Dobrodošli u carstvo demokracije

18.01.2012. Igor Lasić E_ropa/regija Komentiraj Print

Presudni izvršni organi Europske Unije stekli su faktičku autonomiju pri donošenju strateških ekonomsko-političkih odluka, a da su pritom sasvim odmaknuti od izbornog procesa kao uvjeta demokratske reprodukcije. Ilustracija: eurealist.co.uk

Državljani EU-a biraju isključivo europarlamentarce, dakle, članove tijela koje ima drastično sužene mogućnosti odlučivanja i nadziranja u relevantnim područjima zajedničke politike.

Uslijed dominacije koju po javnom prostoru bilježi desničarska opsesija europsko-unijskom prijetnjom svetom nacionalnom identitetu i suverenitetu, kao medijski etablirana špica otpora ulasku Hrvatske u EU, zasjenjenim ostaje gro itekako ozbiljnih prigovora iz domene socijalne politike i demokratizacije. Upravo taj potonji bauk, tema je osvrta kojeg ovdje plasiramo, uza stajališta naših sugovornika, evo, u tjednu uoči samog referenduma. Ne zato što bi se u posljednji čas moglo kompenzirati kronični hrvatski politički vakuum u tom smislu, nego tek da naznačimo o čemu smo kao društvo propustili raspravljati dok je možda bilo na vrijeme.

A upravo konkretni referendum, dakako, ogledni je primjer, egzemplar stanja demokracije u Hrvatskoj. Posljednji kojeg smo održali, raspisan je bio još u SFR Jugoslaviji, te je odlučio o njezinu kraju. Ovaj predstojeći interpretira se kao izvjesni novi početak za Hrvatsku, no pokazuje se da je ono bitno - što smo postigli u međuvremenu, i koje smo demokratske standarde izgradili kroz dva desetljeća. Nažalost, čini se da tek u novije vrijeme, posljednjih godina, društvo pokazuje iole Naše poznavanje upravne strukture EU-a takvo je da na pitanja o razlici između npr. Europskog vijeća i Vijeća ministara još uvijek nesigurno odgovaraju - ili, pak, na njih ne žele odgovarati - i saborski zastupnici u medijskim anketama signifikantno zanimanje oko tih pitanja.

Prethodno namjereni, a nesuđeni referendum, onaj oko izmjena radnog zakonodavstva, izmaknut nam je pretprošle godine u suradnji vlade i sindikata - poslodavci se ni tu nisu morali angažirati - pa nas "fleksibilizacija" rada čeka u najskorijoj budućnosti. A već dogovoreni referendum o referendumu, odnosno propisivanju lakših uvjeta za dostupnost referenduma kao mehanizma direktne demokracije, jednostavno je ovih dana odgurnut kao tema, i sve je ostalo na ritualnom prepucavanju onih istih protagonista iz prethodne rečenice.

Način i svrha referenduma za ili protiv ulaska u EU može se protumačiti kao finale jednog te istog procesa liberalno-demokratskog kultiviranja zemalja nastalih iz SFRJ, u kojem one same baš i nisu puno sudjelovale, već su mahom pristajale na diktat. Štošta je pritom bilo i općekorisno, govoreći o nekim akutnim problemima, no teško je ne uočiti da nam okosnica prijenosa narodne volje ipak stalno nekako izmiče, i da nam praktički nije ostavljen više nikakav prostor da se ista na referendumu doista afirmira. O tomu svjedoči izjava ministrice vanjskih poslova RH Vesne Pusić koja najavljuje organiziranje novog referenduma u slučaju da na ovom prevagne opcija protiv EU-a, i tako sve dok se ne odlučimo za ono što nam je već neopozivo zacrtano.

Na rasjed između velikog dijela općeg raspoloženja, makar ono umnogome s razlogom izgledalo nedomišljenim, ukazuje i drastični odmak sastava našeg parlamentarnog zastupništva naspram baze, u pogledu odnosa prema EU. Jer, dok četrdesetak posto anketiranih građana i dalje ne želi u europsko-unijsku zajednicu, naime, sabor u cijelosti, a pogotovo novi njegov saziv, reprezentira isključivo zagovornike toga našeg članstva. Sve to se odvija u ambijentu gdje bi nepostojeća javna diskusija trebala biti nadoknađena pomicanjem referendumskog termina za 13 dana u ovome mjesecu.

Slika i prilika takve instant-diskusije jest vladina reklamna kampanja s video-spotovima i plakatima na koje je proteklih dana u medijima potrošena golema hrpa posprdnih bajtova, ali to je i radikalno nedemokratičan program financiranja u kojem nema milosti za one koji nisu raspoloženi glorificirati EU. Duga povijest hrvatskoga općedruštvenog pristajanja na slične lakrdije otkriva činjenicu da je najveći dio toga priređen odavno i bez ikakvog otpora, bez figuriranja kolektivnog subjekta koji bi manjim ili većim dijelom procesuirao ono što mu se zbiva mimo posebnog njegova upliva. Izjava kolege Ervina Hladnika Milharčiča, komentatora slovenskog lista Dnevnik kojeg smo telefonski zatekli u Budimpešti, osvjetljava ponešto mogućih Svaka država-članica ima po jednog predstavnika u Europskoj komisiji, no njih s liste kandidata ponuđenih iz vlada pojedinih članica bira predsjednik komisije, kojega predlaže Europsko vijeće posljedica takve pasivnosti.

