dodaj komentar 24 komentara

1. Mirela24.02.2009. 20:46#1
   Krajina predaka, da uvijek se mora naci neki mozak i izkritikovati sve sto se pokusa stvoriti u ovoj nasoj BIH, neko se bar udostojio napisao nam himnu. I to po meni dobru.
2. Ivek25.02.2009. 01:07#2
   Ma nista ne fali himni. Ko da su Lijepa Nasa i Hej Slaveni nesto pjesnicki vrijednije himne. Hej Slaveni imaju 'stare slave djedovinu' a ova himna ima ponosnu i slavnu krajinu predaka. Malo su pretjerali sa melodramom u izboru usporedbe sa svjetloscu duse. No dokle cemo pitati sto drzava moze uciniti za nas? Zar nije vrijeme kako je Kennedy rekao prije 40+ godina da pocnemo pitati sto mi mozemo uciniti za nju? Ili je i on naopako poimao drzavu i na drugim prostorima? Postoji naravno odredjena inkonzistencija izmedju divnog plavog neba i naglasavanjem rijeka Hercegovine. Naime divno plavo nebo podrazumjeva da ima malo kise, pa su tako te rijeke zaista upravo potoci. I upotreba rijeci Krajina je naravno znakovita zbog postojanja Bosanske Krajine, kojoj se ovako ostavlja mogucnost da bude izvan Bosne i Hercegovine. Zasto? Sto su pjesnici zeljeli time poruciti? "Mi idemo u buducnost zajedno" kao zadnji stih pokazuje da imaju izuzetan smisao za humor: kako bolje zavrsiti himnu zemlje u kojoj se nitko ni sa kim nikako ne moze nista zajedno dogovoriti, nego konstatacijom kako svi skupa idu u buducnost zajedno? Kakav Thompson, ovo je Jura Stublic: "Mi smo uvijek Zajedno."
3. WWW.REVOLUCIJA.COM.BA25.02.2009. 10:42#3
   kOD NAS JE SVE NA SILU I NA BRZINU.
4. Milaa25.02.2009. 11:52#4
   Himna je nigdje veze!
   Na kojem jeziku je himna? Bosanskom, Hrvatskom ili Srpskom? Bez obzira na kojem je, evidentno je da je razumljiva svim narodima u lijepoj nam BiH - i to jedina stavka po kojoj je svi u BiH mogu smatrati himnom domovine. Osobno smatram da je sve i jedna pjesma napisana o Hercegovini visoko kvalitetnija od današnjnetko nam himne. A struktura pjesme je takva da su stihovi nabacani samo da se nešto napiše- Hercegovina - plavo nebo, rijeke, planine....Bosna nema plavo nebo niti planine koje su kao biser naše nam Bosne i Hercegovine ( Olimpijada i to )...Presmjesno. A na komentar - netko se udostojio napisati, odnosno navaljati neke kao stihove za 15 000 KM, udostojio bi se svatko tko je ikada u životu smislio u glavi dvije riječi koje se rimuju. No međutim, možda je nekada i zapjevamo, onako ne primjetno. Ako već svi znamo pjevušiti Seku, Indiru, Halida i ostale...ući će nam i ovi stihovi u uši.
5. ivan25.02.2009. 12:38#5
   tekst himne po meni i nije toliko bitan, naravno uvijek može bolje, ali bitno je da ga država ima i da su se oko nečega složili
   vjerujte mi ja sam ih bih, to je ipak korak naprijed...
6. Gradjanin BiH25.02.2009. 13:59#6
   Svako ima pravo na misljenje ali jedno mi stvar smeta, a to je da autor ovog clanka ima veliki problem sa drzavom BiH. Ni meni se himna ne svidja ali eto dogovrili se i sad bumo vidjeli da li je to finale. ovdje je vazno da su se nesto dogovorili, napokon! pitam autora clanka gdje bi on to da zivi, da li jos uvijek u mobilnom telefonu ima ljude razvrstane u grupe prema vjerskoj pripadnosti? da li jos uvijek sniva herceg-bosnu? autore da li ste licemjer?
7. bole25.02.2009. 14:01#7
   Prvo, ako smo se već odlučili da imamo tekst himne onda je itekako bitno da on ima nekog smisla a ne da bude glupost.
   Drugo, nije bitno da ga država ima. Dapače, potpuno je nebitno ima li himna tekst ili nema.
   Treće, nisam shvatio da se netko složio oko teksta nego ga je usvojila komisija kojoj predsjeda Dušan Šesstić, isti onaj čiji je tekst usvojen. Čovjek izavbrao sam svoj tekst. Slijedom toga, zaključujem da nema nikakvog koraka naprijed.
8. autor25.02.2009. 15:09#8
   Ja nemam problema s državom... Država ima problema. Moje je da ih uočim i ukažem na iste. Država je tu da služi građanima. I meni.
   
