H-Alter
Pismo iz zemlje Sheriffa
Benzinska pumpa u vlasništvu tvrtke Sheriff, foto: Saša Šegrt 
Zanimanje hrvatskih medija za Moldovu proteklih je tjedana pobudila utakmica zagrebačkog Dinama s tamošnjim prvakom, Sheriffom iz Tiraspola. Kad je o nogometu riječ, klub iz Tiraspola prvak je Moldove. U većini drugih situacija, tiraspolske vlasti ne priznaju da su sastavni dio Moldove. Po njima, Tiraspol je glavni grad samoproglašene države, Pridnjestrovske Moldavske Republike, iliti Transnistrije, kako to područje najčešće nazivaju Moldavci. Pridnjestrovska Moldavska Republika je 2. rujna 1990. proglasila samostalnost, a danas ima vlastitu vojsku i miliciju, tiska vlastiti novac, ima državne simbole, ne sudjeluje u popisu stanovništva Moldove i iz nekog se razloga voli se nazivati najmlađom državom Europe. Međutim, kad je o nogometu ili biznisu riječ, skloni su ublažiti svoja secesionistička stajališta. Situacija uistinu podsjeća na logiku neke od priča Daniila Harmsa, koji je kroz apsurd prikazao okrutnu stvarnost sovjetskog totalitarizma.
Neizbježni Lonely Planetov vodič, Moldavci koje upoznajem u glavnom gradu, Chisinauu, i turističke agencije opisuju izlet u Transnistriju/Pridnistrovje kao povratak u SSSR. Pritom te riječi mogu imati i pozitivan ("tamo je vrijeme stalo") ili negativan predznak ("ne želiš imati bilo kakvog posla s tamošnjim vlastima").
Takav posao iskusio je lokalni nezavisni novinar, Ernest Vardanean, kojeg su tamošnje vlasti u travnju uhapsile pod optužbom da špijunira za moldovsku vladu. Nekoliko tjedana kasnije, Vardanean je na televiziji priznao svoje špijunsko djelovanje, a njegova žena i kolege odmah su priopćili da je to priznanje iznuđeno. Vardaneanu nije dozvoljeno da angažira odvjetnika po svom izboru, već mu je odvjetnik dodijeljen po službenoj dužnosti. Vardanean i danas u pritvoru čeka suđenje na kojem mu prijeti kazna od 12 do 20 godina zatvora. Ove srijede, na dan uzvratne utakmice Vardaneanu je trebao isteći pritvor. Iako službenih informacija nema, on i dalje nije na slobodi.
Drugi nedavni slučaj problema s tamošnjim režimom doživjela je 20-godišnja Elena Dobroviţcaia iz drugog po veličini grada Pridnjestrovja, Bendera, koju je tamošnja Krhko primirje čuvaju mirovne snage, sastavljene od ruske vojske. NATO-ova rezolucija iz 2008. i neprestani pozivi moldavskih vlasti zasad nisu donijeli rezultate milicija uhapsila 16. lipnja. Razlog? Njezina majka nije se pojavila na suđenju zbog prometne nesreće koju je skrivila u ožujku 2009. sudarivši se s vozilom milicije.
"Ma ne, to su pojedinačni incidenti. Nemate razloga brinuti. Samo ako imate diplomatski pasoš, onda vam ne bih preporučila da idete tamo", razuvjerava me Elena, voditeljica turističke agencije koja organizira prijevoz u Tiraspol. Diplomatski pasoš nemam, tako da u pratnji vozača i vodiča odlučujem otići na putovanje u prošlost, naivno očekujući grad bez jumbo plakata i reklama, signala za mobitel i s moskvičima i volgama po ulicama. I zaista, prelazak granice uistinu podsjeća na ulazak u Sovjetski Savez ili prelazak nekadašnjeg Berlinskog zida: ježevi s bodljikavom žicom, naoružani vojnici, granična milicija koja se vozaču, Moldavcu, obraća sa ti i šalje ga da im kupi Red Bull u obližnjem kiosku, ako želimo da nas propuste. On se brani da nema novaca, milicajac ga upućuje da mu na povratku donese KVINT-ov konjak, jedan od najpoznatijih moldavskih brendova, koji se proizvodi u Tiraspolu. Slijedi popunjavanje graničnog obrasca i nova sličnost s SSSR-om: premda putujemo u jednom autu, granična milicajka svakome upisuje drugačije vrijeme do kojeg moramo napustiti Transnistriju: vozač do 00.51, vodič do 00.53, a ja smijem ostati do 00:55.