S jedne strane, dakle, stoji naša odgovornost, a s druge kontekst unutar kojeg bivamo obrađivani po višoj sili. Članstvu EU-a mogli bismo tako pristupiti u najgorem trenutku, pritom iscrpljeni vlastitim ograničenjima, i svakako dobrano frustrirani. Sama ta kontinentalna asocijacija, ionako uštimana prvenstveno po željama imućnijih, međutim, zapala je u dodatnu vidnu demokracijsku regresiju, otkako globalni kapitalizam nastoji glavom probiti vanjski zid poznatog dijela svemira. EU se nedavno i službeno podijelila na više i niže društvo, sa zemljama čije elite vode igru te po unijskom istoku i jugu, ili dalje po svijetu, izvode egzibicije kakve doma ne smiju, i nasuprot njih zemljama koje slijede ritam, ako i to uzmognu, e da ne bi trpjele penale.

Uza sve te opasnosti, naše poznavanje upravne strukture EU-a takvo je da na pitanja o razlici između npr. Europskog vijeća i Vijeća ministara još uvijek nesigurno odgovaraju - ili, pak, na njih ne žele odgovarati - i saborski zastupnici u medijskim anketama. Dok oni ne nauče, nama ostaje jedino kakav internetski pretraživač i samostalno doškolovanje. Sistematično organizirane sažetke po konkretnim aspektima toga znanja nude rijetki domaći javni izvori; ovdje treba spomenuti internetski portal Demokratske inicijative Protiv EU, koji donosi najizdašniju sumu odgovora na ključna pitanja. Prije njega, u papirnatom obliku, tu je materiju objavljivao dvotjednik Zarez.

Za ovu priliku, sukus problema s demokracijom u EU kao cjelini, možemo ocrtati nalazom kako su njezini presudni izvršni organi stekli faktičku autonomiju pri donošenju strateških ekonomsko-političkih odluka, a da su pritom sasvim odmaknuti od izbornog procesa kao uvjeta demokratske reprodukcije u pretpostavljenom obliku. Ukratko, pogledajmo tretman Europske komisije, kao glavne tj. najutjecajnije adrese na koju se to odnosi: svaka država-članica ima u njoj po jednog predstavnika, no njih s liste kandidata ponuđenih iz vlada pojedinih članica bira predsjednik komisije, kojeg Nema slobode bez jednakosti aktera u proizvodnji vrijednosti, no taj nam problem do referenduma svakako neće uteći predlaže Europsko vijeće, kao skup premijera ili predsjednika država EU-a, a prihvaća ili odbija Parlament EU-a.

Državljani EU-a biraju isključivo europarlamentarce, dakle, članove tijela koje ima drastično sužene mogućnosti odlučivanja i nadziranja u relevantnim područjima zajedničke politike. Naravno, protiv takvog ustroja bune se isključivo građani zemalja s dužom, razrađenijom tradicijom liberalne demokracije, što je njezina najvrednija tekovina - ipak je ona imala vedrijih trenutaka, doduše, obično dokončanih brutalnom silom. Mi ostali, pak, očito još moramo graditi društvenu svijest kao temelj s kojeg se može suvislo reagirati.

Ostaje nam pitanje što da se radi u slučaju uspješnog, paralelnog detektiranja mana domaće i europsko-unijske demokracije, što da se radi s ultimativnim limitima kapitalizma i pripadajuće mu "vladavine naroda". O tome je u rečenom dvotjedniku i na portalu više pisao H-Alterov sugovornik Marko Kostanić, ljevičarski aktivist i publicist, pa ćemo se nadovezati na zaključak: kapitalizam i demokracija - ona istinska - zapravo se međusobno isključuju. Što je više jednoga, manje je drugog; posve logično, ipak ne mogu svi ravnopravno odlučivati, a samo rijetki prosperirati.

Utoliko ekonomska kriza nije eksces, nego strukturni dio kapitalističkog rješenja stvari. Notorni, rastući demokratski deficit EU-a je instrument toga procesa. On je aktualnoj klasi na vlasti neophodan već zbog primisli o širenju narodne volje na ekonomsku demokraciju kao realnu mjeru društvene slobode, pojam što je nanovo sve popularniji u Europi, a kamoli za daljnje pritezanje šarafa koji nas drže potlačenima. Nema slobode bez jednakosti aktera u proizvodnji vrijednosti, no taj nam problem do referenduma svakako neće uteći.

Marko Kostanić, suradnik dvotjednika Zarez i portala Demokratske inicijative Protiv EU:

