Aylenne, 24-godišnja sobarica u jednom od brojnih hotela nanizanih na zapadnoj delti rijeke Tejo na sjeveroistoku Lisabona, u Portugalu više ne vidi nikakvu perspektivu za sebe i svoju tročlanu obitelj. U Portugal je kao mlada djevojka doselila iz Južne Amerike, preko Francuske, u vrijeme kada je Portugal još bio poželjna destinacija za brojne useljenike koji su u velikom broju stizali u tu zemlju, najčešće iz Južne Amerike, Afrike, ali i istočne Europe. No, danas Portugal doseljenicima više nije poželjno mjesto za život.

Sa svojih nešto više od deset milijuna stanovnika - od čega je oko pet posto useljenika - Portugal je po dobnoj strukturi stanovništva sve stariji, a razlike između bogatih i siromašnih sve su drastičnije. Bez doseljenika, međutim, demografska struktura bila bi još nepovoljnija.

Mortalitet je u Portugalu prvi put pobijedio natalitet 2007. godine, kad je umrlo tisuću ljudi više nego što ih se rodilo. Broj radno aktivnog stanovništva u stalnom je padu i sada iznosi 66,9 posto, no negativne trendove ublažava upravo visoka useljenička stopa. Portugal je, uz Švedsku, na vrhu popisa europskih zemalja s prijateljskom politikom prema useljenicima.

Na rubu kolapsa

Teška ekonomska kriza ugrozila je i useljenički prirast, a godinu za godinom u Portugalu svoj status godišnje uredi sve manje doseljenika. Teška ekonomska kriza dovela je Portugal na rub kolapsa, a financijski analitičari i burzovni mešetari nakon recentnog pada Irske već su otvorili kladionicu sa samo jednim nagradnim pitanjem: je li na redu Portugal?

Sobarica Aylenne, s nešto manje od 400 eura koliko ih zaradi mjesečno, svojoj kćeri i suprugu, koji je pak već mjesecima bez posla, ne može osigurati pristojan život. Stoga razmišlja o selidbi iz Portugala.

Premda Fernando Teixeira dos Santos, portugalski ministar financija, niječe da bi Portugal uskoro mogao zatražiti pomoć izvana, tvrdeći da je portugalski bankarski sustav moderan, otporan, dobro reguliran i kapitaliziran, svi dobro znaju da je do prije nekoliko dana i Irska tvrdoglavo tvrdila da joj pomoć Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda neće biti potrebna. U slučaju da Portugal padne, analitičari upozoravaju da onda i Španjolska, još jedna prezadužena bolesnica s Pirineja, neće moći izbjeći istu sudbinu. A to bi onda doista mogao biti kraj, i eurozone, pa čak i Europske unije, kako je to ovih dana dramatično upozorio predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy.

Hrabra reforma

No, vratimo se Portugalu. U Lisabonu bi u petak trebao biti usvojen proračun za sljedeću godinu, a portugalski financijski ministar uvjerava kako je vlada Josea Socratesa odlučna provesti financijsku konsolidaciju i osigurati ciljano smanjenje proračunskog deficita sa sadašnjih 9,3 posto na 7,3 posto u ovoj i 4,6 posto u sljedećoj, 2011. godini. Do kraja godine, portugalski javni dug premašit će 142 milijuna eura čime će se popeti na 82 posto godišnjeg BDP-a, dok pravila eurozone određuju maksimum od 60 posto.

Socijalistička Socratesova vlada reforme namjerava provesti nesmiljenim kresanjem javnih izdataka, plaća u javnom sektoru i mirovina, zbog čega mu je i američki predsjednik Barack Obama prije nekoliko dana, za summita NATO-a u Lisabonu, čestitao na "hrabrosti" i "odlučnosti". 

Čini se da je premijer Socrates u svoje radikalne mjere štednje uspio djelomično uvjeriti čak i opozicijske socijaldemokrate (osim socijalističke stranke, Portugal ima i socijaldemokratsku stranu, ali s desnim, konzervativnim predznakom). Za Socratesovu vladu u sadašnjem trenutku za Portugal je jedini izlaz prihvaćanje "najvažnijeg proračuna u zadnjih 25 godina". U protivnom, Socrates je u nekoliko navrata prijetio svojom ostavkom.

