Italija je u šoku zbog pogibije talijanskih vojnika u Afganistanu. Umberto Bossi traži povlačenje talijanskih postrojbi iz Afganistana jer, po njemu, tamo već vlada kaos. Dirljive pogrebne ceremonije emotivno su pokrenule cijelu Italiju u patriotskom zanosu, ali sve se više Talijana pita zašto ginuti u zemlji u kojoj borba protiv terorizma ne daje nikakve rezultate. Naravno, Afganistan nije isto što i Irak, ali izborne prijevare i manipulacije u predsjedničkim izborima oba kandidata, i predsjednika Karzaja i njegovog izazivača, upućuju na veliku rasprostranjenost korupcije u afganistanskom društvu. Talijanska javnost je ogorčena i unatoč domoljublju i internacionalnoj solidarnosti više ne želi plaćati danak životima svojih vojnika jednoj propaloj politici. I kao što se američki predsjednik našao na meti kritike zbog Afganistana, tako je sada i u talijanskoj vladajućoj koaliciji došlo do raskola oko misije u Afganistanu.

No sve to nije ništa prema aferama koje potresaju domaću scenu. Berlusconijeva trakavica s njegovim aferama u stilu talijanskog filma »Slatki život« ne silazi s medijske pozornice. Prošloga tjedna je javnost opet reagirala na otkazivanje popularne emisije "Ballaro", koju vodi Giovanni Floris. Taj popularni talk-show u kojemu se prepucavaju talijanski političari otkazana je, jer je u isto vrijeme zakazano izvanredno izdanje emisije »Porta a porta« (Vrata do vrata) Bruna Vespe s premijerom Berlusconijem kao glavnim gostom. Zbog njega su pomaknute sve ostale emisije koje su mogle privući gledatelje, tako da su gledatelji imali samo jedan izbor: gledati Berlusconija i njegov nastup. Iz protesta urednici Trećeg programa, koji je nazvan »bunkerom opozicije«, emitirali su film o Hitlerovim posljednjim danima, što im je uzeto za zlo. Optuženi su za »malicioznu aluziju«, a vodstvo državne televizije našlo se pod baražnom vatrom s optužbama da tako nešto - otkazivanje najavljenih emisija zbog premijera - nije bilo moguće ni u Čeaušeskovoj Rumunjskoj.

U međuvremenu se broj potpisnika na apel za slobodu tiska trojice talijanskih uglednih pravnika popeo na brojku od 450.000. Nastavlja se promenada uglednih imena iz svijeta kulture, medija, znanosti - a nešto manje i politike. Potpisali su i nobelovci Betty Williams (Nobel za mir 1976.), Edmund Phelps, Nobel za ekonomiju 2006. i poljska nobelovka, književnica Wislawa Szymborska. Potpisala su i trojica svjetski poznatih filmskih redatelja, Claude Chabrol, Costas Gavras i Emir Kusturica, a pridružio im se i svjetski popularni Sting.

Brojnim glavnim urednicima europskog tiska, od "Die Zeita" do "Le Monda" pridružila se svojim potpisima i Unija talijanskog katoličkog tiska, ogorčena zbog toga što je glavni urednik katoličkog časopisa "L' Avvenire" bio prisiljen na ostavku zbog objeda Berlusconijevog tiska da je homoseksualac. Le Monde se čak upitao: svjedočimo li to agoniji demokracije u Italiji? Loš publicitet što su ga ove afere donijele Italiji, a ne samo njenom premijeru, morale bi rezultirati alarmnim zvoncem i u sferama talijanske diplomacije. Tko to ne vidi, očito ne razumije politiku i mehanizme funkcioniranja javnog mnijenja. Da je tomu tako, svjedoči i diplomatska nota OESS-a, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. Miklos Haraszti, visoki predstavnik OESS-a za slobodu tiska u posebnom je demaršu objavio zabrinutost OESS-a zbog sudskog postupka što ga je započeo jedan premijer koji se smatra i najbogatijim čovjekom Italije protiv dviju novina, a posebno je zabrinut i zbog enormnog odštetnog zahtjeva. »Korektivna je uloga medija«, tvrdi predstavnik OESS-a, »upravo u postavljanju čak i pristranih pitanja. Pravo na informaciju uključuje i pravo medija da postavljaju pitanja političarima, a politički dužnosnici moraju prihvatiti višu razinu kritike od strane medija nego obični građani, baš zbog javne dužnosti koju obavljaju«. Pravorijek OESS-a nije mogao biti jasniji.

Očekuje se da će i Europska unija uskoro reagirati, jer su dovedena u pitanja osnovna načela funkcioniranja demokracije. U tom smislu, Le Monde ima pravo, jer su sloboda govora i sloboda tiska osnovne stožerne vrijednosti demokracije. Upozorio je na to nedavno i talijanski politolog Giovanni Sartori, koji je inače i član savjeta uglednog hrvatskog časopisa »Politička misao«. U svoje dvije knjige upozorava na krizu demokracije u svijetu, a posebno na krizu »medijske demokracije«. Model demokracije je u krizi, jer izvršna vlast postaje sve jača, a parlamentarna vlast sve slabija i svodi se sve više na demagogiju, pa se većina ljudi, razočarana populističkom demagogijom svojih vođa, okreće sve više i protiv demokracije. Kako inače objasniti da je unatoč svim aferama Berlusconijeva popularnost porasla?