IZUZETNO ZAHTJEVAN POSAO

12.01.2009. Mašenjka Bačić E_ropa/regija Komentiraj Print

Konzultacije znanstvenika, deseti nastavak pokušaja stvaranja inicijative za organiziranje REKOM-a (Reginalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima) započete u svibnju 2006. kao rasprave o rasprave o mehanizmima za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji., održane su u subotu u Zagrebu. Na skupu su prisustvovali brojni znanstvenici, od povjesničara, sociologa, pravnika i psihologa s područja bivše Jugoslavije koji su pokušali dati svoja mišljenja o ciljevima i smjernicama djeovanja ove ambiciozne i društveno potrebne inicijative.

REKOM je idejni projekt udruga Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, Documente iz Zagreba te Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva (posljednja organizacija nije sudjelovala u radu ovih konzultacija, a ostalo je nejasan njihov angažman u budućnosti)čiji je trenutni cilj prikupljanje milijun potpisa za osnivanje komisije i predavanje istog nacionalnim vladama sa zahtjevom donošenja odluke o prihvaćanju inicijative. Kao glavni cilj Vesna Teršelič, jedna od organizatorica, istaknula je stvaranje prostora za glas žrtava, pogotovo onih koje su ostale nevidljive, a Nataša Kandić istaknula je nužnost stvaranja mjerodavnog zapisa o prošlosti.

U višesatnoj raspravi koju su moderirali Eugen Jakovčić, novi član Documente, Aleksandar Trifunović iz banjalučke Buke te Jelena Simić iz Fonda za humanitarno pravo, sudionici su se na temelju svojih iskustava i stručnih kompetencija bavili brojnim dilemama vezanim uz rad ovog projekta od kojih su najviše vremena posvetili:

način rada i ciljevi REKOM – a;
ulozi civilnih udruga u ovakvom projektu i njihove pozicije prema znanstvenicima te državama;
raspravi o regionalnoj ili nacionalnim komisijama;
pitanju postojanja regionalne javnosti.

S obzirom da jasno definirani ciljevi još ne postoje, sudionici su predlagali i iznosili svoje ideje, a izgleda da je profesor Ivo Goldstein sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu to najbolje koncipirao istaknuvši tri razine djelovanja: prikupljanje naracija, popis zločina i popis žrtava. Ovaj posao zahtjevao bi podršku parlamenata iz regije te osnivanje komisije čija bi najveća podrška bio, riječima Nataše Kandić, poimenični popis čija bi metodologija bila ujednačena. Utvrđivanje činjenica, a ne istine, problematika je s kojom je Vesna Teršelič započela konzultacije, a koju su sudionici koji podržavaju inicijativu pozdravili. Sa relativističkih pozicija Jasminka Hasenbegović sa beogradskog Pravnog fakulteta, u svom konciznom i po mišljenju sudionika, jednom od najboljih izlaganja, pozdravila je nastojanje da se utvrđuju činjenice, a ne istina jer „su istine različite“. Ipak, njenim riječima, „utvrđivanje činejnica i klasifikacija istih je uvijek vrijednosna čak i kad koristi istu metodologiju“ na što je upozorio i sociolog Kruno Kardov sa zagrebačkog FF-a rekavši da je „neprestano pozvianje na činjenice također dio ideologije“.

_{Ivo Goldstein založio se za prikupljanje naracija, popis zločina i popis žrtava}

Ovakav koncept otvara pitanje uloge civilnog društva u djelatnosti koju bi trebala obavljati država i znanstvenici (u prvom redu povjesničari), pa je tako Davor Marijan sa Hrvatskog instituta za povijest naglasio da interpretacije treba ostaviti znanstvenicima, a prikupljanje podataka institucijama koje, pak, u Hrvatskoj rade svoj posao. Sličnog stava bio je i Ante Nazor iz Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata koji je rekao da udruge civilnog društva mogu pomoći tek u prikupljanju memoarske građe, a da je sam protiv RECOM-a jer „ je njegov cilj ostvariv jedino znanstvenim putem koji je u Hrvatskoj dostatan“. S druge strane, Dražen Lalić sa FPZ-a u Zagrebu, kao i većina sudionika, detektirao je nezainteresiranost države i pozdravio „pristup u kojem civilno društvo preuzima zastavu i kaže „za mnom“ kao jedini moguć“, a Enes Milak iz Muzeja II. Zasjedanja AVNOJ-a iz Jajca upozorio da država nije zainteresirana za taj posao jer više ne bi mogla manipulirati žrtvama.

Branislav Radulović iz Udruženja pravnika Crne Gore istaknuo je da udruge trebaju djelovati kao grupe za pritisak na nacionalne parlamente koji ne rade svoj posao. Udruge stoga, njegovim riječima, trebaju razmjenom podataka na regionalnoj razini, osigurati kvalitetne podatke, statistiku i istraživanja.

Diskutiranje o potrebi nacionalnih komisija ili jedne regionalne, na razini koju je spomenuo Radulović, nitko i nije osporavao, osim Josipa Jurčević sa instituta Ivo Pilar koji je, kontreštavanja radi kontreštavanja, predložio osnivanje EECOMA tj. europske međunarodne komisije zbog postojanja više tisuća stranih žrtava (od novinara do muđahedina u Bosni) .

