Stotinu četrdeset i dva talibanska borca i među njima znatan broj civila ili stotinu četrdeset i dva civila i među njima nekolicina oružanih razbojnika, definicije su oko kojih se u Njemačkoj trenutačno lome koplja. Službeni broj poginulih i ozljeđenih Afganaca pri smrtonosnom zračnom napadu u blizini Kundusa, koji je inicirao njemački pukovnik Georg Klein, je 142 osobe.  Razlog napada bila je otmica dviju cisterni s gorivom, namijenjenih američkim jedinicama. Cisterne koje su oteli talibani 4.rujna zapele su u osušenom koritu jedne rijeke u blizini sela Yaqob Bai. Već dvije godine ovom selu u provinciji Kundus u blizini grada Kundusa, šest kilometara od baze njemačkih trupa vladaju talibani, piše njemački Der Spiegel. Seoske starješine kontrolu su bespomoćno predale ekstremistima nakon što su talibani ubili sina jednog od starješina. Mnogi članovi sela pripadaju talibanima, neki s talibanima simpatiziraju, a oni koji im se protive prisiljeni su oružanom silom na suradnju. Stanovnici ovog sela talibanima su priskočili u pomoć pri vađenju cisterni iz korita. Seljani su na raspolaganje stavili svoje traktore, a talibani su im zauzvrat ponudili dio benzina iz cisterni. U siromašnom selu malo tko je želio propustiti priliku opskrbiti se skupocjenim gorivom. S kanisterima u rukama par desetaka muškaraca iz Yaqob Baia uputili su se prema koritu rijeke, gdje su već stanovnici nekih okolnih sela čekali na podjelu goriva. Preživjeli vozač cisterna Abdul Malek, čijeg su kolegu ubili talibani, tvrdi da se oko kamiona nalazilo 200 ljudi, četrdesetak od njih naoružani talibani. Navodno su talibani upozoravali ljude na zračni napad, kada su se na nebu pojavili avioni, "no nitko se nije htio odreći besplatnog goriva", kaže Malek.

Nekoliko kilometara dalje u naredništvu njemačkih jedinica pukovnik Klein odlučio je usred noći naložiti zračni napad za uništenje otetih cisterni i "pobunjenika" koji su se nalazili u neposrednoj blizini. Na temelju slika iz bombardera "ustanovio sam da je prisutnost neupletenih osoba vrlo nevjerojatna", piše Klein u jednom od svojih izvještaja nakon napada. Zračni napad je naručio "kako bi dovoljno rano otklonio opasnost za svoje vojnike i s druge strane kako bi najvećom vjerojatnošću pogodio neprijatelje izgradnje" Afganistana. Klein i njemačko zapovjedništvo u Afganistanu su navodno sumnjali da bi talibani mogli iskoristiti cisterne i benzin kao pokretne bombe koje bi upotrijebili protiv njemačkih vojnika. No izvještaj NATO-a o ovom slučaju ne poklapa se s izvještajem njemačkog pukovnika. NATO verzija tvrdi kako cilj Kleina, zapovjednika tima za izgradnju u Kundusu, nisu bile cisterne, nego prije svega ljudi koji su se nalazili oko njih, iako su opasnost za vojnike predstavljale upravo cisterne odnosno njihov sadržaj. Piloti, koji su te noći bili na zadatku, prema izvještaju NATO-a još su jednom postavili pitanje trebaju li gađati vozila ili ljude, na što su dobili odgovor da su osobe oko vozila cilj napada. Pukovnik Klein naručio je napad sa šest bombi, čemu se posada aviona protivila tvrdeći da su dovoljne dvije. Prema NATO-vom izvještaju piloti su također predložili nisko prelijetanje cilja, kako bi upozorili i rastjerali civile, no njemačko je zapovjedništvo taj prijedlog odbacilo.

Tadašnji njemački ministar obrane Franz Josef Jung, javnost je informirao kako na mjestu zračnog napada nije bilo civila. Ministar Jung ili nije vladao informacijskim kanalima u vlastitom ministarstvu ili je namjerno želio zataškati informaciju o civilnim žrtvama pošto je u to doba u Njemačkoj trajala predizborna kampanja, a i očekivala se skora odluka parlamenta o produžetku mandata njemačke vojske u Afganistanu. Koji god razlog bio, ova netočna informacija koštala je Junga, u međuvremenu ministra rada, vlastitog radnog mjesta. No njegovom ostavkom priča nije završena. Afera oko zračnog napada u Kundusu vladu sve više pritišće uza zid. Opozicija od kancelarke Angele Merkel i ministra obrane Karla Theodora zu Gutenberga iziskuje opširno razjašnjenje. Postavlja se nekolicina pitanja o čijem odgovoru ovisi vjerodostojnost njemačke vlade, prije svega ministarstva obrane i njihov odnos s javnošću i Bundestagom.