Nakon prolaska granice, dok se vozimo prema Tiraspolu, glavnom gradu Transnistrije i drugom po veličini gradu cjelovite Moldove, uzalud tražim znakove da sam u prošlosti. Mobitel mi i dalje ima signal, po ulicama voze opeli, dacie i citroeni, a uz cestu se uzdižu jumbo plakati i neonski natpisi na dućanima. Prolazimo pored supermarketa Sheriff. Ubrzo slijedi i Sheriff benzinska pumpa, a zatim i reklama za mobilnu mrežu Sheriff. Vodič objašnjava da postoje i TV mreža Sheriff i istoimena građevinska tvrtka. Na ulazu u grad prolazimo pored sportskog kompleksa Sheriff sa stadionom istoimenog kluba, na kojem je Dinamo prije desetak dana odigrao 1:1. Dinamovi nogometaši odsjeli su u Chisinauu, jer, objasnio je Velimir Zajec, u Tiraspolu nema odgovarajućeg hotela. Kad sljedeći put dođu, moći će odsjesti pored stadiona, u gotovo završenom hotelu s pet zvjezdica koji se, pogađate, zove Sheriff. Ipak, ne zove se baš sve Sheriff. U vlasništvu tvrtke je i izdavačka kuća Delo, i reklamna agencija Exclusive. Tvrtka Sheriff suvlasnik je i lokalne tvornice kruha, i tvornice alkoholnih pića KVINT - najpoznatijeg moldavskog konjaka, te zastupnik Mercedesa. Tu nije kraj Šerifovog poslovnog carstva: na Nazivi ulica nisu se promijenili od sovjetskih vremena - šećem ulicama koje nose nazive V.I. Lenjina, Karla Liebknechta, Karla Marxa, partizana... internetskim stranicama tvrtke ponosno ističu da su u drugom po veličini gradu Pridnjestrovja, Benderi, još 2005. otvorili prvu elitnu dvoranu s automatima za kockanje, "koja ni djecu ni odrasle ne ostavlja ravnodušnima"(!).
Sheriff je druga po veličini tvrtka u Pridnjestrovlju (nakon lokalne čeličane). Osnovali su je 1993. Viktor Gušan i Ilja Kazmaly, bivši KGB-ovci. Politika i biznis i ovdje su dobro usklađeni: mlađi sin predsjednika Pridnjestrovlja, Igora Smirnova, zaposlen je u tvrtci, a mnogi vjeruju da je glavni čovjek tvrtke zapravo sam Igor Smirnov. Bilo kako bilo, stariji sin Smirnov, Vladimir, inače šef carine, odobrio je tvrtci smanjenje uvoznih pristojbi. One koji pomisle da se tu događaju neki sumnjivi poslovi, na poluslužbenim stranicama Pridnjestrovja razuvjeravaju: Ilja Kazmaly i Ilona Tjurjaeva, direktorica ljudskih resursa, parlamentarni su zastupnici stranke Obnova (Obnovlenie). Obnova je na posljednjim parlamentarnim izborima osvojila većinu u tamošnjem parlamentu (koji se i dalje zove Vrhovni Sovjet), dok predsjednik Igor Smirnov (68), bivši tvornički radnik, koji trenutno obnaša svoj četvrti predsjednički mandat. predvodi stranku Republika.
Stigavši u centar odlazim promijeniti novac. U Sovjetskom Savezu novac se razmjenjivao u bankama po nepovoljnom tečaju, ili povoljnije na ulici. U Tiraspolu se valuta također zove rublja, ali mjenjačnice su na svakom koraku. Prisjećam se kako se iz SSSR-a novac nije smio iznositi. Ovdje naravno ne postoji takvo ograničenje: za dolare i eure šarene papiriće možete razmijeniti bez ograničenja.
