24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Predavanje o permakulturi
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- → Više
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Izradite veliku skulpturu bicikla u Trešnjevci
- Media Mediterranea 2012/ Natječaj za prijavu projekata
- Natječaj udruge Xplore FrankfurtRheinMain za mlade novinare
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Trgovci oružjem u Vijeću sigurnosti UN-a
- Panorama Drugo polufinale Eurosonga "napetije"
- Gospodarstvo EU želi pokrenuti rast, a od Grčke zahtijeva poštivanje ugovora
- Kultura Lovci na plagijate
- Priča dana Karaoke u borbi za pismenost
UK: Niža klasa zadaje udarac
Policajci su ubili jednog crnca pod sumnjivim okolnostima. Divlja nezaposlena deca su pomahnitala. Za Tonija, ovi neredi su samo čekali povod. U mamurluku nakon nereda u čitavom Londonu, pobuna je istovremeno izgledala i neizbežno i nezamislivo. Za samo nekoliko dana, dok su se napadi širili poput zaraze, glavni grad jedne napredne nacije sunovratio se u hobsovsku distopiju haosa i brutalnosti.
Ovo je istovremeno i najarhaičnija i najmodernija pobuna. Njeni učesnici, mobilizovani Nije slučajno što se najgori neredi u Londonu za poslednjih nekoliko decenija odigravaju dok je globalna ekonomija na rubu propasti putem Tvitera, protagonisti su opakog pandana Arapskom proleću. Totenhemsko leto, u kojem su učestvovala i deca od sedam godina, nije napad na neki tiranski režim, nego na ustaljeni poredak jedne benigne demokratije. Jedno pitanje lebdi nad razorenim londonskim ulicama. Kako je do ovoga uopšte došlo?
Među očiglednim odgovorima jeste i nesposobnost službe javnog reda. Za sada, dokazi ukazuju na sramno ponašanje londonske policije, jer nije sasvim izvesno da je Mark Dagan, čija je smrt izazvala prve nerede, zaista otvorio vatru na policajce. Ignorisanje Daganove porodice proizvelo je krizu, a pošto policija nije intervenisala da zaustavi pljačkašku orgiju, počeli su neredi slični onima u propalim državama.
Drugi navodni razlog je etnicitet. Ali kako kaže Dejvid Lemi, poslanik iz Totenhema, ovo nisu rasni nemiri. Osamdesetih su neredi u Brodvoter Farmu, kao i u Tokstetu i Brikstonu, bili jednim delom i rezultat pogubnog rasizma, kakvog danas nema u Totenhemu, gde su kineske, turske i afričke radnje poređane jedna uz drugu.
Znači, treba da krivimo nezaposlenost i mere štednje? Tačno je da je Totenhem jedna od najsiromašnijih londonskih opština, sa 10.000 ljudi koji primaju nadoknadu za nezaposlene, i sa 54 kandidata za svako novo radno mesto. U drugim pogođenim opštinama, kao što je Hakni, omladinski klubovi se zatvaraju. Koliko god takve odluke bile pogrešne, bilo bi glupo tvrditi da su privatni stanovi i radnje opustošeni jer nema dovoljno ping-pong turnira i skejtbord parkova.
Pravi razlozi su mnogo dublji. Nije slučajno što se najgori neredi u Londonu za poslednjih nekoliko decenija odigravaju dok je globalna ekonomija na rubu propasti. Uzročnici recesije koje je pobrojao Džon Kenet Galbrajt u knjizi Veliki slom 1929. bili su loša distribucija primanja, preduzetnički sektor koji se bavio "korporativnim lopovlukom", slaba bankarska struktura i neravnoteža uvoza i izvoza. Svi ovi faktori ponovo su prisutni Uzročnici recesije koje je pobrojao Džon Kenet Galbrajt u knjizi Veliki slom 1929. bili su sledeći: loša distribucija primanja, preduzetnički sektor koji se bavio "korporativnim lopovlukom", slaba bankarska struktura i neravnoteža uvoza i izvoza.
