Politička akademija HDZ-a? Zvuči kao dobar vic. Iako moram priznati Čoviću i drugovima dobar smisao za humor i istančan osjećaj da nepismenim glasačima možeš sve prodati. Kakva, za boga miloga, politička akademija HDZ-a, k tome smještena u nakaznoj građevini, pompezno nazvanoj Dom HDZ-a. Uz nezaobilazni bauštelski kič i fascinaciju staklom, te liječenje kompleksa manje vrijednosti, na način da će građevina biti kat iznad Hotela Mostar. Valjda time žele poručiti da su oni veći i od Mostara, a tako se, uostalom, i ponašaju, od zlosretne osnivačke skupštine do danas.

No, hajdemo malo analizirati dvadesetogodišnje političko djelovanje HDZ-a Bosne i Hercegovine. Nastala kao stranka ustašonostalgičara, polupismenog seljačkog sloja i karijernih prebjega iz Saveza komunista, koji su, usput, najbrojniji dio članstva da ne bi bilo zabune, ta stranka je u startu osuđena na nedostatak bilo kakve političke dosljednosti, programa, ideološke profilacije i ičeg sličnog, što nije povezano s folklornim fašizmom i zgrtanjem društvenih novaca i prostornih resursa. Najgori paradoks s tom strankom leži upravo u činjenici da se oni upravo tako i ponašaju do karikaturalnih razmjera i što su bezobzirniji imaju sve veću podršku. 

Činjenice su u ovom slučaju neumoljive. Bilanca dvodesetljetnog djelovanja HDZ-a je duplo manji broj Hrvata u Bosni i Hercegovini, njihova zavađenost s ostalim narodima, autogetoizacija unutar preostalih vanhercegovačkih enklava, kontinuirana želja za selidbom u Hrvatsku i napuštanjem domovine, sveopća reustašizacija, krajnja politička nepismenost i neupućenost u europska idejna strujanja.

Ta stranka u dvadeset godina djelovanja nije iznjedrila nijednog relevantnog intelektualca i političkog mislioca, ogroman broj članova te stranke su nesumnjivi ratni zločinci i, što je najbitnije, svaka politička akcija te stranke doživila je potpuni debakl. Od projekta Herceg-Bosne, preko hrvatske samouprave, stolnih hrvatskih gradova Mostara i Stoca, velebne zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, korumpiranog sveučilišta, Ive Mire Jovića i trećeg entiteta. Ima li im itko reći da nam je dosta njihove pomoći?

Sjedim pred kompjuterom i razmišljam o čemu će im, do vraga, predavati veliki intelektualni autoriteti na toj velebnoj akademiji. Spremam sam se čak okladiti da nitko od profesora na toj akademiji neće, bez gledanja u google, znati odgovoriti na pitanje tko su Norbeto Bobbio, Ernest Gellner, Antonio Negri, David Byrne, Pierre Bourdieu i Antony Giddens i usput izbaciti uljeza. Ako ništa, ima dobar burek preko puta bolnice, nije daleko.

Gospodo iz HDZ-a, usrdno vas molim, nemojte me više braniti od svih vrsta ugroza i politički obrazovati.
Mogu i bez vaše pomoći.
A i grad će nekako ljepše izgledati.

Tagovi: bih, mostar