   Živim tamo gdje želim živjeti, u državi koja ne valja... u mobitelu svrstavam ljude kako mi je volja, po različitim principima, pa i po vjerskim. To ne mijenja moj pristup svakom čovjeku kao individui.
   Herceg Bosna nas nije tjerala da pjevamo glupave pjesmice, a ova BiH će nas uskoro zakonski siliti da pjevamo gore navedene idiotarije. U tom pogledu Herceg Bosna mi je svakako draža. Od vlastitog licemjerja ne bježim i s njim se rado suočavam. Ipak mislim da ga ovdje nema...
9. Smile25.02.2009. 17:23#9
   Interesantna je priča kako je Elvis snimio svoju prvu ploču. Ta priča je vezana za legendarnog producenta i lovca na talente, gospodina Malkoma Muharema. Jednog dana Elvis je zakucao na vrata Malkomove kancelarije.
   ELVIS: Dobar dan, da li ste vi gospodin Malkom?
   MALKOM: Da sinko, šta mogu da učinim za tebe?
   ELVIS: Želio bi da snimim ploču. Da li vi ovdje snimate ploče?
   MALKOM: Ponekad da, ponekad ne. Ajde da čujem šta imaš.
   (Elvis je uzeo gitaru i otpjevao mu)
   ELVIS: «Pijetao je rekao kokoški, nisi neka ljepota al' dobro gačeš.»
   MALKOM: Dobro, stani stani stani!
   ELVIS: Šta ne valja gospodine Malkom?
   MALKOM: Ritam ti je i... dobar, al' riječi... Idi kući promijeni riječi i javi mi se opet.
   (kada je smislio nove riječi Elvis je opet došao kod Malkoma)
   ELVIS: Evo mene opet gospodine Malkom!
   MALKOM: A da, da, da, sjećam te se. Ti ono prošli put imade dobar ritam, al' im'o si neke probleme s riječima.
   ELVIS: Da gospodine, ali Elvis je napisao nove riječi!
   MALKOM: Ajde da čujem.
   ELVIS: «Elvis je kupio svojoj djevojci dijamantski prsten.»
   MALKOM: Stani stani stani stani!!!
   ELVIS: Šta sad ne valja gopodine Malkom?
   MALKOM: Otpjevaj to još jednom, ali pazi...ovaj put snimamo. Mislim da imamo hit.
   (i ostalo je sve legenda)
   