Opozicija Gutenbergu predbacuje poznavanje izvještaja NATO-a od samog početka njegovog rada kao ministra obrane. Ovaj je pak zračni napad po prvi puta ocijenio kao vojno primjeren, da bi početkom prosinca promijenio mišljenje. Gutenberg naime tvrdi da prije trećeg prosinca nije imao uvid u sve relevantne izvještaje i da su mu taj uvid uskratili generalni inspektor njemačke vojske Wolfgang Schneiderhan i državni tajnik Peter Wichert, zbog čega su oba dvojca dobila to jest podnijela ostavku. No i Schneiderhan i Wichert tvrde da to nije istina i da su ministru dali na raspolaganje sve relevantne dokumente. Što je i kada dakle znao ministar obrane? Opozicija tvrdi da je Gutenberg namjerno zataškivao i obmanjivao javnost i parlament, te traži njegovu ostavku. Zanimljivo je također koliko je u cijelu aferu NATO verzija tvrdi kako cilj Kleina, zapovjednika tima za izgradnju u Kundusu, nisu bile cisterne, nego prije svega ljudi koji su se nalazili oko njih, iako su opasnost za vojnike predstavljale upravo cisterne odnosno njihov sadržaj upleten ured kancelarke Merkel i njezino poznavanje vojnih izvještaja. Po tom pitanju SPD, Zeleni i Die Linke od Angele Merkel očekuju objašnjenje. No ured kancelarke smatra da se točan tok informacija može utvrditi tek u istražnom odboru parlamenta koji je prvu sjednicu imao prošle srijede. Opozicija traži da među prvim svjedocima budu upravo Gutenberg i Merkel i da odbor zasjeda javno, za što stranke vladajuće koalicije ne vide potrebu.

Cijela afera potegnula je opću diskusiju o djelovanju i svrsi njemačke vojske u Afganistanu, te pitanje što je zapravo bio cilj zračnog napada. Mandat koji njemačka vojska ima u Afganistanu, dozvoljava, naime, oružanu silu jedino u samoobrani i osiguranju izgradnje zemlje. Ciljano ubijanje protivnika, takozvani target killing nije dozvoljen. Stoga, opozicija postavlja pitanje je li vlada jednostrano promijenila strategiju njemačke vojske i radi li se kod zračnog napada na cisterne o dijelu te nove strategije eskalacije. Mandat njemačke vojske dozvoljava vojnicima "sve potrebne mjere uključujući i vojnu silu" u samoobrani, no opozicija upozorava da target killing krši duh mandata, a on je stabilizacija i izgradnja zemlje. SPD, Die Linke i Zeleni kritiziraju da target killing nije dio mandata i da također krši međunarodno pravo. Opozicija sumnja u polagani preustroj njemačke vojske iz "parlamentarne vojske", čiji su zadaci strogo ograničeni parlamentarnom odlukom, u vojsku koja ne podliježe parlamentarnoj kontroli. Mandat koji je njemačkoj vojsci dodijelio Bundestag obuhvaća samo redarstvenu akciju, tako da vojnici do sada podliježu njemačkom kaznenom pravu, a ne međunarodnom kako bi to bio slučaj u ratu. Ovakvo pravno stanje ograničuje vojne akcije i upotrebu smrtonosne sile.

No, de facto se u Afganistanu radi o neinternacionalnom oružanom sukobu, to jest o građanskom ratu. Ukoliko državno tužilaštvo primjeni ovu ocjenu u istrazi zračnog napada na cisterne, djelovanje njemačke vojske će se razmatrati po međunarodnom pravu. Po njemu je, prema interpretacijama nekih stručnjaka, dozvoljen target killing talibana i kada se vojnici ne nalaze u izravnom sukobu. Stručnjak za međunarodno pravo Michael Bothe u razgovoru za njemačku novinsku agenciju DPA smatra da su talibani "osobe sa stalnim borbenim nalogom". To ih ne čini kombatantima kao u klasičnom međunarodnom ratu, ali ih čini legalnim ciljem i izvan situacija samoobrane. Protestantski vojni biskup Martin Dutzmann ne dijeli ovu ocjenu. Za njega se kod 142 ubijene ili ozlijeđene osobe radi isključivo o civilima, stoji u jednoj izjavi na službenom portalu protestantske crkve. "U Kundusu nije bio veliki broj smrtnih žrtava među njima i civila," - kako to opisuju gotovo svi mediji - "nego samo civili i među njima nekoliko oružanih kriminalaca", kaže vojni biskup. No on u istoj izjavi ipak brani pukovnika Kleina kao osobu koja je u datoj situaciji reagirala sukladno informacijama koje su mu stajale na raspolaganju.  Ovaj je pak navodno naredbu za zračni napad izdao na temelju izvještaja sigurnosnih službi prema kojima su talibani u neposrednoj budućnosti planirali teži napad na uporište njemačkih snaga u Kundusu.