Svi ovi faktori ponovo su prisutni. Pre pucanja mehura dvadesetih godina prošlog veka, najbogatijih 5 posto građana ubirao je jednu trećinu ukupnih ličnih prihoda. Danas je Britanija manje jednaka, u zaradama, bogatstvu i životnim prilikama, nego ikada od tada. Samo prošle godine, kombinovano bogatstvo najbogatijih 1.000 ljudi u Britaniji poraslo je 30 posto, na 333,5 milijardi funti.
Evropski lideri, uključujući i našeg premijera i ministra ekonomije, izležavali su se i sunčali dok je London goreo. Iako je epicentar današnje ekonomske krize u evrozoni, nekoliko poslednjih britanskih vlada zajednički je radilo na razvoju siromaštva, nejednakosti i nehumanosti, koje je sada finansijska kriza izbacila na videlo.
Britanski nedovoljni rast ne treba da bude argument u ekonomskim raspravama, niti 
motka kojom treba mlatiti Džordža Osborna, kao što ni naša nekvalifikovana, nemotivisana i nedovoljno edukovana neradna snaga nije samo mrlja na nacionalnom bilansu. Pogledajte maloletne rušitelje na gradskim ulicama i zaplačite nad našom zajedničkom budućnošću. "Izgubljena generacija" se okuplja i sprema za rat.
Ovo nije cri de coeur za izgubljene i izdane. Niti jadikovka o osiromašenima. Nasilništvo rulje, gnusno i neoprostivo, mora se uvek osuditi. Ali oni koji terorišu i ruše London takođe su simptom ozbiljnije bolesti. U nestabilnim društvima, narodna volja - i kad se sama nudi i kad biva zavedena - može da bude opasna. Većina od 53 posto ispitanika koji bi podržali ponovno uvođenje smrtne kazne (i od kojih se 8 posto opredelilo za streljački vod ili gasnu komoru) ne bi ni u snu pipnuli policijsko vozilo, ali ne može se reći ni da se njihova vizija poklapa sa utopističkim ambicijama Dejvida Kamerona.
Propast tržišta ide zajedno sa ljudskim stradanjima. S druge strane, čini se da će socijaldemokratija, sa svojim merama zaštite, skupim školstvom i zdravstvenom zaštitom za sve, biti neodrživa u mračnim vremenima koja nam predstoje. Ali realnost pokazuje da je ona jedino rešenje. Nakon Velike ekonomske krize, Britanija se prestrojila, makar na neko vreme. Razlike u primanjima su smanjene, socijalna država je rođena, kvalifikacije su porasle i ekonomski rast je ubrzan.
Ovaj isti model se ne može jednostavno prepisati, ali kao što je Adam Smit shvatio, ni dobro društvo se ne može razviti ako veliki broj njegovih pripadnika živi u bedi, pa je samim tim i opasan. Ovo nije pohvala determinizmu, jer siromaštvo ne nalaže Pogledajte maloletne rušitelje na gradskim ulicama i zaplačite nad našom zajedničkom budućnošću. "Izgubljena generacija" se okuplja i sprema za rat bezakonje. Međutim, neće biti dovoljno ni da izgrednike obasipamo prezirom, kao da se radi o nekoj parijskoj kasti.
Jedna od najtragičnijih činjenica londonskog previranja jeste to što nam je ova uništena generacija potrebna, ukoliko mislimo da se ikad ponovo osećamo prosperitetno i bezbedno. Ako za današnje izgrednike ne bude posla i ako se ne nađe način da se njihove kvalifikacije iskoriste, onda je Britanija u mnogo ozbiljnijem problemu nego što misli.
Finansijske krize i ljudske katastrofe odigravaju se ciklično. Svaka nova prilika preti da bude ozbiljnija od prethodne. Kao što je Galbrat napisao, "pamćenje je mnogo bolje od zakona" u zaštiti od finansijskih iluzija i ludila. U doba štednje, ima luksuza koje Britanija više ne može da priušti. Amnezija je među prvima na tom spisku.
Vezane vijesti
Divlji kapitalizam na ulicama
Ulični pobunjenici čine ono što čine i svi ostali, samo na drugačiji način - napadnije i vidljivo na ulicama. Thatcherizam je…
Objavljeno: 12.08.2011.
Neredi kapitalistički, neredi potrošački
Zajedničko im je da nema političke motivacije. Ovi oportunistički klinci ne žele srušiti vladu, neki ni ne znaju tko je premijer,…
Objavljeno: 10.08.2011.
