Kako se troše novci koje država dodjeljuje organizacijama nacionalnih manjina? Najviše se daje za "kulturni amaterizam", folklorne družine, etno-druženja. Veliki dio pojede se i popije, dio odlazi za hladni pogon i honorare, plaće uposlenih "izvršnih direktora/ica", putne troškove i dnevnice za odlaske u posjete bratskim i sestrinskim udrugama.

U Ustav Republike Hrvatske upisane su 22 nacionalne manjine. U europskim državama većinski narodi i nacionalne manjine činili su i čine brojne međusobne ustupke i kompromise, dolazeći do određenih modela suživota. Francuska i Bugarska ne priznaju kategoriju nacionalne manjine. Skandinavske države svoje etničke zajednice ne dijele na većinske i manjinske, nego su to građani/građanke koji govore različitim jezicima. Države u tranziciji i Austrija još dijele stanovništvo po nacionalnoj pripadnosti na većinski i manjinski.

Bez obzira koliko se manjine pokušavale predstavljati kao apolitične, vesele skupine koje vezu tradicionalne vezenine, plešu izvorne plesove i sakupljaju recepte narodnih jela, one imaju vrlo važnu političku ulogu na svim društveno-političkim razinama. O biračkim glasovima pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina u Hrvatskoj i njihovom političkom opredjeljenju često ovise rezultati lokalnih izbora. O toj temi ne želi nitko javno progovoriti.

Kontrola proračunskih novaca koje dobiju manjinske udruge obavlja se  kroz godišnje izvještaje i nije sporno da se taj novac potroši onako kako udruge napišu u svojim programima. Sporno je kakvog sadržaja i kvalitete su odobreni projekti i programi

Na okruglom stolu Korupcija i izbori, održanom polovicom siječnja 2013.godine u Osijeku, u organizaciji Podunavskih švaba, udruge njemačke manjine, sudjelovali su član državnog izbornog povjerenstva Zorislav Ham, Zorislav Antun Petrović iz udruge Transparency International Hrvatska i Nikola Mak iz udruge Podunavskih Švaba. Tijek ovog okruglog stola nije bio jasan, iako je naziv upućivao o čemu se radi. Na pitanja o ulozi manjinskih udruga u lokalnim izborima, upućena Zorislavu Antunu Petroviću, on je odgovorio da bi "manjinske udruge u idealnom slučaju mogle ili trebale artikulirati stavove svojih članova i upozoriti na njihove specifične potrebe te osigurati da se i o tome povede računa kad se formira vlast".

Prati li netko ima li sukoba interesa unutar Savjeta za manjine, kada su iste osobe ujedno saborski zastupnici, utjecajne ili odgovorne osobe u svojim manjinskim udrugama, a ujedno sudjeluju u odlučivanju o dodjeli financijskih sredstava programima i projektima  manjinskih udruga? "Takve slučajeve nikad nismo pratili, no nikako nije dobro rješenje ako bilo koja osoba donosi odluke o dodjeli resursa za koja se i ona sama, odnosno udruga koju predstavlja, natječe," odgovorio je  Zorislav Petrović.  No, sastav  Savjeta pokazuje suprotno.

Početkom ove 2013. godine, u organizaciji Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, u Daruvaru je održan seminar o financiranju programa udruga i ustanova nacionalnih manjina. Predsjednik državnog tijela, Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer, izjavio je da je "za 2013. godinu prijavljeno je 1 286 programa i bez obzira na gospodarsku i svekoliku krizu, ovogodišnji proračun za udruge manjina smanjen je za samo šest posto". Tolnauer smatra da su udruge "izrađivale dobre planove i izvješća o utrošku sredstava" u iznosu od 41 081 318,00 kuna, koje su dobili po Odluci o rasporedu sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu.

Na cijeni - kulturni amaterizam

Kontrola proračunskih novaca koje dobiju manjinske udruge obavlja se  kroz godišnje izvještaje i nije sporno da se taj novac potroši onako kako udruge napišu u svojim programima. Sporno je kakvog sadržaja i kvalitete su odobreni projekti i programi.