10. keep sake! (merak mi je)26.02.2009. 06:36#10
    država nema dušu.nemaju je ni ljudi kad smo već kod toga,haha.ova himna je jadna,bas kao i lijepa nasa i vjerojatno sve ostale himne nacionalnih drzava."majko nasa zemlj o tebi pripadam","junacka zemljo mila",spominju se njive,rijeke,pasnjaci... moramo u svakom,svakom trenutku biti svjesni da te sve himne djeluju na veoma niskom nivou.upravo je tvrtko dobro rekao,na nivou poezije petog razreda osnovne.svjesni da su himne tu da ujedine ljude unutar pojedine nacionalne drzave u svrhu samoobrane u kriticnom trenutku vanjskog napada.ali jos vise,puno vise moramo biti svjesni da je nacionalna drzava nesto nametnuto odozgora,u svrhu odrzanja iskoristavacke parazitske kaste!da ce postojati,i da ce se reproducirati taj isti sistem(koji je usput stalno gladan rata) dok god drzave ne zamjenimo nekakvim grassroots strukturama.gnjev bi trebao rasti!!!!!!!!!
11. Feliks26.02.2009. 16:47#11
    Tekst himne je glup, a i to je nesto sto je u ovom trenutku namanje potrebno BiH.
    
    Medjutim, autor upada u paradoks kada kritizira istinski nemuste i otuzne pokusaje BiH vlasti da glumi naciju-drzavu koja u stvarnosti ne postoji, zaboravljajuci da se ista vrsta estetickog kritiziranja infantilnog teksta moze primijeniti ama bas na svaku himnu i ako cemo pravo na svaku naciju-drzavu, napose na Republiku Hrvatsku! Pa dovoljno je procitati Preambulu Ustavu RH i pasti na pod od sege i gluposti sta sve tu pise... kao da covjek cita Tolkienove bajke!
    
    Problem s Bosnom je sto se nije uspjela konstituirati kao nacija-drzava u trenutku raspada bipolarnog svijeta i jugokomunizma, a izmedju ostalog to je posljedica i toga sto joj BG i ZG rezim nisu to dozvolili, a domaci islamski izdajnicki element podapeo nogu hinjski iznutra! U tom periodu BiH je imala nesto "prirodnije" simbole (grb i himnu) nego sto su ovi danas, pa joj to nije pomoglo da ne bude razbucana sa svih strana...
    
    Danas je vec kasno za izgradnju nacije-drzave, jer u to vise niko normalan ne vjeruje osim sacice bosnjackih ublehasa.
12. šta da se radi?26.02.2009. 19:01#12
    nisam spam robot majke ti
    
    
    http://www.zamirzine.net/spip.php?article7411
    
    
    http://www.youtube.com/watch?v=sffqiiSX7bs&eurl=http://www.zamirzine.net/spip.php?article7411
13. države imaju menzis26.02.2009. 19:07#13
    http://www.057info.hr/kultura/2009-02-25/nova-karikatura-borisa-mustaca
14. rvatina26.02.2009. 20:30#14
    bošnjački entitet? to je federacija, eej! kakav bošnjački? oćeš da se sad otcepimo mi hrvati s našim kantonima?!?
15. mira mi dajte27.02.2009. 11:33#15
    neka cepa ko sa kime hoće, samo me ostavite na miru
16. Uzdanica01.03.2009. 01:31#16
    Meni to djeluje nekako kao za tetkice. Nema herojskih elemenata
17. Uzdanica02.03.2009. 03:15#17
    Pojdmo na Štajersko
    Gledat kaj delajo
    Gledat kaj delaju deklice tri
    Prva je kuharca
    Druga je kelnerce
    Trtetja je ljubica mojga srca!!
18. Uzdanica02.03.2009. 03:16#18
    Silvije Strahimir Kranjčević
    
    Moj dom
    
    Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
    I brda joj i dol;
    Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
    I... gutam svoju bol!
    
    I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
    Njen rug je i moj rug;
    Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
    I ne vraćaju dug.
    
    Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
    Ko žića zadnji dah;
    I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
    Ja past ću utoma.
    
    Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
    A spasoh u tom sve,
    U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
    Kroz čarne, mlade sne!
    
    Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
    Ja obraz pronijeh njen;
    Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
    I ljubim njenu sjen.
    
    I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
    Svih pradjedova prah,
    Nepogažene gore i šaren-đulistane
    I morske vile dah.
    
    ... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
    I bježat moram svijet;
    U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
    Al' ovaj nije cvijet.
    
