Njemačka je glasala i odlučila se za neoliberalnu opciju. Procjene u nedjelju navečer nakon zatvaranja biračkih mjesta jasno ukazuju na koaliciju konzervativne CDU/CSU (33,8 %) i liberalne FDP (14,6 %). Ostale stranke od SPD-a (23,1) preko Zelenih (10,1 %) pa sve do Ljevice (12,4) osuđene su na opoziciju. Kada bi ove tri stranke i željele koalirati ne bi imali većinu u Bundestagu. SPD je nakon 11 godina na vlasti s 23 posto glasova ostvario najniži rezultat u povijesti Savezne Republike Njemačke, jednako kao i Kršćanska unija sa svojih 33,8 posto. Odaziv glasača od 72 posto također je dosegao negativni povijesni vrhunac.

Što ovaj rezultat konkretno znači za Njemačku? Koalicija CDU/CSU-a  i FDP-a je gotovo sigurna i bilo bi stvarno čudo da se ne dogodi. Liberali svoj vrlo dobar rezultat mogu zahvaliti zahtjevima za manje poreza, za ulaganje u školstvo, znanost i privredu, te zauzimanjem za građanska prava. S vladom liberala i Unije mogu se zaista očekivati porezne olakšice. No one zasigurno neće potaknuti rast privrede toliko da se njime mogu tada vratiti dugovi u koje će vlada morati ući kako bi ispunila ovo predizborno obećanje. S novom konstelacijom moći Njemačka će vrlo brzo obustaviti svoj izlaz iz nuklearne energije. Nuklearkama će se produžiti uporabni vijek i to vrlo vjerojatno tako da će ih se, slično kao u Švedskoj, modernizirati za svote od nekoliko milijardi eura. Taj pristup nuklearnoj energiji de facto odgovara gradnji novih nuklearnih pogona.

Liberali su nakon izvrsnog rezultata puni samopouzdanja, pa je za očekivati da će se u koalicijskim pregovorima boriti za što više ministarskih mjesta i provođenje svoje političke agende. Upitno je koliko će CDU/CSU pored ovoliko jakog neoliberalnog partnera moći zadržati vlastite socijalne političke predodžbe. Iako nova i stara kancelarka Angela Merkel ističe kako je upravo CDU/CSU u ovoj konstelaciji garant za socijalnu državu i kako se u socijalnoj politici neće ništa bitno promijeniti, kod socijalnih izdataka može se očekivati veći rez nego što je zbog privredne krize potreban.

SPD svoj će daljnji rad nastaviti u opoziciji. Koliko će slab izborni rezultat imati utjecaja na vodstvo stranke još se ne može ocijeniti. U porazu su socijaldemokrati za sada složni i izgleda da će kandidat za kancelarsku fotelju Frank-Walter Steinmeier od sada stranku voditi u parlamentu kao predsjednik frakcije. I Franz Müntefering, predsjednik stranke, svoje mjesto želi zadržati. Pripisivanje krivnje za neuspjeh osoblju stranke u ovome trenutku za socijaldemokrate značilo bi totalno rasulo, što je svim sudionicima jasno. Veliki pljesak kojim su članovi u centrali stranke u nedjelju navečer dočekali svoja dva lidera ukazuje upravo na to. Ipak socijaldemokratima ne preostaje mnogo nego se ponovno programatski opredjeliti u lijevom smjeru, a to će s ovim vodstvom biti teže izvedivo.

Zeleni su u svojoj povijesti dosegli do sada na parlamentarnim izborima najbolji rezultat, no i oni ostaju u opoziciji. Predsjednik Zelenih Jürgen Trittin neumorno ponavlja da je za takvu situaciju odgovorna samo SPD koja je naspram izborima 2005. izgubila više nego deset postotnih bodova. Trittin dakle ima potpuno pravo kada optužuje socijaldemokrate da nisu uspjeli mobilizirati svoje birače. Ali i Zeleni su očekivali bolji rezultat, tako da se niti njih ne može ubrojiti u stvarne pobjednike ovih izbora.

Pored FDP-a najzadovoljnija rezultatom može biti Ljevica. Ona zbog koalicijskih konstelacija ionako nije imala nikakvih izgleda da postane dio bilo kakve vlade, a sa svojih više od 12 posto postala je ozbiljni budući partner za SPD i to bez da mora bitno mijenjati svoj program. U lijevom kutu Bundestaga Ljevica može ugodno čekati da joj se SPD i Zeleni programatski približe. No ako želi biti partner u mogućoj crveno-crveno-zelenoj vladi od 2013. i Ljevica će morati biti spremna na kompromis, te odbaciti svoje neizvedive zahtjeve, kao što je primjerice, istupanje Njemačke iz NATO saveza.