Njemačka, čije su velike banke i kompanije glavni profiteri širenja Europske unije na sjever, istok i jug, odlučila je nagaziti gramzljive banke, lansirajući prijedlog o uvođenju posebnog poreza na dobit banaka. O tome će - kako je jučer potvrđeno i u Berlinu, i u Bruxellesu - raspravljati i Grupa 20 najrazvijenijih industrijskih zemalja u lipnju (u Torontu), te o tome odlučivati najkasnije u studenome, a Europska unija - na skupu ministara financija - kazati svoje već kroz dva tjedna. Njemačka je za taj novi porez već pridobila suglasnost ministara financija u Francuskoj i u Velikoj Britaniji, koje računaju da bi godišnje mogle zajednički ubrati blizu četiri milijarde eura u fond, za protukrizne intervencije u neposrednoj budućnosti.

Tako je Njemačka prva među vodećim gospodarskim silama, ne samo na riječima, podržala ideju američke vlade, koju je Barack Obama predstavio još potkraj siječnja u Davosu, kada je najavio američki plan da uvedu novi porez na dobit banaka, te za ograničavanje špekulativnih aktivnosti velikih banaka na financijskom tržištu. Tada ga je na riječima prvi podržao francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, zatraživši stroža pravila, kako se zbog bankarskoga pokera ne bi ponovila svjetska ekonomska kriza. Sarkozy se tada obrušio i na bankarske vrhuške, koje su se usprotivile samoj ideji o prevaljivanju dijela tereta rješavanja svjetske krize na njihovu dobit, istaknuvši da se banke ne bi smjele baviti špekulacijama već financiranjem razvoja.

Ali, trebalo je otad proći 60-ak dana, da bi njemačka vlada pokrenula inicijativu unutar "stare" Europe, kako bi svim članicama Unije nametnuli istovrsno fiskalno, protušpekulativno rješenje, i još ga na međunarodnoj razini, unutar G-20, uskladili s Amerikom, kao vodećom silom globaliziranog biznisa.

Njemačka, kao do početka 2010. vodeća izvozna sila svijeta (sada je to Kina), zainteresiranija je i više od Amerike, da financijski sektor sudjeluje u troškovima aktualne i svih budućih financijskih kriza, te da se ograniče špekulativne aktivnosti poslovnih banaka i tako ojača stabilnost u međunarodnoj ekonomiji. Ali, potaknuta Obaminim potezima, i Velika Britanija podržava posebni porez na bankarsku dobit, jer bi "banke u vremenima dobrog poslovanja trebale plaćati neku vrstu osiguranja koje bi jamčilo da se njihovo spašavanje nikada više neće odvijati o trošku poreznih obveznika", kako je to ocijenio britanski ministar financija John Myers.

Ovih dana i u MMF-u dovršavaju analizu izvedivosti te vrste poreza, o čemu će biti riječi i na proljetnom zasjedanju Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.
No, dok je američki plan visoko razrađen, njemačka je porezna ideja tek u pripremi. Predlažući višegodišnji namet za velike banke, američka je vlada najavila mjere, kojima će prisiliti banke da raskinu veze sa špekulantskim, hedge fondovima i fondovima rizičnog kapitala, te da prestanu s trgovanjem za vlastiti račun. U konačnici, tim se planom prisiljava financijski sektor da plati bar dio za golema spašavanja posrnulih investicijskih banaka i kompanija novcem poreznih obveznika, i to u godini, kad banke, još lani pogođene kolapsom Wall Streeta, ponovno ostvaruju profite te predlažu isplate golemih bonusa svojim izvršnim direktorima, izazivajući - kako navodi agencija Bloomberg - bijes javnosti. Nakon Bank of America, JP Morgana, Morgan Stanleyja i Citigroupa, sada je i Goldman Sachs za zimski kvartal ostvario dobit u milijardskim iznosima. 

Tim novim porezom Obamina administracija planira ostvariti 120 milijardi dolara prihoda godišnje, što je ipak malen iznos u odnosu na ukupne državne proturecesijske intervencije unazad dvije godine (koje premašuju vrijednost polovine američkog BDP-a, ili iznos od oko sedam tisuća milijardi dolara!). Jer, tih je 120 milijardi dolara samo iznos, za koji u američkoj vladi procjenjuju da neće biti vraćen u 700 milijardi dolara vrijedan fond za pomoć posrnulim kompanijama (TARP). Tako prikupljen novac išao bi za podmirenje enormnog proračunskog deficita, koji sada dostiže iznos od 1400 milijardi dolara. Većina gubitaka u TARP-u očekuje se na ime odobrenih pozajmica automobilskoj industriji i za spašavanje osiguravateljskog diva AIG-a.

Hrvatska bankarski raj 

Neobična je činjenica, da se na ideju o posebnom oporezivanju bankarske ekstra-dobiti odlučuju vodeće gospodarske sile svijeta, čije banke sve veći dio te ekstra-dobiti ubiru u inozemstvu, a mnoge od njih širom sjeverne, srednje, istočne i južne Europe. No, u toj drugoj, posttranzicijskoj Europi, koja je svoje bankarske i financijske potencijala, te nacionalnu štednju, u pretežnom opsegu predala velikim zapadnim bankarsko-industrijskim mrežama, bježe i od same pomisli da oporezuju dividene i kamate, a kamoli još i bankarsku ekstra-dobit. Klasičan je u tom okviru najnoviji hrvatski slučaj, u kojem se lakoćom uvode posebni porezi i na ispodprosječne plaće, dok se ekstra-dobit stranoga kapitala štiti svim raspoloživim sredstvima. Stoga neće biti iznenađenje, ako će Intesa-grupa ili UniCredito, Hypo ili bilo koja druga EU-grupacija, uredno plaćati posebni porez na dobit u matičnim zemljama, ali ne i u opelješenoj Hrvatskoj.

Protiv - bankarske vrhuške i Soros 

Zauzdavanju banaka protive se, ne samo sve bankarske vrhuške širom Zapada, nego i prvo ime špekulativnoga kapitala, milijarder George Soros, koji je protiv Obamina plana da velikim bankama nametne porez, tvrdeći da bi to bilo preuranjeno ta da takav prijedlog za ograničenje bankarskih aktivnosti možda neće dati željene rezultate. Ipak, Soros se složio s Obaminim prijedlogom, da uvede mjere koje će sprečavati banke da ulažu u špekulativne fondove. Ali, i on je u to ime pozvao međunarodnu zajednicu, da sklopi "globalni sporazum", jer bez njega će špekulativni kapital samo seliti prema adresama s najslabijom protušpekulativnom regulativom.