    On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
    Na javi i u snu,
    I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
    O, je li jošte tu?!
    
    Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
    Ah, ponajljepši san;
    I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
    I pozdravlja joj dan.
    
    U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
    I krunidbeni pir,
    I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
    U pola mora šir!
    
    Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
    Posvećuje mi grud;
    Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
    I... lutam kojekud.
    
    Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
    Zaorit ću ko grom:
    O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
    To moj je, moj je dom!
    
    
19. Uzdanica02.03.2009. 03:18#19
    Silvije Strahimir Kranjčević
    Mojsije
    
    "Izvedi narod moj, o Gospode,
    Izvedi ga iz ropstva zlopatna
    I skini mu s vjeđa pospanih
    Još onu mrenu tvrdu, zlokobnu,
    Što zastire sad oči njegove!
    Spomeni se da ropstvo nemilo,
    Ko teško ono stijenje nadgrobno,
    Na leđima mi tlači bratskijem,
    I da nam ljuti naši krvnici
    U utrobama djeci sudiše!
    O, smiluj se, o silni Jehova,
    Prokuni kletvom krvne silnike
    I spasi narod moj, o Gospode!"
    
    — A luda želja! da al' ljudska jest!
    Da kunem kletvom krvne silnike,
    Da bijem narod, a zbog naroda,
    O stvore moj?! A zašto da bih ja
    Zbog jednog stvora drugi kido stvor?!
    Gle zapad tamo, istok amo gleđ'
    I sjever ondje i ovuda jug,
    A sve sam ovo napunio ja
    Života klicom, svim je mio vijek
    I svačije je pravo disati.
    A ti sad tražiš sam da pogazim
    U prirodi mi zakon najveći!
    Al' da je tebi stati onamo
    Početak gdje je mojem pogledu,
    Tad vidio bi što je sićušna
    Ta tvoja ljudska, krvna željica.
    S visina mojih, ljudski jadniče,
    Jednako mal je piramida rt
    Ko rov, što neznan izbaci ga krt,
    I bespomoćna sve je natega! — ...
    
    "Nedohvatni su sudi, Gospode,
    U kojima se nama pojavljaš,
    I zakoni su tvoji vječiti,
    A da bi crv tvoj mali, sićušni,
    Sa stožerima tvojim drmao.
    Davnina mrkla prošlost zastire,
    Otkako si u svojem Edenu
    Iz zemlje prvog stvora izveo,
    Udahnuo mu dušu besmrtnu,
    Al' to bi mrva s tvoje mrvice.
    I od onda smo svi mi smrtnici
    Komadić tvoga bića velebnog,
    Pa sve što jesmo — sitni, maleni,
    Al' tvog smo ipak bića čestica!
    I čovjek eto gord sa rodbinstva
    Sa vječitijim tvojim iskonom,
    O, Gospode, o silni Jehova,
    Ponosit diže čelo prevedro
    I teži tamo gore nad zemlju,
    Gdje meki, svilni plove oblaci
    U zlatnom moru zraka sunčanih,
    Gdje njegova je duha kolijevka.
    Pa, Gospode, o reci, vječiti,
    Je l' ljudsko čelo za to stvoreno
    Da u prah pada ropski, kukavno,
    I one ruke u koje si ti
    U tajne svijeta postavio ključ,
    O, reci, jesu l' tako slabašne,
    Da nijesu vrijedne s tobom, Gospode,
    A u čast tvoju, vladu dijeliti?
    O, klanjam ti se, silni Jehova,
    S visina tvojih sve je jednako
    Na ovoj maloj sitnoj zemljici.
    Al' kod nas ovdje, s našega pogleda,
    Baš ravan nije piramida rt
    Sa rovinama što ih diže krt,
    I makar da je sve to natega!
    Već pomiluj mi, silni Jehova,
    Tu ludu, smjelu, ljudsku željicu;
    Izvedi narod moj, o Gospode,
    Izvedi ga iz ropstva zlopatna
    I ne daj da ti stvor na oblik tvoj
    U prahu leži, čelom puzeći!"
    
