Nema nikakve dvojbe: Janez Janša nužno treba obiman priručnik za samopomoć. Njegov kredibilitet je načet kao nikad dosad, optužni prijedlog opasno dug i toliko ga tereti da mu zbog upletenosti u korupciju u poslovima s Patriom prijeti zatvor. Sada je ozbiljno, na kušnji je njegova politička budućnost, politička budućnost cijele stranke ili čak političkog pola. Oblikovala su se dva tabora: prvi već zna da Janša nije kriv. Drugi već zna da jest. Ali vatrene pristaše neće biti dovoljne. Ono što krvavo treba su pravi savjeti za neutralizaciju političkih učinaka, dobar alibi, krizni štab, uvjerljivi potezi. U Slakovim Pogledima Slovenije djelovao je zbunjeno, kao netko tko teško kontrolira sve dijelove priče a da pritom ne upadne u nekonzistentnost.

Kao netko koga ne smiju uloviti u laži. Cilj ovog zapisa, gdje se ne izjašnjavam o Janšinoj krivici, jest podastrijeti njegove taktike, pogledati kroz njegove oči i predvidjeti obrambene strategije kojima će - ili već jest - pokušati pridobiti javnost. Zato da bismo ih lakše prepoznali i razumjeli. Jedna od važnijih pala je u vodu: na trenutke je doista pokušavao prodati za njega važan fantazam prema kojem je u Mladini objavljen dokument fiktivan. Takav status, nedodirljive imaginarnosti naime, nužno su dobile objave svih dosadašnjih dokaza koje su donosili mediji, prije  svega Mladina, Dnevnik i Delo. S optužnim prijedlogom fiktivni status spomenutih dokumenata se opredmetio i postao konkretna prijetnja na koju više ne može odmahnuti rukom.

U Pogledima Slovenije, neospornoj, u patetičan nacionalistički okvir postavljenoj replici popteveovskih Trenja, vidno skrušeni prvak SDS-a već je najavio nekoliko svojih manevara i pokušao ponuditi objašnjene za to što tako dobro pozna pozadinu afere Patria: dosad se njome nije bavio, kaže, ali sada mora, iz petnih žila. Intenzivno. Njegov ključni problem bit će, srećom, uglavnom posredni dokazi. To praktički znači da ga zasad uglavnom tereti samo pozivanje na njegovo ime, elektronska pošta, bilješke i druge indicije o sastancima s njime ili o njegovim riječima. Indicijama kao dokaznim temeljem lakše je manipulirati jer već po definiciji nisu sasvim uvjerljive. Koji su, dakle, strateški potezi koji bi trebali odbaciti mišljenje građana da je stvarno upleten u aferu? Kratki priručnik mogao bi izgledati ovako:

1. Niječi da bilo što zna!

Mora tvrditi da ništa nije znao. Radikalno, jer to je tvrdio od samog početka. Zahtjev je postavljen visoko i pretpostavlja da nikad ne smije priznati da ima ikakva, pa i najmanja partikularna saznanja. Budući da će biti teško zanijekati financijske putove, transakcije, dakle realne događaje i upletene osobe, za ovaj scenarij potreban je element "žrtvenog janjeta" - ako nije znao on, drugi jesu. Ali zato će bliski suradnici neizbježno morati biti žrtvovani zbog njegove zaštite, barem neki. Janša će, dakle, u nekoj točki sudskog procesa morati priznati postojanje barem dijela inkriminirajućih dokaza ili indicija, jer će dokazni materijal biti prejak. Neće moći tvrditi da je cijela korupcijska mreža izmišljena. Čini se da je već došao do te točke, iako kad kaže "nisam znao", odmah pretpostavlja da je potkupljivanje stvarno išlo preko njegovih suradnika. Preostaje mu scenarij zlouporabe, već upotrijebljen u Slakovoj emisiji. Teško će, npr. zanijekati upletenost prvog čovjek do sebe, Jože Zagožena. Događalo se sasvim blizu njega, ali, nevjerojatna smola: nije znao.