Šarene papiriće kupujem u pošti, gdje kupujem i marke za razglednice. Razglednice pak u pošti ne drže; službenica me upućuje u obližnju knjižaru. Tamo međutim trenutno prodaju samo čestitke, a razglednica grada nema. "Nećete ih nigdje naći. Umjesto najavljivane sovjetske aftmosfere - shvatili mi tu atmosferu kao sentimentalizam ili bauk - u Prednjestrovlju se doživljava vrlo ogoljeni prikaz divljeg kapitalizma Stare su povukli, a nove još nisu tiskali", objašnjavaju prodavačice u plavim kutama. "Čeka se da završe radovi na obnovi centra". Uistinu, centar grada se naveliko obnavlja, kako bi Tiraspol 2. rujna dostojno dočekao 20. obljetnicu samoproglašene nezavisnosti.
Te 1990. godine počela je povijest odmetnute moldavske krajine, izbijanjem prvih oružanih sukoba oko administrativnih zgrada u Tiraspolu. Godine 1992. izbili su veliki sukobi s moldavskim snagama u kojima je Republička garda Pridnjestrovlja dobila podršku 14. ruske armije. Nakon nekoliko tisuća poginulih i desetaka tisuća izbjeglica moldovska vojska se povukla i stanje je od tada do danas uglavnom nepromijenjeno. Krhko primirje čuvaju mirovne snage, sastavljene od - ruske vojske, koja se od tamo nikad nije povukla. NATO-ova rezolucija iz 2008., i neprestani pozivi moldavskih vlasti, zasad nisu donijeli rezultate.
Nazivi ulica nisu se promijenili od sovjetskih vremena - šećem ulicama koje nose nazive V.I. Lenjina, Karla Liebknechta, Karla Marxa, partizana... Na glavnoj ulici, ispred zdrade Vrhovnog Sovjeta, postavljen je spomenik V. I. Lenjinu, u memorijalnom dijelu, ispred grobnice boraca poginulih u Afganistanu gori vječni plamen, ponosno su izloženi zastava i grb Sovjetske Republike Moldavije, a posebno mjesto zauzima tenk C-34 s velikim natpisom "Za domovinu". U Pridnjestrovju se govori isključivo ruski, a poneki natpis na rumunjskom ispisan je ćirilicom, kako se moldavski, jezik istovjetan rumunjskom, pisao u vrijeme SSSR-a.
S mnogih plakata smiješi se Putin u natprirodnoj veličini. "Naša snaga je u jedinstvu s Rusijom", poručuju drugi. Tu su i jumbo posteri Igora Smirnova s dvojicom ljudi koju ne prepoznajem. "Predsjednici Osetije i Abhazije", pomaže mi vodič. Južna Osetija i Abhazija, još dvije odmetnute republike, jedine su priznale Pridnjestrovje. Gornji Karabah iz nekog razloga nije, a nije niti Rusija; stoga Transnistriji isporučuje plin, a račun za njega Moldovi.
Šetnjom po centru zaključujem da ovdje sigrno neću naći ono što se najavljivalo. Vrijeme ni ovdje ipak nije stalo, pa Tiraspol na prvi pogled djeluje kao normalan grad: ljudi se kupaju na dnjestrovskoj plaži i sjede na ljetnim terasama. Već na drugi, očito je da su stvari ovdje ipak ponešto drugačije. Međutim, umjesto najavljivane sovjetske aftmosfere - shvatili mi tu atmosferu kao sentimentalizam ili bauk - doživljava se vrlo ogoljeni prikaz divljeg kapitalizma.
Na povratku ulazimo u Moldovu preko drugog graničnog prijelaza. KVINT koji smo kupili nije za miliciju.
Vezane vijesti
Moldova: tko koga?
Ne znam odgovor, ali čini mi se kako u Moldovi svi rade u korist vlastite štete, zaključuje H-alterov vanjskopolitički analitičar…
Objavljeno: 25.05.2009.
Reportaža: DRUM BUN ZA MOLDAVSKI PLAVO
Biciklistički jadi. U zemlji čiji je najviši vrh 400 m nad morem, kojeg nemaju, cijelo vrijeme idete uzbrdo. Jedna od nerazrješivih…
Objavljeno: 09.11.2005.
dodaj komentar 10 komentara
Ova rečenica izražva jedan čuveni neposporazum. Uvriježena je prepostavka da je sovjetsko društvo nešto suprotno kapitalizmu, nešto što nije kapitalizam. Sovjetska revolucija je vrlo brzo ili odmah posustalu imperijalnu mješavinu feudalizma i kapitalizma prevela u jednostavni kapitalizam. Radnici, seljaci i sve ostalo osim partije sa službama i slugama odmah su pretvoreni u nešto lošije od najamnog izrabljenog radnika, u biti u neku vrstu roblja. Da smušeni i dekadentni Brežnjev i ostali nisu to malo ublažili, nakon pada Berlinskog zida cijelo carstvo bi bilo kapital jednog čovjeka, bivšeg genseka. Divlji kapitalizam je logična viša etapa u razvitku te vrste kapitalizma. Kapitalizam kineske komunističke partije je složenim potezima na vrijeme iz divljeg pretvoren u napredniju mješavinu divljeg i liberalnog kapitalizma.
