Zbog projekta Stuttgart 21 na ulice su izaši deseci tisuća prosvjednika koji traže obustavu gradnje novog stuttgartskog kolodvora, podzemnih i nadzemnih trasa za vlakove. Neovisno o tome radi li se ovdje o korisnom projektu ili o vreći bez dna koja će proždrijeti milijarde poreznog novca i prouzrokovati manje ekološe katastrofe, neovisno o tome bio netko pristaša ili protivnik projekta, svaki građanin ima pravo javno protestirajući na miran način iskazati svoje mišjenje o Stuttgartu 21.

Barem bi se takav stav mogao očekivati u demokratskoj državi zapadnog tipa kao što je to Njemačka. I zaista mjesecima se stanovnici Stuttgarta i okolice prosvjedima bore protiv novog podzemnog kolodvora. Mjesecima se je taj protest odvijao bez ispada, kako sa strane demonstranata tako i sa strane policije. No političari odgovorni za izvedbu projekta oglušili su se na glas naroda. Oglušili su se na studije koje ukazuju na rast troškova i na nerentabilnost Stuttgarta 21. Ugovori za izgradnju su potpisani. Previše je para u igri da bi se sada odstupilo od gradnje. Jedina stranka koja je znala iskoristiti nezadovoljstvo građana su Zeleni koji su na tom nezadovoljstvu u anketama isplivali na više od 20 posto glasova u Baden-Württembergu.

Dakle sve dok prosvjednici nisu smetali pokretanju radova, sve do tada su smjeli nesmetano iskazivati svoje mišljenje na ulicama Stuttgarta i u gradskim parkovima. U Država i njezin mlateći dio izvršne vlasti smatraju osobe koje mirno prosvjeduju nasilnicima koje treba izmlatiti prošli četvrtak ta se je situacija s početkom radova i sječom prvih stabala u gradskom parku drastično izmijenila. Potpisani ugovori o gradnji su se morali ispuniti, a to u demokraciji zapadnog tipa kod ovoliko velikih poduhvata znači zaštitu prava interesa krupnoga kapitala, pa ako treba i državnim nasiljem. Mirne prosvjednike u Stuttgartu među kojima su bili i starci, roditelji s djecom, mladi i odrasli, osobe raznih političkih uvjerenja, ljudi koje čine presjek društva u Baden Württembergu u četvrtak je napala policija vodenim topovima, suzavcem i pendrecima.

Svoje nasilje policija je opravdala navodnim nasiljem demonstranata. Navodno bacanje kamenja na policijske snage opovrgnula je sama policija. Odgovornima nije preostalo ništa drugo nego optužiti prosvjednike za "visoki nasilni potencijal" kojim su "prosvjednici energično stali policiji na put ne uzimajući u obzir mogućnost vlastitih ozljeda",  bila je izjava jednog od načelnika policije. Za  ministara unutarnjih poslova Baden Württemberga Heriberta Recha, i tjelesno zdravlje majki s djecom manje je vrijedno od policijskog zadatka zaštite big biznisa. "Kada majke s djecom stanu na put policiji onda ih se mora odstraniti i tjelesnim nasiljem", izjavio je Rech. Znači država i njezin mlateći dio izvršne vlasti smatraju osobe koje mirno prosvjeduju nasilnicima koje treba izmlatiti. To nije ništa drugo nego batinanje demokracije pendrekom. Činjenica da su se demonstranti mirnom blokadom suprotstavili policiji ne znači da su potencijalni nasilnici. Policija je u Stuttgartu nepravedno i na neprimjereni način upotrijebila nasilje, te se sada opravdava izjavama kako je samo reagirala na nasilje prosvjednika.

Svaki građanin ima pravo svoje mišljenje iskazati mirnim protestom. Ako to izlaganje mišljenja znači zaštiti stablo od sječe, onda je u stvarnoj demokraciji policija tu da dotičnoj osobi omogući to pravo dok ju se mirnim putem ne navede na odustajanje od svojeg prosvjeda. To je idealno djelovanje demokracije. Ali u Stuttgartu policija prije štiti interese privrede nego građanska prava. Pri tome se zaboravlja da je u demokraciji narod jedini suveren, a ne državni podanik i da je svoju vlast samo iz administrativnih razloga prepustio državi. "Sva vlast proizlazi iz naroda", piše u članku 20. njemačkog ustava. Policija stoji u službi naroda, a ne u službi političara i Ukoliko policija prekrši demokratsko načelo narodnog suvereniteta, tada ne napada samo narod nego ruši osnovne temelje i uređenje Savezne republike Njemačke željeznice. Ukoliko policija prekrši demokratsko načelo narodnog suvereniteta, tada ne napada samo narod nego ruši osnovne temelje i uređenje Savezne republike Njemačke Nadalje, u članku 20 njemačkog ustava stoji: "Ako ne postoji drugačiji način, svaki Nijemac ima pravo na otpor protiv svakoga tko pokuša ukloniti to uređenje." Znači prosvjednici su imali pravo suprotstaviti se policiji pošto im je ova osporavala ustavno pravo na otpor. Nasilno djelovanje policije protiv mirnih prosvjednika jest napad na demokratsko uređenje republike i kao takvo bi ga morali vidjeti i narodni zastupnici. Problem leži u tome što neki od tih zastupnika ne samo da odobravaju policijsko nasilje nego su ga vrlo vjerojatno i naredili. Ili kako je rekao predsjednik stranke Zelenih Cem Özdemir: „Mappus (ministar predsjednik Baden Württemberga) je želio vidjeti krv."

Događaji u Stuttgartu ukazuju na to da Njemačka nije u potpunosti uređena pravna demokratska država nego prije liči na stranačku oligarhiju korumpiranu krupnim kapitalom i privrednim interesima. Nasilje naspram miroljubivih građana je postojalo i postoji u svim državnim uređenjima. Jedino što ne postoji je istinska demokracija, nego samo države koje u svom uređenju sjedinjuju manje ili više demokratskih elemenata. Koliko je dakle demokratična država koja nasiljem djeluje protiv svojih građana? To možda je stvar razumijevanja demokracije. Vođe u Iranu isto tako tvrde da je njihova država primjer demokracije. I Istočna Njemačka se je nazivala demokratskom. Naljepnicu "demokracija" si može zalijepiti svatko, što ne znači da zaista živimo u demokraciji. Demokracija će uvijek ostati ideal za kojim moramo čeznuti i koji vjerojatno nikada nećemo dostići. Pogotovo ne onda kada država mlati narod.