NPD Jürgena Pastörsa, velikog obožavatelja Hitlera, ušla je u lokalni parlament, pokrenuvši novu raspravu o tome treba li zabraniti neonacističke stranke. Razlika između Hrvatske i Njemačke je u tome što u Hrvatskoj nema očite granice između krajnje desnice i umjerene. U Njemačkoj se crta između konzervatizma i desnih stavova jasno očituje, dok se ekstremna desnica tek sprema ugnijezditi u desno-konzervativnom društvenom životu.

Krajem rujna na izborima u njemačkoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern nacionalsocijalistička stranka NPD (Nationale Partei Deutschlands – Nacionalna njemačka stranka), osvojila je šest mjesta u parlamentu te istočnonjemačke pokrajine. Javni ispadi kandidata NPD-a i velikog simpatizera Hitlera, Jürgena Pastörsa, nisu smetali glasače nezadovoljne socijalnom situacijom u zemlji i iznevjerene politikom etabliranih stranaka. Dok se NPD sprema za izbore u Bavarskoj i Hessenu, političari srednjih struja nisu složni oko toga kako tretirati NPD – zabranom ili programima i inicijativama protiv desnog ekstremizma. Nakon uspjeha Nacionalne njemačke stranke na izborima u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern u Njemačkoj se dižu glasovi za zabranu te desne stranke. CDU (Christlich-demokratische Union -Kršćanska demokratska unija) želi postaviti nove programe i akcije protiv desnih struja, njezin partner u vladi i velikoj koaliciji SPD (Soziale Partei Deutschlands – Socijalna stranka njemačke) želi nastaviti dosadašnje, doduše ne baš uspješne inicijative i povisiti im budžet s 19 na 24 milijuna eura. Svi viču kako moraju promijeniti profil stranke, da bi opet bili zanimljivi glasačima, a nikome ne pada na pamet da bi se morala promijeniti politika. Političari i društvo u Njemačkoj uglavnom ignoriraju desnu scenu, dok neka desna stranka ne uđe u parlament pojedine pokrajine. Tada se u pravilu digne buka i galama iznenađenih političara, ali se ona na državnoj razini vrlo brzo stiša. Tako je bilo zadnjih par godina kada je radikalno desna stranka DVU (Deutsche Volksunion – Njemačka narodna unija) 2004. godine ušla u parlament u Brandenburgu, a NPD u Saskoj i vjerojatno reakcija nije drugačija sada kada se NPD sa 7,3 posto glasova i 6 sjedišta smjestio u parlamentu Mecklenburg-Vorpommerna. Vi nama glas,a mi ćemo se pobrinuti za ostalo... Vi nama dajte glas, mi ćemo se pobrinuti za ostalo, bila je poruka glavnog kandidata NPD-a, a danas parlamentarca u njemačkoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern, Jürgena Pastörsa. Pastörs je k tome u izbornoj kampanji oduševljavao javnost i povijesnim filozofijama: prema Hitleru se ne smije zauzimati normativni stav, nego ga se mora shvatiti objektivno i mjeriti po njegovim dostignućima. On je bio društveni, vojni i privredni fenomen i zabio je nevjerojatne klinove u svim područjima, ili: Hitlerov zamjenik Rudolf Hess je bio apsolutni idealist, usporediv s Gandijem. Trgovac i zlatar Jürgen Pastörs je poznat po svojem angažmanu u ekstremnoj desnici, što je već krajem devedesetih javnim istupima i nastupima bio voljan pokazati. Tako je 1998. podržao pamflet pod nazivom Poziv svim Nijemcima za samoobranu od otuđivanja – Ubojstvo njemačkog naroda. Njemački tjednik Stern je primjerice naveo izjavu Pastörsa, kako je dotični pri svojim posjetima njemačkom sektaškom naselju Colonija Dignidad u Čileu puno naučio, jako puno. Kako se s malim sredstvima, kada svi rade, može brzo izgraditi civilizacija. Colonija Dignidad je poznata po mučenju Pinochetovih zarobljenika, držanja Čileanaca kao robova i sličnih veselih civilizatorskih oruđa, inače poznatih pod nazivom kršenja ljudskih prava.