Zašto ovdje, zašto sada?
Mladi nezaposleni ili poluzaposleni crnci jako dobro znaju da je sustav nagomilan protiv njih. Vatre će se ugasiti. Provest će se neka…
Objavljeno: 10.08.2011.
Banke hrane kao slamka spasa
Dobrotvorne organizacije nalik na besplatne dućane diljem zemlje dijele hranu obiteljima kojima fali novca
Objavljeno: 30.04.2012.
Big Brother Britanija
Britanske vlasti moći će nadgledati telefonske razgovore, elektronsku poštu, SMS poruke i posjete web sajtovima svih stanovnika Velike…
Objavljeno: 02.04.2012.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Syriza čuva euro
Grčka će ostati u euro zoni ukoliko stranka Syriza pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima, izjavio je predsjednik stranke Alexis Tsipras
Tužiteljstvo traži odbacivanje prigovora
Haaško tužiteljstvo zatražilo je od žalbenoga vijeća Haaškoga suda da odbaci prigovore obrane generala Gotovine na teze koje je tužiteljstvo iznijelo tijekom žalbene rasprave
Demokracijom protiv ropstva
David McNally: Na radikalnoj ljevici je da preuzme demokratski projekt i još jednom ga poveže s narodnim borbama protiv dužničkog ropstva.
Apsurdu nikad kraja
U Federaciji BiH je predložen zakon kojim se zabranjuje odlazak u prirodu s biciklom
Gore je nego što se mislilo
Nakon što su grčke štediše iz banaka masovno počele povlačiti novac, prošli tjedan nagađalo se da bi država u srpnju mogla ostati bez gotovine
Srbija ima novog predsjednika
U drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji pobjedu je odnio Tomislav Nikolić
Nastavlja se blokupiranje Frankfurta
U Frankfurtu su i za danas najavljeni prosvjedi protiv politike štednje Europske unije, a prosvjednici će poslijepodne krenuti kroz središte grada prema dijelu gdje se nalaze frankfurtske banke
dodaj komentar 19 komentara
Mislim da je socijalni moment u ovim neredima od sekundarnog značaja, a da je u pitanju bilo ipak nešto drugo.
Došlo je vrijeme za povrat otetog!
Na određeni način zaista je gotovo sa državom blagostanja kakvu poznajemo od srednie do kraja 20. stoljeća. Ali me iskreno strah onoga što će je zamijeniti i koliko ćemo to skupo platiti. Jer ceh ne plaćaju ekstremno bogati niti mafijaši, nego 80% stanovništva produktivnog stanovništva, koje sve teže živi, a samim time prestaje biti kreativna i vodstvena snaga civilizacije. Civilizacija odsječena od kreativnosti degenerira i propada.
Usputice, kužim da ne voliš komunjare. Ne volim ih niti ja ali... nije li Narodna Republika Kina posljednji bastion (reformiranog) komunizma?
Obično su nakon velikih kriza dolazili veliki ratovi. U ovom trenutku nije moguće prediktirati što bi se moglo dogoditi, ali se sa sigurnošću može ustvrditi da EU uopće nije u stanju ratovati s bilo kim, tako dugo dok pojedine njene članice nisu u stanju uspostaviti tzv. JRM u roku od 24-48 sati, a kamo li održati državne prerogative u vrijeme vjerojatno jedne od najgorih ekonomskih kriza koje pamti čovječanstvo.
Lijep pozdrav svim diskutantima.
"Koja benigna demokracija!?
Došlo je vrijeme za povrat otetog!"
Za one koje su jako dobro prošli u socijalizmu a lošije u zadnjih 20 godina je bolje i ne pomišljati na vraćanje otetog jer za njih to znači još gore nego što jest, obzirom da otimačinu zadnjih 20 godina u stupnju preko 90 % vrše mreže iz tih redova, predvođene partijskim, udbaškim itd. frakcijama.