Europska komisija ne voli talasanje

U lanjskom obraćanju Europskom parlamentu predsjednik Europske Komisije Jose Manuel Barroso uvjeravao je zastupnike u nužnost dodatne autonomizacije Komisije: "Više nego ikad trebamo neovisnu vlast Komisije, da predlaže i procjenjuje postupke koje države članice moraju provesti. Vlade, budimo iskreni, ne mogu to same napraviti. Niti to može biti učinjeno kroz pregovore među vladama". Upravljačka premisa na kojoj se temelji Barrosovo uvjeravanje, naravno uspješno, polazi od proporcionalnosti autonomije i efikasnosti. Ono što je Komisiji potrebno da riješi krizu je prije svega mir, izostanak bilo kakvih smetnji odozdo. Zapravo, cijela legitimacijska potka Europske unije se temelji na trade offu ponuđenom stanovništvu - odustanite od demokratskih procedura, ali u zauzvrat će vam biti osigurana ekonomska stabilnost. Jer naši ekonomski eksperti, kad rade u miru, ne mogu pogriješiti. No, kako je pokazala geneza krize, ali i njena tvrdokorna ustrajnost, eksperti ne samo da mogu pogriješiti, nego ništa drugo niti ne rade. Europske političke elite su razlog pronašle u nedovoljnoj autonomiji; treba nam još. Logika je slična onoj koju često slušamo kod, pogotovo domaćih, apologeta kapitalizma - problem kapitalizma nije kapitalizam, već www.stopbarroso.eu nedovoljno kapitalizma. Ovdje se ne radi samo o formalnoj analogiji već o fundamentalnoj kontradikciji između demokracije i kapitalizma, za koju sav imaginarij o EU služi kao dimna zavjesa. Kriza polako razmiče zavjesu - pooštreni su kriteriji iz Maastrichta, proračuni članica su pod kontrolom Komisije, a one se bez monetarne i fiskalne suverenost, u potpuno liberaliziranom trgovinskom prostoru, mogu baviti jedino tzv. internom devaluacijom, to jest smanjenjem nadnica u svrhu dostizanja konkurentnosti i privlačenja kapitala. U onima najproblematičnijim, Grčkoj i Italiji, pak, Komisija je izvršila tihi državni udar i na čelo postavila svoje ljude - Papademosa i Montija. Dakle, sve demokratske procedure su suspendirane u svrhu rješavanja krize mjerama koje su krizu izazvale. Stvar je prepuštena vladajućim klasama najmoćnijih članica koje ni same na znaju što da rade.

Ervin Hladnik Milharčič, kolumnist ljubljanskih novina Dnevnik:

Zašto parlamentarna stranka zemlje-članice EU, na javnom skupu ispred zgrade EU u glavnom gradu, pali EU-zastavu?

U subotu sam stajao ispred zgrade predstavništva EU u Budimpešti. Potpredsjednik ekstremne desne stranke Jobbik je na bini palio zastavu EU-a kao simbol okupacije i kolonijalnog nametanja tuđe volje suverenom madžarskom narodu. Oko tri hiljade članova Jobbika je pljeskalo, mnogi od njih u paravojnim uniformama fašističke garde iz Drugog svjetskog rata. Na svojim novinarskim putevima vidio sam paljenja puno zastava, ali na ovom skupu je nešto bilo čudno. Stranka Jobbik sazvala ga je kao antieuropsku demonstraciju. Na bini je prvi govorio njezin predstavnik u Europskom parlamentu, a onda članovi madžarskog parlamenta. Na kraju su zajedno iz džepova vadili zippoe. Zašto? Zašto parlamentarna stranka zemlje-članice EU, na javnom skupu ispred zgrade EU u glavnom gradu, pali EU-zastavu? Mogli su zakazati sastanak sa predstavnikom EU i zajedničku konferenciju za tisak. A nisu. Zato jer se predstavljaju kako predstavnici ljudi koji su u susretu s Europom izgubili. A kao manjinska desna stranka, Jobbik ima U procesu približavanja EU odgovaralo se samo na pitanje koje promjene EU traži za primanje u klub. U zamjenu se očekivalo blagostanje i sigurnost. Proces je bio skroz pasivan ambiciju da predstavlja cjeli narod. Skup je bio nabijen frustracijom Europom. Frustracija, mislim, proizlazi iz iskustva inferiornosti. Madžarska je išla kroz isti proces sinkronizacije svojih ekonomskih i političkih iskustva kao i sve druge istočnoevropske zemlje. U procesu integracije je od Europe preuzela jurisdikciju, ekonomski sistem i politički sistem. Promijenila je ustavni poredak tako da ga je downloadala s dvaju servera u Bruxellesu. EU je bila norma, plan kretanja, cilj, regulator i kontrolni organ. U procesu približavanja EU odgovaralo se samo na pitanje koje promjene EU traži za primanje u klub. U zamjenu se očekivalo blagostanje i sigurnost. Proces je bio skroz pasivan. S uključenjem u EU se otkrilo, da se dobilo samo mogućnost sudjelovati u procesu razvitka evropske ideje. A sudjelovanje ovisi o jakosti demokratske tradicije i ekonomskoj moći. Sve istočnoevropske zemlje su otkrile, da su ekonomski slabe i da imaju slabe demokratske tradicije, iz čega proizlazi da je njihov doprinos razvitku evropske ideje jako malen. Premalen, da se vidi. I kao članice su ostale u pasivnom položaju političkog subjekta koji sinkronizira stavove s komisijom u Bruxellesu. U unutarnjoj politici se to može sakriti retorikom, dok ne izbije kriza, pa treba pristati na nove uvjete za dobivanje bankarskih garancija i kredita. Uza sve velike parole istočne i južne Evrope o strahovitom standardu demokratskih vrijednosti, sve su postkomunističke zemlje de facto države u razvoju demokracije. Odnos prema centru Europe je hijerarhijski. Europu smo razumjeli kao garanta naše demokracije, a ne kao teritorij za verifikaciju našeg demokratskog potencijala. To sad ne ispada kao pametna politika.

