U jednom tekstu, ovdje na H-alteru, pomenuo sam akciju "Zasadi svoju budućnost" iliti dan drveća ( Ден на дрвото) i bilo je nekoliko komentara vezanih za tu akciju. U većini da ljudima zvuči nevjerojatno, ali i pozitivno.

Dan drveća, šesto izdanje odigrao se 19.11. 2010. Ovaj put krilatica  je "Sadimo zajedno za nas", a cilj je da roditelji i djeca sade zajedno. Sadi se pored cesta i jezera.

Akcija je počela u proljeće 2008. godine, nakon velikih šumskih požara u 2007. godini. Inicijativu je pokrenuo operni maestro Boris Trajanov, a brojne poznate face raznih profila se priklučile što je kao rezultat donijelo odličan odziv građana. Poruke koje su imale odličan prijem i, koliko znam, besplatno su prisutne u medijima: "Potrebne je dvadeset godina da poraste, a samo jedan trenutak da se jedno drvo uništi" i "Mi imamo moć da promijenimo ..."

Taj prvi put se sadilo dva milijuna generatora kisika. Simbolično, mousedonija ima nešto više od dva milijuna stanovnika, za svakog po jedno. Organizatori, stimulirani valjda odličnim odgovorom javnosti, još iste jeseni su organizirali još jednu akciju, sa još šest milijuna sadnica.

Krenulo je. Od tada se pretvorili u tradiciju. 

Osobno smatram da je to genijalna stvar. Template je jasan. Radničke akcije koje su praktično podigle infrastrukturu i duh bivše nam države. I to uopšte nije loše. Naprotiv. Još u današnje vrijeme kada su nekakva građanska odgovornost i kolektivan duh praktično nepoznanice, to je jedna jako pozitivna i "neutralna" stvar koja nas povezuje.

Bilo je i još uvijek postoje raznorazna šuškanja da je to PR, da je kriminal kao motiv u pozadini. Možda. Osobno bih volio da me Shell, BP, CNN, BMW, Microsoft, elektroprivreda i slični giganti pljačkaju na način koji je bar sličan ovome. Ne ulazim uopšte u analiziranje jesu li to pljačke ili ne. Činjenice govore da je dosad posađeno oko dvadeset milijuna drveća. I da znam da je u nekim regijama, zvanično se uhvatilo i poteralo oko sedamdeset posto od toga što je posađeno.

Kako je akcija zaista postala popularna, vlasti su dan drveća proglasile neradnim, poznate domaće i diplomatske face su počele shvaćati da tako mogu jeftino  promovirati  sebe, ali istovremeno promoviraju i akciju i vrijednosti koje je podupiru. WIN-WIN. Oporba nije imala kud, pa tako i sve lokalne vlasti su počele podržavati akciju. Uključuju se škole. Fakulteti, Institucije. Firme daju donacije. Transportna poduzeća nude besplatan prevoz na lokacije.... što je realno i metaforički genijalna stvar i odličan primjer kako u mulju i blatu konzumerizma, kriminala i očajnog kvaliteta života, u svakodnevici u kojoj  se naziru elementi postapokaliptične SF apatije, surovosti i nebrige i rasula, jedna  jednostavna, naizgled prosta i mala stvar može puno toga napraviti. Čak i kad bi ovo bilo zadnje. Čak i kad bi se desilo fijasko i da nam kažu da smo sadili plastično drveće....

Počele su i pogranične suradnje, a plan je da se iduće godine akcija promovira i proširi na cijeli Balkan.

Zeleni pozdrav od mene, idem saditi drvo

http://www.treeday.com.mk