Krajem prošlog tjedna u Europskom parlamentu održan je sastanak ministara unutarnjih poslova na čijem se dnevnom redu našlo pitanje koordinacije politike naspram izbjeglica koje svakodnevno prelaze europske granice. Kako se Europska agencija za kontrolu granica Frontex zadnjih godina pokazala prilično neučinkovitom, Cecilia Malmström, povjerenica Europske komisije za unutarnjopolitička pitanja, istaknula je da želi obvezati zemlje članice na redovita davanja u korist Agencije. Švedska povjerenica istodobno je insistirala i na uvođenju jedinstvene prakse pri protjerivanju ilegalnih useljenika na području cijele Europske unije što je izazvalo revolt kod većine drugih ministara čije se zemlje ne žele odreći nacionalnih nadležnosti.

Brojka od 51.600 uhićenih nezakonitih migranta u samo prvih šest mjeseci prošle godine zapravo je za 17 posto manja u odnosu na prijašnje godine što Frontexova administracija pripisuje ekonomskoj krizi zbog koje migranti smatraju kako će teže naći posao u zemljama Europske unije. No da razlog smanjenju broja nisu samo loši gospodarski uvjeti, potvrđuju apeli Europskog parlamenta za otvaranjem poslovnih centara u Africi koji bi privukli kvalificiranu radnu snagu te utjecali na zaustavljanje nezakonitih migracija. Osim toga, pojedine zemlje razvijenih demokracija posežu za Hrvatska granična policija po pristupanju u Europsku uniju nema razloga za zabrinutost, jer je zbog specifičnog geografskog položaja uplovljavanje brodova s migrantima na našu obalu gotovo nemoguća misija restriktivnim antiimgracijskim politikama kako bi što učinkovitije spriječile dolazak stranaca na svoje granice.

Italija, koja je uz Maltu, Grčku i Španjolsku godišnje bilježi najveći broj dolazaka prekomorskih migranata, svoju je okrutnost dokazala donošenjem zakona pomoću kojeg će, u slučajevima pronalaska, nezakoniti migranti biti kažnjeni šestomjesečnom kaznom zatvora, a osobe koje im pruže utočište s čak tri godine zatvora. Italija je nedavno započela i deportacije migranata uhvaćenih na moru natrag u afričke zemlje, što je, prema UNHCR-u, praksa suprotna međunarodnoj konvenciji čija je Italija potpisnica, a unatoč kritikama Europske komisije, talijanska vlada namjerava nastaviti s deportacijama. Snažnu ksenofobičnu retoriku još je sredinom devedesetih započeo provoditi predsjednik Sjeverne lige Umberto Bossi koji je svojedobno predlagao dozvoljeni boravak u zemlji samo za one strance koji imaju radnu dozvolu. Svoju političku snagu dokazao je zauzevši ministarsko mjesto u vladi svog istomišljenika Silvija Berlusconija koji je u više navrata istaknuo kako ne želi multietničku Italiju.

Ukoliko države članice Europske unije ne provode pravne stečevine kojima se jamči pravo na traženje azila, protiv njih je moguće pokrenuti postupak pred Europskim sudom pravde. No Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije ističe kako zemlje koje provode restriktivnu politiku azila za kaznu od Europske komisije dobiju tek prosvjednu notu nakon koje mogu nastaviti raditi po svome. "Europska unija pokušava uvesti Zajednički europski sustav azila, ali kako on još uvijek nije u potpunosti uspostavljen, tražitelji azila ne uživaju isti tretman u cijeloj Uniji. Tako su razlike na nacionalnoj razini dovele do 'kupovanja' azila, odnosno do traženja istog u zemljama za koje izbjeglice smatraju da će ih najvjerojatnije primiti".

Plodno tlo za odbijanje poslušnosti europske zemlje nalaze u jačanju desnih parlamentarnih stranaka na čelu s populističkim vođama poput pokojnog Jörga Heidera u Austriji te Jean-Marie Le Pena u Francuskoj, koji je nedavno, po uzoru na Švicarsku zahtijevao raspisivanje referenduma na kojem će Francuzi "jednom za svagda glasno reći o čemu se njihovom društvu godinama tek potajno šaputalo - donose li nam imigranti više zla ili dobra".

