U Bosni i Hercegovini se opšti izbori organizuju svake četvrte godine i imaju za cilj da Bošnjacima pruže priliku da, kao, zajebu Srbe i Hrvate. Ove godine su tako, kao, odlučili da izaberu člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. I uspjeli. Željko Komšić, kao, nije Hrvat jer ne misli i ne živi onako kako kažu da bi trebalo da većina Hrvata u BiH misli i živi.

Potpredsjednika Republike Srpske, takođe iz reda Hrvata birali su, kao, Bošnjaci. Uspjeli. Izabran je Emil Vlajki, predratni profesor iz Sarajeva na fakultetu Političkih nauka i sadašnji profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima svoju partiju i majka mu je, kažu, Jevrejka. "Budi bog s nama! Koga on predstavlja?", pitaju se istinske patriote.

Htjeli su Bošnjaci izabrati i člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, ali je to Mile na vrijeme shvatio i platio onom malom da kod štamparije udara krstiće pored imena Nebojše Radmanovića, provjerenog Srbina kojem  jedino Borjana Krišto može parirati u govorništvu.

Poslije je Mali iz štamparije danima sanjao te krstiće, čak mu se i mati klela da ga je vidjela kako u snu podiže desnu ruku i u zraku izvija onaj spasonosni znak za nebeski narod: uspravno kratko i brzo, pa lagani kažiprstom preko sredine.

"Sad Mladen Ivanić može da hoda oko Sarajeva i traži pravdu po sudovima, a zna se Treba čuvati srpstvo i hrvatstvo od zatiranja! A zna se, kad nešto ne valja, to su smislili Bošnjaci u Sarajevu, a kad valja, to su ih oni pravi, patriotski udruženi Srbi i Hrvati spriječili u naumu da se u Sarajevu uvjek sudi protiv Srba. Ako presude u njegovu korist, to je presuda protiv RS! Multietničar!" Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je najveća rugoba biti multietničar. Biti mješovite krvi je i oprostivo. "Nije on kriv! Roditelji se ne biraju. Rodbinu ne biraš. Ali stav, to je tvoja sopstvena naivna odluka!"

Treba čuvati srpstvo i hrvatstvo od zatiranja! A zna se, kad nešto ne valja, to su smislili Bošnjaci u Sarajevu, a kad valja, to su ih oni pravi, patriotski udruženi Srbi i Hrvati spriječili u naumu.

Ako je suditi po uticaju koji imaju: u državi, raseljeni (po svijetu i nebeskom odru) i pristigli iz arapskih zemalja, pa iz Srbije i Crne Gore - u Bosni i Herecegovini je prisutno najmanje sedam miliona Bošnjaka s pravom glasa i tu je kvaka zašto nema Zakona o popisu stanovništva. Ovako je kao kad cotav ide kroz dubok snijeg: "Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš!" "Ma ja, nema ih, a kada su izbori, samo nadiru!"

Bošnjaci pred izbore, kao, idu u džamije i tamo se pregrupisavaju: 3 miliona će glasti za Željka Komšića, 3 miliona za Mladena Ivanića, a milion za Emila Vlajkija. Pošto nije zabranjeno pokrivanje cijelog tijela, ko zna, možda se po dvoje smještalo ispod velova tajni, pa su pred biralištima samo iskakale ruke ispod nikaba, burki i ostalih opasnih maHrama, a u rukama lične karte i našiljene olovke. Pošto se u sarajevsku Zetru uselio onaj Marokanac-iscjelitelj, Meki Torabi, pa ga ni lažnjaci o podmetnutoj bombi ne mogu istjerati, do sljedećih izbora ruku sa ličnim kartama i olovkama biće blizu 10 miliona. Najmanje!!! Jer, Torabi će im život produžiti na oko 100 ili 200 godina. Samo će jadni Srbi i Hrvati morati, onako neliječeni, propadati i umirati!

Pravi sljedbenik Krista ili Hrista u tome vidi veliku nevolju i razlog za buduću patnju i strah. Da!

Članovi predsjedništva BiH iz reda srpskog i hrvatskog naroda mogu biti izabrani tako da za njih isključivo glasaju Srbi ili Hrvati? I to ne bilo koji! Samo oni kojima je "Srpska zauvjek" ili "Hercegbosna again" iznad glave kao serdžada razapeta, pa s tim liježu i s tim ustaju! "Drugi neka se ne primiču biralištima! Odbij od kola!"

Drugi su oni Srbi i Hrvati koje, eto, baš boli briga što je to tako. Oni su izdajice ili Vijesti iz Bosne i Hercegovine više ne prodaju novine. Jedino smo interesantni ako naša bolest treba da susjedima pokaže kako oni grabe naprijed u Evropu i ostale unije naivci! Oni su sramota roda svojega, ne shvataju istorijski značaj križića na glasačkom listu i vjerovatno su plaćeni arapskim barelima da glume građanine. Unitarističke. Tako problem prerasta u tagediju epskih razmjera kada se zna da pored sedam miliona pritajenih Bošnjaka, u Bosni i Hercegovini živi bar milion izdajnika Srba i Hrvata raspoređenih po međunarodnim organizacijama i bošnjačkim kolumnama i portalima.

Stanje je kao fol dramatično. Postoje bar dvije tri kao fol paralelne drame. Zavisi od glave u kojoj se ideja kiseli. Kao da je ikad i bilo drugačije?

Jedino univerzalno stanje je zatucanost. Napuštenost i odbačenost. I od boga i od svijeta. Vijesti iz Bosne i Hercegovine više ne prodaju novine. Jedino smo interesantni ako naša bolest treba da susjedima pokaže kako oni grabe naprijed u Evropu i ostale unije. Nisu, nedaobog, nisu zaostali, zatucani, napušteni i isfrustrirani - kao mi! I na istoku i na zapadu.

Zbog toga ponekad u novinama osvane kakav kvazi intelektualac namrštenih obrva, antropolog ili umjetnik. Bosanskohercegovački! "Skonto baja! Pa objašnjava. Kondak mi ne razumijemo, šta on hoće!"

Znamo i oni i mi i svi zajedno da, u regionalnom smislu, imamo značaj livade preko koje treba preći autoput do mora i most do Dubrovnika. Bitni smo i ljeti, kada koristeći pogodnosti pozitivne geografije, dođemo da se močimo uz more za džabaka. Ili da spremamo sobe za goste do septembra, a onda zidamo na gornjoj ploči od dobijenih novaca nove sobe za nova radna mjesta. Uz to smo i bedem Srpstva! Rasadnik Hrvatstva! Doduše, imaju i Bošnjaci svojih nedoumica, ali nećemo o tome u ovom pismu. Mogla bi nas kakva zajednička nevolja spojiti. "Pu, gluho bilo! Pa da osvanemo zajedno u Bosni i Hercegovini!"