Tagovi: demokracija, ulazak Hrvatske u EU, europska unija

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

23.05.

dodaj komentar 9 komentara

e18.01.2012. 14:27#1

bas to.
pasivnost, i niti jedna druga rijec, najbolje opisuje stanje uma domacega birackoga tijela.
Kurbla18.01.2012. 15:03#2

Slažem se. Pasivnost. Uz određenu mjeru Stockholmskog sindroma. Ako je birač pasivan, pa ga zbog toga političari izjebu, onda će on doći na spasonosnu ideuju da su političari zapravo OK, kao što onaj reče "cijela se politička elita 20 godina trudi da nas dovede u EU."
Utješno u svemu tome je što EU ne može opstati na trikovima i makinacijama.

Začuđujuće kako se malo povlače paralele sa Jugom. Hrvatska je ušla u Jugu iz točno istog razloga - premali smo i preslabi da bi mogli "sami". Na kraju je Juga ispala loša, ali ne toliko zbog manjka demokracije, kojeg se reformom jošte i dalo uspostaviti, nego zbog međunacionalnih sukoba koji se nisu dali dokinuti, nego su stvorili toliku nelagodu da su svi zaključili - ajmo prekinuti sve ovo, nikakvo veliko tržište nije vrijedno ovog.

Hrvati u odnosu na Jugu imali uvjerenje da su oni vredniji, da su eksploatirani, da vuku napred - a zapravo je bilo upravo obratno - siromašniji krajevi su bili eksploatirani u Jugi; Bosna, CG; Kosovo, Makedonija, Uža Srbija. Slovenija, Hrvatska i Vojvodina su napredovali brže od prosjeka. U EU je suprotno - tu ulazimo manji od makova zrna; u strahu od nekakve katastrofe, sa strahopoštovanjem prema bogatima. Danas se, jebaji ga, bojimo čak i nekakvih agencija koje procjenjuju kreditni rejting!?
...18.01.2012. 20:59#3

Hrvatska je ušla u Jugu iz točno istog razloga - premali smo i preslabi da bi mogli "sami". Na kraju je Juga ispala loša
...18.01.2012. 21:00#4

Kurbla :"Hrvatska je ušla u Jugu iz točno istog razloga - premali smo i preslabi da bi mogli "sami". Na kraju je Juga ispala loša" - glavno da je 'Rvacka, u ovih 20 godina samostalnosti, ispala super :/
Balad18.01.2012. 21:59#5

@Kurbla

"Začuđujuće kako se malo povlače paralele sa Jugom. Hrvatska je ušla u Jugu iz točno istog razloga - premali smo i preslabi da bi mogli "sami". Na kraju je Juga ispala loša, ali ne toliko zbog manjka demokracije, kojeg se reformom jošte i dalo uspostaviti,
------------------------------------
nego zbog međunacionalnih sukoba koji se nisu dali dokinuti, nego su stvorili toliku nelagodu da su svi zaključili - ajmo prekinuti sve ovo, nikakvo veliko tržište nije vrijedno ovog." (Kurbla)
------------------------------------

Ne znam kakve bi se paralele sa Jugom trebale povlačiti. U Jugi se nisu mrzili narodi, nego su nacionalisti raspirivali mržnju koja je dovela do rata. Najveći nacionalizam su pokazivali oni dijelovi društva koji su se u birokratskom sustavu ponajvieše okoristili, poslali djecu vani na školovanje, sami se obogatili, vidjeli kako to izgleda na Zapadu te su im odjednom ekonomske granice koje je postavio sistem postale preuske. Kako su u Jugi imali konkurenciju jednakih gadova, samo drugih nacionalnosti, shvatili su da im je možda bolje biti PRVI U SELU NEGO DRUGI U GRADU, pak su na tome i zdušno radili. Na podjeli zemlje.

S obzirom da većinu običnih građana nisu mogli pridobiti obećavajući im med i mlijeko - to su namijenili samo sebi - najlakše ih je bilo animirati za ostvarenje vlastitih sebičnih ciljeva - raspirujući netrpeljivost na sasvim nevažnim pitanjima poput jezika, školskih programa i slično.

Kad čovjeka svakodnevno iritiraš i to se sistematski ponavlja, jednom će ti opaliti šamarčinu ili zabiti nož u leđa. Tako je i sa narodima. Uvjereni da su im prava uskraćena od drugih naroda (a tako su vjerovali baš svi narodi bivše Juge, prvenstveno Srbi i Hrvati) lako ih je bilo nagnati da se hape oružja i razračunaju. Rat je bio isključivo građanski jer je započeo i vodio se u jednoj - od međunarodne zajednice priznatoj - državi.

To je u kratkim crticama povijest nastanka Hrvatske. Kako je primitivcima najlakše prodati priču da su ZA SVE krivi četnici odnosno Milošević (a onim prekodrinskim se prodavala priča o ustašama i Tuđmanu), to su oni ubrzo i počeli rješavati svoje probleme (u ogromnoj mjeri nametnute) primitivnim metodama - čakijama i toljagama.

Dok su se mulci klali na fronti zbog bezvezarija (u Jugi sam govorio točno isti jezik i na isti način kao i sada, a OSIJEK nitko nikada nije namjeravao nazvati OSEK) začinjenima bajkama o demokraciji (u 20 godina idete jednom svake godine na izbore; nije bilo ni jednog referenduma, poslodavac ima praktički neograničenu vlast nad vama,...), duhovni začetnici rata i budućih nacionalnih oligarhija - kapitalističkih elita - bogatili su se privatizacijom, ratnicima i za leđa. Grabež sličan možda i gori od prvobitne akumulacije kapitala. Kad su ostvarili svoje naume, vidjelo se tko je što dobio:

- elita sve što je popljačkal i za jeftine pare rasprodala

- ratnici poneku kost, jer - ipak su imali oružje u rukama i skriveno po tavanima pa bi bilo malo nezgodno, jelte, da ih se previše iziritira

-a ostali građani ono što je ostalo poslije NAJVEĆE PLJAČKE U POVIJESTI HRVATA - OVU I OVAKVU HRVATSKU!