Bilo kakav povrat otetog će biti će još dugo aktualno obzirom da je otimanje svega naslijeđenog, tekućeg i budućeg već po samim podacima otimača prešlo sve crte i ne može funkcionirati. Npr. 1981. g. Milka Planinc kao predsjednica SIV-a iznosi dramatične podatke za održanje a Stipe Šuvar da čisti paraziti i politikanti broje više od 50 % ljudi koji su uzurpirali 90 % svega.
To se nastavljalo i nastavlja jer je u savkoj odluci onih koji upravljaju, samo upravljača, od 90 do 150 % za to otimanje i sve ih više. Međutim, s druge strane (dijalektika itd.) sve manje je minius je onih i onog što to može financirati i servisirati po formuli "vrhnje i avangradna uloga naše a sve ostalo vaše" te sve više onih koji ne mogu i ne žele slijediti taj put.
Tako da već bilo kakvo vraćanje bilo čega moglo biti konačni okidač za dugi domino efekt proces budućnosti kao procesa naprijed i dalje cca po formuli HSS dr Vladko Maček prije 75-80 godina (demokracija kao zajedno liberalno, socjailno, nacionalno i internacionalno).
Čak bi i vraćanje zemljišta u župi Dajla u Istri državi mogao biti dan D i okidač tog procesa - ako može to načelno sve može jer umijesto mučnih složenih kanibalističkih procesa među otimačima idu također mučni i složeni ali puno bolji procesi.
Treba imati na umu da od dr Mačeka i HSS-a nema ni d od demokracije te da pod spojem staljinizma na razini cca 1947. g. kao ždanovljevizam, kardeljizma, ekstremnih istočno balkanskih elitizama i esktremnog neoliberalizma zapravo nema nikakvog koncepcijski održive zajednice i procesa osim otimanja svega živog i mrtvog do loma, a što se najbolje se vidi po odnosu prema imovini i ljudima kojima pripada što privatano što društveno i kao zajednice.
Tj. došli smo u fazu kada sve navodno veoma različite opcije i frakcije jedne te iste pojave siledžija i otimača kao avangarde trebaju početi pripremati sve i moliti za povrat na kolosijek prije 70-80 godina jer im je jedina alternativa tome već započeta kanibalistička agonija u vlastitim redovima, takva koja već prelazi u stadij u kojem jedne te iste osobe i obitelji već fizički jako napadaju sebe kao npr. komuniste ždanovljevce pa zatim kao kardeljiste pa zatim seba kao pa zatim .... a sve radi nepostojećih estetsko-erotskih nijansi održanj aniti napredovanja u otimačini tuđe i zajedničke imovine.
Tj. ne bi bilo preuranjeno da sve naoko suprotstavljene frakcije shvate da su jedni te isti Todorići, Milan Bandići itd. te proječno bitno gore od toga i umijesto daljnje koncentracije isključlvo na plasman nvodne nadmoći i različitosti od toga kao najvrijednije robe i nadsvjetskih i nadreligijskih uloga koje iz tog proizilzaze, da umijesto toga pokušaju minimum orjentacije u prostoru i vremenu u području koje je malo veće selo, svjetski iskusno selo.
P.S. Nema više zaniteresiranih za bitniji povrat imovine prije daljnje agonije otete imovine i snaga koje su otele, a što je jedno i drugo više od 70 % ili više od 250 % tekućeg (jer je sve živom i mrtvo te buduće). Tj. tko je lud da uzima puno više dugova od vrijednosti te dodatno kao ngradu lance desetljećima posve razularenih huliganskih mreže koje se predsatvljaju kao avangrade? Čeka se i čekati će se susstavni lom i urušavanje toga i trenuci puno jednostavnijih i lakših reciklaža i mjera u okolišu. tj. da svo to smeće biude bitnio spremnije i zrelije za reciklažu i eventualno erotsko, estetsko itd. iskorištavanje manjeg djela toga radi samnnivanja štete i radi uživanja.
Tako je g. @ap, još ću biti slobodan nadopuniti vaš popis s još nekoliko konceptualno ideoloških nakaza s našeg prostora; Partijsko stranački fundamentalizam, čobansko kršćanstvo, katolički staljinizam, vulgarni ateizam, provincijalni demonizam, ultimativni kljijentelizam........... popis je beskonačan.
