Već godinama jedan problem posebno snažno tišti Evropu, ali ona o njemu govori rijetko i s puno skrupula, pa i neprikrivenog licemjerja, a potezi koje vuče često su neefikasni i posve kontraproduktivni. Tek ga događaj kao što je to bila nedavna odluka francuske vlade da u Rumunjsku i Bugarsku vrati Rome, izvuče iz izolacije i tek tada problem imigranata u svoj svojoj silini izbije na površinu. Doduše nikada zadugo, jer uvijek se nađe neka spasonosna formula - sada će to biti skup o Romima u Evropi - koja ga vrati natrag u sivu zonu. I ne treba se nadati da će ovaj put biti drukčije jer su se zbog Roma posvađali viđeni akteri europske političke scene. Podrška koju za progon Roma ima Sarkozijeva vlada među Francuzima te ponovo otkriveni duboki ponori između onog što se misli o doseljenicima i što se javno o njima govori, brzo će problem imigracije vratiti na marginu.

Zašto Evropa nema hrabrosti za supstancijalni razgovor o problemima imigranata? Razlozi su svakako brojni, no dva bi mogla biti ključna jer oba se, svaki na svoj način, nalaze u samoj biti sustava koji vlada Evropom, liberalnog kapitalizma. Najveći broj imigranata u Evropi se zatekao ili zato jer im je trebalo posla ili zato jer su tražili zaštitu od progona i političke nestabilnosti u domovini. U prvom slučaju razvijene europske države su bile više nego zainteresirane za njihov dolazak jer su ti ljudi bili spremni raditi sve što domicilno stanovništvo više nije. U drugom su pak slučaju države zagovornice liberalne demokracije i ljudskih prava stjecale utjecaj u svijetu i tako što su svoja vrata širom otvarale progonjenim ljudima iz Pakistana, Sudana, Somalije, Haitija...

U oba slučaja bitnija je bila funkcija, svrha kojoj su poslužili, od osoba samih, i na tome je sve ostalo. Evropa je umjesto da interese svoje ekonomije i vanjske politike nadogradi integracijom svojih novih stanovnika osmislila tzv. multikulturalizam, socijalnu politiku koja je, bez obzira na obilje dobrih namjera, omogućila segregaciju i definitivno odijelila zajednice. U prve razrede norveških osnovnih škola upisano je ove godine 40 posto djece koja slabo govore norveški jezik!

Što sad? Je li subotnja izjava njemačke kancelarke da je pred zemljom ozbiljan zadatak integracije jer je ona dom više od četiri milijuna Muslimana najava novog puta? Možda, no prihvatiti pojavu većeg broja minareta u njemačkim gradovima je jedno, a sustavno rješavati problem imigracije nešto posve drugo. Kako smo vidjeli, Europa nema samo problem u prihvaćanju muslimana, ona ima problem i s Romima, europskim imigrantima... Za početak bi dobro došao barem iskreni razgovor o razmjerima netrpeljivosti u Evropi. U suprotnom širit će se prostor djelovanja ekstremne desnice, a o tome bi Evropa trebala ponešto znati.