Nakon što su se politički sustavi - po mjeri napljačkanih elita - stabilizirali, postalo im je u interesu da se uključe u svjetske ekonomske tokove. Odatle i tolika želja za pridruživanjme EU.

Kako će ovo većinom čitati podjednaki primitivci koji su nas i doveli dovdje, i u svojim minornim mozgovima interpretirati rečeno na način koji oni jedino mogu shvatiti, ponovit ću još jednom:

KAKO GOD DOŠLI DO ULASKA U EU, I KOLIKO GOD ONA BILA NESAVRŠENA TVOREVINA - JOŠ JE UVIJEK NEIZMJERNO BOLJA OD OVE PRIMITIVISTIČKE HRVATSKE.

Zato je ona na izvjestan rok (dok nezadovoljni ljudi ne prekinu svoje iskorištavanjae i bace u more svoje tirane) TRENUTNO NAJBOLJA SOLUCIJA ZA HRVATSKU!

Stoga će ona i postati član EU - bez obzira na protivnike članstva, I zato njima poručujem:

VIDIMO SE U EU!
Kenjo19.01.2012. 09:07#6

@"Hrvatska je ušla u Jugu iz točno istog razloga - premali smo i preslabi da bi mogli "sami". Na kraju je Juga ispala loša, ali ne toliko zbog manjka demokracije, kojeg se reformom jošte i dalo uspostaviti, nego zbog međunacionalnih sukoba koji se nisu dali dokinuti(...)"

Stvar je joste gora. Hrvatska je usla u Jugu zato sto se u Hrvatskoj u toku romantizma (koji je iz Evrope, kao i sve ostalo, malo kasnije dosao do nasih krajeva) pocela razvijati ideja kako je drzavna veza s Madjarima i Austrijancima kako zbog natalozenog povijesnog iskustva, tako i zbog "organskih razloga" neodrziva. Hrvatskim nacionalnim ideolozima poput Gaja, Strosmajera, Rackog, Starcevica.... cinilo se prirodno da se stvori drzavna zajednica Juznih Slavena. Slavenstvo im je tada bilo vaznije od "katolickog kulturnog kruga", o kojem danas govori npr. Jakovina kao o jednom od glavnih argumenata za ulazak u EU. Ta ideja juznoslavenskog povezivanja postojala je u razlicitim varijantama, od Rackog do Starcevica, koji je, recimo, Srbe, bosanske Slavene muslimanske vjere, Crnogorce itd - sve smatrao Hrvatima, dapace, muslimane je smatrao najuzoritijim Hrvatima. Ideju formiranja identiteta na vjerskim osnovama (katolicanstvo) Starcevic je iz dna duse prezirao i po tome je bio moderniji od npr. doticnog Jakovine.
Dakle, kao sto je dobro ponato, ideja jugoslavenstva formirala se u Hrvatskoj u 19. stoljecu. E sad, istina je da je nakon 1. svjetskog rata Drzava SHS naprecac usla u savez sa Srbijom i formirala Kraljevinu SHS zbog direktnih pritisaka drugih zemalja, prije svega Italijie, koja je komadala dijelove teritorija, ili same Srbije, koja se u tom velikom ratu koji je izbio zbog zelje centralnih sila za "pravednijim" svjetskim poretkom, u Hrvatskoj, u koju je njezina pobjedncka vojska tijekom rata upala, ponasala kao kolonijalna sila. Politicki nepripremljeni ulazak u savez sa Srbijom tada je bio zaista bio jedini izlaz, a Aleksandar je to iskoristio da ucjenjuje i diktira uvjete u kojem ce on, njegova kamarila i "velikosrpska burzoazija" dominirati iducih 20 i kusur godina. (Druga je stvar da je Jugoslavija u iducih 70 godina imala razlicite faze, medju kojima su neke bile i vro obecavajuce za tu zajednicu. Mislim da ona nije uspjela ne zato sto ti narodi organski nisu mogli zivjeti zajedno, no zbog nedemokraticnosti koja ju je trajno obiljezavala. Ta nedemokraticnost danas je prisutna u gotovo svim njezinim dijelovima, dakle nije bila svojstvena samo Jugoslaviji kao "sintezi" razlicitih drzava/naroda, nego i vecini tih drzava/naroda, zbog povijesnog nasljedja.)
Medjutim danas nitko ne komada hrvatski teritorij, kaj ne? Ne vidim razloga za paniku, ne moramo grlom u jagode.
ap19.01.2012. 10:25#7

@ Kenjo19.01.2012. 09:07

Skidam kapu. Najbolji prikaz, i sve u jednom komentaru.

Koristim priliklu i dopunjujem, jer je sada sve to isto tu, veoma ozbiljno i krenuo je obrat, pravi NOB za razliku od onog u II svj. ratu, i to nakon točno 100 godina previranja u južnoslavenskim i balkanskim životima (ne prostorima i zemljama nego životima; tu hašiš se ne puši, tu krv se puši - Josip Sever).