2. Problematiziraj društveni prijedlog!

Mora ponavljati, barem u ovoj fazi, da je nedopustivo to što je optužni prijedlog prije došao u medije, nego do njega. U tom pogledu ipak ima pravo. Ali pritom griješi jer krivi sam medij i, što je još gore, plete neuvjerljive teorije urote. Iz toga da je netko namjerno, s političkim motivom razotkrio optužni prijedlog, ako stvarno jest, ne proizlazi to da je sam sadržaj prijedloga "namjenski", falsificiran. I to toliko da nekadašnjeg predsjednike opisuje kao središte mreže potkupljivanja.

3. Napadni autora optužnice!

Mora diskreditirati upletene strane, prije svega autora optužnog prijedloga, dakle tužiteljicu. U priručniku je kraj ove točke već stavljena kvačica. Potez inače nije preporučljiv, ali je na diskvalificirajuće postupanje već naviknut. Štoviše, glasi za doajena insinuacijskog i uvredljivog govora u Sloveniji. Asocijacije su poznate: optužbe "ad personam", gnjusna zlouporaba, velika udbomafija u pozadini, sumnjive rodbinske veze, stigmatizacija i demonizacija pojedinaca. Pravosuđe je uopće u rukama LDS-a, dakle za sve je kriva politička opcija koja je ionako kriva za sve.

4. Udari po glasniku!

Mora diskreditirati glasnika, ubiti donosioca loših vijesti ("Kill the messenger!"). Niskonakladni tjednik Mladina je svakako kriv unaprijed, bio je dokazivo osuđen zbog falsifikata, kažu Janša i Tone Krkovič. Novinar Borut Mekina je režimski plaćenik, tjednik je zadnje smeće na medijskoj sceni, koje nitko ne shvaća ozbiljno. Slično je prije toga napravio s Delom i Dnevnikom. Kako se napad na glasnika slaže s priznanjem da je optužni prijedlog "realan", mnogi se državljani uopće neće zapitati. Odgovor: kao krava i role.

5. Ponudi alternativnu istinu!

Priču treba neutralizirati "pravom istinom" o aferi Patra. Rajko Gerič s Televizije Slovenija nije uspio snimiti obećani drugi dio Istine o Patriji kojom bi zaštitio lik i djelo svog junaka, ali je to uspjelo Dejanu Kalohu, naravno, uz junakovu pomoć. Kaloh je kao samozvani simpatizer SDS-a napisao knjigu, objavljenu u izdavačkoj kući SDS-a Nova Obzorja, koja izdaje Demokraciju. Kako sada znamo, vođa opozicije je autoru ekskluzivno ustupio cijeli zapisnik sa saslušanja Drage Kosa u Finskoj i prije objavljivanja knjige ga reklamirao kao "dodanu vrijednost". Ali kako se nezgodno razotkrilo u Slakovoj emisiji, Janša je bio taj koji je dokument izručio Kalohu, a prije toga ga je u bizarnoj trgovini iznudio od novinara Dela... Zasad nitko nije ponudio uvjerljiv rezervni scenarij za postojanje čvrstih dokaza, koji bi skinuo teret optužnice s upletenih, pa se alternativna istina čita kao nekredibilno objašnjavanje političkih intriga i teorija urote. Nema veze, Slovenci to obožavaju.

6. Ponudi marionetu!

Stranku treba staviti u pogon i iskoristiti njenu nemalu moć u parlamentu da bi se pomaknulo žarište interesa. Budući da bi bilo previše prozirno kad bi se pozornost usmjerila na nešto sasvim drugo, mora ostati kod "slučaja Patria". I stvarno, stranački kolege nisu se skanjivali - SDS i SNS odmah su, samo nekoliko dana nakon objave u Mladini, zahtijevali osnivanje parlamentarne istražne komisije koja bi trebala ispitati dalju pretpovijest kupnje oklopnih vozila. To je svakako samo prozirni, obmanjivački manevar za stvaranje magle i odvraćanje pozornosti, ali odličan potez postavljanje marionete po kojoj će se udariti da bi se pobjeglo od vrućih rasprava  o primanju mita. Inače je taj isti Janša prije samo nekoliko godina znao govoriti o tome zašto se osnivaju komisije. Po Churchillu, jednostavno, problem nećemo riješiti, ali bar ćemo imati komisiju!