Ponekad tvoje bavljenje bivšom državom izgleda doista kompulsivno opsesivno, ali 70 % ubadaš u prava mjesta, kao ovaj put. I ja sam dosta razmišljao o uzrocima balkanske perverzije od života i do danas sam siguran o čemu se radi. Tako žilavo ludilo i destrukcija jest jedinstveno na svijetu, tu si u pravu, ali mislim da precjenjuješ njihovu moć rasuđivanja i stvaranja koncepta i strategije. Ja bi prije pomislio da se radi o prirodnom spoju vulgarnog vitaliteta (snaga) i primitivzma u najširem obliku.
"Tako žilavo ludilo i destrukcija jest jedinstveno na svijetu, tu si u pravu, ali mislim da precjenjuješ njihovu moć rasuđivanja i stvaranja koncepta i strategije. Ja bi prije pomislio da se radi o prirodnom spoju vulgarnog vitaliteta (snaga) i primitivzma u najširem obliku."
koncpecija i strategija ne samo da postoje nego su i besprijekorno automatizirane, funkcionalne (dok ide i dok sve sve ne ode u 3pm) te nadmoćne svemu u svijetu a to je = što više više svega radi što veće izvrsnosti i ostalih prestiža i uživanja samo upravnom tehologijom obzirom da je uvijek 90 % svega odlučna za to a u realizaciji i više od 200 % svega (uz 90 % svega što odlučuje koristi se i 90 % svega mrtvog i preko 50 % svega budućeg + vanjski ortaci na istom poslu).
Naravno da se na taj trubo esktra mega kokošarsko-osvajački veleimperijalizam i parazitizam veže i nadodaje još bitinih efekata (neplaćanja povećavaju mogućnosti i snagu te lihvu, estetsko-erotska tek tako usvajanja svih sranja po svijstu dodatno ...).
Ali ti ima i drugu, treću i ? stranu (dijalektika i ostalo voljno i razno), a toga je ta koncepcija i strategija svjesna i i u tome iskuna pa jedino što ozbiljno radi je non stop mobilizacija radi te druge, treće i ? strane.
To je:
- što se više i dalje napreduje, što je plin sve veći i teži, što su uspjesi i pobjede sve brojnije i bogatije ... to su veće i klopke, padovi u niže lige, sve je manje izvora i snaga za servisiranje ... pa te sange ulažu sve veće i veće estetsko-erotske i druge napore da amortiziraju i samnje te raskorake svog napredovanja i toga. Blizu su iznemoglosti, popuštanja otpornosi i sposbnosti estetsko-erotskog materijala itd. pa se zato sve više mobiliziraju sve te snage, uključujući EU i druge ortake
- neprijatelji su odavno a možda i oduvijek i jaki saveznici, pa te snage veoma rade na što pragmatičnijim odnosima i poslovanjima sa neprijateljem. međutim, i to i ostalo povećavaju problem neprijatelja u vlastitim redovima, i kao proces sukoba sami sa sobom i koa unutra svojih rdova i kao sve lakša infiltracija vanjskog neprijatelja u vlastite redove
- problem povećanja dugova, pri čemu je dug ne samo sve što imaju (sve oteto uz ubijanja itd.) nego i više od toga štete (pitanje nadoknade štete), kamate u više vidova
- i kao klljučno i objedinjujuće i najopsanije jest gubitak i onako nejasne magije neodljive privlačnosti estetike i erotike tog jdnog jedinog jednostavnog smjera. Taj gubitak može biti nevidljiv, kao što je nevidljiva i magijsk privlačnost toga, pa se može deseti da nestane najednom a da se to ne vid i sve ode taj tren u 3pm. Može biti, npr. vidi dugo najneodoljivija Marina Matulović Dropulić ili sada naj sjaj Mesić pa sanader pa Josipović, da najednom zgasne sjaj svjetla i naj svjetlo i naj privlačnost svjetla se iz neodljivosti taj tren preobrazi u objekt posve drukčijeg tretmana fanatičnih elitnih navijača i sljedbenika ...