    — Po riječima te poznam smjelima,
    Da imaš krila koja uzvija
    Plamičak sveti što sam potako
    U srce prvog onog čovjeka
    Dok boljim pojmom grlio sam svijet.
    O, jadniče, kad prokleh onda rod
    I sve što smrtna žena baštini
    Od zagrljaja s muškim plemenom,
    Zaboravih u srdžbi pravednoj
    Da duh svoj u tom rodu ubijem,
    Da utrnem mu onu iskricu
    Što u grud sam mu svetu metnuo
    Ko odliku u cijelom stvaranju;
    O, neokajana moja pogreško!
    Prikratio sam vijek besmrtni,
    Al' ostade mu plamen iz neba
    Ko zapreteni žar pod pepelom.
    I bude katkad, pa se u srcu
    Ko zublja žarka iskra razbukti,
    I čovjek teži gore nad sebe,
    Gdje meki, svilni plove oblaci
    U zlatnom moru traka sunčanih,
    Gdje njegova je duha kolijevka —
    Al' bolno — bolno odmah osjeti
    U svojoj gustoj kaljuži
    Da ta mu bara nije tuđa krv,
    Al' on da nije svojoj hrpi svoj!
    I gle — kad tako već je ukleto —
    I prokleto će navijek ostati, —
    Smilovat ću se tvojoj željici,
    Al' jao tebi što si želio.
    I tebi baš što goriš plamenom
    Od ideala silnih, vječitih,
    Ta sjajna vatra crna bit će smrt,
    Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
    U ideale svoje sumnjati.
    
    I prosuo se narod pustarom
    Ko oblaci od guste prašine,
    Kad zaigraju kolo vjetrovi.
    A šta je život — ko i pustara,
    A šta su ljudi — ko i prašina,
    A nad svim visi krilo udesa
    I mota gore, dolje, upored:
    I čas se prašina ljeska o suncu
    I prelijeva se bojom šarenom,
    A čas ga eno s blatom smiješana
    I neviđena gdje u kaljuži
    Pred silnim ljudstvom gorio je stup
    Od crne zemlje pa sve do sunca.
    A usred stupa žario se prst
    Na ruci silnog boga Jehove.
    "Ovuda!" — strašno grmio je glas —
    "U obećani rajski Hanaan,
    Kud teče mlijeko i slađani med!"
    A narod božji gledao je stup
    I šaptao: Baš ga j' lijepo vidjeti!
    I sigrao se šale svakakve.
    Al' što se trese gora sinajska
    I što grmi strašnom pustarom?
    Na hiljade su onaj čule glas.
    Razumio ga samo genije,
    Po drugi put si slušo osudu:
    "I tebi baš što goriš plamenom
    Od ideala silnih, vječitih,
    Ta sjajna vatra crna bit će smrt
    Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
    U ideale svoje sumnjati!"
    
    I kad mu — divu — riječ gromovna
    Ko šiljak oštri srce prosijeknu,
    Kad okrenu se svomu narodu,
    Da nađe tamo nade, okrepe,
    Al' ono narod, božja odlika,
    Sagradio si tele zlaćano
    I tele slavi, a ne Jehovu!
    "... Oprosti, vječni, silni, svemožni,
    U naroda je krivi prorok prav,
    I narodi su djeca velika
    Što lako im je kupit igračke!
    Oprosti im, o silni, o svemožni,
    Izvedi narod moj, o Gospode!"
    
    Nasmiješio se silni Jehova,
    Al' ima smijeha kojim sužalost
    Nad jadnicima suze prolijeva.
    I smijeh taj je čuo Mojsije
    Iz vatrenog stupa božijeg
    Što sjajio je ispred naroda
    Onuda kud je zemlja Hanaan
    I gdje su preko brda velikih
    Na medena polja puti vodili.
    