Naš kapitalizam je logično ispred. Maršal Tito sa beskrajnim rezidencijama i ostalim, kao i njegovi dostoujanstvenici viši udbaši, kao i Zdravko Mamić koji je samo izvršni sluga neprofitne udruge, su divlji kapitalisti kao ovaj Smirnov pod nick name-om Šerif. Navodni proleterijat u navodnom socijalizmu koji je nakon dobivenih društvenih stanova na divlje i na račun društvenih tvrtki izgradio manje vikendice i desetljećima ih renta su pravi mali kapitalisti i veliki paraziti i rentijeri.
Najviši stupanj komunizma je u Danskoj gdje je već 200 godina, i sada, preko 75 % stanova i svega neotuđivo vlasništvo komuna. Kod nas, obzirom na obrnut proces, od mješavine liberalnog kapitalizma i komunizma za dr Vladka Mačeka, preko fašističkog pa sovjetskog kapitalizma te divljeg, neizbježno slijedi sinteza, nasloženija mješavina svega ali sve homogenija i omeđenija, u kojoj su iste osobe sve to pa i žrtve samih sebe i predvodnici novog koji tjeraju sebe. Pri tome je bitno, možda jedino bitno, da se sve naoko impresivne složenosti i teškoće svode na postupno skidanje sa turbonapuhnutih veleimperijalnih lažno izvrsnih i sposobnih razina a procesi okreću u korist redovnih nadrealističnih pristupa, koji se načelno rješavaju puno lakše i pouzdanije bez obzira kakvi bili i bez obzira na složenost. Nakon beskrajnih automatiziranih salto okretanja sve se izokreće na i onako neizbježnu horizontalu i sve smjerove iz horizontale pa i po horizontali. Umjesto nastavka sveopćeg okretanja i obrtanja na mijestu, koja više neće doći, konačno kreću prave, ozbiljnije i složenije igre i dokolice, u kojima će se svi moći iskazati do mile volje.
Uzmimo samo fizičko stanje unutar uže jezgre kapitalističke buržoazije te još uže unutar avangarde te buržoazije, sijamski vezanih ''političkih'', ''poslovnih'', ''stručnih'' i ''upravljačkih'' vrhovnih štabova. Vodeći sociolozi (Šuvar i Žubrinić u Hrvatskoj te Nebojša Popov u Srbiji) su već u drugoj polovici sedamdesetih utvrdili da čisti parazitski dio te buržoazije već tada čini 50 % stanovnika, da je stupanj bez pokrića i razvijenosti takvog sustava samo upravljanja već 5 x veći nego u drugim na pljačku i dobiti iz pljačke orjentiranim društvima (Žubrinić) ...
Sada je u užim jezgrima stupanj dominacije, vlasništva i vlasti od strane tata i mama postavljenih šimnkera i njihovih ortaka preko 90 '% a kroz samu partiju formirani bez mame i tate (Jadranka Kosor, Pupovac i nešto srednje dobi) ''pravednici'' participiraju sa ostalih 10 %. Niži i ešaloni srednje i nešto mlađe dobi su tu više topovska hrana koja je služila kao baza i kojoj sada cure sline dok gleda obične odmore i potrošnje po Jadranu i drugdje. Sada je ta još više ''pravednička'' vojska našla put da preuzima konce u Zagrebu, ne samo kroz SDP nego čak i HDZ. Ali zaboravljaju i nemaju pažnju niti na stanje i um još brojnije mlađe vojske, od kojih im je najopasnija ona koja još studira ekonomiju, politologiju, pravo i arhitekturu, njihove uže studije koji su sve do sada služili kao snažno uporište protekle 40-godišnje kulturne revolucije. Ta vojska je je već poptuno u svim njihovim procesima a i kada su sinovi i kćeri nudi im se dugoročna i trajna robovska i beznačajna uloga. Oni već sada znaju da im vrijeme curi i da moraju iskoristiti svaki milimetar za brutalne udare, baš kao Brut, na najbliže tim više. Strujanja na Filozofskom fakultetu nosi brutalna opasnost po buržoaziju samo upravljanja koja čini preko 70 % stanovnika i preko 98 % kapitala i vlasti nego zadnja slamka spasa.