Ipak, u ozbiljnoj raspravi, ono je otvorilo sumnje u operacionalne mogućnosti za provođenje ovakvog projekta te postojanje regionalne javnosti. Alit Asović iz Međunarodnog foruma Crna Gora sažeo je to u pitanju „Kako dobiti zeleno svjetlo parlamenata?“ na koje se nitko nije usudio dati odgovor, osim sudionika s Kosova koji su izrazili skepsu zbog političke nemogućnosti tj. odnosa Srbije i Kosova.

Sociolog Kruno Kardov prvi je postavio pitanje postoji li danas regionalna javnost osim kad je riječ o medijskim spektaklima poput Operacije Trijumf i Big Brothera s čime se složila većina prisutnih. U tom smislu, jedna od zadaća REKOM-a bila bi i stvaranje takve javnosti što je istaknula u svom zaključku Nataša Kandić.

_{Nataša Kandić: Poimenični popis, ujednačena metodologija}

U ovom trenutku može se ustvrditi da je projekt REKOM potreban društvima u regiji zbog stvaranja građanske solidarnosti i mijenjanja vrijednosnog sustava, ali i da je riječ o izuzetno zahtjevnom poslu koji, prema nekim zamislima ima pomalo utopističke ciljeve čija je konačna realizacija upitna. Na koji način „pritisnuti“ parlamente da podrže osnivanje komisije i mobilizirati širu javnost da sudjeluje ili promišlja probleme kojih se još samo žrtve žele sjećati pitanja su kojima se u ovoj fazi ne nazire odgovor. No dobro je naglasiti da je riječ o procesu koji samim svojim postojanjem i djelovanje pruža mogućnost pomaganja žrtvama koje širi društveni segmenti već polako zaboravljaju.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

03.07.

Kazna za Florence Hartmann

Tužitelj Bruce MacFarlane zatražio je da se nekadašnja glasnogovornica ICTY-ja kazni svotom od sedam do 15 tisuća eura zbog nepoštivanja suda

03.07.

U Italiji izglasan zakon protiv imigranata

U slučajevima pronalaska ilegalnih imigranata uslijedit će im šestomjesečna zatvorska kazna, ali i trogodišnja zatvorska kazna za osobe koje im pruže utočište!

01.07.

Vraćanje imovine žrtvama holokausta

Potpisivanjem međunarodne deklaracije u Pragu, 46 zemalja se obavezalo da će nastaviti sa vraćanjem imovine jevrejskim porodicama, koju su nacisti oduzeli tokom Drugog svetskog rata

24.06.

Evropska zatucanost

Onima u EU puna je kapa EU-a. U Evropi su u modi "demokratski umor" i s njime povezan rastući "demokratski deficit", no demokratske procedure i nisu glavna briga mnoštva, čiji brod i na Zapadu sve češće prigodno potone, a da spasilačke službe nisu u blizini

24.06.

dodaj komentar 13 komentara

ivar25.01.2009. 12:32#1

Funkcionalistički gledano, nitko ne govori apsolutnu istinu, već ju samo interpretira, pa odraz istine u interpretacijama ne znači da je istina i zarobljena u interpretaciji, već da ju se interpretacijom želi dokučiti. U tom smislu spoznaja istine je jedino i moguća kroz interpretacije, no spoznaja apsolutne i isključive istine u jednom životnom vijeku nije moguća, ali to ne znači da joj ne treba težiti. Ograničenje spoznaji apsolutne istine leži i u ograničenjima koje proizvodi 'identifikacija' kao proces. Koliko god se nečemu pridaje identitet, u istoj toj mjeri mu se identitet i oduzima. Poanta: da li je ljudska spoznaja mjerilo stvarnosti i istine - NE, a da li je ljudska spoznaja mjerilo ljudske stvarnosti i istine - apsolutno DA! ....'Kenjo' - mislim da smo na istom tragu, i da se u biti razumijemo :)
Kenjo21.01.2009. 16:42#2

"Istina uvijek ostaje izvan interpretacije." Ivar, je li to sto tvrdis istina ili interpretacija?
ivar20.01.2009. 00:11#3

Istina uvijek ostaje izvan interpretacije (sorry 'Kenjo') jer nije uvjetovana ljudskim spoznajama (istina=stvarnost), a ako se činjenica verbalizira (osjet može ostati osjetom bez da se koriste riječi kojima ga se opisuje), pa naravno da dobije kontekst političke istine, povijesne istine, osobne i sl. No, za razumijevanju funkcionalističke definicije istine nije dovoljno znati da postoje različite interpretacije, već treba prepoznati elemente tih različito kontekstualiziranih istina koji predstavljaju zajedničke dodirne točke-upravo u velikoj mjeri one predstavljaju elemente istinitosti neovisno o kontekstu. To što verbaliziranje činjenica i događaja predstavlja ograničavajući faktor nije ni u kojem slučaju veći problem od neidentificiranja činjenica. Ako se povuče paralela sa bacanjem atomske bombe na Hiroshimu, da li bi bilo tko pristajao na interpretaciju istine ('time se želi zaustaviti rat'), ako bomba pada baš njemu/njoj na glavu, ili u najmanju ruku ako se osobno baš i ne slaže s tom akcijom. Ja prihvaćam različite interpretacije, ali iz njih kao istinite uzimam samo činjenice (koje ne moraju biti zarobljene interpretacijom i riječima, no to je za širu diskusiju). Zato molim - ne relativizirajmo. Pozicija postojanja nepobitne istine nije se niti mogla iščitati iz redaka koji su prethodili, već težnja spoznavanju što je većeg broja činjenica koje mogu omogućiti funkcionalistički prihvatljivu i objektiviziranu istinu s kojom se može dalje (naravno suprotstavljenu bijegu u subjektivno koji je uvijek lakši no ne nudi sigurna očekivanja u budućnosti)
@ivar19.01.2009. 15:54#4

