Ako je država nastala na masovnom zločinu etničkoga čišćenja, poput Republike Srpske, preostaju samo dvije logične opcije: prihvaćati zadano stanje kao vječno ili srušiti njezin temeljni geopolitički nacrt - a kako drukčije - nego povratom "nečistog" šarenila ljudi i naroda.

Gostujući jučer u Derventi, hrvatski predsjednik Ivo Josipović izabrao je soluciju koja uzima u obzir da je Bosna i Hercegovina žarište problema koji se lančano proteže državama i prostorima bivše Jugoslavije. Uzroci su politički. Proizveli su ih, naime, još aktivni političari, interesno i statusno srodni mrtvom Slobodanu Miloševiću i živom Miloradu Dodiku. Već se decenijama reflektiraju na nepolitičke ljudske živote, prijeteći da se poput mračne kletve prevale na nove generacije. Tako je, primjerice, Lika ispražnjena od Srba; u tuđim srpskim kućama žive protjerani bosanski Hrvati, već sa trajnim osjećajem privremenosti...

Nije riječ o potezu koji "poboljšava odnose" između Hrvatske i Republike Srpske, kako se posvuda objašnjava, već o sitno početku velike demontaže Dodikovog pašaluka. Premda tu krajnja posljedicu za sada nije moguće sagledati, Josipovićevo gostovanje, kao najvažnije, trasira put za povratak ne-srpskoga stanovništva i revitalizaciju uništenoga bosansko-hercegovačkoga društva od puno isprepletenih naroda i vjeroispovijesti. Kada proces i faktički krene, Republika Srpska ukazat će se kao skupo plaćena ratno-politička besmislica.

Gledajući sve što je prethodilo jučerašnjim susretima u Derventi, puno se uvjeta moralo poklopiti da Ivo Josipović postane prvi hrvatski predsjednik koji će, javno i protokolarno, ući u Republiku Srpsku. Prije i iznad svega, Srbiji su dobrosusjedski odnosi s Hrvatskom morali postati značajniji od njezinoga sitnoga imperijalnoga pokroviteljstva prema Miloševićevoj ratnoj stečevini u BiH. Sama Hrvatska morala se naći u velikim nevoljama kod pristupnih pregovora s Europskom unijom. Pošto je u Europi detektirano stalno hrvatsko muljanje s korupcijom, ratnim zločinima i topničkim dnevnicima, valjalo je poduzeti nešto spektakularno i protivno dosadašnjoj "državotvornoj" tradiciji, nešto čime hrvatska politika dokazuje da barem teži deklariranim europskim standardima. U konačnici, morao se pojavili ratni dnevnik Ratka Mladića, haaškoga bjegunca i ratnoga zločinca, koji crno-na-bijelo opisuje kako su se naivni narodi morali međusobno ubijati da bi njihovi političari i ratni zapovjednici trgovali oružjem i naftom.

Ukratko, premda se davno obvezao da će Hrvatsku uvesti u EU, vladajući HDZ nikada ne bi smogao hrabrosti za miroljubivi susret sa svojim zataškanim ratnim saveznikom. Zato je inicijativa prepuštena predsjedniku države iz SDP-a, ali uz bojažljivu HDZ-ovu potporu. Za razliku od Josipovićevog odlaska u Ahmiće, možemo se kladiti, ovoga puta, premijerka Jadranka Kosor i njezina stranka, neće imati nikakve primjedbe.

Jasna Babić jedna je od osnivačica upravo pokrenute novinske agencije IMR, koju možete kontaktirati mejlom na resinmedias@gmail.com.