Krivična odgovornost pukovnika u ovom slučaju zaista nije jasna. Težina njegovog djela kao prvo ovisi o gore navedenoj razlici između rata i redarstvene akcije te primjene međunarodnog ili nacionalnog krivičnog prava. Ako podliježe međunarodnom pravu tada se postavlja pitanje omjera štete nad civilnim stanovništvom i neposrednoj vojnoj koristi. Ovdje ulogu igra omjer između ubijenih civila i ratnika ili na primjer pitanje upozorenja civilnog stanovništva prije napada te isključivanje izvora opasnosti. No princip omjera do sada nije pravosudno jasno definiran. Međunarodno pravo u svakom slučaju zabranjuje upotrebu prekomjerne sile i napad na ciljeve koji za posljedicu imaju prekomjeran broj civilnih žrtava. Naredbodavci takvih napada mogu biti krivično gonjeni kao ratni zločinci. Već istog je dana ministarstvo obrane ustvrdilo da se "zračni napad nije smio dogoditi ako su u blizini bili civili". Pravna interpretacija ovisi također o tome je li pukovnik Klein mogao znati, i je li znao da se u blizini cisterni nalaze civili. Predsjednik saveza njemačke vojske (Bundeswehrverband) Ulrich Kirsch odlučio je o krivici ili ne krivici Georga Tadašnji njemački ministar obrane Franz Josef Jung, javnost je informirao kako na mjestu zračnog napada nije bilo civila. Ministar Jung ili nije vladao informacijskim kanalima u vlastitom ministarstvu ili je namjerno želio zataškati informaciju o civilnim žrtvama Kleina na svoj način. Za njega je pukovnik žrtva javne diskusije. Kirsch tvrdi da Klein  proživljava teške trenutke: "Svatko može sebi predočiti da on trenutačno prolazi kroz patnjeu - posebno u pogledu njegove obitelji." U razgovoru s novinskom agencijom DPA Kirsch je naglasio veliki unutrašnji pritisak koji donosi takva funkcija. "Pored odluke o počinjenju ubojstva odgovorne osobe često preopterećuje i dugo trajanje istrage oko takvih zapovijedi", kaže Kirsch.

Stvarne žrtve zračnog napada u Kundusu i njihove obitelji nisu u središtu javne rasprave. Na primjer, ubijeni petnaestogodišnji Abdul Salam o kojemu piše Der Spiegel, i čiji  je jedini neizgoreni dio tijela bilo lice, ili otac koji je u selo na rukama nosio do neprepoznatljivosti izgoreno dječje tijelo, misleći da se radi o njegovu sinu, ili pak Bidri Jamala koja je u napadu izgubila sve odrasle muške rođake koji bi se mogli brinuti za nju i njezinu djecu u patrijarhalnom paštunskom društvu.

Koja utjeha ili kompenzacija se može ponuditi ozlijeđenima i članovima obitelji ubijenih? Afganistanska vlada je do sada tridesetorima žrtava platila 2000 dolara. Prema paštunskoj tradiciji ubojica oštećenom klanu ili obitelji mora ponuditi jednu od svojih kćeri, koja tada svoj život provodi kao sluškinja. Za evropski mozak apsurdno je pitanje koliko kćeri ima pukovnik Klein, koliko piloti koji su bacili bombe i svi ostali odgovorni po liniji zapovjedi. No i novčana odšteta je dobrodošla. Njemačko-afganski advokat Karim Popal zastupa članove obitelji ubijenih, i od njemačke vlade traži novčanu nadoknadu za žrtve; penzije za udovice i njihovu djecu, odštetu za ubijene sinove i braću. Ali guverner Kundusa Mohamed Omar protivi se daljnjim nadoknadama. Za njega je to jednako financiranju talibana. Novčana kompenzacija je ipak neizbježna, želi li njemačka vojska koliko-toliko vratiti povjerenje civilnog stanovništva. Upravo iz uvjerenja da Nijemci ne pucaju na civile, ovi nisu napustili cisterne s gorivom.