sorry, ali tebe se je sve pomiješalo, neovisno o učenom i kompliciranom govoru.
upravo je pozicija postojanja nepobitne istine epistemološki temelj svih totalitarazama. istine pripadaju raznim područjima i utoliko su različite (politička "istina" nije istovjetna povijesnoj istini, npr).
ivar18.01.2009. 23:23#5

Iskustvo iz osnovne škole, vojske i svake druge obvezatne forme kroz koju pojedinac mora proći, dovoljno je za razumijevanje problematike. Dok osoba, grupa, organizacija ili bilo tko kome je formalno povjeren autoritet, taj autoritet i suviše nameće - jedni se groze, drugi prihvaćaju neminovnost, a treći se prepoznaju u njihovoj ulozi, ili se u najmanju ruku osjećaju ugodno ('vođeno'). Poruka: dok se autoritet nameće verbaliziranim aktivnostima, nije u toj mjeri problem (naravno da JE u određenoj mjeri, no stav o prihvaćanju ili neprihvaćanju onoga što se nameće odlučujući je u intenzitetu psihičke traume) kao kada se autoritet nameće verbalizirnim aktivnostima s dodatnom uporabom sile (u ovom slučaju vojne sile) koja za posljedicu ima narušavanje fizičkog integriteta - gubitak života, dijela tijela, doma itd., onda se ne može govoriti o nemogućnosti utvrđivanja istine, barem DO MJERE koje omogućuju utvrđene činjenice. Dok god se bježi u 'subjektivno' u definiranju istine, spirale nerazumijevanja, spora, konflikta i u konačnici nasilja će imati svoj 'zamašnjak'
činjenice vs. istina18.01.2009. 01:58#6

ne bih se ovdje laćao te rasprave kad ona ne bi bila važna za ovakve pokušaje. činjenice se, pedantnim i stručnim radom mogu ustanoviti, ali "istine" su uvijek subjektivne, ili pod utjecajem neke paradigme. čak i u prirodnim znanostima, kamoli u interpretaciji nedavne prošlosti.
zato ovakve komisije za suočavanje, "istinu", pravdu itd. moraju uvijek točno definirati čime će se baviti i kako i postići najveću moguću razinu konsenzusa, inače će uvijek doći do ovakvih razilaženja.
na dugi rok, ipak će neku sličnu komisiju ili platformu trebati uraditi u regiji. kad-tad.
Admin16.01.2009. 22:55#7

Tko nas to bre zavadi....mamu mu jebem u usta. Zivelo bratsvo i jedinstvo!
Profesor s PhD 16.01.2009. 22:54#8

OMG - nije omaska nego greska----cetniku jedan!
Kenjo16.01.2009. 15:46#9

Istina ne postoji izvan interpretacije. Istina nije zapazanje koje nije posredovano ljudskom intelektualnom djelatnoscu. No ipak, ono sto se prodaje kao "srpska istina" ili "hrvatska istina" o proslom ratu / proslim ratovima, ustvari su srpska laz i hrvatska laz.
mb16.01.2009. 14:46#10

koko: malo lokalizama - sorry na omasci. ali bar si cuo za novi oblik izraza kontrirati
koko16.01.2009. 13:06#11

a šta je to kontreštavanje? nikad čuo! je l trebalo pisat kontriranje?
pojmovnik16.01.2009. 13:03#12

Da, pravo zbori Ivar! Neobično je da je upravo na skupu znanstvenika uvedena tako neprecizno i neutemeljeno razlikovanje činjenica i istine. Savjetujem: http://en.wikipedia.org/wiki/Truth Osim ako se ne misli na frazu "svatko im svoju istinu", u kojoj je termin "istina" upotrijebljen u smilsu o kojem govori Ivar, kao "interpretacija"...
ivar13.01.2009. 23:51#13

činjenice - DA, falsificirane činjenice NE...znači, 'ispravak netočnog navoda' - ISTINA je jedna (ubijeni je ubijeni, spaljeno je spaljeno, naredba je naredba, neposluh je neposluh...), samo interpretacije su različite (nelustrirana prošlost, uništena dokumentacija obavještajnih službi...) - ovisno o funkcionalistički oblikovanim mentalnim mapama, odnosno predlošcima involviranih strana, zar ne?