izlazu iz bušotine, u svrhu postavljanja kupole za prikupljanja istekle nafte, što može dodatno povećati samo istjecanje.

U svojim nastojanjima da prikrije količinu nafte koja je istekla, BP je po površini i ispod površine mora raspršio velike količine kemijskih sredstava za uklanjanje nafte, a primijenjena kemijska sredstva Corexit 9500 i Corexit EC9527A, zbog svoje toksičnosti mogu dugoročno imati veće posljedice za okoliš od same nafte

Najnovije procjene ukazuju da sada dnevno istječe između dvadeset do četrdeset tisuća barela nafte, a preliminarni podaci znanstvenika iz Woods Hole Oceanographic Institution ukazuju da bi se moglo raditi o istjecanju čak pedeset tisuća barela dnevno. Razloge očajničkom nastojanju BP-a da umanji procjene količina nafte koje istječu iz bušotine može se tražiti u propisima koji su na snazi u SAD-a. Po tim propisima (Oil Pollution Act) kazna za nekontrolirano istjecanje jednog barela nafte u okoliš može iznositi i do 4.300 dolara. U svojim nastojanjima da prikrije količinu nafte koja je istekla, BP je po površini i ispod površine mora raspršio velike količine kemijskih sredstava za uklanjanje nafte, a primijenjena kemijska sredstva Corexit 9500 i Corexit EC9527A, zbog svoje toksičnosti mogu dugoročno imati veće posljedice za okoliš od same nafte.

Toksičnost i loši utjecaji tih i sličnih kemijskih sredstava na živi svijet u moru uočavaju se već godinama, a svoju zabrinutost po tom pitanju izrazila je 2005. godine i Nacionalna akademija znanosti (National Academy of Sciences). Na štetne utjecaje primijenjenih kemijskih sredstava BP je upozoren i od strane Agencije za zaštitu okoliša (Environmental Protection agency) te im je sugerirano da počnu koristiti postojeća manje štetna kemijska sredstva za tu namjenu. BP se oglušio na te zahtjeve i sugestije, iako su velike količine nekih manje toksičnih sredstva poput Sea-Brat 4, uskladištena blizu Houstona koji nije daleko za dopremu do ugroženog područja.

Razloge za takvu reakciju BP-a možda treba tražiti u tome što je tvrtka Nalco koja proizvodi Corexit 9500 i Corexit EC9527A u vrlo bliskim vezama s naftnom industrijom. Da bi umanjila vidljivost učinjenih šteta kompanija je također ograničavala pristup medija na ugrožene plaže, pod izlikom sigurnosti i potencijalnog ometanja akcija čišćenja, a ljudi zaposleni na poslovima čišćenja morali su potpisati ugovore u kojima je bila unesena klauzula po kojoj ne smiju razgovarati s medijima.

Zaustavljanje istjecanja

Ovakva vrsta havarije po prvi puta se dogodila na tako velikoj dubini i vrlo brzo je postalo jasno da ne postoje pripremljene procedure i tehnologije koje mogu uspješno biti primijenjene u takvim situacijama. Dosadašnji pokušaji zatvaranja bušotine, kodnog naziva MC252, koji su se odvijali pod raznim imenima poput, top-hat, junk shots ili top-kill, nisu polučili nikakve rezultate, da bi se tek 3. lipnja iznad bušotine krenulo montirati kupolu u svrhu prikupljanja nafte i plina koji iz nje istječu. Dobra je vijest da se na taj način trenutno prikuplja oko 15 tisuća barela nafte dnevno, iako još nije jasno koliki je to postotak od nafte koja istječe iz bušotine. Metoda bušenja rasteretne bušotine koja ima dobrih izgleda zaustaviti istjecanje započela je 2. svibnja izradom prve takve bušotine, a zbog prilične vjerojatnosti da se takvom bušotinom ne pogodi od prve na mjesto gdje je to potrebno, 16. svibnja započelo se s bušenjem druge takve bušotine kako bi se povećala vjerojatnost za uspješno okončanje istjecanja. Problem te metode je u tome što se procjenjuje da će biti potrebno barem tri mjeseca bušenja do završetka radova. U međuvremenu je bilo raznih prijedloga za zaustavljanje istjecanja, a predložena je i upotreba podzemne nuklearne eksplozije. Zagovornici te metode argumentiraju podatkom da se tijekom hladnog rata Sovjetski savez njome poslužio pet puta u sličnim situacijama i da samo jednom nisu imali uspjeha u zaustavljanju istjecanja, ali moguće posljedice te metode ne navode.