Bilo kako bilo, obzirom na iznimnu ulogu i iskustva ex SFRJ u svijetu radi se nedvojbeno o jedinoj renomiranoj koncepciji i strategiji u svijetu koja dosljedno nastavlja dok ostale renomirane koncepcije doživljavaju dramatične probleme, dvojbe itd. uz bitno manje mogućnosti nastavka. Vidimo da i kao nikad moćna KP Kine u prigodi 90 godina do osnivanja dramatično stepi i prvi put otvoreno pokazuje slabosti i brige. Tu to nije moguće još ni u snu, iako je materija možda na granici loma i blizu granica kada sve ide u 3pm.
Došlo je vrijeme za promjene jer se više nema što izgubiti
Treba ih kolcima naganjat, treba stvorit antipoduzetničku klimu pa nek kukaju i kmeču...
U bitno naprednijim ex SFRJ zemljama, a RH je vodeća, nema ni malo ovakvih osnova i problema kao Britanija 90-150 i sa financijskim tržištima jer sve sastavnice sustavna odavno i sve više preharmonično djeluju te im ne trebaju kockanja, sitne pljačke itd. kada uvijek sa 90-150 % mogu bez ikakvog rizika, plaćanja i bilo čega zahvatiti i degustirati sve što ti život pruža.
Maršal je još za starog svijeta prije II svj. rata a ne samo kako se obično kaže "još za socijalizma" apsolvirao to ključno na najvišoj razini a sve snage još za socijalizma te u novom ozračju demokracije i liberalizma te već davno automatizirano znanje i sposobnosti primjenjuju tako supoeriorno da im nikakva konkurencija nisu monarsi i šeici po arabijskom poluotoku ni bilo kakvi drugi jadnici i diletanti, guzičari i kockari i rulja koja se pornografski forsira da bi maksimalno stigla do onoga što je pomoćna sirovina po Brijunima i raznim elitnim destinacijama po Jadranu i ex SFRJ.
Zbog čega te ostale imperije ne uče od ex SFRJ i ne mogu apsolvirati te posve jednostavne ideje, znanja i sposobnosti poko svi složno za što više i bolje na zajdnički i tuđi račun? Možda je tajna u, kako Čačić kaže, osobnosti i sposobnosti unutar istih programa a možda je ta jednostavnost iključni problem - dok kod nas to dugo ide automatizirano tečno oni se gubi u forsiranju toga. Da se malo opuste i skinu s kurca možda bi i njima to isto išlo bolje.
Istovremeno takve se stvari ne dešavaju npr. u jednom japanu (gdje je kriza bila puno večćih dimenzija, ali ipak nije bila praćena pljačkom), norveškoj, pa čak i kini i bilo gdje drugdje gdje država ipak pokušava brinuti za svoje građane, a ne samo za dobrobit uskog elitnog sloja vlasnika ekonomskih resursa države.
Hrvatska budući da je odabrala, kao i cijela evropa, am.neoliberalni model, možemo očekivati u budućnosti sl. situacije i mi;
A u razdoblju između nereda imat ćemo državnu strtahovladu koja će držati mase društv. isključenih i nezaposlenih pod kontrolom;
Evo npr. za neki dan stupa na snagu novi kazneni zakon po kom bi policija mogla da želi staviti pod "posebne mjere praćenja" ( što uključuje otvaranje pošte, uhođenje i praćenje) 99% građana hrvatske koji koriste računala, budući da se kao dovoljni razlog navodi skidanje jednog jedinog fajla, čak ne radi distruibucije nego za osobne potrebe.
no to naravno nije tema kooja bi zanimala npr. naše "oporbene" stranke, to je za njih preezoterično.
Jedno malo pitanje se dugo nameće i sve više.
Tko će u Hrvatskoj što više provesti neoliberalizam ili bilo šta kada je odavno, bitno prije nego igdje, više od 50 % ljudi i svega i to domintano, esktremno neoliberalno, esktremno komunistički, ekstremno nacionalistički, esktremno demokratski (sve non stop dogovaraju i sve sa što više na zajednilki i tuđi ceh), esktremno samo upravno, esktremno za zapad sa što više sa istokom, esktremno za istok sa što više sa zapadom ..?
Kud god kreneš nigdje moga stana, oj ulico da li si pijana.
Tko je još naivan da bi se moglo disciplinirano sprovoditi bilo šta posebno po bilom kojoj koncepciji osim napredovanja, u biti imperijalizma svih vrsta?
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.