H-Alter
europe2020_copy91376.jpegU iščekivanju proračuna za ovu godinu nikako ne ohrabruje premijerovo usko poimanje društvenog razvoja i gledanje fiskalne konsolidacije u pozitivnom svjetlu. Uz antidemokratski nastrojenu Vladu ne samo da ne možemo ići naprijed, nego se nekim distopijskim vremeplovom vraćamo tamo negdje u 1941.

Sa "strategijama" nikada na zelenu granu – ima ih puno i najčešće završavaju po ladicama, a one koje stvarno trebamo kasne. Ima međutim jedna sveobuhvatna na razini Europske unije, koja bi nam trebala biti bitna – ne samo zato jer je Hrvatska zemlja članica EU-a, već i zbog toga što se ciljevima te strategije skiciraju konture održivosti, inkluzivnosti i inovativnosti društveno-ekonomskog sustava u kojem bismo Društvena nam je realnost toliko zabrazdila u podijeljenost, netrpeljivost te građanski sukob, da nam Strategija Europa 2020 prolazi "ispod radara"trebali živjeti 2020. godine. Ipak, ona je ostala na margini – i u EU-u i kod nas.

Strategijom Europa 2020 svaka si je zemlja članica EU-a, pa tako i Hrvatska, odredila vlastite ciljeve u okolišnoj, socijalnoj i ekonomskoj domeni. Nacionalnim programom reformi ti se ciljevi prate, te zemlje članice osmišljaju policy mjere za njihovu provedbu. Ako bacimo pogled na ciljeve Hrvatske za 2020. godinu te napredak u njihovom ispunjavanju, lako ćemo moći ustvrditi da je stopa zaposlenosti daleko ispod ciljne  vrijednosti, da se broj ljudi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti prema određenom cilju samo relativno zadovoljavajuće smanjuje (naime Hrvatska je, prema Eurostatu, u samom vrhu EU-a po stopi ljudi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti dok se njezin broj stanovnika smanjuje), a da je razina bruto domaćih izdataka na istraživanje i razvoj još niža nego u startu, 2008. godine. Uz tako loše socijalne pokazatelje ekonomski rast (ili pad, kako hoćete) nikako nije inkluzivan, a s niskom razinom izdataka za istraživanje i razvoj on nije niti tehnološki sofisticiran ("pametan", u retorici spomenute Strategije). Nije niti čudo kada je industrijska strategija toliko kasnila i pokazala se neambicioznom. Na ovakvim temeljima ne gradi se solidna kuća, pa tako dobri rezultati u pogledu ranog napuštanja škole ili obrazovanja odnosno po raširenosti tercijarnog obrazovanja stanovništva gube na ponderu. Također, "ohrabrujuće" rezultate po pitanju energetske efikasnosti prije možemo "zahvaliti" smanjenom obimu ekonomskih aktivnosti od kada drma kriza nego nekakvoj tamo strategiji, budući da Nacionalnu strategiju niskougljičnog razvoja još uvijek nismo dočekali.

europe2020.jpeg

Ne stoji niti EU baš dobro s ostvarenjem ciljeva Strategije. Nije niti čudo kada je do sada sve bilo poređeno logici fiskalne konsolidacije dok, kako naglašavaju iz think tanka CEPS, sama Strategija nedovoljno dolazi do izražaja u policy procesima EU-a te kod pojedinih zemalja članica. EU očito mora činiti više da bi balansirala između ekonomskih, socijalnih i okolišnih ciljeva. Osim što to u nekom tamo dokumentu piše, to je važno i zbog toga jer se radi o međuovisnim faktorima društvenog razvoja. Nadalje, dok se god to ne učini, socijalna i ekološka odgovornost današnje generacije ostat će relativna stvar budući da opstaje samo u potčinjenosti logici rezanja proračunskih rashoda. Dok čekamo reviziju Strategije Europa 2020, budi nadu činjenica da je EU ipak spremna učiti na greškama (str. 68) brutalne fiskalne konsolidacije tijekom godina krize te prilagoditi svoj pristup budućem društvenom razvoju. Za Hrvatsku se to, za sada, ne može reći.

U iščekivanju proračuna za ovu godinu nikako ne ohrabruje premijerovo usko poimanje društvenog razvoja i gledanje fiskalne konsolidacije u pozitivnom svjetlu. Uz antidemokratski nastrojenu Vladu koja pokušava uspostaviti državnu kontrolu nad medijima te ne čini ništa da bi se Dok čekamo reviziju Strategije Europa 2020, budi nadu činjenica da je EU ipak spremna učiti na greškama brutalne fiskalne konsolidacije tijekom godina krize te prilagoditi svoj pristup budućem društvenom razvoju zaštitila ljudska i manjinska prava (uz svesrdnu pomoć predsjednice Republike po tom pitanju) ne samo da ne možemo ići naprijed, nego se nekim distopijskim vremeplovom vraćamo tamo negdje u 1941. Ta je društvena realnost toliko zabrazdila u podijeljenost, netrpeljivost te građanski sukob da nam i ovakva Strategija Europa 2020 prolazi "ispod radara". Za koga ćemo – i kako – ostvariti socijalne, okolišne i ekonomske ciljeve ako ne za sve građanke i građane u demokratskom i otvorenom društvu?!

Kakva god Strategija bila, najbolja je koju imamo. Stoga bi joj napokon trebalo pridati važnost u javnim politikama te budući proračun uskladiti s njom. Dok fiskalnu konsolidaciju nameće Pakt za stabilnost i rast, za sada nam barem nitko ne diktira koje ćemo (socijalne) rashode povećavati ili smanjivati. Imajući u vidu razvoj društva u cjelini, odnosno ciljeve Strategije koje smo obavezni ispunjavati, Vlada će donijeti i bolji proračun. I bilo bi bolje da tako nastupi pred Europskom komisijom jer pet do dvanaest može biti kasno za spašavanje ovo malo države blagostanja koliko je ostalo u Hrvatskoj. Dok se fiskalna konsolidacija prečesto spominje kako poštapalica i opravdanje za sve i sva, potrebno bi bilo razmisliti kako socijalnom politikom pomoći ljudima u potrebi, a aktivnom politikom zapošljavanja, industrijskom politikom i politikom održivog razvoja pospješiti upotrebu novih tehnologija kako bi se oživjela ekonomija te povećala zaposlenost.


Vladimir Cvijanović član je Grupe 22 (op. ur.)

aem_copy59685.jpg

Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

<
Vezane vijesti