Ako nakon ovog ljetnog rashlađivanja već tijekom jeseni 2010. godine samo upravna buržoazija ne nađe više rješenja i izlaza unutar sebe, npr. ako s palube ne baci bar 50 % i onako odavn0o ishlapjelih megatrutova šimenkera, do Nove godine će to umjesto njih napraviti njihovi moderatori iz EU, USA, Rusije, Ujedinjenih arapskih emirata i drugi pomoći ''izdaknika'' i mlađih brutalnih snaga iz njihovih redova, jer ni oni više ne mogu izdržati sa najvećom svjetskom buržoaskom elitnom vojskom. U ex SFRJ je preko deset milijuna elitnih pripadnika buržoazije a cijeli svijet ima tu negdje ili tek malo više.
Ili ti isto samo drukčije. Već svaka mala nezgodna nijansa u procesu ispravaka ispravaka zsdnje izmjene zagrebačkog GUP-a može kobna po kao nikad složne štabove i snage. Npr. ako se netko od njih to jutroza nijansu malo napornije obuče i nepredviđeno nakašlje, npr. neka dama iz HNS-a, to može izazvati takav domino efekt da može doći do onoga što je Daniil Haarms davno elaborirao kao ''babe padaju''. Stvar je u tome da već sam taj GUP preko 40 godina dovoljno veže i spaja sve te snage sa beskrajnim kokošarenjem uz potpuno odsustvo i djelića ukupnog rješavanja, i struke i stvarnog. Diranje i male točkice toga je već fizički stvarno opasno po svu presloženo krpanu i održanu strukturu a u mozgovima štabova napretka odavno nema snage, živaca i pameti i za dio toga. Kada cjelina Zagreb i kao fraza dan dva stvarno uđe u te mozgove snage trenutno bivaju nemoćne i slđene bez vanjske pomoći. Vanjske pomoći ovaj put nema jer oni od raspoloživih 10 mlrd kuna goruće trebaju 20 mlrd kuna samo za sebe i puko održanje te nisu u stanju odvojiti ni jednu kunu za pomoć. ovaj put nema umjesto pomoći iz vlastitih i ortačkih štabova vreba opasnost a vanjski ortaci su već pravi neprijatelji. Kapitualcija i dizanje bilje zastave bi bilo zgodno da je bilo tko i bilo šta spremno preuzeti bez puno pitanja i uplitanja. Međutim, niti toga ima niti je tko lud da to napravi jer svatko zna da preuzima najmanje višedesetljetno gadno stanje, da ne kažem sranje. Zato su široke snage čvrsto u klopci i vežu jedne druge, prosječno preko 40 godina. Moraju žurno vršiti interne primopredaje onima što još studiraju ekonomiju i slično a onima sa Filozofskom žurno doznačiti love za bar jednu godinu, da promišljanje situacije malo spriječe efekt ''babe padaju''.
''Ako bi mogao barem malo razumljivije pisat, ima nas koji smo malo gluplji pa dok odgonetnem što si htio napisat treba mi 2 sata.....a i dalje nisam siguran jesam li razumio..."
Mogao bih i napisati ću malo razumljivije i jednostavnije. Nije to problem nego je problem što su oni koji čitaju istovremeno turboekskluzivno automatizirani u najmanje 6-10 osnovnih automatika (samo upravna, neo neo neo turbo liberalna, vulgarno marksistička ...), stotine školskih i time bezbroj kombinacija te još više što su i dalje snažno kulturnorevolucionarno koncentrirani na uske točke žudnje dok spasonosna i blagotvorna takozvana kriza snažnoizvlači i rehablitira život iz kulturnorevolucionranim požarima spržene zemlje.