1. U totalnom napadu na ljude i sve su iste modne pokondirene imperijalne totalitarne malograđanske pojave, koje to provode kontinuirano 100 godina kao kokošari i uguzivači a radi naj naj naj dilajla kurčenja nad svim a zadnjih 40 gidina totalno i sada kreću u konačnu i vječnu pobjedu i probražaj iz ološa i smeća zajedno s plijenom od pljačke i zločina

2. Radi yu staljinista koji su od sedamdesetih svjetki tip top i udarna fizička i naj naj naj dilajla snaga treba iznijeti da su Staljin i yu staljinisti u pitanjima konkretnih ljudi, građana, naroda i nacija te sloboda i mogućnosti antipodi ili suprtonost i radikalnim vođama reveolucije Lenjinu i Trockom, koji su uz svo nasilje i ubij-ubij-ubij dosljedno imali koncepciju da će revolucija služiti a navedeno imati određene slobode i mogućnosti bez naadređenosti partije i sile režima kao diktature i gazi, kao po Staljinu i yu staljinistima. Klasični teoretičari to svrstavaju u imperijalni totalitarizam azijsko-ruskog mračnog srednjovjekovnog tipa (Džnigis kan, Ivan Grozni ...)

3. ostale "napredne" snage koje udruženo sa yu staljnizmom non stog gaze sve, a u prvom redu sve bolje od njih i što je sve birtno kreiralo i stvorilo i financiralo, su ne samo prestrašna barbarska imperijalna totalitarna degradacija u odnosu na Starčevića nego i u odnosu na balkansko dno. Ideologija na vlasti, reprezentirana kroz Vesnu Pusić i njezina sociologijska djela i sveučilišni udženik o politici, čvrsto je na navodnom znanstvenim (za to Županov i drugi kažu krivi uzorci a Šuvar da je to ideologija parazitizma) i ukupno posve neupitnim i jedinim postavkama da su, kako u renziji kaže Kasapovićka, stvarne diktature i diktati najbolj demokacija i demokracija najgore sranje i diktature, da su tehnomenadžeri i vezane "elite" i u svemu besprijekorno napredujuće elite koje kao lokomotive vuku cijelo društvo zadnjih 40 godina ... (da, baš kako sama Pusić kaže u provaliju gdje sve propada)

4. konačno se je povodom EU isprofiliralo dovoljno, skoro vodeće u Evropi. Nitko nema alibija da ne zna i ne može ništa jer je radikalna razlika u već eskalirajućem dugom ljudskom i građanskom sukobu izmežu pljačkaša i silovatelja i ostalih da li si odlučno na strani agresora te gaziš, za pljačku i gazi, siluješ ostale ljude i sve što nije za to ili ne. Oni koni su u neodumicama sada po tko zna koji put moraju se odlučiti da ne podržavaju agresore i ne gaze i lome one koji su s njima ušli u sukob, koji traje non stop zadnjih 40 godina i sada prerasta u neku vrstu građanskog rata

5. nije istina da se ništa ne može napraviti i naoočito da se nikada nije ništa tako napravilo jer se je baš zbog totalnog napada zadnjnih 40 godina moralo opredjeljivati za totalno tako ili drukčije i protiv i napravilo se je puno, sve što vrijedi, od čega se stvarno živi i što omogućuje a baš zadnjih godina je na red došlo i ono što svi vide pa se napravilo kao nigdje po Evropi - od gazi polcijom i ukupnom resperesijom te plačanjem po 5 x isto za ono što te je opljačkalo došli smo do obrnuto, do pritiska na to i slobode i emancipacije toga, pa baš zbog toga je panika u redovima agresora, združenih yu staljinista i EU kokošara, jer vrijeme teče i lako baš tu u RH može pasti sve njihovo, a tu su najbolje zarade od pljačke novca i svega, rente i kamate, krurčenje ...

P.S.
Skuhali smo im paštašutu. Zovite ih da se vrate a ne samo gas, gas, gas (Severina, Bregović). Uz paštašutu mogu nekome i popušiti karu i polizati šupak, da prvi put iskuse kako je to obrnuto i kakve su balkanske kare i šupci. Ako neće nemuslimani jer su esktremno smeće i prljavština, mogu muslimanima koji redovno peru i održavaju čisto.

A mogu i pokojnom Danilu Kišu, koji imm je po Beogradu non stop nudio puši karu (pušikaru).
Balad22.01.2012. 20:41#8

Realnost gluposti

Daklem, OVO SU ČINJENICE:

„SA ŠOKANTNIH PREKO 30 % NE ZA EU“ (ap) građani su POTVRDILI SPREMNOST DA UĐU U EU, kao što sam i cijelo vrijeme obrazlagao da će se desiti. Obećao sam kako ću se nakon referenduma javiti zapjenjenim desničarima i pseudoljevičarima koji nisu u stanju vidjeti svoje desnilo – kako bi rekao Viktor Ivančić.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Inače, zapjenjenim protivnicima EU samo poručujem da smanje gas, jer će referendum pokazati da RH ide u EU. Ne zato što bih ja to htio ili što meni to odgovara, već je to jednostavno realnost - buduća činjenica. PA ĆU SE ZA OTPRILIKE TJEDAN DANA JAVITI NA OVIM STRANICAMA KAKO BISMO VIDJELI TKO OD OVDJE PRISUTNIH BOLJE PROCJENJUJE REALNOST, A TKO JE IMA SAMO U SVOJOJ GLAVI. Realnost gluposti!“ (Balad17.01.2012. 15:50)
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