    Tu navrh brda svijetli genije
    Raširio je ruke brižljive.
    Ožario ga tračak sunčani,
    Ljepotom još ga osu Jehovu
    Što geniji ga nose u srcu;
    "O, evo tebi, izabran narode,
    O, evo tebi zemlje rajevne,
    Slobodu svetu tu da zagrliš,
    Da srećniji ti budu sinovi
    Neg' ti uz pune lonce misirske!"
    
    Al' stoji svijet — i ko kad krošnjama
    Polako stane vjetar zibati,
    I sve to jače lišće uzdršće,
    A granje onda stade pucati,
    O, tako krenu žagor narodom
    I ču se s hrpe glupa poruga:
    — Aj, to je dakle zemlja Hanaan?!
    I zato si nas vuko pustarom,
    Da još nam za nju valja strmoglav
    Niz ovo gadno brdo srnuti,
    Da panemo na hladna ognjišta!
    I tko je tebi pravo podao,
    Slobodi da nas vodiš silovno
    Po svojoj volji — ko na uzici,
    Od lonaca iz zemlje Misirske?!
    Problijedio je silni genije
    I kroz srce mu ruglo prožignu:
    Da, tko je tebi pravo podao,
    Slobodi da nas vodiš silovno
    Po svojoj volji — ko na uzici?!
    Tek primio se srca očajno
    I dvije mu oči suza zalije.
    Još zadnjim trenom vid mu počinu
    Na obećanoj zemlji Hanaan,
    I glava mu se mrtvo obori.
    A gromom grmnu riječ Jehove:
    
    "I tebi baš što goriš plamenom
    Od ideala silnih, vječitih,
    Ta sjajna vatra crna bit će smrt
    Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
    U ideale svoje sumnjati!"
    
    
20. Uzdanica02.03.2009. 03:19#20
    Silvije Strahimir Kranjčević
    Gospodskom Kastoru
    
    Prostite, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu,
    Što ću pozajmit klasičnu strofu!
    Majčica Gaea nešto je drukča negoli je bila,
    Drukčiji danas treba Apolo.
    
    Prostite i vi, Kastore dragi, gospodski psiću!
    Drijemajte samo mekom na sagu.
    Vani je zima (ne znam vam toga reći na pasju,
    Al' vi ste uvijek istoga mnijenja!)
    
    Sipa po vrašku! Kako li samo žmirkate važno!
    Očito da se čudite nešto,
    Kud' li se tragom vucare trome, prostačke psine
    Podvita repa, kičme ko britva.
    
    Skitnice jedne! gotove uvijek željno zavirit
    Poganom njuškom u svakū tricu!
    Peče vas, reko bih, ta zaboravnost, ali izvin'te,
    Kastore dragi! Tempora! Mores!
    
    Glete, na primjer, toga se nađe baš i u ljudi,
    Što su to ljudi — sigurno znate;
    Vidi se, vidi; uopće psić ste moderan posve,
    Sve vam je jasno, način korektan.
    
    Bah — il' je čudo: s vremena duhom pođoste naprijed
    Sve je uzálud: odlična kuća,
    Gdje vas je časna predala nekad na svijet majka,
    Ne da se tako lako zatajit.
    
    I kad su ljuske pale sa vašeg slijepoga vida,
    Željeli nijeste pogledat u zrāk;
    Prvi vam korak bješe da svojoj gospođi bajnoj
    Laznete skromno gospodsku petu.
    
    Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život!
    Meka vas ruka uze na krilo;
    Cijela obitelj, odlična kuća i ekselenca
    U vas je slavne vidjela dare.
    
    Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto
    Obijesnim prstom ščepo za uho,
    Vi ste mu odmah, psiću vanredni, gotovo, nježno,
    Pružili drugo, repić podvinuv!
    