Kada se pročitaju nazivi pojedinih aktivnosti u projektima i programima koji se financiraju iz državnog proračuna, zaključak je da se najviše novaca daje za "kulturni amaterizam", folklorne družina, etno-druženja. Veliki dio novca pojede se i popije, dio odlazi za hladni pogon i honorare, plaće uposlenih "izvršnih direktora/ica", putne troškove i dnevnice za odlaske u posjete bratskim i sestrinskim udrugama.

Neki primjeri pokazuju trošenje novaca u "reanimaciju"  nesretnih uspomena iz Prvog i Drugog svjetskog rata, kada su pojedine manjine bile žrtve većinskog agresora, pa probuđene uspomene koriste dnevnom politikanstvu.  Nebulozno je u današnje vrijeme s 2 milijuna kuna proračunskog novca financirati izgradnju ili postavljenje spomen obilježja bilo kome i bilo gdje, dok recimo stari spomenici žrtvama fažizma, ili su minirani, ili su preživjeli vršenje nuždi po sebi i razbijanje čekićima.

Kosti predaka u njemačkim radnim logorima

U Osijeku žive pripadnici 22 manjine, najveće su zajednice Mađara i Nijemaca i Austrijanaca.

Od oko ukupno 3 150 pripadnica/pripadnika njemačke i austrijske manjine, popisanih 2001. godine, u Osječko-baranjskoj županiji bilo je 964 deklarirane osobe.  U Osijeku je 2001. živjelo 309 Nijemaca i Austrijanaca, dok ih je prema popisu 2011. ostalo 275. Imaju četiri udruge, za čiji rad su unatrag dvije godine dobili po 797 000 kuna. Od toga je apanaža samo jedne - Podunavskih Švaba, 570 tisuća kuna godišnje.

U periodu recesije, dakle u najtežim godinama kad se nad nas sve nadvio bauk siromaštva, nezaposlenosti, opće depresije i minimaliziranja socijalne i političke etike, novac koji kroz sve veći porez u državni proračun uplaćuje sve manji broj zaposlenih građana i građanki Hrvatske, grešno je podijeliti za neke događaje, poput primjera koji slijede.

U Drugom svjetskom ratu, dio njemačkog stanovništva je stradalo u radnim logorima u istočnoj Hrvatskoj. Za  tu odmazdu nakon uspostave partizanske vlasti u Slavoniji,  uz arhivsku građu, postoji još i dio sjećanja živućih pojedinaca. Udruga Podunavskih Švaba sa sjedištem u Osijeku ima neobičnu aktivnost: "Kulturno djelovanje Memorijalnog centra podunavskih Švaba u Hrvatskoj - Valpovo". Aktivnost nije baš jasna, ali je dobro plaćena.

mak.jpg mak.jpg

Udruga Podunavskih Švaba osnovana je prije 20 godina. Zahvaljujući "Glavaš-Sanader kuhinji " iz udruge je lansiran za saborskog manjinskog zastupnika Nikola Mak, nekadašnji tajnik osječkog SIZ-a za kulturu, sadašnji potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH i inicijator ideje o osnivanju Memorijalnog centra podunavskih Švaba u Valpovu, kraj Osijeka, kao spomen na više od tisuću stradalih njemačkih civilnih  žrtava Radnog logora Valpovo (1945. - 1947.), koje je tamo zatvorila ondašnja partizanska vlast. Među ostalim civilima, u logoru je neko vrijeme boravio i spomenuti Nikola Mak.

