Ako pitate moćnike Europske unije, Europsku centralnu banku i MMF, Portugal je priča o velikom uspjehu. Konzervativna vlada premijera Pedra Passosa Coelha provela je ekstremne mjere štednje, nemilosrdno srezavši pomoć nezaposlenima i mirovine, kao i plaće u javnom sektoru, a sam premijer je čak ukinuo i četiri državna praznika, koji su bili neradni dani. Coelho je svojim sugrađanima bez dlake na jeziku poručio da "prestanu kukati" zbog situacije, da sada "nije vrijeme za poštivanje tradicije", nego se mora hitno "promijeniti lijene obrasce ponašanja". Rezultat je da se Portugal od Trojke uzima kao najbolji primjer da ekstremna štednja riješava financijsku krizu u kojoj se našla cijela EU, no postoji naravno i druga strana priče, koja se u Bruxellesu baš i ne spominje. 

Mjere štednje dovele su Portugal također u duboku recesiju. 78 milijardi eura pomoći koje je zemlja dobila od EU mogu zakrpati proračunske rupe najkasnije do jeseni sljedeće godine, a onda nikome nije jasno što bi se trebalo dogoditi. Podaci pokazuju da su Portugalci ostali bez novaca, pa je tako primjerice prošle godine prodaja novih automobila pala za 30 posto. Nadalje, dobar dio stanovništva je u kreditima do grla, te mnogi rade i dva-tri posla kako bi vratili dugove, a ni portugalske banke nisu pretjerano stabilne. Stranih investicija nema. Predviđanja kažu i da će opća potrošnje ove godine pasti za 6 posto, te da je teško štediti u državi u kojoj je prosječna godišnja plaća 17 tisuća eura, i to prije nego se oduzme iznos poreza.

Iako Portugalci nisu još ni približno izluđeni poput Grka, 11. veljače su se u Lisabonu dogodile i najveće demonstracije protiv izvana nametnute štednje i rezova. Ulicama glavnog grada Portugala marširalo je oko 200 tisuća prosvjednika, sa znakovima na kojima je pisalo "Protiv nejednakosti, protiv osiromašenja", a naravno da je svoje mjesto među transparentima našao i lik njemačke kancelarke Angele Merkel. Prikazana je kao domina, čiji je potčinjeni i ogoljeni rob premijer Coelho, koji kleči pred strogom gospodaricom Europe. Prošle godine su Portugal potresli i prosvjedi pola milijuna mladih, koji se nazivaju "generacijom očajnika", jer većina njih ne može naći posao, unatoč odličnom obrazovanju. Oni koji su pak sretni da budu zaposleni rade kao honorarci, bez ikakvih radničkih prava ili zaštite. Mladi i obrazovani Portugalci zato masovno uče njemački, te napuštaju zemlju u potrazi za poslom.

Teško je povjerovati kako će Portugal moći ove godine ostvariti gospodarski rast od 2 posto, koliko je minimalno potrebno za izlazak iz krize

U takvoj situaciji - sa smanjenom potrošnjom, visokom nezaposlenošću, državnim stezanjem remena te izostankom investicije - teško je povjerovati kako će Portugal moći ove godine ostvariti gospodarski rast od 2 posto, koliko je minimalno potrebno za izlazak iz krize. Iako vlada premijera Coelha najavljuje, pa i provodi mnoge strukturne reforme, procjenjuje se da će se njihovi prvi rezultati osjetiti tek u 2015. ili 2016. godini. Kako bi Portugal trebao dotad preživjeti možda zna štednjom oduševljena Trojka, kojoj su moćne banke, poput švicarske Credit Suisse, već poručile da će Portugal imati velikih problema naći novac na međunarodnom financijskom tržištu. Spominje se i novi paket pomoći iz Bruxellesa, koji se trenutno vrlo konzervativno procjenjuje na 30 milijardi eura.

No, do tada nije isključeno da će štednja i samo štednja dovesti do potpunog kolapsa portugalske ekonomije, kao što se dogodilo Grčkoj, pa bi tako najdraži učenik moćne Trojke mogao postati još jedan od razrednih propaliteta. I to zahvaljujući tome što je učinio sve ono što su mu MMF, EU i Europska centralna banka preporučili (u prijevodu: naredili).