Colonija Dignidad Colonija Dignidad

U toj istočnonjemačkoj pokrajini 7,3 posto glasača nisu smetale ovakve sitnice i glasalo se tako da Pastörs i njegovi sljedbenici mogu napraviti ostalo. Samo 59 posto glasača je u Vorpommernu uopće izašlo na izbore. To je već pokazatelj strankama srednjih struja, da su u svojoj politici zakazale, da građanima ne nude niti perspektivu niti alternativu. Alternativu je znao ponuditi NPD. Stiliziranje i simpatiziranje s Hitlerom i Trećim Reichom, zalaganje za izlazak Njemačke iz EU-a i NATO-a, za protjerivanje stranaca, birače koji podržavaju pravaše ne smeta. To ne znači da se s tim izjavama u potpunosti slažu, nego da im je bit i težina takvih stavova nejasna. NPD je s druge strane pokazao da je u stanju uloviti i mobilizirati mlade glasače, upravo temama koje su danas u srednjim i donjim slojevima društva akutne: radna mjesta i socijalna sigurnost. I dok stranke na vlasti na tim poljima u očima građana redovito zakazuju, NPD još nije imao prilike zakazati, pa retorikom kako oni znaju bolje mami glasače. Pri tome se ne oslanja samo na nezadovoljstvo građana nego i na strah od stranaca koji žive na teret države ili uzimaju radna mjesta. Crnokošuljaši u bijelim košuljama Javnosti s druge strane manjkaju argumenti u raspravi sa i protiv desnih stranaka. Teško je uvjeriti mlade glasače od dvadesetak godina, bez zaposlenja i bez perspektive, da je simpatiziranje s tamo nekim Hessom loša stvar. Ne zanima ih što se to događalo prije gotovo sedamdeset godina, nego što se dešava danas s njegovom budućnosti koju mu stranke na vlasti očigledno ne znaju i ne mogu ponuditi. Umjesto da se zapitaju što rade krivo stranke srednjih struja sada radije polemiziraju o zabrani NPD-a. Kao da će prema uzrečici daleko od očiju, daleko od srca nestankom NPD-a s političke scene nestati i desne ideologije u društvu. Zabrana koja je već 2002 propala pred ustavnim sudom, temeljila bi se na mogućim dokazima o protuustavnosti te stranke. No NPD-ovci pomno paze, da u svojim izjavama ne pređu prag dopuštenog i još pomnije kriju svoje veze s ekstremnom neonacističkom scenom. Nacionalna njemačka stranka pokušava izgraditi profil konzervativne građanske stranke. Njihovi članovi ne hodaju ulicama obrijanih glava u martama i spitkama nego u odijelima s kravatom. Građanskim profilom žele na izborima 2008. ući u parlamente Bavarske i Hessena, a 2009. u Bundestag. Zabrana bi to zacijelo spriječila. Ipak, jedino glasači ne dajući im svoj glas mogu NPD pretvoriti opet u rubnu pojavu društva. Prvi korak javnosti je NPD-ovce raskrinkati kao neonaciste u odijelu i kravati. No to nije dovoljno. Politika se mora ponovo brinuti o potrebama građana, da bi desnici oduzela osnovu na kojoj prikuplja podršku i glasove na izborima.

NPD NPD

Ekstremna desnica u Njemačkoj, ekstremna desnica u Hrvatskoj Svim desnim strankama, je zajedničko iskorištavanje nezadovoljstva i strahova građana, kako bi dolaskom na vlast mogli provoditi svoju rasističku i nacističku politiku, kako bi mogli očuvati čistoću naroda i nacije, bilo to u Njemačkoj ili Hrvatskoj. Zajedničko im je i neumorno negiranje povijesnih činjenica i ignoriranje zločina koje su njihovi režimi i njihova ideologija prouzrokovali u prošlosti. Upravo ih takvo idealiziranje režima i ideologije – koji negiraju osnovna ljudska prava – čini toliko neljudskima. Razlika između Hrvatske i Njemačke je u tome što u Hrvatskoj nema očite granice između krajnje desnice i umjerene, pošto su desni stavovi dio društva, i to ne njegova margina. U Njemačkoj se crta između konzervatizma i desnih stavova jasno očituje, dok se ekstremna desnica tek sprema ugnijezditi u desno-konzervativnom društvenom životu. Uzroci popularnosti desnih stranaka u Hrvatskoj, Njemačkoj ili bilo gdje u svijetu su uvijek slični: nezadovoljstvo s privrednim stanjem, životnim standardom, visoka nezaposlenost, slaba naobrazba i time uzrokovani osjećaji manje vrijednosti. Potreba kompenzacije osjećaja inferiornosti dovodi do ograničenja od nekih drugih, kako bi se vlastiti identitet mogao izgraditi na zamišljenoj superiornosti naspram tih isključenih. No ograničenje od tih drugih i njihovo isključenje iz vlastite skupine, ne znači biti nacionalno osviješten. Nacionalna svijest Nacionalno osviješteni nisu oni koji u grupi od pet ili deset pretuku doseljenika iz Afrike zato što je drugačiji i zato što lokalnom stanovništvu uzima radno mjesto ili oni koji će nakon nogometne utakmice oformiti kukasti križ da bi sami sebe inscenirali, vjerojatno ni ne znajući kakva povijesna težina leži na tom nacističkom simbolu. Ti ljudi, nesigurni u vlastiti (nacionalni) identitet, svoj će osjećaj inferiornosti kompenzirati u najboljem slučaju tako što će se ograničiti od drugih i drugačijih, a u najgorem slučaju time što će te druge i drugačije ispremlatiti ili izbosti kada ih sretnu na prvom uglu. Ljudi koji su svjesni svojeg porijekla vlastiti identitet ne nose u zastavama ili nogometnim utakmicama, nego u razumu i srcu, te shvaćaju da ih nacionalni identitet ne čini ljudima, nego da oni kao ljudi i građani grade taj isti. Bez straha pred gubitkom identiteta lakše ćemo i otvorenije prihvatiti raznolikost kao nešto što će nas čak nadopuniti. Tada, dakle, potreba da se prolazna i materijalna nacionalna dobra brane od najezde s istoka ili juga, postaje trivijalnost, isto kao što je i ograničenje od ljudi drugih nacionalnosti ili etnija, a nasilje spram drugih postaje besmisleno.

Ključne riječi: Njemačka, ekstremna desnica
<
Vezane vijesti