Memorijalni centar podunavskih Švaba ustvari je spomen ploča, sastavni dio male kasnobarokne kapelice sv. Roka u Valpovu, iz 18. stoljeća, koju je sagradio valpovački vlastelin, barun Josip Ignac Hilleprand od Prandaua. Kapelica je 1860. godine obnovljena u neoromaničkom stilu i upisana u spomeničku sakralnu baštinu. U njoj je grobnica-kripta dvadesetak članova i članica vlastelinske obitelji Prandau.

svabe.jpg

Nakon dvije godine od otvaranja Memorijalnog centra, Frank Muller, predsjednik udruge Nijemaca Đakovštine u Stuttgartu, član njemačkog CDU-a, sumnjajući u način kako je donirano i potrošeno državnih 170 000 eura, pokušao je samostalno to istražiti. Međutim, do kraja 2012. godine ni s jedne razine u Hrvatskoj nije mogao dobiti ni odgovor ni izvještaje.

U prosincu 2012. godine udruga Podunavskih Švaba priredila je proslavu 20-godišnjice svog djelovanja. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, uz obilnu trpezu, okupilo se u glembajevskom stilu veselo društvo iz političkog miljea Osijeka, ali i predsjednik države Ivo Josipović, veleposlanici i zamjenici Njemačke i Austrije, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer. Upućeni kažu da je cijeli perfomance "podsjećanja na prošlost" koštao oko 200 000 kuna, a odavao je "okus"  blizine lokalnih izbora.

Podijeljeni Mađari

Broj osoba mađarske nacionalnosti također se smanjio: od 9 784 osobe u županiji, odnosno  1 154 u samom Osijeku, preostalo ih je 979. Najveća koncentracija je u Baranji, iako još nema zvaničnih podataka od popisa stanovništva iz 2011. godine, upućeni kažu da ih ima oko 5 tisuća. Za svoje programe i djelovanje Mađari su ukupno dobili oko 4,5 milijuna kuna, otprilike ravnomjerno podijeljenih između 45 zajednica, udruga i saveza.

Delegacija Jobbika obišla je sve "povijesne mađarske pokrajine"  i "Dravski trokut", propagirajući davno zaboravljene ideje "velike Mađarske", plašeći po Baranji Rome i Srbe, osporavajući Trianonski sporazum

Mađari su razjedinjeni u dva saveza, Demokratskoj zajednici Mađara Hrvatske (DZMH) i Savezu mađarskih udruga (SMU). Iz DZMH-a su godinama unatrag izabrani manjinski zastupnici u Saboru Hrvatske u četiri mandata. Jednom od njih, Jenőu Ádámu, otkriven je skandal oko trošenja novca, pa je zaradio i zatvorsku kaznu. DZMH preferira mađarsku neonacističku stranku Jobbik, koju je pred parlamentarne izbore 2011.godine ugostila u prostorima Prosvjetno-kulturnog centra Mađara u Osijeku, koji je u vlasništvu Republike Hrvatske. Delegacija Jobbika obišla je sve "povijesne mađarske pokrajine"  i "Dravski trokut", propagirajući davno zaboravljene ideje "velike Mađarske", plašeći po Baranji Rome i Srbe, osporavajući Trianonski sporazum. Boravak jobbikovaca u prostorima Prosvjetno-kulturnog centra Mađara izazvala je negodovanje među roditeljima, ali i učenicima, te je došlo do smjene ravnatelja i uskraćivanja korištenja društvenih prostorija članstvu DZMH. Nije poznato da je ta mađarska manjinska struja dobila ikakve sankcije od strane Savjeta za nacionalne manjine RH.

Nisu sankcionirani ni nakon što je Državna revizija u finacijskom izvještaju DZMH za 2011. godinu ustanovila prekršaj u iznosu od gotovo 900 000 kuna i "vozanje" toga novca preko bankovnog računa tvrtke HuCro d.o.o., neplaćanje PDV-a na robu i usluge, nepostojanje putnih naloga za isplaćene troškove i slično, ta mađarska udruga nije sankcionirana. U 2012. godini primili su za "apanažu" iz državnog proračuna Hrvatske u iznosu od 1,700.000 kuna. Isto ih čeka i u 2013. godini. Da bi osigurali proračunska lokalna sredstva, već su na toj razini signalizirali HDSSB-u naklonost u nadolazećim lokalnim izborima.