Dakle, samoproglašene turboelitne i veoma elitne snage ili vulgarno marksistički rečeno buržoazija, a to je kod nas nekih 90-95 % stanovnika ili građana, i dalje su snažno koncetrirani na odabrane točke i igru tih točki. Za to vrijeme u paralelnom uvijek živom i složenom svijetu, koji koegzistira s tim usko i praktički prazno koncentriranim podrazumijevajućim automatiziranim svijstom buržoazije ili elite, dešavaju su minimalne ali impresivne stvari, prava čuda u i onako redovnom procesu čuda. Npr. Zagreb u tome nije aktualan po nemirima i kuhanju nego baš po obrnutom, nakon najmanje 40 godina sustavne svjetski predvodničke turbonuklearne revolucije samo upravljanja i upravljanja malim jedva vidljivim čudima dolazi do reprofiliranja i gašenja te smirivanja te turbonuklearne sustavne kulturne revolucije.
Nije slučajno što je vodeći svjetski samozvani vođa i teoretičar revolucije Slavoj Žižek nepredviđeno baš u živim ozračjima u Zagrebu (najprije zatečen ozbiljnošću studenata FF u Zagrebu nakon mjesec dana prve blokade a potom atmosferom u središtu grada), naglo korigirao revolucionarne smjerove u ljubaznosti i pristojnost te potom sve zaboraviti i kapitalizma je zapravo nemoćno civilizacijsko ništa, bez seksa i biilo čega. Osjetio je da jako kasni u elementarnim zapažanjima i kao iskusni profiter je odmah reagirao.
Posve pojednostavljeno, stvar je u elementarnoj orjentaciji, fizičkoj i u svijesti. Npr. ako samo malo bacimo pogled na uobičajena i trenutna zbivanja ljeti lako uočavamo da fizički i svjesni dio agonije najviše dolazi od prenadutosti nekretninama te pratećim takozvanim životom po Zagrebu, moru i ruralnim područjima i neizbježnih fizičkih tokova svijesti koja iz toga proizilazi. Ako se još prošeće savskim nasipom neizbježno se vidi da iz istog razloga prenadimanja ogromne milijarde i napori ulupani samo u čisto smeće i propale projekte uz nasip s jedne i druge strane baš sada jako zagađuje stratešku pitku vode i sve. Dakle, fino sofisticirano kreiranje i navođenje malih ribica i sličnog već malim učincima u smanjivanju nadutosti stvaraju mikroprocese koji mijenjaju sve a da 90-95 % građana to i ne vide. Kao što ni danas nitko nema pojma kako to da je je krajem pedesetih i početkom šezdesetih a slično i tridesetih u Zagrebu najednom neprimjetno promjenilo sve i nešto posve drukčije je ne uzelo maha nego nezadrživo prekrilo sve, još manje će uočiti i znati sada šta ih je nenadno snašlo. Jer sada je još zrelije i nadutije nego ikad.
"@ap, koje kvaziintelektualno preseravanje"
SA, koje intelektualno izražavanje i nadmoć. Takvi jednostavni i jasni izrazi su stvarni, masovni i izražavaju neku dulju nadmoć, još uvijek nedovoljno razumljivu i time moć po sebi. Za razliku od preseravanja radi se o čistom izražavanju, toliko čistom da iza toga može biti čisto sranje i čisti um, oslobođeni svega i spremni za sve, za bilo kakvo sranje ili um. A možda i može i drugo, samo se ne uspijeva izraziti. U tom smislu je to ipak plodna razmjena izražavanja, ona iz koje može izići nešto ploda. Iz mlađih dana sam iskustva da su ovakve ocijene bile zanimljive i plodne, najčešće izraz određenog zanimanja i nesporazuma zbog nedostatka pomisli ili osjećaja za slobodu umjetničkog i šaljivog izražavanja. Nakon nekog vremena oni s takvim početnim rekacijama su bivali stvarno najzainteresiraniji za daljnji rad. Dakle, i ovdje imam nešto stvarno zainteresirane publike a time se u današnje doba ne mogu pohvaliti ni najveće zvijezde.
Bilo kako bilo iskreno zahvaljujem na reakciji. Bolje išta nego ništa.
Od sada do daljnjeg ništa nije dozvoljeno, možda ni seks, osim racionalnih kritika vlasti i politikje, pa ma šta to značilo.
Oglasio se je novi stari Centralni komitet, sada pod okolnostima pobjede svjetla na tamom u ključnim krajnje ozbiljnim trenucima kada sve i najmanje iritiranje drmatično ugrožava sve, ne samo poredak i svijet nego i samo svjetlo i Centralni komitet.