„Međutim, ponavljam: EU je naša budućnost, htjeli vi to ili ne - bez obzira na njene slabosti. Realna situacija je takva da nitko ne može spriječiti ulazak Hrvatske u tu zajednicu po mjeri krupnog kapitala. Jer to odgovara i hrvatskim kapitalistima.“ (Balad17.01.2012. 10:47)

--------------------------------------------------------
PORUKA SVIMA: VIDIMO SE U EU!
--------------------------------------------------------

A idiota radi treba još jednom ponoviti: NE ZATO ŠTO TO JA ŽELIM! To je ČINJENICA koja će potvrditi još jednu ČINJENICU - VAŠU GLUPOST! (Balad17.01.2012. 16:51)

Niže navodim ograničeni izbor stavova tek nekih osoba koje nisu sposobne sagledati realnost, pa za svoje iracionalne stavove smišljaju kojekakve „argumente“, služeći se i posve nemoralnim sredstvima u „opanjkavanju“ (Kurbla, ap) svojih UČITELJA:

1)
„Da nije neugodnog iskustva sa Jugoslavijom, ja bih takvo razmišljanje prihvatio i zalagao za EU. No iskustvo Jugoslavije je promijenilo moje stavove.“ (Kurbla16.01.2012. 14:56)

2)
„Što se tiče Europe, volio bi da se referendum mora ponoviti i to tako da me lijepo zamole, ispričaju se za komunistički i tranzicijski teror i kriminal, uz pismenu izjavu da će se umiroviti na vječno, do susvite.“ (halteri …17.01.2012. 20:14)

3)
„mk: Balad ti glasa za EU naprosto zato što je Srbin, i hrv. suverenost mu je odbojna.“ (Kurbla18.01.2012. 00:18)

4)
„A kada se malo, pa i puno razigrava sa NE, e to može biti ovaj put pjesma. Šta pjesma - pjesma nad pjesmama. A zašto bi besplatno i viječno pušili i lizali šupke budalama večim od sebe kada imamo priliku kao nikad za okrenuti dugo na pjesmu nad pjesmama i držati se toga. EU ovaj puta duge neće pobjeći. Tu je, spremna na dugo za prijem. I dugo će jedva čekati.“ (ap18.01.2012. 01:26)

5)
„Jedna od čestih zabluda je da se odustanak od ulaska u EU naziva “izolacijom.” To je nezavisnost, a ne izolacija. Nezavisna zemlja može odabrati da bude otvorenija od bilo koje zemlje EU. Singapur je nezavisna zemlja, izvan bilo kakve asocijacije - ali po indeksu ekonomskih sloboda - kome to nešto znači - je ispred bilo koje EU zemlje. Nezavisnost samo znači da zakoni koje donose EU ne odnose na tebe. A ako ti se sviđaju zakoni EU, ništa te ne sprečava da ih sam doneseš.“ (Kurbla18.01.2012. 02:09)

6)
„Daklem, drageci moji lijepi - DOVIĐENJA U EU!“ (Balad)

„Neće iči. Nismo rješili samoupravno poslovanje i trokove kurčenja, I ne spominjep ceh kojeg naravno nisi pdomirio. Balad, dečec, derište, nismo od jučer i nismo isključivo sranjai i za sranja. Najprije se pita šta sam dužan, podmiri i eventualno da primjedba ili pohvala i ostavi znak pažnje. Pa onda ostalo.“ (ap18.01.2012. 16:53)

7)
„Glas NE, pa tako nekoliko puta, i ako se izglasa ZA, je naša koncepcija kojom ne pljačkamo i lošije prolazimo u preraspodjeli ali s kojom smo ključni kreatori i sve te sve više potražujemo a fanatični pripadnici tog drugog “bržeg smjera” ka dr Valdku Mačeku u 1937.g. sve više bježe od svih nas, kojih je sve više i mlađi smo.“ (ap18.01.2012. 22:24)

8)
„Dakle, bez straha, samo NE - i ako treba opet NE i opet NE. Što se ne odnosi na tebe, Balad, ti si ionako zagovornik ulaska u EU“ (Kurbla17.01.2012. 16:05)

9)
„Tko su vaša ZA u EU strana, osim vas redovnih yu staljinista kao SK-HDZ-SPS-SDP-Tito-Tuđman-Milošević itd. frakcija? Sve s vama i onako vječnost povezane “napredne” snage i EU ortaci, s kojima ste doavno tako napredovali da nemate prave konkurencije u svijetu i već dugo nadbožanski i nareligisjki treirate svemi i sve žvio i mrtvo, pa i genetiku kao Kuljiš & Balad itd.“ (ap18.01.2012. 16:30)

10)
„Ja sam SSR, kao Orson Wells lik iz SSR-a kojeg nikada nećete dokučiti, alim koji je tu. Jvaljam vam da u SSR-u ovaj put ide obrat, nakon 100 godina natezanja s vama. SSr vam poručuje - pušite karu, ovaj put se više neće pristojno i strpkljivo s vama jer je ovaj zduđeni napad nakon cijele epohe istog sranja prelio čašu. kao što vidite, odmah nako novog prosvjetljenja i pravde od navodne šačice ekstremista naše SSR snage već javno broje preko 30 %. A tek ono što je rasporešeno svuda, pa i po vašim centrima. kenuo je obrat i dugo će trajati. Imati čete prillku, dapače, tražiti će se, provjeriiti i potvrditi baš sve. Jer mi i da hočemo ne možemo se odreći baš ničega i nikoga.“ (ap18.01.2012. 16:30)