Svoju ksenofobičnu stranu pokazao je i danski parlament u kojem je svojedobno postojala inicijativa za poticanje iseljavanja doseljenika kojima bi se, po napuštanju zemlje, za nagradu dalo 15 000 eura. Populistička retorika koristila se i u belgijskom parlamentu kada je čelnik Flamanskog bloka Filip Dewinter izjavio je kako "stranci imaju izbor: asimilirati se ili vratiti se tamo odakle su došli. Naše državljanstvo je nagrada za asimilaciju, a da bi ga stekao useljenik mora tečno govori naš jezik, potpisati izjavu o lojalnosti našoj domovini te se na taj način odreći svoje prošlosti".

Stereotip o Nizozemcima kao najtolerantnijem europskom narodu 2002. godine poljuljalo je odličan rezultat liste Pima Fortuyna, koja je umalo pobijedila na parlamentarnim izborima. Ovaj ekscentrični populist okomio se na staru nizozemsku vladu, nazivajući je nemarnom, jer "ignorira učinke zaostale muslimanske kulture na nizozemske tradicionalne vrijednosti". Samo nekoliko dana prije izbora Fortuyna je hitcem iz pištolja ubio militantni ekološki aktivist, a nizozemska javnost mu je svoju vjernost potvrdila i 2004. godine kada mu je televizijskim glasovanjem posthumno dodijeljena titula najvećeg Nizozemca svih vremena.

Dodatno pojačanje u obrani od migranata Europskoj uniji pružaju i specijalne NATO-ve postrojbe koje od 2001. godine svakodnevno patroliraju Sredozemnim morem i presreću brodove kojima afrički i azijski migranti putuju do europske obale. Novi strateški koncept NATO-a, koji obuhvaća modificiranu zadaću kolektivne obrane, potječe iz 1999. godine, a aktiviran je nakon terorističkih napada 11. rujna. Već u listopadu iste godine u istočnom dijelu Mediterana započela je operacija Active Endeavour čiji je službeni cilj praćenje utovara robe koja putuje morem kako bi se na vrijeme otkrile i spriječile moguće terorističke akcije. No zbog sporazuma sa zemljama članicama Europske unije i pojedinih afričkih i azijskih zemalja, operacija od 2002. godine uključuje i sprečavanje trgovine oružjem i ljudima te zaustavljanje velikih valova nadolazećih migranata. Nove ovlasti NATO-vih vojnika izazvale su revolt kod protivnika njihove politike koji je kulminirao na prosvjedu tijekom posljednjeg NATO summitu u Strasbourgu.

Hrvatska granična policija po pristupanju u Europsku uniju nema razloga za zabrinutost, jer je zbog specifičnog geografskog položaja uplovljavanje brodova s migrantima na našu obalu gotovo nemoguća misija. No Robert Barić, natporučnik Hrvatske vojske i nekadašnji pomoćnik savjetnika hrvatskog predsjednika za obranu, u svom znanstvenom članku Transformacija NATO-a i hrvatska obrambena reforma dao je naslutiti kako postoje izgledi da će i hrvatski vojnici uskoro sudjelovati u sličnim misijama. Barić ističe kako hrvatska vojska po pristupanju u NATO pakt morati sudjelovati u kontroli pomorske i kopnene granice Hrvatske te navodi i spekulacije o mogućem osnutku Obalne straže sastavljene od vojnih i policijskih snaga. Iz Ministarstva oružanih snaga nismo dobili odgovor na pitanje hoće li išta od navedenog zaista provesti.

Upravo su zbog postojanja neprijateljskih mjera prema imigrantima pojedini zastupnici Europskog parlamenta sve više počeli insistirati na konačnom izglasavanju unificiranih politika. A u vjeri da većina europskih parlamentaraca u budućnosti ipak radije glasovati mozgom, a ne srcem, humanije migracijske politike barem bi donekle mogle popraviti štetu koju nacionalne vlade prisilnom asimilacijom ili neutemeljenim odbijanjem pristupa strancima nanose već godinama.

Čuvanje europske tvrđave - 1. dio