Ekologija i ekonomija

Ovom ekološkom katastrofom čiji razmjeri još nisu konačni i predvidljivi, jer nafta i dalje istječe, nije ugrožen samo okoliš te brojne životinjske i biljne vrste, već i sama ekonomija koja je zbog svoje poslovične kratkovidnosti u postupanju upravo uzrokovala njenu pojavu. Ribarstvo, uzgoj školjaka i turizam u područjima zahvaćenim naftnom mrljom pretrpjeti će u narednim godinama velike gubitke. Zbog teško predvidivih troškova koje će BP morati platiti za saniranje šteta, vrijednost njegovih dionica do sada je pala 46 posto, a veliki dio tih dionica posjeduju mirovinski fondovi iz Velike Britanije što može vrlo loše utjecati na njeno cjelokupno gospodarstvo.

Ovakva vrsta havarije po prvi puta se dogodila na tako velikoj dubini i vrlo brzo je postalo jasno da ne postoje pripremljene procedure i tehnologije koje mogu uspješno biti primijenjene u takvim situacijama

Predviđa se da bi samo troškovi čišćenja nafte mogli preći 37 milijardi dolara. Rad termocentrala koje koriste vodu za hlađenje iz područja zaljeva koji već jesu ili tek mogu biti zahvaćeni naftnom mrljom, može biti ugrožen zbog problema povezanih s funkcioniranjem rashladnih sustava. Time može biti dovedena u pitanje sigurnost opskrbe električnom energijom za milijune ljudi i industrije s tog područja, što je potaknulo ponovno preispitivanje američke energetske politike koja se pod utjecajem raznih lobija i dalje oslanja na neobnovljive izvore energije (ugljen, nafta, plin, nuklearna), umjesto da se intenzivnije pokrenu programi štednje energije, energetske efikasnosti i ubrzanog povećanja udjela obnovljivih izvora energije. U cijeloj priči to je možda jedina dobra posljedica ove katastrofe. Neizvjesnost procjene svih vrsta šteta učinjenih ovim izlijevanjem nafte koje još traje nesmanjenim intenzitetom dodatno može biti otežano ulaskom u sezonu uragana koje na tom području službeno traje od 1. lipnja do 30. studenog, a NOAA (National Oceanic and Atmospheric Administration) predviđa 85 postotnu vjerojatnost da će 2010. godina biti iznad prosječna po broju i snazi uragana.

BP ili BP

Zbog nastale situacije politički odnosi SAD-a i Velike Britanije poprilično su uzdrmani zadnjih dana. Amerikanci u općoj klimi prebacivanja odgovornosti za nastalu štetu postaju sve ljući na BP i Britaniju, ali zaboravljaju da je BP samo provodio energetsku politiku koju je zacrtala američka Vlada. S druge strane, Britanci se čak ljute kad mediji koriste staro ime kompanije British Petroleum, jer su prije ove ekološke katastrofe u nastojanju prikazivanja kompanije kao ekološki odgovorne, utrošili stotine milijuna dolara na promjenu svoje percepcije u javnosti te u tu svrhu promijenili i ime kompanije koja sad nosi ime Beyond Petroleum. Iako novim imenom žele sugerirati da vode brigu o vremenima kad će nafte ponestajati, prava istina je da su zadnjih godina smanjivali svoja ulaganja u obnovljive izvore energije te tjedan dana prije eksplozije na platformi Deepwater Horizon čak zatvorili svoju solarnu elektranu u Marylandu koja je predstavljala jednu od njihovih rijetkih investicija u obnovljive izvore energije na tlu SAD-a.

Amerikanci u općoj klimi prebacivanja odgovornosti za nastalu štetu postaju sve ljući na BP i Britaniju, ali zaboravljaju da je BP samo provodio energetsku politiku koju je zacrtala američka Vlada

Iz ove najnovije ekološke katastrofe globalna civilizacija bi trebala izvući neke pouke te ozbiljno početi raditi na zamjeni neobnovljivih izvora energije obnovljivima, jer ukoliko se to ne učini ovakve katastrofe će postajati sve učestalije zbog preuzimanja sve većih i većih rizika tijekom eksploatacija i korištenja neobnovljivih energenta. Naravno, šanse da se izvuku neka pouke su male, jer timovi zaduženi za odnose s javnošću koji rade za velike kompanije i razne vlade, uložiti će puno truda i novca da sve ubrzo ponovo postane zamagljeno i padne u zaborav do neke nove ekološke katastrofe kada ćemo se svi ponovo čuditi već odavno poznatim činjenicama i uzrocima.

Greenpeace foto galerija-Flicr


 

Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.

hbs-mala.jpg hbs-mala.jpg
<
Vezane vijesti