11)
„Inače dominiraju stalne kampanje emitiranja nekih istina, pjesmi … a sada povodom EU se je to iznimno pojačalo. I kada se je neočekivano i neuobičajeno oči u oči s tim najednom javilo i emitira 2 % raznog drugog, za razliku od dosadašnje 0,00000001 % zastupljenosti u emitiranju, te naročito kada je s tim u vezi došlo do šokantnih preko 30 % ne za EU sada ili uopće i zašto tako kao inače …, sudjelujemo prvi put u ravnopravnom sučeljavanju ne samo međusobno nego i sa temama, izazovima … a što je bitnije. Sučeljavanje na relaciji za ili ne EU kao sekundarno najednom teče obostrano neravnopravno, snage za su inače puno moćnije i napale su totalno na sigurno a ovaj obrat jačanja snaga ne tisuće puta ih dovodi u inferiornu poziciju, od totalne nadmoći i napadačke inicijative do daske najednom sami i nemočni protiv nas toliko, i kojihe je sve više i sve smo moćniji jer raspolažemo bitno raznovrsnijim i moćanijimm sredstvima, praktički svim živim i mrtvim za razliku od vas koji ste se pogrešno suzili samo na emitiranje, kao radio Tirana nekad.“ (ap20.01.2012. 15:38)

ZAKLJUČAK:
--------------------

Hrvatska će ući u EU prvenstveno zbog interesa krupnog kapitala – kako domaćeg tako i stranog – a podršku imaju u ljudima kojima je dosta TAKVE Hrvatske. Daklem, ne zato što bi oni zatupali interese svojih eksploatatora (kojih su eventualni svijesni na subjektivnom nivou – zbog izgubljenih radnih mjesta, neadekvatne ili nepostojeće plaće, male mirovine, opljačkanosti,…, ili mikronivou vlastite familije koja zbog pobrojanih zločina jedva preživljava, ali je NISU SVIJESNI NA KLASNOM NIVOU), već zato što misle da će im EU ponuditi bolji okvir za ljudskiju realizaciju svojih života. Znaju oni da EU nije idealna, a mnogi vide i njene slabosti koje su ustvari slabosti društvenog poretka - kapitalizma. Svijesna radnička klasa (a takve je vrlo malo) steći će ulaskom u EU povoljniju poziciju da se - u suradnji sa radnicima najrazvijenijih zemalja Zapada koji u tome imaju veliko iskustvo i naslijeđenu baštinu – bori za svoje interese, a jednog dana kada ih u potpunosti ostvari, i sačuva. Pad kapitalizma je nužnost, vidjeli to neki ili ne; još bolje - prihvaćaju li to ili ne.

Svatko ima pravo na svoje mišljenje i to mu nitko ne brani, no – najžalosnije je da ta autistička klika autsajdera upće nije sposobna otarasiti se svojih predrasuda koje im blokiraju rad centralnog živčanog sustava. Uopće nisu sposobni učiti od bistrijih i upućenijih od sebe, a za moralne razloge pokazuju izuzetni daltonizam. Vidjet ćemo to i temeljem sijaseta razloga koji će slijediti kako bi opravdali svoja „visokoumna“ i neostvarena predviđanja. Ne treba sumnjati da će oni, jelte i nadalje biti u pravu, da nisu rekli ono što su rekli, da su mislili sasvim drukčije no im se inputira, da su im citati istrgnuti iz konteksta i slično. Pa, najbolje se uvjeriti na adresi:

http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/euroskepticizam-sa-zrnom-soli

Ostaje mi samo još jednom učiniti ono što sam obećao bilmezima koje ne možeš u ništa uvjeriti valjanim argumentima, ali i sudionicima rasprave koji su, za razliku od njih, pokazali da imaju mozga u glavi i morala u srcu. Da im ponovim poruku s početka posta:

--------------------------------------------------------
PORUKA SVIMA: VIDIMO SE U EU!
--------------------------------------------------------

A moja lična stisfakcija je naprosto ostvarenje predviđanja, što i nije bilo nimalo teško:

„PA ĆU SE ZA OTPRILIKE TJEDAN DANA JAVITI NA OVIM STRANICAMA KAKO BISMO VIDJELI TKO OD OVDJE PRISUTNIH BOLJE PROCJENJUJE REALNOST, A TKO JE IMA SAMO U SVOJOJ GLAVI. Realnost gluposti!“

autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/16302347859/Realnost gluposti
Zvuči poznato?14.02.2012. 21:21#9

A kao manjinska desna stranka, Jobbik ima ambiciju da predstavlja cjeli
narod.

Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

H-Alter

Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Dobrodošli u carstvo demokracije

Vezane vijesti

Taj dosadni narod

Bit će posla za Matu Arlovića

Implozija politike

Zdravo, EU, milosti puna + STRIP

Izlazak iz kokošinjca

dodaj komentar 9 komentara

Dodaj komentar

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

Syriza čuva euro

Tužiteljstvo traži odbacivanje prigovora

Demokracijom protiv ropstva

Apsurdu nikad kraja

Gore je nego što se mislilo

Srbija ima novog predsjednika

Nastavlja se blokupiranje Frankfurta