Ako netko ne razumije dovoljno mu je što je to i od Zorana Pusića i Butkovića i same Jelene Lovrić u ime Centralnog komiteta sve to najopasnije kao Stipe Šuvar, nešto daleko najgore, gore od Orwellovih projekcija obzirom da je za razliku od Orewella sve dokazivao i irtirao podacima i dokazima o tome da su takve parazitske snage samoproglašewne izvrsnosti zavladale svime.
http://www.jutarnji.hr/crkva-opsjednuta-komunizmom/877148/
Ako se više ne čujemo - živjeli dokazi Stipe Šuvara, živio i Stipe Šuvar ! Konačno da i on odigra važno dodavanje za gol. A snage izvrsnosti neka strepe, pretovarene svojom pameću, svjetlom, plijenom i nadasve estetikom svoje slike u nadsvjetsvnom i nadsvemirskom blještavilu (od silikona i sličnog spama).
Samo upravljanje je na vrhuncu i najvećim izazovima. Baš u ovim trenucima se odlučuje o novim pravcima i rezultatima tog iznimnog svjetskog sustava. Da li će samo upravljanje morati popustiti i milimetar te osloboditi stisak mozgova, materije, prirode i svega ili će proces prodrijeti dublje i šire, u neke nove ekstatične i erogene mikroprocese i novostvorena područja?
Dok je Stipe Šuvar bio na vrhnucu to je bilo proželo tek 90 % svega a razni podprocesi kulturne revolucije derivata i nekretnina i drugog, iako vodeći u svijetu, bili su na bitno nižem stupnju svog razvitka, u paleoltiku svoga razvitka.
Sada je to posve zrela priča. Toliko zrela da traži korektive. Npr. moralne kako iznosi predsjednik Josipović, da se više ne samo upravlja s beskrajnim licemjernim međusobnim samoiscrpljivanjima i opterećenjima obzirom da je motorna duga činjenica da su uvijek najmanje 95 % svi za sve više toga na društveni i zajednički račun te na račun drugih i budućih generacija a 99,9 % za to da je to naviša izvrsnost, sposobnost, znanje, pravo i pravda te uvijek novo i sve blještavije svjetlo i erotika sama koja život jest. I razni slični korektivi.
Iako navodno vrvi od razlika jedinstvo oko samo upravljanja i diktata samo upravljanja je veće nego ikad i može se izraziti slijedećim ''Hajte, stupimo u nove samo upravne pobjede i izvrsnost, konačno slobodno i zrelo''.
Misterija je šta takvu složnost pojave na vrhuncu uopće priječi u tome. Da li su rijetki beznačajni zajebanti s drukčijim izražavanjima i skloni za nijansu drukčijim erotikama toliko moćni da svojim sitnim podmetanjima, opstrukcijama i izražavanjima ipak koče ili je tu na djelu ipak nevidljivo nešto što možda samo pojavu dovodi u sumnju, baš sada kada je sva fizika i svijest pojave u nesumnjivom homogenom stadiju razvitka? Ili je još gore, na djelu sprega koja smjera na najgore, na duga uzvratna čašćenja i fukanja pojave samo upravljanja?
Da li to znači sa samo upravljanje počinje biti objekt nakon što je jako dugo, već vječnost, jedini samoproglašeni subjekt? Da li će to ići čak dotle da će objekt biti i nekretnine i derivati, pa čak i najpoštenije stečeni ex društveni stanovi, vikendice, vile, rezidencije i prestižne sasmo upravne titule akademika, profesora i doktoraa te sva impresivna struktura najviših odličja i položaja? Da li će to uzvraćanje pažnje ned aj bože uključiti djelom i općenito silovanje, kao što je to nehotice zbog najveće pažnje radilo i samo upravljanje? Ako hoće, da li će uključivati i silovanje mozgova ili će se ipak ograničiti na ostalu materiju i erogene zone?
I kao ključno, šta će biti sa samom slikom svijeta i samo upravljanja, naročito sa nejzinom neodoljivom privlačnošću, tj. samom estetikom? Da ulazimo u doba estetske re-kreacije i nove kreacije, u doba osvježenja i novog, i time tektonske nestabilnosti i promjena svega ili će moralne i druge korekcije (ispravci) ipak rješiti sve još boljim bez potrebe popravaka, prašine i šute te troška i gnjavaže s majstorima?