    Zato ste tako legnuli meko, zato vam danas
    Prolazi starost kao u loju,
    U kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato
    Ne pruža vaša šapa badava!
    
    Eto, što znači biti psetancem odlična gazde!
    Najlakše k cilju podvita repa!
    Pitoma njuško, cjeluješ petu, al' se i za te
    Mirisno peče masna kobasa!
    
    I ja sam, evo, kreposti vašoj savio pjesmu,
    Polažem lovor predà vās;
    Slab je to darak, jestive više volite stvari,
    Odlike više praktične vrsti!
    
    Ipak vam — nè htēć uditi daljem napretku vašem —
    U uho nešto šapnuti moram:
    Sve mi se čini, da ste — uglàvnōm — svojom metodom,
    Kastore, malko slijedili — ljude!
    
21. Uzdanica02.03.2009. 03:20#21
    Branko ĆOPIĆ
    ''PJESMA ĐAKA PRVAKA''
    
    Zbogom, bako, mili rode,
    u školu me jutros vode,
    tamo će me vazdan tući,
    živ ti neću doći kući.
    Zbogom jagnje sviloruno,
    čoban ti je poginuo.
    
    Zbogom, kravo, mliječna spravo,
    odnio je šalu đavo,
    pozdravi mi drago tele,
    poginuću danas, vele,
    poslednje ti šaljem zbogom,
    osveti me tvrdim rogom.
    
    Zbogom, konju ritajući,
    nastradaću čitajući,
    unaprijed mi duša zebe,
    više jahat neću tebe,
    daj pomozi stradalniku,
    bježaćemo čak u Liku.
    
22. Uzdanica02.03.2009. 03:21#22
    MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE
    Branko Ćopić
    
    Bilo mi je dvanaest godina,
    prvi put sam sišao do grada
    iz mog sela, tihog i dalekog,
    kad susretoh tebe iznenada.
    Eh, djecacke uspomene glupe!
    Mala moja iz Bosanske Krupe!
    Jesi li me spazila il' nisi,
    zbunjenoga seoskoga daka,
    svjetlokosog i ociju plavih,
    u oklopu novih opanaka,
    kako zija u izloge skupe?
    Mala moja iz Bosanske Krupe!
    Naišla si kao lak oblacak,
    tvoj me pogled za tren obeznani,
    zaboravih ime i ocinstvo,
    kako mi se zovu ukucani.
    Iznevjerih poput sablje tupe.
    Mala moja iz Bosanske Krupe!
    Tekli tako gimnazijski dani,
    uspomena na te ne ocvala,
    modra Una u proljetnje noci
    tvoje mi je ime šaputala.
    Lebdjela si ispred dacke klupe,
    mala moja iz Bosanske Krupe!
    Brzo minu naše dakovanje,
    lagan leptir sa krilima zlatnim,
    ipak tebe u srcu sacuvah
    kroz sve bure u danima ratnim.
    Ta sjecanja mogu l' da se kupe,
    mala moja iz Bosanske Krupe!
    Sad je kasno, vec mi kosa sijedi,
    gledam Unu, cuti kao nijema,
    zalud lutam ulicama znanim,
    sve je pusto, tebe više nema.
    Ej, godine, nemjerljive, skupe!
    Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
    
23. grizolina04.03.2009. 19:24#23
    Država ima dušu? Ne znam, ali ono što znam je da pisac teksta nema mozak- pa nigdje se u stihovima ne govori o duši države, nego o nečijoj duši-možda Mujinoj, Hasinoj, a država je, kako ja vidim "svjetlost", a ne duša...cccc
24. Bosna u srcu23.07.2009. 11:54#24
    Bosna je jedina zemlja koju Bošnjaci imaju iako bi im i to rado oduzeli, i normalno je da se bore i da ju vole koliko su za nju krvarili, koliko god se s njima Tvrtko sprdao, himna kao himna, planine, šume, rijeke, emocije, šta sad raspredat o nekoj Krajini i ne znam čemu...