7. Aktiviraj potporne mreže!

Nužno je mobiliziranje garde starih pristaša i medija. Prve nije teško identificirati, treba samo otvoriti npr. poznate besplatne časopise koji su navodno ionako opterećeni novcem iz iste afere. Treba aktivirati opinion-makere, npr. Mateja Makaroviča, Matevža Tomšiča i druge neovisne političke komentatore za koje se novinari Dela, Večeri i RTV Slovenije jako vole otimati. Makarovič je već napravio korak dalje i na promociji Kalohove knjige ponudio akademsko obrazloženje toga kako je razmišljao "mastermind" urote i smislio ono što konspirolozi zovu "teorija velikog praska iz Finske". Po Makaroviču narodne mase stranca poimaju kao objektivnog i neutralnog - to je zaključio već sociolog Georg Simmel, dodaje. Značenje je iz konteksta nedvosmisleno: urotnici su morali otići u stranu zemlju, u Finsku, da bi stvar djelovala sasvim uvjerljivo. Skoro sigurno će se potporne mreže organizirati šire, pa možemo očekivati i spontane proteste i iskrene peticije. Ne onakve isfabricirane, kakva je zloglasna peticija 571.

8. Najavi tužbe!

Da bi potkrijepio ozbiljnost svog stajališta, moraš vratiti udarac, najaviti nove tužbe, npr. protiv Drage Kosa. Retorički spretno ju je već najavio u spomenutoj emisiji, ali nitko nije opazio da Janša sada od Kosa zahtijeva dokaz da je bio "školski kolega brigadira" i da je Darko Njavro njegov "bliski prijatelj". Bizarni i svakako neutuživi razlozi, nema što. Ali nemojmo sitničariti, važan je, naravno, samo učinak na javnost.

9. Ponudi protudokaze!

Ako te toliko dokumenata tereti, ponudi nešto što te izvlači. Mogućnosti su tu brojne. U posrednom smislu možeš beskonačno servirati insinuacije koje terete tužitelje, novinare, političke opcije. U neposrednom smislu možeš ponuditi materijale koji neposredno dokazuju nedužnost, npr. svoj elektronski kalendar (to je već napravio), nešto što osigurava alibi, drukčiju semantiku riječi i imena u optužnom prijedlogu, hotelske račune i slično.

10. Širi teorije urote!

Iako ovu uputu navodim na zadnjem mjestu, ona je za samopomoć prvi i jedini uspješan lijek. Ona je i nužni sastojak brojnih prije navedenih točaka. Ovaj zahtjev je inače gadna uvreda zdravoj pameti, jer priča u aferi predviđa iznimno široku, takoreći svjetsku mrežu urotnika, ali uz nezahtjevnu publiku, kakva je slovenska, našopana i godinama marljivo preparirana paranoidnim mentalitetom, nije neostvariva. Treba postići dojam da je afera podmetnuta urota ljevice koja želi postići Janšino povlačenje iz politike. Treba dokazivati isprepletenost svih spletkara, predočavati interesne i političke hobotnice i uopće napraviti sve da se razotkrije kako su novinari, istražitelji, policajci i državnici čak nekoliko država tajno sastančili, recimo u onoj Baričevičevoj garaži, skicirali paklenski nacrt i urotili se protiv Janše. Treba igrati na kartu ultimativne žrtve. Nije nemoguće!

Glavno realno pitanje, je li Janša primio mito ili ne, moglo bi se na sudu pretvoriti u ključno pitanje: je li znao ili ne. Primjećujemo da je druga tvrdnja bitno jača. Jer se u daljnjim postupcima i radnjama, na sudu ili izvan njega, lako može dogoditi da mu se primanje mita neće moći dokazati. Ali u istom kontekstu isto tako je vjerojatno da će se otkriti da je znao. U tom slučaju bi bio proglašen nenadmašnim lažljivcem s teretom sumnje da je napravio, istina, nedokazano kazneno djelo. Postao bi slovenski O.J. Simpson. A to bi bila dovoljno velika moralna mrlja koja bi na njegovu budućnost djelovalo jednako snažno kao pravomoćna presuda. Svakako, samo ako je kod građana još preostao neki osjećaj za zdravu pamet i moralna načela. Neki u to ozbiljno sumnjaju.