Okretanje budućnosti

Profesor Blagoja Jovanovski, iz makedonske udruge Braća Miladinovci smatra da treba mnogo toga mijenjati. Za angažman oko makedonske manjine u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, njegovanje makedonskog pisma i riječi, profesor Jovanovski dobije godišnje dio proračunskog kolača od osamdesetak tisuća kuna, tim novcem pokriva i istraživanje, prikupljanje arhivske građe, lektoriranje i štampanje knjiga koje se koriste na osječkom i zagrebačkom Filozofskom fakultetu i dostupne su u 1000 knjižnica u Hrvatskoj. Taj novac, dakako, nije dostatan ni za trećinu aktivnosti,

jovanovski.jpg jovanovski.jpg

pa  ostatak namiruje iz vlastitih džepova. "Iako sam član Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, ne mogu sam utjecati na promjene financiranja  aktivnosti  tancanja, derneka i folk parada. Programi manjinaca se svake godine samo umnožavaju, i takvi ponovo šalju na Savjet uz novi zahtjev za financiranje. Osim papirnatog izvještaja o potrošenom novcu za prethodnu godinu, nitko ne kontrolira realno stanje. Hrvatska država treba financirati kulturu i umjetnost pojedinih manjina, očuvanje pisane riječi i govora, izvorne klasične radove i njihove prijevode na europske jezike, kako bi informirali široku europsku zajednicu da smo mi u regiji daleko u povijesti bili učen i kulturan narod.", smatra profesor Jovanovski.

Vesna Pichler, predsjednica Saveza Nijemaca i Austrijanaca iz Osijeka, udruge osnovane još 1990.godine, također nije zadovoljna. "Naša udruga prva je na ovim prostorima pokrenula proces ravnopravnosti među manjinama i većinskim stanovništvom, s naglaskom na njemačku manjinu, koja je nosila povijesnu stigmu. Za vrijeme Domovinskog rata Savez Nijemaca i Austrijanaca uključio se u lanac humanitarne pomoći i zbrinjavanja prognanika iz Hrvatske u Njemačkoj i Austriji, ujedno gradeći mrežu političke podrške Hrvatskoj. Nismo zadovoljni niti načinom odabira programa, niti financiranjem, jer se to radi 'po babi, stričevima i miljenicima'. Kamo odlazi novac saborskih zastupnika nacionalnih manjina, koji godišnje dobivaju po 340 000 kuna za rad na terenu, obilazak manjinskih udruga i svoje izborne baze na lokalnoj razini", pita Vesna Pichler. Po njenom mišljenju, najbolji način korištenja državnog novca namijenjenog manjinama jest kroz osnivanje knjižnica, kulturnih klubova i čitaonica.

Da će se nešto mijenjati dao je naslutiti i Aleksandar Tolnauer, najavljujući radikalne  promjene u radu Savjeta, financiranju udruga i prilagođavanju njihovim programa uhodanim pravilima u  EU. "Sredstava iz državnog proračuna će sigurno u budućnosti, kao što je to u Europi, biti sve manje i manje. Očekuju nas promjene u strukturi financiranja manjinskih udruga nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, sredinom 2013. godine. Ako želimo održati dostignute standarde, naša budućnost je u europskim fondovima. Savjet za nacionalne manjine kasni s izobrazbom i svojevrsnom modernizacojim svojeg članstva. Radi se na prepoznavanju tema koje su aktualne u EU, te su za njih osigurani programi financiranja: osiguravanju prava etničkih, vjerskih i jezičnih manjina i starosjedilačkih naroda širom svijeta te promicanje suradnje i razumijevanja između tih zajednica, aktivnosti usmjerene na međunarodno zagovaranje, obuku, izdavaštvo i informiranje," kaže predsjednik Savjeta za manjine.


Raspodjela kolača

kolacc.jpg

Gotovo identična proračunska podjela novca bila je i u 2011.godini. U 2013. godini, po riječima predsjednika Tolnauera, manjinskim udrugama će se isplatiti ukupno 6 posto manje sredstava nego lani.

Ključne riječi: nacionalne manjine
<
Vezane vijesti