Opći štrajk

Socratesov proračun donijet će Portugalu uštede od pet milijardi eura, uz povećanje PDV-a na 23 posto, kao i otkazivanje nekih od najskupljih javnih infrastrukturnih projekata, poput izgradnje brze željezničke veze koja bi povezala dvije prijestolnice na Pirinejskom poluotoku, Lisabon i Madrid. Novi krizni proračun, također, predviđa smanjenje plaća u javnom sektoru za pet posto, kao i zamrzavanje mirovina, smanjenje većine socijalnih transfera stanovništvu. Od studenoga na tisuće portugalskih obitelji ostat će i bez dječjeg dodatka, dok će se taj dodatak ostalima, unatoč njihovu siromaštvu i niskim primanjima, umanjiti za četvrtinu.

Prema statističkim podacima, na rubu gladi je skoro dva milijuna Portugalaca, koji svaki mjesec moraju preživjeti s 400 eura. Siromaštvo pogađa sve strukture stanovništva, pa i najmlađe: prehrana čak 95 tisuća djece svakodnevno ovisi o pomoći humanitarnih organizacija i hrani koju od njih dobivaju. Rekordan broj Portugalaca je na cesti i broj nezaposlenih odavno je premašio deset posto. A stalno raste.
Ako je Socrates uvjerio svoju nesocijalističku opoziciju, nije sindikate. Glavne portugalske sindikalne središnjice, CGTP-IN i UGT, danas izlaze na ulice, pozivajući Portugalce na opći štrajk, koji bi trebao paralizirati Portugal. Portugalci se trebaju oduprijeti sadašnjoj politici Socratesove vlade i izvlačenju posrnulog financijskog sustava zemlje iz krize isključivo na teret radnika i umirovljenika, poručuju sindikati, ne birajući riječi kojima kritiziraju vladin program štednje.

Diktat Unije

Da je situacija na rubu, svjedoče i poruke koje na račun Socratesovog programa stižu iz socijaldemokratske desnice, čiji bi zastupnici trebali sudjelovati u njegovu prihvaćanju. Opozicijski socijaldemokrati tako tvrde kako je posrijedi "socijalni zločin", "gospodarski horor", optužujući vladu za krajnju neinventivnost i servilnost kojom slijedi "diktat" Europske unije i međunarodnih financijskih institucija.

Dramatične najave portugalskih medija upućuju kako bi opći štrajk mogao prerasti u val nezadovoljstva i socijalni bunt s kakvim se Portugal od konca diktature i uspostave demokracije sedamdesetih godina i ulaska u EU 1986. još nije suočio.

"Bit će to kaos, pravi kaos", uvjerava dvadesettrogodišnji Jose, koji radi kao vozač u jednoj lisabonskoj kompaniji i koji će se također pridružiti štrajku.
Drakonske sigurnosne mjere što ih je portugalska vojska i policija prije nekoliko dana poduzela zbog summita NATO-a u Lisabonu, tako bi mogle biti samo svojevrsnom probom pred pravo iskušenje koje ih danas čeka. Na prosvjedima protiv NATO-a na lisabonskim ulicama morali su zaustaviti tek nekoliko tisuća prosvjednika, no danas će se suočiti s desecima i stotinama tisuća nezadovoljnika koji su odlučili reći "dosta!".
Ishod tog sukoba nitko se ne usuđuje predvidjeti.

Sustav pomoći posrnulim državama

Europska unija u svibnju je uspostavila sustav pomoći posrnulim državama u eurozoni. Uz 50 milijardi eura pomoći iz proračuna EU, mehanizam predviđa međuvladin mehanizam koji osigurava 440 milijardi eura pomoći u sljedećih nekoliko godina. U okviru istog mehanizma Međunarodni monetarni fond obvezao se osigurati 250 milijardi pomoći. 

Kad je grčka dužnička kriza ugrozila stabilnost eurozone, Grčka je prva zatražila korištenje te pomoći, i to 110 milijardi eura u tri godine. Sada je pomoć zatražila i Irska, a iznosit će desetke milijardi eura.

Grčka ima najviši deficit, Luksemburg najniži

Najviši deficit u eurozoni bilježi Grčka, s 15,4 posto, dok u cijeloj eurozoni deficit iznosi prosječno 6,3 posto. Nakon Grčke, najveći deficit ima Irska (14,4 posto), zatim Velika Britanija (11,4 posto), Španjolska (11,1 posto), Latvija (10,2 posto) i Portugal s 9,3 posto. Najniže deficite u eurozoni bilježe Luksemburg (0,7 posto), Švedska (0,9 posto), Estonija (1,7 posto), Finska (2,5 posto), Danska (2,7 posto) i Austrija (3,5 posto).