Ovih dana u Berlinu ponovno gore automobili. Iako policija uglavnom tapka u mraku, više-manje je poznato da se iza potpaljivanja kriju grupe koje se protive tzv. gentrifikaciji tj. procesu zauzimanja pojedinih gradskih četvrti od strane dobro stojećih slojeva. To je posebice slučaj s kultnom četvrti Kreuzberg gdje su skvotove i socijalne stanove zamijenili luksuzni stanovi za imućne došljake. Slična sudbina pogodila je i legendarnu hamburšku četvrt St. Pauli u kojoj se u posljednje vrijeme ne sreću samo predstavnci tamošnje noćne scene nego i dobrostojeći nosači trodjelnih odijela.

Daniel Koch je menadžer za gastronomiju u hotelu Empire Riverside, novom in-mjestu Janne Kempe: "Tražimo da grad Hamburg vlasnike prisili na održavanje zgrada kako ne bi propadale i padale u ruke špekulanima i da se ne ide za tim da se iz nekretnina mora izvući maksimalna zarada" u tradicionalnoj hamburškoj četvrti St. Pauli. Posebna atrakcija ovog pomalo nestvarno djelujućeg nebodera je ogroman bar na 20. katu hotela s kojeg puca pogled na rijeku Labu, hamburšku luku i naravno četvrt St. Pauli. "Odavde imamo prekrasan pogled na St. Pauli. Reeperbahn, to je velika ulica sa svim noćnim klubovima i reklamama. I ovdje vidimo i Herbertstrasse, to je ona ulica u kojima se u izlozima nude oskudno odjevene dame", priča Koch. U bar ne dolaze nezvani gosti, dolje s ulice. U tome ih sprečava dressing code na visokoj razini, ili kako to sugerira internetska stranica bara, "sportsko elegantni stil", štogod značio taj pojam. Probrana, dobro pokožena klijetela, ugodni ambijent koji je osmilisio britanski star arhitekt David Chipperfield. U takvom ugođaju se lakše podnose cijene koktela koje su za St.Pauli astronomske. Hotelska zgrada uzdiže se iz kompleksa koji čine uredi i luksuzni satnovi. Sve to skupa na mjestu gdje je nekada stajala jedna pivovara. I u prizemlju lokali, naravno u nezaobilaznom lounge stilu. Odavde se uz koktel za 12 eura može promatrati narod na ulici. Sa sigurne udaljenosti i iza zatamnjenog stakla. Ovaj dio četvrti za trgovce nekretninama slovi za zlatni rudnik. To prije svega znači ogroman profit.

Da trgovci nekretninama profitiraju od šarma ove gradske četvrti koja je nekad bila rezervirana za mornare koji su svoj boravak na kopnu htjeli zasladiti provodom na Reeperbahnu, toga je svjestan i Daniel Koch. "Ovdje čovjek može sjediti u gostionici, popiti svoje omiljeno pivo Astru. Tu možete sresti običnog lučkog radnika i poslovnog čovjeka u odijelu kako nakon posla piju pivo i filozofiraju o svemu i svačemu". Nekolko desetaka metara od šmikerske utvrde oko hotela Empire Riverside jedna gostionica kakvu si zamišlja menadžer Koch. Ovdje doduše kultno pivo Astra teče u potocima no gosti u odjelu ovdje ne zalaze. Ovdje se za cijenu jednog koktela iz bara 20up možete dobiti 9 točenih Astri. Gosti koji ovdje zalaze se nazivaju St. Paulanerima. Ovdje se mogu sresti osobe kao iz turističkog vodiča za lučke četvrti poput Bodoa koji grb St. Paulija ponosno nosi istetoviran na prsima. Ili Mary koja je, kako sama kaže, preplovila sva mora. Dobra duša ove mornarske krčme u najpozitivnijem smislu te riječi je gostioničarka Rosi koja u St. Pauliju živi oduvjek.

"Prije su me uvijek pitali: molim, ti živiš u St. Pauliju? To je uvijek bila četvrt u koji se ne zalazi. Četvrt u kojoj žive nadničari i asocijalni slojevi društva".

Svi su izbjegavali St. Pauli, a ponajviše ulagači. To je postala četvrt onih koji drugdje Nekdašnja ozloglašena crvena četvrt se pretvorila u magnet za turiste željne jeftine zabave i alkohola nisu mogli dobti stan: primatelji socijalne pomoći, gostioničari i stranci. No tada je St. Pauli sa svojom žilom kucavicom Reeperbahnom postao važan gospodarski čimbenik. Nekdašnja ozloglašena crvena četvrt se pretvorila u magnet za turiste željne jeftine zabave i alkohola. Vikendom se kroz ulice St.Paulija više gotovo ni ne može prolaziti. To je počelo privlačiti ulagače koji ovdje ne ulažu samo u zabavne sadržaje nego i u luksuzne stanove za one kojima su otmjene četvrti pomalo dosadile i želi živjeti u svojim skupocjenim stanovima usred živahnog središta grada. Borba za stambeni prostor je u punom jeku kako svjedoči i jedan gost za šankom: "Mnogi su bili prisiljeni odseliti, oni koji su ovdje odrasli, ljudi koje znam već sto godina. I sve više dolaze mladi koji plaćaju svaku cijenu samo da bi živjeli ovdje u St. Pauliju. Otkuda im novac, ne znam ali samo znam da me to jako ljuti". Jedna druga gošća za šankom se žali na "yuppije" koji su preplavili četvrt. Stoga ni ne čudi da se u međuvremenu stvorio i organizirani otpor protiv "gentrifikacije" tradicionalne četvrti. Isprva nasilni a u posljlednje vrijeme u okviru institucija.

Janne Kempe iz lokalnog socijalnog ureda podržava prosvjednike u njihovim zahtjevima gradskoj upravi. "Mi tražimo da grad Hamburg vlasnike prisili na održavanje zgrada kako ne bi propadale i padale u ruke špekulanima i da se ne ide za tim da se iz nekretnina mora izvući maksimalna zarada", kaže Kempe. U međuvremenu je i grad Hamburg shvatio da su se činile greške i da građani koji su se u međuvremenu organizirali u grupu pod nazivom Pravo na grad stoje iza pravednih zahtjeva. Na posljednjim lokalnim izborima u Hamburgu pitanje stambenog prostora je, kako zaključuje urbanist iz gradske uprave Dieter Polkowski, odigralo velku ulogu:"Država i grad su shvatili da se moraju suočavati s najrazličitijim interesima i da se otpor građana ne smije ignorirati. Političari trebaju shvatiti da takva vrst otpora ne posustaje."