Dakle, umjesto na prognoze i spam pažnja konačno ide na estetiku slike. Za to vrijeme rijetki preživjeli mutikaše kao uvijek mute s nekim drugim estetikama, sintetikama, erotikama i čim sve ne.
U Hrvatskoj novca i uživanja ima kao nigdje. Duga kulturna revolucija derivata financija i nekretnina daje plodove. Pod zastavama tzv. herojske stabilnosti financijskog sektora jedino tu višak novca a čak i KP Kine nema dovoljno, i to ne samo banke nego i šire te najšire građanstvo tzv. srednje klase i tzv. više klase nego i šušur, npr. beskrajni divizije tzv. radnika i tzv. jadnih penzionera koji su davno prisvojili društvene stanove, na račun društva izgradili na divlje vikendicu i kuću u rodnom selu te rentaju i igraju financijske igre već 30-40 godina.
I maršal i generala i građanin i pravda su održali kontinuitet te vodeće svjetske izvrsnosti. Njihovog jurišnika Horvatinčića u okupaciji i otimnanju ulica i puteva u središtvu Zagreba čvrsto podržavaju gradska i državna vlast, mađarsko-štajerskia bagra, cijela IGH mreža, tzv. HUP, sve tzv. strukovne i ostale elitne divizije, policija, pravosuđe, razni borci, sva srpska elita (jer svaki milimetar koji on osvoji oni pomoću toga osvoje kilometre). Khuen, Aleksandar, poglavnik, marašal, general i ostala pobjednička i poražena vojske su o tako nečemu mogli samo sanjati.
Udružuju se Stipe Šuvar i dr Vladko Maček. Orvelijanske projekcije su zastarjele i vrijeme je da se naprene snage još jače zbiju i izrade svježije projekcije toga šta donosi ta sprega. Vjerojatno sve najgore što Balkan kao vodeći centar sranja može dati - umjesto humanih urbanista s dakićem na čelu, građevinara s IGH-om, turbo stabilnog Agrokora i raznog dolazi protivnik kliringa i revolucije derivata Rudolf Bićanić, urnasiti Vlado Antolić i Josih Uhlik te razne druga davno odražena sranja, ono u čije je uklanjanje i čišćenje uloženo više nego ikada u svjetsskoj povijesti, više nego sva gebelsovština i ždanovljevizam zajedno.
Da je kap prelila čašu najbolje se vidi po Zagrebu. U blajani holdinga ima čak 130 milijuna kuna manje nego što treba za tekuće potrebe izvrsnosti. Prvi put u duljoj novijoj povijesti izvrnsot nije mogla mirno odraditi senase po Brijunima i dalje. Jest da se je kredit kod vlastite banke ZABA mogao srediti uz općenito odličnih 10 % kamata i telefonski, ali zamislite šta znači takvo telefoniranje dok svi uživaju.
Smutljivci i mutikaše svih vrsta koriste prigodu te oživljavaju i posve mrtvu materiju. npr. Komercijalnu banku koja je rješena pod ''zaboraviti'', Kupsku, pitku vodu na Vrbanima III i šta sve ne. Pojavljuju se ideje i o uzvratnoj pažnji, npr. u fukanju, da nakon dugog sustavnog fukanja u jednom smjeru dođe do bar malo uzvratnog fukanja i slične ideje na tragu duge revolucije derivata i nekretnina te uživanja s tim u vezi.
Kap je prelila čašu i teško se vrati natrag. Osim što obujam fizički funkcionira drukčije te problema skoka natrag da bi se opet prelilo, kap koja je prelila čašu je došla u novi drukčiji svijet. razlila se i penetrirala tako da je nitko više ne može sastaviti i vratiti.
Strategija i aktivnosti osvajanja i držanja u čaši se pokazuje velikom i ključnom slabošću duge revolucije. I beskrajne marašalove rezidencije se umjesto čvrstih štabova koji upravljaju revolucijom pokazuju objektom. Beskrajno uživanje i aktivnosti se okreću protiv sebe a ostali svijet ne miruju, i predheraklitovski i heraklitovski.
Da li smo u početnoj fazi barabarske invazije ili se to čuju otkucaji raznih srca, šum mozgova po kojima teku svijesti i beskrajne kreativne aktivnosti erogenih i drugih točki!?
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.